K-1114/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene ŠĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon), nakon održane glavne rasprave u nazočnosti okrivljene osobno i savjetnika ODO-a u Splitu ČĆ, te nakon objave dana 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24)

OPTUŽENA: ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Š i JĆ, djevojačko Č, rođene **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, agrotehničarka, nezaposlena, bez primanja, lošeg imovnog stanja, udana, majka petero djece,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi 26. ožujka 2021. oko 11,30 sati u Žednom, nakon što je veterinarski inspektor Državnog inspektorata LĆ pristupio na deponij smeća u blizini mjesnog groblja radi provođenja inspekcijskog nadzora po prijavi građana o nepropisnom držanju životinja, u nakani da kod njega izazove osjećaj straha i ugroženosti, kazala mu "da je prošli put izgubio spor, a da bi ovaj put mogao izgubiti glavu" misleći na upravni spor koji se vodio u povodu rješenja tog inspektora, a neposredno zatim, nakon što je inspektor LĆ pristupio na njezinu adresu stanovanja [adresa] kako bi i ondje obavio nadzor nad životinjama, postupajući u istoj nakani, ponovila mu "da je zadnji put izgubio spor, a da će ovaj put izgubiti glavu",

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11).

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo Split podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-654/2021 od 07. lipnja 2021. protiv okrivljene ŠĆ, zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona.

2. Pozvana da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljena je navela kako se ne smatra krivom.

3. U iznesenoj obrani okrivljena je negirala počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

4. U dokazne svrhe suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani zapisnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir o ispitivanju osumnjičene ŠĆ sukladno odredbi članka 208.a ZKP/08 s audio- video snimkom (listovi 5-9 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenicu od 15. travnja 2021. (list 11 spisa), potvrda Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenicu od 15. travnja 2021. (list 12 spisa), zapisnik Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Trogir o ispitivanju svjedoka-oštećenika LĆ od 4. svibnja 2021. (listovi 15-17 spisa) i sa zapisnika od 22. siječnja 2026. (list 53- 54 spisa), zapisnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir o ispitivanju svjedokinje ŠĆČ od 19. svibnja 2021. (listovi 22- 23 spisa), te izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenu (list 46-49 spisa).

4.1. Na raspravi su saslušani svjedoci DĆ, TĆ, KĆ, IĆ i ŠĆČ.

5. U konkretnom slučaju nije sporno da je dana 26. ožujka 2021. došlo do sukoba između okrivljene i veterinarskih inspektora koji su postupali povodom prijave o držanju životinja. Nije sporno ni to da je situacija bila napeta, neugodna i konfliktna. Međutim, iz provedenih dokaza ne proizlazi siguran zaključak da je okrivljenica oštećeniku LĆ uputila ozbiljnu prijetnju smrću u kaznenopravnom smislu, odnosno da je izjava koju tereti optužba bila takve naravi da bi objektivno predstavljala prijetnju usmrćenjem.

5.1. Sud je pritom imao u vidu da se cijeli događaj odvijao u okolnostima ranije narušenih odnosa. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je oštećenik i ranije postupao u predmetima vezanim uz okrivljenicu i njezinu obitelj, da su postojali raniji postupci, prijepori i upravni sporovi, te da je okrivljenica očito dolazak inspekcije doživjela kao nastavak prethodnih nesuglasica. Upravo taj kontekst bitan je za pravilnu ocjenu značenja spornih riječi. Riječi koje se u jednoj situaciji mogu shvatiti kao prijetnja, u drugoj situaciji mogu predstavljati grubu, neprimjerenu, afektivnu ili kolokvijalnu izjavu, osobito ako su izgovorene u svađi, bez ikakvih pratećih radnji koje bi ukazivale na stvarnu namjeru ugrožavanja života ili tijela druge osobe.

5.2. Prije svega, sud polazi od toga da kazneno djelo prijetnje ne postoji već samim time što je između stranaka došlo do verbalnog sukoba, povišenih tonova, neugodnosti ili neprimjerenih riječi. Za postojanje kaznenog djela prijetnje potrebno je da se radi o ozbiljnoj stvarnoj i objektivno podobnoj prijetnji kojom se kod druge osobe izaziva osjećaj straha ili ugroženosti. Dakle, nije odlučno samo jesu li neke riječi izgovorene, nego u kojem su kontekstu izgovorene, kome su bile upućene, kakav je bio odnos stranaka prije događaja, je li prijetnja bila konkretna, je li podobna za ostvarenje te kako se oštećenik nakon toga ponašao.

6. Oštećenik LĆ iskazao je da je okrivljenica rekla da je on ranije izgubio spor, a da će sada izgubiti glavu, te da je to shvatio kao prijetnju. Sud ne dovodi u pitanje da je oštećenik događaj doživio kao neugodan i da mu je takvo obraćanje bilo neprihvatljivo. Međutim, subjektivni doživljaj oštećenika sam po sebi nije dovoljan za osuđujuću presudu ako se iz svih okolnosti događaja ne može zaključiti da se radilo o ozbiljnoj i objektivno podobnoj prijetnji. Oštećenik nije opisao nikakvu konkretnu radnju okrivljenice kojom bi ona prijetnju potkrijepila, nije bilo fizičkog nasrtaja, nije bilo uporabe oružja, nije bilo pokušaja približavanja u smislu napada, niti je iz ponašanja okrivljenice proizlazilo da bi ona doista namjeravala ostvariti ono što joj se stavlja na teret.

6.1. Sud je posebno cijenio i činjenicu da oštećenik nakon događaja nije zatražio liječničku pomoć, nije opisao konkretne posljedice straha koje bi prelazile razinu neugode, uznemirenosti ili profesionalne nelagode, a iz iskaza svjedokinje ŠĆČ proizlazi da su kao službene osobe i nakon toga nastavile s postupanjem te su ponovno dolazile radi obavljanja nadzora. Takvo ponašanje ne isključuje mogućnost da je oštećeniku bilo neugodno, ali ne potvrđuje postojanje ozbiljnog intenzivnog straha za život kakav se zahtijeva kod kaznenog djela prijetnje ove vrste.

7. Iskaz svjedokinje ŠĆČ sud je također pažljivo cijenio. Ona u bitnom potvrđuje iskaz oštećenika u dijelu u kojem navodi da je okrivljenica govorila o tome da je oštećenik izgubio spor i da će sada izgubiti glavu. Međutim, iz njezina iskaza proizlazi da je riječ bila o verbalnom sukobu. Svjedokinja opisuje da je situacija bila neugodna, da je oštećenik bio uznemiren i da su tražili pomoć policije, ali ni njezin iskaz ne sadrži okolnosti iz kojih bi se moglo pouzdano zaključiti da je prijetnja bila konkretizirana i ozbiljna u smislu kaznenog prava. Njezino svjedočenje potvrđuje konflikt, ali ne otklanja dvojbu o kaznenopravnoj težini izrečenih riječi.

8. S druge strane, iskazi svjedoka obrane, osobito članova obitelji okrivljenice, upućuju na drugačiji sadržaj i značenje izgovorenih riječi. Oni navode da se govorilo o izgubljenom sporu, gubitku licence odnosno o ranijim postupcima, a ne stvarnoj prijetnji usmrćenjem. Sud je svjestan da su ti svjedoci obiteljski povezani s okrivljenicom, zbog čega njihove iskaze treba ocjenjivati s oprezom. Međutim, sama činjenica srodstva ne znači da su njihovi iskazi nevjerodostojni niti ih sud smije unaprijed odbaciti. Ti iskazi promatrani zajedno s ostalim okolnostima događaja, dodatno učvršćuju dvojbu o tome što je točno izrečeno i kako se izrečeno treba pravno kvalificirati.

9. Posebno je značajno da iz cijelog dokaznog postupka proizlazi kako je sporni izraz bio vezan uz raniji sudski ili upravni postupak. Upravo zato rečenica koja se u optužbi navodi ne može biti promatrana izolirano, izvan konteksta u kojem je izrečena. Ako se govori o tome da je netko "izgubio spor", a zatim da će "izgubiti glavu", takav izraz može imati prijeteći ton, ali može predstavljati i prenaglašenu, neprimjerenu, slikovitu i kolokvijalnu izjavu u svađi, osobito u situaciji kada nema nikakve radnje koja bi ukazivala na realnu mogućnost ili namjeru ugrožavanja života. Kazneno pravo ne sankcionira svaku grubu, nepristojnu ili verbalno agresivnu komunikaciju, nego samo onu koja doseže prag ozbiljne prijetnje.

9. Sud je nadalje imao u vidu da je postojala i određena nejasnoća oko mjesta događaja, odnosno oko toga radi li se o privatnom posjedu, deponiju, odlagalištu ili prostoru koji su službene osobe smatrale dostupnim za nadzor. Ta okolnost sama po sebi ne opravdava ponašanje okrivljenice niti dovodi u pitanje ovlast službenih osoba da postupaju u okviru zakona, ali je važna za razumijevanje psihološkog i stvarnog konteksta događaja. Okrivljenica je očito smatrala da se ulazi na prostor koji ona ili njezina obitelj doživljavaju svojim, a službene osobe su postupale po prijavi i smatrale da moraju obaviti nadzor. U takvom sukobu percepcija došlo je do verbalnog konflikta, ali iz toga još ne proizlazi kaznenopravna prijetnja smrću.

10. Sud nije našao dokazanim ni subjektivni element kaznenog djela. Da bi postojalo kazneno djelo prijetnje, mora biti dokazano da je okrivljenica bila svjesna da drugome upućuje ozbiljnu prijetnju i da je htjela ili barem pristala kod njega izazvati osjećaj straha i ugroženosti. lz provedenih dokaza prije proizlazi da je okrivljenica reagirala impulzivno, ljutito i neprimjereno na postupanje inspekcije, nego da je imala stvarnu namjeru ozbiljno zaprijetiti usmrćenjem oštećenika. Takvo ponašanje može biti nepristojno, nedolično ili eventualno relevantno u nekom drugom pravnom okviru, ali nije dostatno za zaključak o počinjenju kaznenog djela iz čl. 139. KZ-a.

11. Kod donošenja odluke sud je primijenio temeljno načelo kaznenog postupka prema kojem se osuđujuća presuda može donijeti samo ako je krivnja okrivljenice dokazana s potpunom sigurnošću. U ovom predmetu takva sigurnost ne postoji. Postoje dvije moguće interpretacije događaja: jedna, prema kojoj je okrivljenica oštećeniku uputila ozbiljnu prijetnju smrću, i druga, prema kojoj je riječ o neprimjerenom verbalnom ispadu u kontekstu ranijeg spora inspekcijskog konflikta. Budući da izvedeni dokazi ne omogućuju da se ova druga mogućnost sa sigurnošću isključi, sud je odlučio dvojbu riješiti u korist okrivljenice.

12. Stoga nije dokazano da bi okrivljenica svojim riječima ostvarila obilježja ozbiljne prijetnje usmrćenjem, niti je dokazano da bi kod oštećenika bio izazvan takav osjećaj straha i ugroženosti koji bi bio posljedica objektivno podobne i ozbiljne prijetnje. Izvedeni dokazi upućuju na postojanje konfliktnog i neprimjerenog ponašanja, ali ne i na kazneno djelo koje se okrivljenoj stavlja na teret.

13. Slijedom navedenog, sud je istu oslobodio temeljem točke 1. čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08). Iz gore navedenog razloga, sud se nije upuštao u utvrđivanje i obrazlaganje preostalih spornih činjenica.

14. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

S U D A C

dr.sc. Mijo Galiot

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

- okrivljenoj

- ODO u Splitu

- oštećeniku po pravomoćnosti

- u spis