REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-3300/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Evi Jeny, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika 1/ LP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2/ ĐPT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicama iz ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama u Labinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pn-120/2020-38 od 1. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pn-120/2020-38 od 1. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se I. tuženici LP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku LPT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 1.264.800,00 Kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da solidarno nadoknade tužitelju ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužitelju ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženicima LP, OIB [osobni identifikacijski broj] i CPT, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 33.000,00 EUR (trideset i tri tisuće eura), u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog parničnog postupka".
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te istu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih razloga, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini kupoprodajne cijene koju je kupac na javnoj dražbi – CP, koja se provodila u ovršnom postupku radi naplate tražbine osigurane založnim pravom, na stanu u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postigao prilikom daljnje prodaje predmetne nekretnine.
6. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja donoseći pobijanu presudu i u postupku u kojoj je istoj prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama ista se može ispitati te ne postoji proturječnost u pogledu odlučnih činjenica, kao i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava koje se nalaze u predmetu i samih tih isprava i zapisnika.
6.1. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari temelji svoje potraživanje naknade štete na činjenici da je odredba Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osiguranjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini zaključenog između tuženika, kojom se osniva založno pravo, pravomoćno proglašena ništetnom.
8. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj, kao kupac, na temelju Ugovora o kupoprodaji od 28. siječnja 2011. godine od prodavateljice KP kupio stan u stambenoj zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to stan oznake E odnosno 5. suvlasnički dio 1907/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO - (E-5) s kojim se uspostavlja pravo vlasništva na STAN E+TE+P6 na II. katu (zapadni stan) s pripadajućim spremištem TE na tavanu i parkiralištem P6, ukupne površine 89,50 m[2] koji se sastoji od ulaza površine 9,10 m[2] , dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice površine 29,70 m , kupaonice površine 6 m[2] , izdvojenog WC-a površine 3,10 m , izbe površine 3 m , sobe površine 8,40 m[2] , sobe površine 13,50 m , sobe površine 7,20 m , natkrivene terase 9,50 m , sve označeno u elaboratu šrafurom – kose cik- cak linije, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade,
- da je, u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, u teretovnici zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni stan bilo uknjiženo založno pravo na iznos od 50.000,00 EUR u korist KPT, te da se ugovorom o kupoprodaji KP obvezala o svom trošku ishoditi brisanje navedenog tereta
– založnog prava,
- da je drugotuženik KPT pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osiguranjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 3. ožujka 2010. iznos od 50.000,00 EUR s pripadajućim kamatama. Predmetni ovršni postupak drugotuženik je pokrenuo pred Općinskim sudom u Puli pod poslovnim brojem Ovr-1903/15 te je u tom postupku provedena javna dražba na kojoj je predmetni stan prodan CP, što je utvrđeno rješenjem o dosudi Općinskog suda Pula, poslovnog broj Ovr-1903/15 od 17. siječnja 2018. godine,
- da je presudom Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Labinu, poslovnog broja P-2288/15 od 12. ožujka 2018., koja presuda je postala pravomoćna 15. lipnja 2020., utvrđen ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osiguranjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 3. ožujka 2010. zaključen između ovdje tuženika u dijelu po odredbama članka 3., 4., 5. i 6. odnosno u onim odredbama kojima je kao sredstvo osiguranja založnim pravom određena nekretnina koja je predmet ovog postupka.
8.1. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, kao i ima li tužitelj pravo potraživati naknadu štete zbog prodaje stana u njegovom vlasništvu u ovršnom postupku.
9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:
- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. siječnja 2011., u bitnom, proizlazi da je tužitelj kupio stan koji je predmet ovog postupka od prodavateljice KP te da se odredbom članka 7. prodavateljica obvezala o svom trošku ishoditi brisanje založnog prava uknjiženog na predmetnoj nekretnini na iznos od 50.000,00 eura u korist ovdje tuženika ad 2) KPT,
- da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-2288/15 od 12. ožujka 2018. sud utvrdio ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, te da je naloženo tome sudu odnosno Zk odjelu da nakon pravomoćnosti presude, provede brisanje založnog prava upisanog u korist LPT
OP pod brojem Z-2354/10,
- da je povodom izjavljene žalbe na navedenu presudu Županijski sud u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Gž-594/2018-3 od 15. lipnja 2020. utvrdio kako je djelomično ništetan citirani ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i to u dijelu kojim je predmetnim ugovorom osnovano založno pravo na nekretnini koja je predmet ovog postupka. U dijelu kojim je naloženo Općinskom sudu u Puli-Pola, Stalnoj službi u Labinu, Zemljišnoknjižnom odjelu u korist tuženika ad 2) KPT pod brojem Z-2354/10 presuda prvostupanjskog suda P-2288/15 od 12. ožujka 2018. je potvrđena, odnosno u ostalom dijelu preinačena,
- da je uvidom u rješenje o dosudi prvostupanjskog suda utvrđeno da je rješenjem Ovr-1903/15 od 17. siječnja 2018. nekretnina koja je predmet ovog postupka dosuđena ponuditelju CP te da je istim naloženo zk odjelu da po pravomoćnosti tog rješenja, izvrši uknjižbu brisanja založnog prava (hipoteke) na 5/6 dijela nekretnine odnosno iznosa od 50.000,00 eura, upisanog u korist tuženika ad 2),
- da je rješenjem prvostupanjskog suda Ovr-1903/15 od 20. prosinca 2018. odbijen prijedlog ovdje tužitelja za odgodom ovrhe,
- da je uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. svibnja 2018. sud utvrdio da je CP, kao prodavatelj, prodao nekretninu koja je predmet ovog postupka kupcima PP i OPT za kupoprodajnu cijenu u visini od 1.264,800,00 kuna,
- da je uvidom u kaznenu prijavu od 8. siječnja 2021. utvrđeno da je ovdje tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv ovdje tuženika zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u svezi s članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona,
- da je uvidom u zapisnike u vezi osnivanja javnobilježničkog pologa, sud utvrdio da je MP 1. veljače 2018. pristupio u javnobilježnički ured Javne bilježnice Marine Babić u Zagrebu, te je da je kod iste pohranio na čuvanje iznos od 74.236,82 eura i 63.405,00 kuna, a na koji način bi se sva dugovanja prema ovrhovoditelju PPT smatrala podmirenima. Nadalje, da će se pohranjeni novac isplatiti na račun ovrhovoditelja po primitku prijedloga o obustavi ovršnog postupka koji se vodi pri Općinskom sudu u Puli, Stalnoj službi u Labinu pod Ovr-1903/15, te po primitku ovjerenog brisovnog očitovanja za brisanje tereta sa nekretnine u vlasništvu ovdje tužitelja. Također, predmetnim je zapisnikom utvrđeno i da ukoliko se prijedlog o obustavi ovršnog postupka Ovr 1903/15 i brisovno očitovanje ne dostave do 31.ožujka 2018. uplaćeni iznos će se vratiti na račun polagatelja. Zapisnikom od 16. ožujka 2018., utvrđeno je da je u javnobilježnički ured pristupio MP te je zatražio povrat javnobilježničkog pologa gotovog novca iz razloga što da je polog izgubio svrhu.
10. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, cijeneći i iskaze saslušanih svjedoka te parničnih stranaka u ovom postupku, prvostupanjski sud zaključuje kako odredba članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka stranka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, nije primjenjiva u konkretnom slučaju te ne može predstavljati pravni temelj podnošenja predmetne tužbe, odnosno usvajanja tužbenog zahtjeva.
11. Naime, da tužitelj nije ugovorna strana ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osiguranjem založnog prava (hipoteke) iako je upravo isti podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora. Naime, to pravo da ima vremenski neograničeno svaka zainteresirana osoba, neovisno o tome smatra li da joj je zbog ništetnosti nastala koje kakva šteta.
12. Odredbom članka 7. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. siječnja 2011. Osim toga, zaključenog između tužitelja, kao kupca, i KP, kao prodavateljice, prodavateljica da se obvezala o svom trošku ishoditi brisanje založnog prava uknjiženog u korist ovdje tuženika ad 2). Dakle, navedena obveza da je ugovorna obveza prodavateljice KP prema ovdje tužitelju kao kupcu. Osim toga, sam tužitelj da je iskazao kako ga je ĆP uvjeravao da će brisati taj teret budući se radi o njegovoj kćeri. Štoviše, svjedok MP, otac tužitelja, u svom iskazu da je naveo da su njemu i tužitelju odvjetnik Belušić, kao i ĆP kazali da postoji nešto što je nezakonito upisano na stanu i da će se to ukloniti automatski, te da kasnije nitko od njih, odnosno ni on ni njegov sin, nisu provjeravali da li je to uklonjeno automatski. Rješenje o uknjižbi im je došlo na hrvatskom jeziku na ime njegovog sina koji je primio, ali nisu to prevađali na mađarski jezik jer to nisu smatrali potrebnim.
13. Prama shvaćanju prvostupanjskog suda tuženici nisu pasivno legitimirani u ovom postupku radi naknade štete, već bi to eventualno bila KP, kao prodavateljica, koja se ugovorom o kupoprodaji obvezala ishoditi uknjižbu brisanja predmetnog založnog prava, neovisno o tome što je ista iskazala da je cijeli postupak kupoprodaje vodio njezin otac ĆP, a u pogledu čega su suglasni iskazi i tužitelja, njegovog oca te odvjetnika Marijana Belušića te njezinom iskazu u tom dijelu sud poklanja vjeru. No, ugovorna strana nije ĆP, već upravo KP te je ista odgovorna ovdje tužitelju za ispunjenje svoje ugovorne obveze.
14. S tim u vezi, odredbom članka 65. stavkom 1. ZOO-a da je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Nadalje, odredbom članka 173. stavkom 3. ZOO-a propisano je da ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje. Iz iskaza tužitelja, da proizlazi kako isti nikada nije kontaktirao KP radi traženja ispunjenja obveze te da je, po njemu, u obvezi brisati teret bio ĆP, koji ga je uvjeravao da će brisati taj teret budući se radi o njegovoj kćeri.
15. Prvostupanjski sud nadalje navodi kako tužitelj zapravo tužbu temelji na navodnoj kriminalnoj / prijevarnoj namjeri tuženika, ali i ĆP i Marijana Belušića te je isti zaista i podnio kaznenu prijavu protiv tuženika zbog kaznenog djela prijevare, no ista je odbačena te je tužitelj, prema kazivanju njegove punomoćnice, upućen da protiv tuženika podnese privatnu tužbu kojom bi protiv istih pokrenuo kazneni postupak, a što isti, prema stanju ovog spisa, nije učinio. S tim u vezi, ukoliko tužitelj zaista smatra da su tuženici postupali prijevarno, da je imao na raspolaganju pravno sredstvo privatnu - tužbu kojom se pokreće kazneni postupak u ovom konkretnom slučaju te bi tada taj sud bio vezan pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku, a koja bi mogla eventualno utjecati na pasivnu legitimaciju u ovom postupku.
16. Zaključno, sud je mišljenja kako tužitelj, prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine s prodavateljicom KP, ali i kasnije prilikom primitka rješenja o uknjižbi, te nadalje, nije postupao s dužnom pažnjom koja se u obveznim odnosima od njega očekuje. Isti je svjesno pristao na kupnju stana s uknjiženim založnim pravom, nije provjeravao je li provedena uknjižba brisanja založnog prava što je bila ugovorna obveza prodavateljice KP, nije angažirao tumača iako ne razumije u potpunosti hrvatski jezik te ni na koji način nije zatražio od prodavateljice KP da ispuni svoju ugovornu obvezu. Tužitelju je nesporno nekretnina prodana u ovršnom postupku, te mu je na taj način pričinjena određena šteta, no prvostupanjski sud zauzima stav kako upravo tužitelj nije štitio svoja prava na adekvatan način.
17. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154 stavak 1. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023; dalje: Tarifa). Kako tužitelj nije uspio u parnici sud je u cijelosti odbio njegov zahtjev za naknadu parničnog troška dok je naložio tužitelju naknaditi tuženima parnični trošak u visini pobliže navedenoj u točki II. izreke pobijane presude.
18. Gore navedene zaključke prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prihvaća i ovaj žalbeni sud, a žalbeni prigovorima tužitelja ničim nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.
19. U odnosu na žalbu tužitelja odgovoriti je da isti u žalbi ustrajava u prigovorima i svom stavu koji je iznosio tijekom postupka, što je neutemeljeno, o čemu pobijana presuda sadrži valjane razloge te je ista otklonila sve prigovore tužitelja. Stoga je dodatno odgovoriti žalitelju da u postupku nije sporno da je tužitelj od GP kupio stan temeljem Ugovora o kupoprodaji od 28. siječnja 2011. godine, a na nekretnini koja je predmet ovog postupka, je u vrijeme zaključenja ugovora bila upisana u založno pravo u korist tuženika ad 2) radi osiguranja njegove tražbine u iznosu od 50.000,00 eura sa pripadajućom kamatom. U ugovoru o kupoprodaji kojim je tužitelj stekao nekretninu (članak 7., je bilo navedeno da je na predmetnoj nekretnini upisan teret i to založno pravo temeljem ugovora o zajmu u iznosu od 50.000,00 eura u korist tuženika ad 2).
19.1. Dakle, tužitelj je već prilikom zaključenja ugovora bio upoznat od strane prodavatelja da na nekretnini postoji teret, a prodavateljica je zaključenim ugovorom preuzela obvezu ishoditi brisanje upisanog tereta. S obzirom na obveze preuzete zaključenim ugovorom tužitelj je temeljem odredbe članka 342. ZOO-a bio ovlašten od prodavateljice zahtijevati ispunjenje preuzete obveze, dakle, brisanje tereta a ukoliko obveza preuzeta ugovorom nije izvršena tužitelj kao kupac je ovlašten zahtijevati naknadu štete radi povrede ugovorne obveze.
19.2. Stoga, i po shvaćanju ovog suda, ukoliko je tužitelj pretrpio štetu jer teret nije brisan već je provedena ovrha i nekretnina je prodana na javnoj dražbi, zahtjev za naknadom štete tužitelj bi mogao podnijeti protiv prodavateljice. Stoga je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tužitelj, sukladno odredbi članka 432. stavak 1. ZOO-a bio ovlašten, ukoliko prodavatelj ne bi mogao ukloniti nedostatak, tražiti sniženje cijene ili pak raskinuti ugovor.
19.3. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima se citira i tumači presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-594/2018-3 od 15. lipnja 2020., odgovoriti je da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj smatra kako je štetna radnja u konkretnom slučaju upis založnog prava na predmetnoj nekretnini pa se poziva i na navedenu presudu o ništetnosti upisanog prava zaloga. Međutim, neovisno o presudi kojom se upis založnog prava utvrđuje ništetnom, po stavu ovog suda tužitelj nije dokazao odnosno ne postoji uzročna veza između upisanog založnog prava i štete koju tužitelj potražuje u ovom postupku. Naime, tužitelj je stan kupio sa upisanim teretom, iz postupka proizlaze da nije nikada tražio od zaključenja ugovora 2011. pa nadalje od prodavatelja brisanje upisanog tereta, raskid ugovora ili naknadu štete, nije na zahtjev tuženika ad 2) uplatio iznos na koji je upisana hipoteka na račun tuženika ad 2) čime bi bio spriječio ovrhu te proizlazi da nije niti podnio žalbu na rješenje o ovrsi.
19.4. Stoga, po shvaćanju ovoga žalbenog suda prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom je naglasiti da sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka koji su dijelom i kontradiktorni i isti dokazi iako su izvedeni nisu bitni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. S tim u svezi, odgovoriti je žalitelju da osnovano sud nije proveo dokaz koji je isti predlagao, a to je građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti predmetne nekretnine, odnosno visine štete. Naime, budući je sud smatrao da tužitelj nije dokazao osnov same štete onda nije bilo potrebe utvrđivati visinu štete.
20. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, visinu koje je sud pravilno i točno obračunao te je obrazložio.
21. Radi svega iznesenog, budući su neosnovani žalbeni navodi tužitelja, valjalo je odbiti njegovu žalbu, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).
U Splitu, 14. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
