Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-13/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Dragice Samardžić, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ankice Matić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P-821/2025-57 od 26. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P-821/2025-57 od 26. studenoga 2025. i sudi:
1. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici HZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.908,43 EUR sa zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 0,05 € počam od 01. veljače 2006. godine,
- na iznos od 16,81 € počam od 01. rujna 2007. godine,
- na iznos od 12,74 € počam od 01. listopada 2007. godine,
- na iznos od 12,43 € počam od 01. studenog 2007. godine,
- na iznos od 15,57 € počam od 01. prosinca 2007. godine,
- na iznos od 13,87 € počam od 01. siječnja 2008. godine,
- na iznos od 17,82 € počam od 01. veljače 2008. godine,
- na iznos od 42,57 € počam od 01. ožujka 2008. godine,
- na iznos od 46,87 € počam od 01. travnja 2008. godine,
- na iznos od 39,66 € počam od 01. svibnja 2008. godine,
- na iznos od 38,03 € počam od 01. lipnja 2008. godine,
- na iznos od 40,33 € počam od 01. srpnja 2008. godine,
- na iznos od 35,63 € počam od 01. kolovoza 2008. godine,
- na iznos od 35,85 € počam od 01. rujna 2008. godine,
- na iznos od 38,54 € počam od 01. listopada 2008. godine,
- na iznos od 61,43 € počam od 01. studenog 2008. godine,
- na iznos od 45,91 € počam od 01. prosinca 2008. godine,
- na iznos od 62,37 € počam od 01. siječnja 2009. godine,
- na iznos od 66,33 € počam od 01. veljače 2009. godine,
- na iznos od 67,39 € počam od 01. ožujka 2009. godine,
- na iznos od 63,84 € počam od 01. travnja 2009. godine,
- na iznos od 64,34 € počam od 01. svibnja 2009. godine,
- na iznos od 59,73 € počam od 01. lipnja 2009. godine,
- na iznos od 55,79 € počam od 01. srpnja 2009. godine,
- na iznos od 56,60 € počam od 01. kolovoza 2009. godine,
- na iznos od 58,78 € počam od 01. rujna 2009. godine,
- na iznos od 58,47 € počam od 01. listopada 2009. godine,
- na iznos od 56,27 € počam od 01. studenog 2009. godine,
- na iznos od 60,02 € počam od 01. prosinca 2009. godine,
- na iznos od 63,05 € počam od 01. siječnja 2010. godine,
- na iznos od 67,85 € počam od 01. veljače 2010. godine,
- na iznos od 66,39 € počam od 01. ožujka 2010. godine,
- na iznos od 72,38 € počam od 01. travnja 2010. godine,
- na iznos od 70,98 € počam od 01. svibnja 2010. godine,
- na iznos od 73,68 € počam od 01. lipnja 2010. godine,
- na iznos od 91,93 € počam od 01. srpnja 2010. godine,
- na iznos od 89,45 € počam od 01. kolovoza 2010. godine,
- na iznos od 99,98 € počam od 01. rujna 2010. godine,
- na iznos od 96,50 € počam od 01. listopada 2010. godine,
- na iznos od 89,21 € počam o 01. studenog 2010. godine,
- na iznos od 92,29 € počam od 01. prosinca 2010. godine,
- na iznos od 87,28 € počam od 01. siječnja 2011. godine,
- na iznos od 79,63 € počam od 01. veljače 2011. godine,
- na iznos od 74,43 € počam od 01. ožujka 2011. godine,
- na iznos od 78,67 € počam od 01. travnja 2011. godine,
- na iznos od 76,68 € počam od 01. svibnja 2011. godine,
- na iznos od 85,36 € počam od 01. lipnja 2011. godine,
- na iznos od 83,25 € počam od 01. srpnja 2011. godine,
- na iznos od 98,31 € počam od 01. kolovoza 2011. godine,
- na iznos od 83,32 € počam od 01. rujna 2011. godine,
- na iznos od 74,26 € počam od 01. listopada 2011. godine,
- na iznos od 75,95 € počam od 01. studenog 2011. godine,
- na iznos od 72,96 € počam od 01. prosinca 2011. godine,
- na iznos od 109,49 € počam od 01. siječnja 2012. godine,
- na iznos od 114,27 € počam od 01. veljače 2012. godine,
- na iznos od 114,51 € počam od 01. ožujka 2012. godine,
- na iznos od 111,26 € počam od 01. travnja 2012. godine,
- na iznos od 112,81 € počam od 01. svibnja 2012. godine,
- na iznos od 114,26 € počam od 01. lipnja 2012. godine,
- na iznos od 111,80 € počam od 01. srpnja 2012. godine,
- na iznos od 114,15 € počam od 01. kolovoza 2012. godine,
- na iznos od 112,73 € počam od 01. rujna 2012. godine,
- na iznos od 109,21 € počam od 01. listopada 2012. godine,
- na iznos od 112,80 € počam od 01. studenog 2012. godine,
- na iznos od 114,74 € počam od 01. prosinca 2012. godine,
- na iznos od 113,97 € počam od 01. siječnja 2013. godine,
- na iznos od 106,09 € počam od 01. veljače 2013. godine,
- na iznos od 112,68 € počam od 01. ožujka 2013. godine,
- na iznos od 112,92 € počam od 01. travnja 2013. godine,
- na iznos od 110,06 € počam od 01. svibnja 2013. godine,
- na iznos od 102,53 € počam od 01. lipnja 2013. godine,
- na iznos od 102,26 € počam od 01. srpnja 2013. godine,
- na iznos od 103,80 € počam od 01. kolovoza 2013. godine,
- na iznos od 96,73 € počam od 01. kolovoza 2013. godine,
- na iznos od 106,74 € počam od 01. rujna 2013. godine,
- na iznos od 111,27 € počam od 01. listopada 2013. godine,
- na iznos od 108,82 € počam od 01. studenog 2013. godine,
- na iznos od 110,11 € počam od 01. prosinca 2013. godine,
- na iznos od 111,59 € počam od 01. siječnja 2014. godine,
- na iznos od 42,20 € počam od 01. veljače 2014. godine,
- na iznos od 44,08 € počam od 01. ožujka 2014. godine,
- na iznos od 43,63 € počam od 01. travnja 2014. godine,
- na iznos od 41,63 € počam od 01. svibnja 2014. godine,
- na iznos od 40,87 € počam od 01. lipnja 2014. godine,
- na iznos od 41,20 € počam od 01. srpnja 2014. godine,
- na iznos od 43,99 € počam od 01. kolovoza 2014. godine,
- na iznos od 46,05 € počam od 01. rujna 2014. godine,
- na iznos od 45,71 € počam od 01. studenog 2014. godine,
- na iznos od 47,68 € počam od 01. studenog 2014. godine,
- na iznos od 49,09 € počam od 01. prosinca 2014. godine,
- na iznos od 48,49 € počam od 01. siječnja 2015. godine,
- na iznos od 49,54 € počam od 01. veljače 2015. godine,
- na iznos od 49,64 € počam od 01. ožujka 2015. godine,
- na iznos od 49,73 € počam od 01. travnja 2015. godine,
- na iznos od 39,83 € počam od 01. svibnja 2015. godine,
- na iznos od 49,94 € počam od 01. lipnja 2015. godine,
- na iznos od 50,05 € počam od 01. srpnja 2015. godine,
- na iznos od 50,15 € počam od 01. kolovoza 2015. godine,
- na iznos od 50,26 € počam od 01. rujna 2015. godine,
- na iznos od 50,36 € počam od 01. listopada 2015. godine,
- na iznos od 95,49 € počam od 01. listopada 2015. godine, pa sve do isplate, u roku 15 dana.
2. Tuženiku se nalaže iz osnove naknade parničnog troška isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 3.343,75 eura sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 26. studenoga 2025. do isplate, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HZ , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.908,43 EUR sa zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 0,05 € počam od 01. veljače 2006. godine,
- na iznos od 16,81 € počam od 01. rujna 2007. godine,
- na iznos od 12,74 € počam od 01. listopada 2007. godine,
- na iznos od 12,43 € počam od 01. studenog 2007. godine,
- na iznos od 15,57 € počam od 01. prosinca 2007. godine,
- na iznos od 13,87 € počam od 01. siječnja 2008. godine,
- na iznos od 17,82 € počam od 01. veljače 2008. godine,
- na iznos od 42,57 € počam od 01. ožujka 2008. godine,
- na iznos od 46,87 € počam od 01. travnja 2008. godine,
- na iznos od 39,66 € počam od 01. svibnja 2008. godine,
- na iznos od 38,03 € počam od 01. lipnja 2008. godine,
- na iznos od 40,33 € počam od 01. srpnja 2008. godine,
- na iznos od 35,63 € počam od 01. kolovoza 2008. godine,
- na iznos od 35,85 € počam od 01. rujna 2008. godine,
- na iznos od 38,54 € počam od 01. listopada 2008. godine,
- na iznos od 61,43 € počam od 01. studenog 2008. godine,
- na iznos od 45,91 € počam od 01. prosinca 2008. godine,
- na iznos od 62,37 € počam od 01. siječnja 2009. godine,
- na iznos od 66,33 € počam od 01. veljače 2009. godine,
- na iznos od 67,39 € počam od 01. ožujka 2009. godine,
- na iznos od 63,84 € počam od 01. travnja 2009. godine,
- na iznos od 64,34 € počam od 01. svibnja 2009. godine,
- na iznos od 59,73 € počam od 01. lipnja 2009. godine,
- na iznos od 55,79 € počam od 01. srpnja 2009. godine,
- na iznos od 56,60 € počam od 01. kolovoza 2009. godine,
- na iznos od 58,78 € počam od 01. rujna 2009. godine,
- na iznos od 58,47 € počam od 01. listopada 2009. godine,
- na iznos od 56,27 € počam od 01. studenog 2009. godine,
- na iznos od 60,02 € počam od 01. prosinca 2009. godine,
- na iznos od 63,05 € počam od 01. siječnja 2010. godine,
- na iznos od 67,85 € počam od 01. veljače 2010. godine,
- na iznos od 66,39 € počam od 01. ožujka 2010. godine,
- na iznos od 72,38 € počam od 01. travnja 2010. godine,
- na iznos od 70,98 € počam od 01. svibnja 2010. godine,
- na iznos od 73,68 € počam od 01. lipnja 2010. godine,
- na iznos od 91,93 € počam od 01. srpnja 2010. godine,
- na iznos od 89,45 € počam od 01. kolovoza 2010. godine,
- na iznos od 99,98 € počam od 01. rujna 2010. godine,
- na iznos od 96,50 € počam od 01. listopada 2010. godine,
- na iznos od 89,21 € počam o 01. studenog 2010. godine,
- na iznos od 92,29 € počam od 01. prosinca 2010. godine,
- na iznos od 87,28 € počam od 01. siječnja 2011. godine,
- na iznos od 79,63 € počam od 01. veljače 2011. godine,
- na iznos od 74,43 € počam od 01. ožujka 2011. godine,
- na iznos od 78,67 € počam od 01. travnja 2011. godine,
- na iznos od 76,68 € počam od 01. svibnja 2011. godine,
- na iznos od 85,36 € počam od 01. lipnja 2011. godine,
- na iznos od 83,25 € počam od 01. srpnja 2011. godine,
- na iznos od 98,31 € počam od 01. kolovoza 2011. godine,
- na iznos od 83,32 € počam od 01. rujna 2011. godine,
- na iznos od 74,26 € počam od 01. listopada 2011. godine,
- na iznos od 75,95 € počam od 01. studenog 2011. godine,
- na iznos od 72,96 € počam od 01. prosinca 2011. godine,
- na iznos od 109,49 € počam od 01. siječnja 2012. godine,
- na iznos od 114,27 € počam od 01. veljače 2012. godine,
- na iznos od 114,51 € počam od 01. ožujka 2012. godine,
- na iznos od 111,26 € počam od 01. travnja 2012. godine,
- na iznos od 112,81 € počam od 01. svibnja 2012. godine,
- na iznos od 114,26 € počam od 01. lipnja 2012. godine,
- na iznos od 111,80 € počam od 01. srpnja 2012. godine,
- na iznos od 114,15 € počam od 01. kolovoza 2012. godine,
- na iznos od 112,73 € počam od 01. rujna 2012. godine,
- na iznos od 109,21 € počam od 01. listopada 2012. godine,
- na iznos od 112,80 € počam od 01. studenog 2012. godine,
- na iznos od 114,74 € počam od 01. prosinca 2012. godine,
- na iznos od 113,97 € počam od 01. siječnja 2013. godine,
- na iznos od 106,09 € počam od 01. veljače 2013. godine,
- na iznos od 112,68 € počam od 01. ožujka 2013. godine,
- na iznos od 112,92 € počam od 01. travnja 2013. godine,
- na iznos od 110,06 € počam od 01. svibnja 2013. godine,
- na iznos od 102,53 € počam od 01. lipnja 2013. godine,
- na iznos od 102,26 € počam od 01. srpnja 2013. godine,
- na iznos od 103,80 € počam od 01. kolovoza 2013. godine,
- na iznos od 96,73 € počam od 01. kolovoza 2013. godine,
- na iznos od 106,74 € počam od 01. rujna 2013. godine,
- na iznos od 111,27 € počam od 01. listopada 2013. godine,
- na iznos od 108,82 € počam od 01. studenog 2013. godine,
- na iznos od 110,11 € počam od 01. prosinca 2013. godine,
- na iznos od 111,59 € počam od 01. siječnja 2014. godine,
- na iznos od 42,20 € počam od 01. veljače 2014. godine,
- na iznos od 44,08 € počam od 01. ožujka 2014. godine,
- na iznos od 43,63 € počam od 01. travnja 2014. godine,
- na iznos od 41,63 € počam od 01. svibnja 2014. godine,
- na iznos od 40,87 € počam od 01. lipnja 2014. godine,
- na iznos od 41,20 € počam od 01. srpnja 2014. godine,
- na iznos od 43,99 € počam od 01. kolovoza 2014. godine,
- na iznos od 46,05 € počam od 01. rujna 2014. godine,
- na iznos od 45,71 € počam od 01. studenog 2014. godine,
- na iznos od 47,68 € počam od 01. studenog 2014. godine,
- na iznos od 49,09 € počam od 01. prosinca 2014. godine,
- na iznos od 48,49 € počam od 01. siječnja 2015. godine,
- na iznos od 49,54 € počam od 01. veljače 2015. godine,
- na iznos od 49,64 € počam od 01. ožujka 2015. godine,
- na iznos od 49,73 € počam od 01. travnja 2015. godine,
- na iznos od 39,83 € počam od 01. svibnja 2015. godine,
- na iznos od 49,94 € počam od 01. lipnja 2015. godine,
- na iznos od 50,05 € počam od 01. srpnja 2015. godine,
- na iznos od 50,15 € počam od 01. kolovoza 2015. godine,
- na iznos od 50,26 € počam od 01. rujna 2015. godine,
- na iznos od 50,36 € počam od 01. listopada 2015. godine,
- na iznos od 95,49 € počam od 01. listopada 2015. godine, pa sve do isplate, u roku 15 dana.",
kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet spora je isplata ukupnog iznosa od 6.908,43 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF, koji je konvertiran u euro.
6. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili potrošački Ugovor o kreditu od 14. prosinca 2005. na iznos od 60,000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjom tečaju HNB-a na dan isplate te da je prvotno ugovorena kamatna stopa bila 4,55% godišnje, koja se tijekom otplate kredita mijenjala sukladno odluci banke. Isto tako, nesporno je da su parnične stranke 2. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu kojim su kredit iz švicarskih franaka – CHF konvertirale u euro.
7. Među parničnim strankama je sporno je li došlo do povrede prava tužiteljice kao potrošača takvom konverzijom odnosno je li se u tom smislu pojedinačno pregovaralo o odredbama o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF te odredbama o kamatnim stopama koje su se tijekom otplate kredita mijenjale sukladno jednostranom odlukom tuženika, kao i to je li došlo do pretplate iznosa kreditnih anuiteta iz osnove kamata uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu.
8. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da nisu ništetne odredbe ugovora o kreditu u CHF u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF predmetnog Ugovora jer da je sudski vještak Marijana Matijević utvrdila da je konverzija provedena zakonito.
9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).
9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
10. Na temelju nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Marijane Matijević od 3. prosinca 2020. utvrđeno je da je u razdoblju od siječnja 2006. do rujna 2015. ukupna razlika zbog promjenjive kamatne stope iznosila 20.248,98 kuna, a ukupna razlika zbog promjene tečaja 31.083,12 kuna te razlika glavnice od 719,49 kuna, ali da je konverzija izvršena zakonito.
11. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda bez obzira što je konverzija izvršena zakonito i to za ubuduće od sklapanja Dodatka ugovora o kreditu, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike zbog ništenosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli do izvršenje konverzije i to za razdoblju od siječnja 2006. do rujna 2015. ukupno razlike zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 20.248,98 kuna, razlike zbog promjene tečaja od 31.083,12 kuna te razlika glavnice od 719,49 kuna, jer su navedene ugovorene odredbe donesene jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljicom, kao korisnicom kredita te su one su nepoštene te stoga ništetne, prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), te donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužiteljice.
12. S obzirom da su predmetne odredbe ništetne te se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo zadržati navedeni iznos, radi čega tužiteljica ima pravo na povrat navedenog iznosa.
13. Sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu odnosno konverzijom, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje: ZID ZPK) tužiteljica ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF. Naime, sve odredbe Glave IV.a ZPK-a, pa tako i odredbe čl. 19. b i čl. 19c ZPK-a, reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao temeljem ugovora o kreditu. Navedeno proizlazi odredbe čl. 19.a ZPK-a kao i ostalih odredaba Glave IV.a ZPK-a. S druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO/05), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO/05 u svezi s čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03). Dakle, ZPK regulira u potpunosti drukčiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove koji nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru.
14. Ugovornim odredbama predmetnoga Dodatka ugovora, odnosno sporazuma o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, pa neutemeljeno tuženik drži da bi sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu restitucijskim zahtjevom potraživati preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi. Osim toga, ovaj sud drži kako je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Stoga ako bi se to osnovno pravo potrošača ukidalo ili ograničavalo, to bi moralo biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona. Ne može se osnovno pravo potrošača (pravo na potpunu restituciju) ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kojima čija svrha primarno i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i prava na potpunu restituciju mora, dakle, prema stavu ovog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog suda, mora biti restriktivno.
15. Dakle, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK. Zakonodavac to nije učinio, tako da ne postoji bilo kakva pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju. U svezi s tumačenjem i dosezima odredba ZID ZPK potrebno je navesti kako je člankom 19.a. ZPK-a jasno propisano što je predmet uređenja Glave IV.a ZPK-a. Iz predmetne odredbe, kao i ostalih odredbi ZPK-a, proizlazi da se Glavom IV.a ZPK-a reguliraju pretpostavke i postupak u kojem se provodi konverzija kredita i da iste ni na koji način reguliraju izvanugovorni obvezni odnos koji je u ovom postupku sporan tj. nepoštenost i ništetnost pojedinih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i pravo na restituciju koja je posljedica nepoštenosti i ništetnosti takvih odredbi. Uostalom, tekst odredbi Glave IV.a ZPK niti ne sadrži pojmove "nepoštene odredbe", "restitucija" i sl, a pogotovo ne sadrži odredbe iz kojih bi proizlazilo da su potrošači konverzijom kredita izgubili pravo na potpunu restituciju. Predmet reguliranja ZID ZPK-a je konverzija, a ne restitucija pa ZID ZPK ne sadrži odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da bi konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno.
16. Iz odredbi ZID ZPK jasno proizlazi kako svrha njegovog donošenja nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka. Osim toga, ako bi se prihvatilo da su potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju ovaj sud smatra da ne postoji razlozi koji bi opravdavali različito postupanje prema njima. Naime, potrošač koji je podigao kredit 2005. kao i tužitelj, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u eurima ili uz valutnu klauzulu u eurima, ima pravo na potpunu restituciju, a neosnovano tuženik sugerira da tužitelj koji je kredit konvertirao to pravo uopće nema ili mu je isto ograničeno. Pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) ne bi trebala bi slabija od svih ostalih drugih kategorija potrošača. Potrošačima koji su kredit konvertirali pravo na potpuno restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužitelju koji je izvršio konverziju prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, onu koja mu ne omogućuje ostvarivanje temeljenog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači neovisno o tome jesu li dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu.
17. Pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vođen je postupak pod brojem Gos-1/2019, a u tom oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje kako Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, u ovom postupku tužitelj uopće ne tvrdi da je sporazum o konverziji ništetan, već svoj tužbeni zahtjev temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove, pa za ovaj postupak pravno shvaćanje iz oglednog postupka nije pravno relevantno. Potrošač se sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svog prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisano bilo kojom odredbom zakona, pa tako i odredbama ZID ZPK-a. Osim toga, u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14) koji je stupio na snagu 8. travnja 2014. Odredbom čl. 41. st. 1. ZZP/14 propisano je da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača. Dakle, sukladno čl. 41. st. 1. i 2. ZZP/14, potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju), a niti se istih može odreći, a ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno su ništetne.
18. Radi toga ne postoji pravna osnova prema kojoj bi se odredbe Sporazuma o konverziji tumačile na način kao ih tumači tuženik da bi se sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći to odricanje moralo bi biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što uostalom proizlazi i iz presude Suda Europske unije C- 452/18 što bi u ovom slučaju značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat novčani iznos kojeg se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji odriče odnosno na određeni način "oprašta" banci. Kako prema odredbama ZID ZPK-a predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi na koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, to se ni u kom slučaju ne može smatrati da se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji bilo čega odrekao, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te u izračun konverzije nije niti ulazilo. ZID ZPK je imao osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR tako što se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK- a). Sklapanjem Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i činjenica kako se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora, a čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)
19. Osim toga, prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 Zsuzsanna Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti kako potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica što je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.
20. Stoga, nakon što se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C- 452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu Zsuzsanna Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt, potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
21. U konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine. Naime, ovdje se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenljivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/2017, to se ima smatrati kako tužiteljima pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014., u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012., za tužitelja je zastara prekinuta podnošenjem ove kolektivne tužbe, a ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. Dakle, predmetna tužba je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina jer je ovaj postupak pokrenut dana 10. lipnja 2019. podnošenjem tužbe.
22. S obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka vještaka za financije i računovodstvo Marijane Matijević od 3. prosinca 2020., nakon kojeg je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložiti da tužiteljici isplati iznos od 6.908,43 eura iz osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te naknadi parnični trošak u iznosu od 3.343,75 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Naime, tužiteljici pripada parnični trošak: sastava tužbe, zastupanja na četiri ročišta i sastava četiri podneska te sastava dviju žalbi po 100 bodova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za PDV-a, u ukupnom iznosu od 3.343,75 eura.
23. Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su osnovani jer prvostupanjski nije pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo niti je za svoju odluku dao valjane razloge. Naime, ako je konverzija i izvršena zakonito to znači da tužiteljica nema pravo na isplatu nakon izvršena konverzije, ali ima pravo na razliku do izvršene konverzija iz osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kako je to utvrdio sudski vještak Marijana Matijević u svom nalazu i mišljenju. Pored toga, s obzirom da je tužbeni zahtjev osnovan tužiteljica ima pravo i na naknadu parničnog troška.
24. Radi toga je, temeljem odredbe članka 373. a ZPP-a, prihvaćena žalba tužiteljice kao neosnovana i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 6.908,43 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.343,75 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Split, 14. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
