Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2536/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog PJ zbog prekršaja iz članka 134. stavka 1. i 4. u vezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog PJ zastupanog po branitelju CJ odvjetniku iz [adresa] podnijete protiv presude Općinskog suda u Požegi od 12. veljače 2024., broj: Pp-1433/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog PJ prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni PJ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog suda u Požegi od 12. veljače 2024., broj: Pp-1433/2023 okrivljeni PJ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 134. stavka 1. i 4. u vezi članka 293. stavka 2. i članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za prekršaj pod I, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.050,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1.Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja mtoornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni PJ je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine, a podredno da se preinači tako da se novčana kazna smanji i ukine zaštitna mjera.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.,114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvenstveno valja istaknuti da je prvostupanjski sud pogrešno pravno označio prekršaj činjenično opisan pod II izreke prvostupanjske presude, time što je ponašanje okrivljenika označio kao prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. umjesto kao prekršaj iz članka 175. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kako ga je pravilno u optužnom aktu kvalificirao tužitelj. Time što je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti, prvostupanjski sud je povrijedio materijalno pravo iz članka 196. točki 4. Prekršajnog zakona, ali u korist okrivljenika. Iako ovaj sud nije vezan pravnom oznakom djela, kako tužitelja tako i prvostupanjskog suda i ovlašten ju je mijenjati, u konkretnom slučaju, uslijed izostanka žalbe tužitelja, isto ne može učiniti na štetu okrivljenika.
5.1. Žalitelj i u žalbi priznaje da je izazvao prometnu nesreću sa ozlijeđenom osobom, ali negira da je nakon nesreće napustio mjesto događaja, a da o istom nije obavijestio policijsku postaju. Ističe da je u to vrijeme bio rastresen jer mu je supruga bila jako bolesna i životno ugrožena, a imaju kćer sa Downovim sindromom kojoj je potrebna cjelodnevna skrb i briga. Nakon što je izazvao prometnu nesreću, stao je automobilom, pitao pješakinju da li je sve u redu i kad je rekla da je, produžio je po ručak za svoju kćer i nakon manje od 10 minuta je prolazio istim dijelom ceste i kada je vidio policiju stao je i rekao što se dogodilo.
5.2. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud takvu obranu okrivljenika, unatoč njegovom nastojanju da ju prikaže kao poricanje, cijenio priznanjem prekršaja jer je člankom 175. stavkom 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno propisano u kojem se slučaju kada je u prometnoj nesreći ozlijeđena osoba sudionik prometne nesreće može privremeno udaljiti i koje je radnje dužan poduzeti, dok odlazak po ručak bez obzira na teške životne okolnosti nije jedan od tih razloga, niti se mišljenje okrivljenika o tome može cijeniti zabludom. Osim toga, iako je to irelevantno, iz obrane okrivljenika proizlazi da se on nije privremeno udaljio nego da je u povratku zastao jer je vidio policiju.
5.3. U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju spisa naročito zapisnik o očevidu, skicu mjesta prometne nesreće, video zapis i izvod iz PE te je ocjenom svakog dokaza i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika za inkrimnirane prekršaje.
5.4. Slijedom navedenoga valjana je odluka o krivnji okrivljeika, a žalitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
6. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da okrivljeniku ublažio novčanu kaznu za prekršaj činjenično opisan pod I, a za prekršaj pod II ju je utvrdio u rasponu propisane novčane kazna (koja je zapravo isto tako ublažena u odnosu na prekršaj za koji je trebao biti proglašen krivim). Prvostupanjski sud je ocijenio da je ukupna novčana kazna srazmjerna težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika držeći da će i tako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja, pa su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi kojima se traži daljnje ublažavanje novčane kazne.
6. 1. Okrivljeniku je dan najduži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj Sud smatra da je odluka o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanjem motornim vozilom „B“ kategorije opravdana zbog nužnosti otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja koji je jedan od težih prometnih prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je primjereno težini počinjenog prekršaja pod II jer je okrivljenik navedene zgode počinio jedan od težih prometnih prekršaja koji predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu. Trajanje zaštitne mjere je blago jer je određeno bliže zakonom propisanom minimalnom trajanju, a sama težina počinjenog prekršaja ukazuje da postoji realna opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti prekršaj.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
9. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Matea Sačević,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 5 otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
