Poslovni broj: Us I - 791/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Duji Domazetu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir&partneri d.o.o., Split, Bihaćka 2/A, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, nakon javne rasprave zaključene 16. travnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Duji Domazetu, odvjetniku u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se dio izreke rješenja Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/25-01/52, Urbroj: 566-01/14-25-2 od 5. veljače 2025. u dijelu koji glasi : "i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje".

II Upravni postupak se obustavlja.

r i j e š i o  j e

Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-112-07/25-01/52, Urbroj: 566- 01/14-25-2 od 5. veljače 2025. poništeno je rješenje o rasporedu na radno mjesto Državnog inspektorata, Klasa: UP/I-112-02/20-01/1213, Urbroj: 443-01-02-02-24-27 od 28. studenoga 2024. i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, u bitnom prigovara kako tuženik propušta donijeti na zakonu utemeljenu i potrebnu odluku u ovom predmetu sukladno svojim ovlastima iz članka 115. i članka 117. stavka 1. ZUP-a, te "samo" po još jedanput poništava prvostupanjsko rješenje i vraća predmet na prvostupanjsko postupanje, a da za to nije dao valjane i obrazložene razloge. Ističe kako se radi o četvrtom ponovljenom postupku radi donošenja rješenja o rasporedu na radno mjesto u Državnom inspektoratu, a prvostupanjsko tijelo nije niti jednom postupilo po uputi i pravnom shvaćanju tuženika, čime je tužitelj bio onemogućen žalbom ostvariti svoja zakonska prava u predmetu njegovog rasporeda. Zbog navedenoga je tužitelj svojom žalbom između ostalog tražio/predložio da drugostupanjsko tijelo po žalbi donese odgovarajuće rješenje o rasporedu tužitelja, odnosno da iskoristi svoje ovlasti iz članka 115. i članka 117. stavka 1. ZUP-a i samo riješi stvar. Poziva se na stajališta zauzeta u odlukama Ustavnog suda RH broj: U-III-694/2021 od 23. ožujka 2022. i U- III-5074/2019 od 15. prosinca 2020. Nadalje, navodi kako je u međuvremenu tužitelju prestala državna služba radi odlaska u mirovinu slijedom čega je upitna zakonitost ali i svrhovitost ponovnog prvostupanjskog postupka, u kojem je za očekivati istovjetno rješenje od strane Državnog inspektorata. Smatra kako je tuženik u najmanju ruku trebao poništiti rješenje prvostupanjskog tijela i obustaviti upravni postupak. Nadalje, u odnosu na meritum stvari smatra kako bi se prije svega trebao primjenjivati Zakon o državnom inspektoratu kao lex specialis, koji prvostupanjsko tijelo odbija pravilno primijeniti, u odnosu na Zakon o državnim službenicima. Poziva se na odredbu članka 132. Zakon o državnom inspektoratu te pojašnjava cilj i svrhu donošenja takve zakonske odredbe i iznosi svoje tumačenje spomenute odredbe. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka i obustavu upravnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi kako je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo te je osporavano rješenje na zakonu osnovano pa se predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 16. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjskim rješenjem o rasporedu na radno mjesto Državnog inspektorata, Klasa: UP/I-112-02/20-01/1213, Urbroj: 443-01-02-02-24-27 od 28. studenoga 2024. državni službenik, ovdje tužitelj, sanitarni inženjer – VŠS, raspoređen sa danom 1. siječnja 2021. na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Službu za nadzor neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, Područni ured Split, Državnog inspektorata utvrđenog Pravilnikom o unutarnjem redu pod rednim brojem 643, Sistematizacije radnih mjesta, te mu je utvrđeno pravo na plaću sa uvećanjima plaće, dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada od 5% koja će se obračunavati od 1. siječnja 2021. te mu se nalaže položiti stručni ispit za tržišnog inspektora II. vrste sukladno rješenju, Klasa: UP/I-112-02/20-01/105, Urboj: 443-01-02-02-24-35 od 28. studenoga 2024.

8. Tuženo tijelo je u osporenoj odluci utvrdilo kako spomenuto prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, jer iz obrazloženja rješenja nije moguće utvrditi okolnosti zbog kojih je tužitelj raspoređen na radno mjesto, ukazujući da je kriterij potrebnog stručnog znanja definiran u članku 3. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi (Narodne novine broj: 77/07,13/08 i 81/08) kao stupanj obrazovanja službenika, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenog radnog mjesta. Tuženik naglašava da je upravo prethodni raspored tužitelja u tijelu iz kojeg je preuzet, odnosno prethodni raspored u prvostupanjskom tijelu, jedan od kriterija rasporeda službenika na radna mjesta u novom tijelu, jer se prilikom raspoređivanja službenika uzimaju u obzir i stručna znanja, koja obuhvaćaju stupanj obrazovanja službenika, znanja, radno iskustvo, sposobnosti i vještina. Utvrđuje kako je nesporno da je tužitelj tijekom rada, odnosno do preuzimanja u prvostupanjsko tijelo bio raspoređen na radnom mjestu sanitarnog inspektora, odnosno radno mjesto I. vrste, dok je osporenim prvostupanjskim rješenjem, kao i prijašnjim rješenjem koje je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, raspoređen na radno mjesto tržišnog inspektora II vrste. Tuženik utvrđuje kako imajući u vidu činjenicu da je jedna od pretpostavki za raspored na radno mjesto službenika i stručno znanje, zaključuje kako iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije jasno na koji je način prvostupanjsko tijelo cijenilo dotadašnji rad i stručno znanje tužitelja pri donošenju rješenja.

9. Nadalje, tuženo tijelo pozivom na odredbu članka 34. stavka 4. Zakona o državnom inspektoratu, kojom su propisani stručni uvjeti za radno mjesto tržišnog inspektora II vrste, utvrđuje da iz navedenih uvjeta proizlazi kako tužitelj ne ispunjava uvjet struke da bi bio raspoređen na radno mjesto iz izreke prvostupanjskog rješenja, stoga ponovno ističe kako službenici ne mogu biti raspoređeni na radna mjesta u drugom inspekcijskom području, ako ne ispunjavaju uvjete tog radnog mjesta propisane Zakonom o Državnom inspektoratu i važećim Pravilnikom o unutarnjem redu. Utvrđuje kako obzirom da je tužitelj u tijelu iz kojeg je preuzet obavljao poslove sanitarnog inspektora, isti nije mogao biti raspoređen na radno mjesto tržišnog inspektora II vrste, jer za isto ne ispunjava uvjet u pogledu vrste obrazovanja. Utvrđuje kako je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku dužno rasporediti tužitelja na radno mjesto na kojem tužitelj ispunjava uvjete rasporeda na radno mjesto u pogledu vrste obrazovanja, posebno imajući u vidu da je tužitelj sanitarni inženjer. Tuženik ukazuje kako je prilikom rasporeda državnih službenika na radna mjesta potrebno obrazložiti potrebu službe u odnosu na konkretnog službenika, a obrazloženje potreba službe ne može, niti smije biti općenito i primjenjivo na bilo koju osobu, već točno konkretizirano i mora jasno upućivati na nužnost rasporeda upravo tog službenika posebno imajući u vidu članak 132. Zakona o Državnom inspektoratu.

10. Također, tuženik je utvrdio kako je u konkretnom predmetu zbog prirode upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, te kako drugostupanjsko tijelo ne može samo riješiti stvar utvrđivanjem potrebe popunjavanja određenog radnog mjesta i stručnog znanja tužitelja, što je preduvjet za donošenje odluke o rasporedu, pa je nužno predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

11. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je zaključilo kako je trebalo poništiti spomenuto prvostupanjsko rješenje i predmet dostaviti na ponovno rješavanje, uz uputu kako je potrebno otkloniti navedene nedostatke te potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su prema Zakonu o državnim službenicima bitne za donošenje odluke o rasporedu na radno mjesto i utvrđene činjenice navesti u obrazloženju rješenja te iznijeti razloge koje upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu na zakonu utemeljena.

12. Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje u tekstu Zakona) propisano je kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Stavkom 3. istog članka propisano ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

13. Prema odredbi članka 132. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", br. 115/18 i 117/21) inspektori i drugi državni službenici koji su na dan stupanja na snagu toga Zakona zatečeni u obavljanju poslova u odgovarajućem području iz članaka 5. - 28. ovoga Zakona nastavljaju obavljati te poslove i mogu biti raspoređeni na poslove iz članaka 34. - 52. u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja te vozačkog ispita prema odredbama ovoga Zakona.

14. Odredbom članka 34. stavka 4. Zakona o državnom inspektoratu propisano je da poslove tržišnog inspektora II. vrste može obavljati osoba koja, osim zakonom utvrđenih uvjeta za prijam u državnu službu, ima preddiplomski sveučilišni ili stručni studij - sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) iz područja društvenih znanosti, polja: ekonomija, pravo, područja tehničkih znanosti, polja: građevinarstvo, elektrotehnika, strojarstvo, grafička tehnologija, kemijsko inženjerstvo, tekstilna tehnologija, tehnologija prometa i transporta, područje biomedicine, polje: veterinarska medicina, područja biotehničkih znanosti, polja: poljoprivreda (agronomija), šumarstvo, biotehnologija, prehrambena tehnologija, nutricionizam, najmanje jednu godinu radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit za tržišnog inspektora, poznavanje rada na računalu i vozački ispit B kategorije.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud je stajališta kako je tuženo tijelo pravilno utvrdilo nezakonitim prvostupanjsko rješenje iz razloga navedenih u obrazloženju istog, koje ovaj Sud prihvaća pravilnim i na zakonu utemeljenim, jednako kao i stajalište tuženika da zbog prirode upravne stvari kao drugostupanjsko tijelo ne može riješiti predmetnu upravnu stvar već je nužno neposredno rješavanje iste od strane prvostupanjskog tijela. Stoga, u navedenom dijelu ovaj Sud pravilnim i zakonitim ocjenjuje osporeno rješenje tuženika.

16. Međutim, kako je tužitelj u međuvremenu otišao u mirovinu, Sud je stajališta kako je upravni postupak trebalo obustaviti u skladu sa odredbom članka 46. stavka.

5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09, 110/21) jer je ocjenjeno kako više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka.

17. Slijedom navedenog, Sud je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje te je sam riješio upravnu stvar obustavom upravnog postupka, u skladu sa odredbom članka 46. stavka 5. ZUP-a, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak, radi čega je odlučeno kao u izreci presude. Obzirom na učinke poništavanja rješenja (članak 115. stavak 5. ZUP-a), tužitelj u odnosnom razdoblju ostaje neraspoređen, a plaću za konkretno razdoblje ostvaruje prema posljednjem važećem i izvršnom rješenju o plaći (članak 127. stavak 7. Zakona o državnim službenicima). Sud pritom podsjeća da je rok za raspoređivanje službenika nakon preustroja, propisan člankom 127. stavkom 5. navedenog Zakona, instruktivnog karaktera, a za razdoblje od prestanka tužiteljeve službe više nije potrebno utvrđivati njegov raspored.

18. Dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka OT, Sud je raspravnim rješenjem odbio kao nepotrebnim, obzirom kako je na temelju činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju priloženu spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora Sud dovoljno i potpuno utvrdio činjenično stanje potrebno za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 2. ZUS-a kojom je propisano da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

20. Prema ocjeni ovog Suda, kako je Sud u bitnom ocijenio pravilnim i zakonitim rješenje tuženika i poništio ga samo u jednom dijelu, ocjenjeno je kako je tužitelj u predmetnom sporu uspio djelomično te je u skladu sa citiranom odredbom članka 147. stavka 2. ZUS-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Duji Domazetu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir&partneri d.o.o., Split, Bihaćka 2/A,

2. Tuženiku Odboru za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana