REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: Pp-229/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČJ, radi prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojeg brani Zajednički odvjetnički ured Vesna Vignjević- Žak, Boško Žak te ŽJ, iz [adresa], a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-5/21939, Urbroj: 511-02-05-25-1, od 23.1.2026., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti branitelja okrivljenika, a u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENI ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i Ž, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno osuđivan,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
I da bi dana 18. kolovoza 2025., u 16:20 sati, u mjestu [adresa]., ponovno se nasilnički ponašao u obitelji, što je vidljivo iz pravomoćne presude broj: Ppž-11125/2024. od 16. siječnja 2025., gdje je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura , na način da je bivšoj supruzi ČJJ koja ne živi u kući na adresi [adresa] promijenio brave na ulaznim vratima, a nakon što ga je oštećena nazvala da joj otvori kuću rekao joj je da ne želi, što je nju uznemirilo i povrijedilo njezino dostojanstvo,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/21939, Urbroj: 511-02-05-25-1, od 23.1.2026., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.
3. Okrivljenik ČJ iznio je pisanu obranu u kojoj navodi da u cijelosti poriče prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, bračna zajednica između njega i oštećene prestala je 3. studenog 2024. kada se on odselio sa adrese u [adresa]., dok se NJ preselila 4.12.2024. kod novog partnera na adresu [adresa]. gdje je prijavila prebivalište, dok je sve stvari odnijela iz kuće u [adresa]. Radi razjašnjenja imovinsko pravnih odnosa između njih kao bivših bračnih drugova vođen je parnični postupak kod Općinskog suda u Bjelovaru koji je završen sklapanjem sudske nagodbe dana 29.9.2025. u kojoj je utvrđeno da mu je oštećena predala u posjed nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u svibnju mjesecu 2025. i to predajom ključeva stambenog objekta. Isto tako, vođen je postupak radi razvoda braka i odlučivanja o roditeljskoj skrbi nad maloljetnom zajedničkom djecom. Kritičnog dana 18.8.2025. kada je on došao u [adresa]., oštećena je objašnjavala policijskim službenicima da on ne dozvoljava upis djeteta u malu školu, što znači da njezin dolazak na adresu u [adresa] nije bio da bi preuzela neke svoje stvari, već kako bi napravila na njega pritisak budući da on nije dao dopuštenje za upis maloljetnog sina N u malu školu u Cirkveni. Posebno osporava da je rekao kako ne želi otvoriti kuću, jer je tamo zatekao oštećenu i njezinog novog partnera te radi izbjegavanja sukoba uzeo je trimer i odmah otišao bez da je sa njima komunicirao. Stoga smatra da on nije oštećenoj oduzeo pravo korištenja zajedničke imovine, dok je ona sukladno dogovoru posjed dobrovoljno njemu predala 20.5.2025. te se iselila na adresu [adresa]. gdje živi sa novim partnerom, pa stoga predlaže da ga sud oslobodi optužbe.
4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao oštećenu NJ, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećene, sudsku nagodbu zaključenu pred sudom između okrivljenika i oštećene vezano za spornu nekretninu te plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
5. Ispitana NJ iskazuje da se navedenog dana u popodnevnim satima zatekla u dvorištu obiteljske kuće u mjestu [adresa] pored [adresa] u kojoj nekretnini je živjela svojevremeno sa okrivljenikom koji je njezin bivši suprug i s kojim ima 3 maloljetne djece. Međutim nakon što je 2024. napustila predmetnu kuću i otišla živjeti na drugu adresu, u međuvremenu je razvela brak sa okrivljenikom tokom 2025., i to prije spornog događaja, nakon čega je zaključila novi brak, ali od 2024. ne živi u navedenoj nekretnini već na novoj adresi sa drugim suprugom. Ujedno, bivši suprug i ona kod Zavoda za socijalni rad postigli su zajednički dogovor o dodjeli djece na čuvanje i odgoj i uzdržavanju pa prema tom dogovoru su djeca trebala pripasti njoj po odrastanju pohađati školu u mjestu gdje živi. No, okrivljenik se ubrzo prestao držati tog dogovora, posebno što se tiče starijeg sina koji je često boravio kod njega, iako ga je u skladu sa dogovorom vraćao k njoj. Međutim, bivši suprug nije poštovao dogovor vezano za upis navedenog djeteta u školu već je odlučio da dijete pohađa školu u [adresa], iako tamo faktično ne živi. Upravo zbog toga kod nje je stvoren inat uslijed kojeg je željela napakostiti okrivljeniku kako bi promijenio takvu svoju odluku i ponašanje. Naime, prije spornog događaja došlo je do dogovora i nagodbe između nje i bivšeg supruga vezano za navedenu nekretninu u [adresa] na način da je predala ključeve od te nekretnine okrivljeniku i omogućila mu da on sam živi u njoj, jer je ona imala svoju ekonomsku sigurnost i život u drugoj nekretnini s drugim suprugom te joj nije bila namjera boraviti i živjeti u navedenoj kući. Međutim, da bi okrivljenik mogao biti u cijelosti vlasnik te nekretnine prema istoj nagodbi postojala je njegova obveza da joj isplati izvjestan iznos novca do mjeseca ožujka 2026., a koju obvezu je on ispunio u cijelosti. Stoga joj nije bila namjera koristiti navedenu nekretninu, ali samo zbog činjenice što okrivljenik nije dopustio da njihov stariji sin pohađa školu u mjestu gdje ona živi i gdje se dijete nalazi kod nje na čuvanju i odgoju, stoga je u ovoj situaciji od njega zatražila da joj vrati ključ od navedene kuće te je to on odbio učiniti. Dakle, jedini njezin motiv da prijavi okrivljenika nije bilo nasilničko ponašanje od njegove strane već pokušaj da mu da do znanja kako mora poštovati njihov međusobni dogovor postignut kod nadležnog tijela vezano za uzdržavanje i susrete sa n jihovom djecom koja su povjerena po tom dogovoru njoj na čuvanje i odgoj. Time je okrivljenik njenim dopuštenjem mogao promijeniti bravu na obiteljskoj kući, jer mu je ona tu nekretninu predala dobrovoljno u cijelosti u posjed, osim što joj je putem telefona istaknuo da joj ne namjerava vratiti ključ od kuće obzirom da tamo više ne živi i ne boravi, pri čemu njezina stvarna namjera nije bila da se vrati živjeti u tu nekretninu iako su tada bili suvlasnici, dok je nakon isplate novčanog iznosa okrivljenik u cijelosti postao vlasnik te nekretnine, prema zaključenoj sudskoj nagodbi iz rujna 2025. Time se doista objektivno nije moglo raditi o ikakvom ekonomskom nasilničkom ponašanju od strane okrivljenika prema njoj te je sam sporni događaj prijavila kako bi potaknula okrivljenika da izvršava svoje obaveze prema dogovoru vezano za odgoj i uzdržavanje n jihove djece.
6. U postupku nije bilo sporno da su u inkriminiranom periodu okrivljenik i oštećena bili bivši supružnici.
7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li se okrivljenik naznačenog dana ponovno nasilno ophodio prema oštećenoj na način da bi neovlašteno promijenio brave na ulaznim vratima kuće u [adresa], te da bi joj odbio otvoriti vrata na kući u kojoj su u tom trenutku bili suvlasnici i time je onemogućio u korištenju i raspolaganju imovinom.
8. U odnosu na sadržaj činjeničnog opisa i provedene dokaze, sud nije utvrdio da se okrivljenik ovom prilikom ponašao na način koji nije prihvatljiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je stoga oslobođen optužbe.
9. Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za spomenutu inkriminaciju, u obrani je istaknuo kako je oštećena krajem 2024. odselila sa naznačene adrese i nastavila život s novim partnerom gdje je u drugoj nekretnini prijavila prebivalište time da je iz predmetne kuće u [adresa] odnijela sve svoje osobne stvari. Vezano za njihove imovinsko-pravne odnose postigli su sudsku nagodbu koja je zaključena 29.9.2025 odnosno neposredno nakon ovog događaja tako da mu je oštećena predala u posjed upravo navedenu nekretninu time što je primio od nje ključeve stambenog objekta. Nakon toga je između njih vođen postupak radi razvoda braka i odlučivanja o roditeljskoj skrbi nad zajedničkom maloljetnom djecom. To znači da oštećena ove zgode na predmetnu adresu nije došla radi namjere korištenja predmetne nekretnine koju je predala u cijelosti njemu u posjed već kako bi na njega izvršila pritisak da joj dopusti upis njihovog zajedničkog sina u školu u mjestu Cirkvena gdje oštećena faktično živi. Osim toga, te zgode nije bilo govora o tome da oštećena namjerava ući u kuću i time joj nije rekao kako ne želi otvoriti kuću i da bi je time onemogućio koristiti zajedničku imovinu.
10. Izneseni sadržaj obrane okrivljenika u cijelosti je potkrijepila i potvrdila svojim navodima sama oštećena NJ koja je jasno napomenula da je doista 2024. napustila predmetnu nekretninu i više nije tamo živjela već je iz nje u potpunosti iselila i nastavila život sa novim partnerom. Također potvrđuje kako je radi razjašnjenja imovinskih i obiteljskih odnosa sa okrivljenikom postigla dogovor i zaključila sudsku nagodbu kojom je u cijelosti predala u posjed predmetnu nekretninu u [adresa] samom okrivljeniku kao bivšem suprugu time što mu je predala svoje ključeve od navedene nekretnine, dok je s druge strane došlo do dogovora kako će njihova zajednička maloljetna djeca biti na skrbi i odgoju kod nje, pa je time smatrala kako će starijeg sina upisat u školu upravo u mjestu gdje ona živi, a što joj je usprkos dogovoru okrivljenik u ovoj situaciji onemogućavao. Time oštećena ističe kako je kod nje stvoren inat zbog kojeg je željela napakostiti samom okrivljeniku kako b promijenio svoju odluku i svojim dopuštenjem omogućio da ona sina upiše u školu u mjestu njezina prebivališta. Nadalje ističe kako je okrivljenik prema zaključenoj sudskoj nagodbi ispunio u cijelosti svoju obavezu te njoj isplatio izvjestan novčani iznos na ime bračne stečevine odnosno njezinog dijela navedene nekretnine odnosno obiteljske kuće u [adresa]., tako da je od mjeseca ožujka 2026. isključivi vlasnik predmetne kuće. Dalje je krajnje indikativna tvrdnja oštećene o tome kako ona ove zgode doista do predmetne obiteljske kuće nije došla sa svrhom da u nju uđe te se njome koristi i da ju je u tom namjerno spriječio okrivljenik, već tvrdi da se svakako nije radilo o ekonomskom nasilju od njegove strane, jer je ona samo željela okrivljenika na izvjestan način primorati da izvršava svoje obveze prema dogovoru vezano za odgoj i uzdržavanje njihove djece, pa je u tom smislu okrivljenika zatražila ključ od nekretnine na kojoj je bila u tom trenutku suvlasnik.
11. Nadalje, uvidom u iskaz oštećene neposredno nakon predmetnog događaja uviđa se da se radi o zakonitom iskazu obzirom da su njoj kao bivšoj supruzi pružena sva potrebna zakonita upozorenja. U navedenom iskazu koji je oštećena potpisala naznačuje se kako je doista još krajem 2024 napustila navedenu obiteljsku kuću i otišla živjeti u drugu nekretninu sa novim životnim partnerom, dok je u to vrijeme sa okrivljenikom vodila brakorazvodnu parnicu kao i postupak vezano za uzdržavanje zajedničke djece. U ovoj je situaciji pokušala ući u navedenu kuću ali su vrata bila zaključana kada je nazvala telefonom okrivljenika radi toga da joj otključa ulazna vrata, što je on odbio.
12. Prema ostalim priloženim dokazima u spisu razabire se da je još 5. lipnja 2025. sačinjen prijedlog za zaključenje sudske nagodbe između okrivljenika i oštećene upravo vezano za predmetnu nekretninu na način da oštećena dozvoljava uknjižbu prava vlasništva u ½ dijela na predmetnoj nekretnini na ime samog okrivljenika, dok se okrivljenik obvezuje istom nagodbom da će do kraja ožujka 2026. na ime drugog suvlasničkog dijela oštećene isplatiti joj iznos od 28.000 eura te da bi time postao vlasnik navedene nekretnine u cijelosti. Sudska nagodba takvog sadržaja faktično je zaključena kod Općinskog suda u Bjelovaru dana 29.9.2025. , time da je već prema prvotnom prijedlogu spomenute nagodbe u svibnju 2025. odnosno prije spornog događaja oštećena dobrovoljo predala okrivljeniku ključeve navedenog stambenog objekta, jer u njemu ionako nije živjela od kraja 2024.
13. Ako je tome tako, tada je potpuno notorno i životno prihvatljivo da je okrivljenik u međuvremenu nakon svibnja 2025. kada je postao jedini posjednik i korisnik predmetne obiteljske kuće imao zakonsko dopuštenje i mogućnost da promjeni bravu na ulaznim vratima kuće, jer se oštećena kao suvlasnica iselila iz te nekretnine zajedno sa svojim osobnim stvarima te je svojevoljno prvotne ključeve kojima se koristila za tu nekretninu predala u isključiv posjed okrivljeniku kao bivšem suprugu. Dakle, sasvim je jasno kako je oštećena ključeve te nekretnine predala okrivljeniku iz razloga što se više nije namjeravala koristiti navedenom nekretninom odnosno živjeti u njoj niti je imala razloga u bilo kojem trenutku povremeno dolaziti u navedenu obiteljsku kuću, zbog čega je ključeve te kuće predala okrivljeniku. Do toga je došlo neupitno iz razloga što je u danom trenutku oštećena imala izvjesnu ekonomsku sigurnost, jer je živjela sa novim partnerom u drugoj nekretnini sa prijavljenim prebivalištem u mjestu [adresa]. U situaciji gdje je oštećena navedenu nekretninu predala u isključivi posjed bivšem suprugu odnosno okrivljeniku , sama činjenica da su u tom trenutku njih dvoje bili suvlasnici navedene obiteljske kuće govori o tome da je oštećena samo imala pravo raspolaganja svojim suvlasničkim dijelom, a nikako da se tom nekretninom koristi na drugi način i to sve do trenutka dok okrivljenik po zaključenoj sudskoj nagodbi nije u cijelosti ispunio svoju obavezu te oštećenoj isplatio novčani iznos na ime njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.
14. U zakonskom smislu ekonomsko nasilje predstavlja zabranu ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine odnosno raspolaganja osobnih prihoda ili imovine stečene osobnim radom. Međutim, navedena definicija svakako se treba tumačiti prilično respektivno, što u konkretnom slučaju znači ad je okrivljenik morao oštećenu onemogućiti u korištenju navedene nekretnine samo ako je oštećena bila u posjedu navedene kuće i živjela u njoj, pa da bi joj promjenom brave na ulaznim vratima ili odbijanjem otključavanja ulaza u kuću onemogućio da živi i boravi u toj nekretnini. Upravo to govori o ekonomskoj ovisnosti gdje oštećena ne bi mogla koristiti zajedničku imovinu. Međutim, u navedenoj situaciji oštećena prilično dugo vremena već nije živjela u istoj nekretnini niti ju je koristila u bilo kojem smislu, a imala je ekonomsku sigurnost na način da je već živjela i formalno bila prijavljena na sasvim drugoj adresi. Time je oštećena bila ekonomski neovisna o predmetnoj nekretnini koju je također svojom voljom predala u cijelosti u posjed okrivljeniku i to predajom samih ključeva ulaznih vrata u kuću.
15. I na kraju, prema tvrdnjama same oštećene motiv njezine prijave o spornom događaju nije bio u činjenici da je ona faktično željela ući i navedenu kuću i njome se koristiti već je samo zbog inata prema okrivljeniku tražila da joj vrati ključeve te kuće kako bi ga primorala da joj dopusti upis starijeg sina u školu i to u mjestu gdje ona prebiva, a ne u gradu [adresa]. Time i sama oštećena ističe da se ovdje nije moglo raditi o ekonomskom nasilju, jer njezina namjera nije bila korištenje navedene obiteljske kuće koju je predala u posjed okrivljeniku poštujući u cijelosti dogovor predmetne sudske nagodbe koja je ubrzo po ovom događaju i zaključena kod suda.
16. Preostali dokazi odnose se na plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi okrivljenika i oštećene za njihovo troje maloljetne djece koja su povjerena zbog dobi na čuvanje i odgoj majci gdje će djeca vikendom i po drugom slobodnom međusobnom dogovoru roditelja vrijeme provoditi sa ocem, dok se okrivljenik kao otac obvezuje za svako dijete plaćati uzdržavanje u visini od 100 eura. Dalje se u predmetnom planu ističe da će roditelji preostale odluke bitne za dijete donositi sporazumno, pa tako i o njihovom zdravlju, liječenju, pa i školovanju. Međutim, očito je došlo do disenzusa okrivljenika i oštećene kao roditelja vezano za upis njihovog djeteta u školu i to vezano za lokaciju gdje će se dijete školovati, pa je zbog toga oštećena na naprijed opisani način željela pritjerati okrivljenika da popusti u svojoj odluci kojom želi da njihov sin školu pohađa u [adresa] te je samo stoga od njega zatražila povrat ključeva od predmetne obiteljske kuće.
17. Dakle, u konkretnoj situaciji nije postojala niti namjera niti želja oštećene da se koristi predmetnom nekretninom, pa sama činjenica da joj eventualno okrivljenik nije želio otključati vrata navedene kuće ove zgode, svakako u zakonskom smislu ne predstavlja onemogućavanje oštećenoj da raspolaže tom nekretninom na kojoj je tada još bila isključiti formalni vlasnik, jer je sudska nagodba zaključena tek mjesec dana kasnije. Naime, oštećena je nekoliko mjeseci prije spornog događaja dobrovoljno predala ključeve od iste obiteljske kuće okrivljeniku i dopustila mu isključivi posjed dok je istovremeno imala ekonomsku sigurnost, jer je živjela na drugoj adresi gdje je bila prijavljena i nije imala potrebu i razlog da se naknadno ponovno koristi predmetnom obiteljskom kućom iz koje je iselila s osobnim stvarima. K tome, niti sama oštećena bez sumnje nije imala doživljaj da se radi o nasilnom činu ekonomske naravi prema njoj, jer prema njezinim tvrdnjama ona je ključ od ove nekretnine zatražila od okrivljenika samo zato što se željela inatiti prema njemu i to radi toga što je on odbijao postići dogovor vezano za lokaciju školovanja njihovog zajedničkog sina, a nikako radi toga što bi imala stvarnu namjeru koristiti se predmetnom nekretninom.
18. Zbog naprijed navedenih razloga, a u nedostatku bilo kakvih sigurnih dokaza o protupravnom ponašanju okrivljenika, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona sud ga je za odnosni prekršaj oslobodio optužbe.
19. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.
U Bjelovaru, 14. svibnja 2026.
Zapisničar
SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r.
Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.
Dostaviti:
1.) Okrivljeniku
2.) Podnositelju Optužnog prijedloga
3.) Branitelju
- po pravomoćnosti
4.) Žrtvi NJ
5.) Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar
