REPUBLIKAHRVATSKA

Općinski građanski sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara84

10000Zagreb

Poslovnibroj:83:P-6017/2022-45

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu ovog suda Blaženki Butigan Matić u pravnoj stvari tužiteljice ĆSH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Ivšić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tabak i partneri j.t.d u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta 50,Zagreb,OIB:02535697732, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, dana 14. svibnja 2026.

r i j e š i o  je

I. Preotvara se glavna rasprava, u predmetnoj pravnoj stvari zaključena dana 17. ožujka 2026. te se ročište za objavu odluke od 14. svibnja 2026. neće održati.

II. Odbija se prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužiteljice od 11.11.2022. kao neosnovan.

III. Odbacuje se tužba tužiteljice, posl.br. P-16017/2022 od 11. studenog 2022. kao nepravovremena.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 3.511,58 EUR sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je u ovom predmetu naslovni sud je zaključkom od dana 25.listopada 2022.g u predmetu posl broj OVR-2044/2020 uputio ovršenicu da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. broj OVR-2044/2020 nedopuštenom zbog razloga iz čl 50. st. 1, toč. 7 i 9 u vezi s čl. 52 OZ:- a koji rok je padao na dan 09.11.2022.g . Punomoćnica tužiteljice nije bila u mogućnosti u taj dana dostaviti tužbu sudu a Razlog j je bolest. Naime, punomoćnik tužiteljice je 04.11.2022.g,dobila temperaturu, I ostale simptome ,glavobolja bolove u nogama I rukama ,i izgubila je osjetilo mirisa, zbog čega je posumnjala na COVID-19. Navedeni simptomi su još prisutni, a s obzirom na navedenu sumnju, punomoćnica, po preporuci liječnika nije išla na posao niti napuštala svoj dom u razdoblju od 04.11.2022.g . pa do danas . kada je izvršeno testiranje, te je te potvrđeno da je test negativan na corona virus. Obzirom na navedeno punomoćnik smatra da je ovo opravdan razlog za propuštanje ove radnje tj ustajanje s tužbom u narečenom roku iz zaključka Slijedom iznesenog predlaže da sud usvoji ovaj prijedlog u prijašnje stanje, te odredi novi rok koji teče od časa prestanka spriječenosti punomoćnika tužitelja u kojem je bila prije propuštanja, te po potrebi prekine postupak do pravomoćnosti odluke o ovom prijedlogu. Nadalje navodi / Rješenjem o ovrsi posl br:OVR-2044/2020 od dana 14.rujna 2020.g , određena je ovrha na nekretninama ovršenika ,temeljem solemniziranog ugovora o kreditu broj 9016336704 od dana 09.veljače 2012 g solemniziranog po JB Branko Ranogajac iz Zagreba, Heizlova 40,a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja s založnim pravom ovrhovoditelja koje nekretnine se nalaze u Zagrebu na adresi [adresa] ,koje su upisane u zk naslovnog suda broj 6647, k. o. [katastarska općina] u stambenoj zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] ,kao suvlasnički dio E-13(E-13) u naravi stan u podrumu lijevo površine 56,00 m2 ,radi novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 138.000,00 €,po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke važeće za dan korištenja kredita s ugovorenom kamatama sukladno čl 4,čl.5i čl.6 Ugovora o stambenom kreditu broj ugovora 9016336704 od dana 09.02.2012.g s rokom otplate od 336 mjeseci I ostalim uvjetima iz Ugovora. Ovršenik, ovdje tužitelj, blagovremeno je uložio žalbu na to rješenje, pa ga je naslovni sud svojim zaključkom od dana 25.listopada 2022.g uputio da pokrene ovaj postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ne poriče se da je tužiteljica s tuženikom zaključila ugovor o kreditu broj 9016336704 od dana 09.veljače 2012 g,na iznos od 138.000,00 €,s rokom otplate 336 rata od 806,00 € uz kamatnu stopu od 5,45% (fiksna ) za 24 mjeseca ,do 02.veljače 2014 g., godišnje 6,14 % ,a nadalje po promjenljivoj kamatnoj stopi .(čl 4 ugovora.) Od časa zaključenja ugovora pa do danas, tužiteljica je ,kako osobno tako i putem solidarnih dužnika uplatila je sveukupno iznos od CCA 400.000,00 kn, a nadalje usteže se mjesečni iznos od cca 2.000,00 kn ili više od solidarnog dužnika ĆS iz [adresa]. Kod tužiteljice tijekom godina došlo je do promjene životnih okolnosti. Naime, 2014.godine i ona i njezin suprug ostali su bez posla nisu imali nikakvih primanja, te su se iselili iz Hrvatske a sada prebivaju u [adresa]. Kako je Tužiteljica sad u prilici plaćati tražbinu tužitelju, ima račun kod tuženika, te je tijekom 2019., 2020. i 2021. godine uplatama na njezin račun smatrala dostatnim za vraćanje te obveze, ali je informirana od tuženika da je njezin račun» odblokiran, pa namjenski uplaćen novac za tu obvezu ovrhovoditelj-tuženik nije ustezao. Tužiteljica je bezuspješno tražila od tuženika dostavu podataka za plaćanje ovog kredita jer ugovorom nije označen račun banke za ove potrebe, a tuženik je ustezao kreditnu obvezu s računa tužiteljice ,ali je tek krajem osmog mjeseca (kolovoza 2022.g dobila taj podatak. Također je zatražila «reprogram tog kredita» ali joj je ovrhovoditelj odgovorio da ne postoji takva niti slična mogućnost.. Tuženik Ovršnim prijedlogom potražuje od ovršenice iznos od 171.585,32 €(1.288.605,72 kn)sve temeljem ugovora o kreditu, i izvatka iz poslovnih knjiga i to: iznos od 134.317,93 € s temelja glavnice Iznos od 35.483,83 € -s osnove zateznih kamata i iznos od 1.783,56 € s osnove odvjetničkog troška dakle sveukupno 171.585,32€. Tužiteljica smatra da tražbini ovrhovoditelja, sadržanoj u izvatku iz poslovnih knjiga od dana 29.07.2020.g nije utemeljena jer je razvidno da tuženik-ovrhovoditelj traži iznos od 134.317,93 €,s temelja glavnice, s osnove zateznih kamata iznos od 35.483,83 €,te iznos od 1.783,56 € s temelja odvjetničkih troškova. Tužiteljica smatra da je ništetna odredba Ugovora o kreditu tuženika iz čl 4.1 i 4.2 i 4.3 u kojima tuženik određuje da » za 24 mjeseca od dana stavljanja kredita u otplatu naplaćuje kamatu u iznosu od 5,45% fiksno,godišnje,EKS6,14% Također je tuženik ugovorom odredio da će tužiteljica plaćati kamatu po promjenljivoj kamatnoj stopi koja će bit važeća u trenutku isteka roka iz Toč.7.st 1. ( mjesec dana nakon iskorištavanja Ugovora o kreditu. Na naprijed opisan način dugovanje tužitelja ,a radi čije se naplate vodi ovršni postupak broj OVR_2044/2020i,bitno manje ,tako je opravdan dokazni prijedlog financijskog vještačenja ,to tužitelj predlaže da sud utvrdi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem naslovnog suda posl br: OVR-2044/2020.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari ističe prigovor pogrešno naznačene vrijednosti predmeta spora te - prigovor nedostatka identiteta žalbe i tužbe. Odredba čl. 35. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje u tekstu: ZPP) propisuje da se za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora uzima u obzir vrijednost glavnog zahtjeva, a isto je mjerodavno za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda te u drugim slučajevima predviđenim ZPP-om. Dakle, kako tužiteljica predlaže sudu proglasiti ovrhu nedopuštenom, a koja je određena radi naplate iznosa od 171.585,32 EUR (1.288.605,72 kn), predlaže se Naslovnom sudu, najkasnije na pripremnom ročištu, utvrditi vrijednost predmeta spora u visini od 1.288.605,72 kn. Nastavno se ističe kako je tužiteljica podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u historijatu koje se poziva na ništetnost odredbi čl. 4.1., 4.2. i 4.3. Ugovora o kreditu, čime postupa protivno odredbama Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ) i jasnoj uputi Naslovnog suda u zaključku broj: Ovr-2044/20-23 od dana 25. listopada 2022. godine, u dijelu u kojem je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. S obzirom na sadržaj tužbe u konkretnom slučaju i sadržaj prethodno izjavljene žalbe, proizlazi kako nema identiteta žalbe i tužbe radi čega se tužba, sukladno odredbi čl. 55. OZ-a, ima odbaciti kao nedopuštena. Naime, iz historijata tužbe proizlazi kako se nedopuštenost ovrhe temelji na navodnoj ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu. Za ukazati je kako je u konkretnom predmetu ovrha određena temeljem ovršne javnobilježničke isprave, potvrđene (solemnizirane) od strane javnog bilježnika Branka Ranogajca iz Zagreba, dana 13. veljače 2012. godine, pod brojem: OV-1048/12, a koja je postala ovršna dana 24. veljače 2015. godine, u skladu s čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16; dalje: ZJB). Budući da je u konkretnom predmetu ovrha određena temeljem ovršne javnobilježničke isprave koja nije ukinuta, poništena ili na drugi način stavljena van snage niti je izgubila djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka, to tuženik na temelju iste može zahtijevati ovrhu protiv tužiteljice. Nadalje, zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-2044/20-23 od dana 25. listopada 2022. godine ovršenica, ovdje tužiteljica, upućena je na pokretanje parnice iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, a koji žalbeni razlozi navode kako ovršenici mogu protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu “ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika“ i „ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave“. Prema tome, uvažavajući jasnu uputu Naslovnog suda, pozivanje tužiteljice na navodnu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, kao i iznošenje svih ostalih neosnovanih prigovora i navoda evidentno je kako u konkretnom slučaju nema identiteta žalbe i tužbe, radi čega je isticanje razloga koji se ne odnose na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, nedopušteno. U prilog navedenih tvrdnji ukazuje se i na odredbu čl. 52. OZ-a, kojom je propisano: „(1) Ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. (2) Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. (3) Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Na pokretanje i vođenje parnice iz stavka 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka. Okolnost da je ovršenik upućen na parnicu iz stavka 3. ovoga članka ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Ako je žalba izjavljena i zbog kojeg od razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i točke 8. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja, ako smatra da žalba zbog njih nije osnovana, uputit će bez odgode presliku spisa sudu drugoga stupnja radi odlučivanja o žalbi u povodu tih razloga. U slučaju iz stavka 4. ovoga članka ovrhovoditelj koji smatra da je ovlašten na temelju određene ovršne isprave predložiti ovrhu, može tužbom zatražiti da se to utvrdi u posebnoj parnici.“ Iz navedenog proizlazi kako sud ne može uputiti ovršenike na pokretanje parnice radi nedopuštenosti ovrhe izvan razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, a što sve ukazuje na nedopuštenost, odnosno prekoračenje ovlaštenja tužiteljice pozivanjem na navodnu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu i isticanje navedenih prigovora, radi čega, a budući da tužiteljica u konkretnoj tužbi ističe i razloge izvan citiranih odredbi OZ-a, istu valja odbaciti kao nedopuštenu, budući da ti i takvi razlozi ne mogu biti predmetom raspravljanja u ovom postupku. Nadalje, tuženik se u nastavku očituje na prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužiteljice kako slijedi. Tužiteljica u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje navodi kako je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-2044/20-23 od dana 25. listopada 2022. godine upućena da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu 4 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji rok je padao na dan 9. studenog 2022. godine. Nadalje, tužiteljica navodi kako zbog bolesti punomoćnika iste nije mogla na taj dan dostaviti tužbu, budući je punomoćnica tužiteljice dana 4. studenog 2022. godine (pet dana prije proteka roka) dobila temperaturu i ostale simptome (glavobolja, bolovi u nogama i rukama i izgubila osjetilo mirisa) radi čega je posumnjala na COVID-19 te se testirala i bila negativna na corona-virus. Prethodno navedeni razlog tužiteljica smatra kao opravdan razlog za propuštanje te predlaže povrat u prijašnje stanje. Odredbom čl. 117. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje u tekstu: ZPP) propisano je: „Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.“ Naime, tuženik ističe kako je prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužiteljice u cijelosti neosnovan i to iz slijedećih razloga. Prvotno tuženik ističe kako tužiteljica nije opunomoćila odvjetnicu Anu Ivšić (koja je navodno bila bolesna), već odvjetničko društvo Tabak i partneri j.t.d., i to tek dana 11. studenog 2022. godine (nakon proteka roka za podnošenje predmetne tužbe), a u kojem odvjetničkom društvu su zaposlena još tri odvjetnika (Klara Tabak Barac, Josip Tabak i Ozana Tabak), a koji odvjetnici nisu bili niti (navodno) bolesni niti su bili spriječeni u roku od 15 dana poslati predmetnu tužbu sudu. Stoga, sama činjenica da je punomoć dana tek dana 11. studenog 2022. godine i to odvjetničkom društvu, dovoljan je razlog zbog kojeg se ne bi trebao dopustiti povrat u prijašnje stanje. Nadalje, tuženik ističe kako tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi dokazala kako je odvjetnica Ana Ivšić uistinu bila bolesna, osim navođenja subjektivnog osjećaja dokazano nepostojeće bolesti, budući je test na corona-virus negativan. Osim toga, iz dostavljenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje proizlazi kako je zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-2044/20-23 dostavljen punomoćnicima tužiteljice dana 25. listopada 2022. godine, a da je odvjetnica Ana Ivšić tek dana 4. studenog 2022. godine osjetila navodne simptome iz čega proizlazi kako je ista mogla u roku od 25. listopada 2022. godine do 4. studenog 2022. godine poslati predmetnu tužbu. Tuženik dodatno ukazuje ako je Naslovni sud u svezi zaprimljenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje trebao zakazati ročište na kojem bi se raspravljalo o istom prijedlog, a što Naslovni sud nesporno nije učinio. Osim toga, nije jasno na koji način tužiteljica smatra da može podnijeti podredno žalbu ukoliko naslovni sud ne bi usvojio njezin prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a sve obzirom da nije jasno na što bi se točno tužiteljica trebala žaliti, osim na činjenicu da u zakonskom roku od 15 dana nije podnijela tužbu na koju je bila upućena zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-2044/20-23 od dana 25. listopada 2022. godine. Radi svega navedenog, tuženik smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za povrat u prijašnje stanje, slijedom čega tuženik predlaže predmetu tužbu tužiteljice odbaciti kao nepravovremenu i nedopuštenu. Nadalje, tuženik se u nastavku, opreza radi, očituje na tužbu tužiteljice kako slijedi. U konkretnom predmetu ovrha je određena temeljem ovršne javnobilježničke isprave, potvrđene (solemnizirane) od strane javnog bilježnika Branka Ranogajca iz Zagreba, dana 13. veljače 2012. godine, pod brojem: OV-1048/12, a koja je postala ovršna dana 24. veljače 2015. godine, u skladu s čl. 59 ZJB-a. Budući da je u konkretnom predmetu ovrha određena temeljem ovršne javnobilježničke isprave koja nije ukinuta, poništena ili na drugi način stavljena van snage niti je izgubila djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka, to tuženik na temelju iste može zahtijevati ovrhu protiv tužiteljice. Sve dok ovršna javnobilježnička isprava snabdjevena potvrdom ovršnosti ne bude stavljena „van snage“, ista egzistira i pravno je obvezujuća. Nadalje, ukazuje se da je ovršna javnobilježnička isprava u svemu sukladna odredbama čl. 22., 23. i 28. OZ-a, radi čega je i izdano rješenje o ovrsi u svemu utemeljeno na valjanoj i zakonitoj ispravi. Iz navedenih odredaba OZ-a proizlazi da se ovrha može pokrenuti, između ostalog, i temeljem ovršne javnobilježničke isprave. Odredbom čl. 22., 23. st. 1. toč. 5. i 28. st. 1. OZ-a propisano je: „čl. 22.) Ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“ „čl. 23. st. 1.) Ovršne isprave jesu:“ ….. „5. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.“ „čl. 28.) Javnobilježnička isprava ovršna je ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.“ Odredbom čl. 54. ZJB-u propisano je: „1) Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu.“ „2) Na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišnoknjižno pravo može se neposredno provesti upis u zemljišne knjige ako je obvezanik izričito na to pristao u tom aktu.“ „3) Na temelju javnobilježničkog akta, na temelju kojega je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može se neposredno tražiti ovrhu na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao.“ „6) Isti učinak kao i isprava iz stavka 1.ovoga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Ako privatna isprava ne sadrži izjavu obveznika iz stavka 1.ovoga članka ili je nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika, u nastavku teksta privatne isprave, ispod koje će obveznik staviti svoj potpis, a prije solemnizacije, može unijeti i javni bilježnik.“ Prema odredbi čl. 59. ZJB-a sudionici u pravnom poslu mogu ispravu o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz čl. 54. ZJB-a ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Prema tome, s obzirom da su u ovom predmetu nedvojbene činjenice da je: - ispravom utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i sadrži izjavu obvezanika da se temeljem tog akta, a radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze neposredno može provesti prisilna ovrha; - predmetna isprava sadrži izjavu korisnika kredita i založnog dužnika da dozvoljavaju uknjižbu hipoteke na određeno navedenoj nekretnini i da izričito pristaju da davatelj kredita, ovdje ovrhovoditelj, može tražiti neposredno prisilno izvršenje na predmetnoj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, kao i na njegovoj cjelokupnoj imovini; - na temelju te isprave u zemljišnoj knjizi upisana je hipoteka na predmetnoj nekretnini; - privatna isprava je potvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku; to je za zaključiti da potvrđena (solemnizirana) privatna isprava, koja sadrži potvrdu ovršnosti, a temeljem koje je i određena ovrha, predstavlja ovršni javnobilježnički akt u smislu odredbe čl. 54. st. 6. u svezi sa st. 1. tog članka i odredbe čl. 59. st. 1. ZJB-a te odredbe čl. 28. OZ-a, a time i ovršnu ispravu (čl. 23. toč. 5. OZ-a). Za ukazati je kako je tuženik uz prijedlog za ovrhu dostavio z.k. izvadak za predmetnu nekretninu iz kojeg je proizlazilo kako je tužiteljica vlasnik predmetne nekretnine te je isti prema tome ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno isti je ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv naznačenog ovršenika, ovdje tužiteljice. Nadalje, u odnosu na navodnu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, tuženik ističe da su odredbe Ugovora o kreditu pa tako i u pogledu obračuna i visine kamata u cijelosti u skladu s važećim zakonskim odredbama. Slijedom navedenog, kamate je tuženik obračunao sukladno odredbama mjerodavnog prava. Isto tako, korisnici kredita je svake tekuće godine dostavljan obračun kredita i ista niti jednom radnjom nije osporavala potraživanje tuženika. Tužiteljica unatoč urednom slanju i primanju predmetnih obračuna po kreditnom računu sve do sada nije niti jednom radnjom osporavao potraživanje tuženika, priznavajući time dostavljene obračune. Osim toga, tužiteljica svoje navode ničim ne dokazuje, dok je tuženik uz prijedlog za ovrhu dostavio izvod iz poslovnih knjiga u kojem je naveden točan iznos potraživanja prema ovršeniku i u kojem su evidentirane sve uplate izvršene od strane korisnika kredita. Dakle, sve eventualne kasnije uplate korisnika kredita će biti evidentirane u obračunu potraživanja ovrhovoditelja koji se dostavlja u kasnijoj fazi ovršnog postupka. Nadalje, budući da je tužiteljici svake tekuće godine dostavljan obračun konta i isti nije niti jednom radnjom uložila prigovor niti je osporavala dug po Ugovoru o kreditu, to su navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani. S obzirom na navedeno, nedvojbeno proizlazi da tužiteljica tek sada u postupku prisilnog namirenja tražbine tuženika osporava dug, isključivo radi odugovlačenja konkretnog postupka i onemogućavanja tuženika u naplati nespornog potraživanja, slijedom čega su i iz navedenog razloga neosnovani navodi tužiteljice. Osim toga, navodi tužiteljice kako je je ista bezuspješno tražila od tuženika dostavu podataka za plaćanje su potpuno neživotni i nelogični. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužiteljice kako je bi bila sporna visina potraživanja tuženika. Izvadak iz poslovnih knjiga je dostavljen uz prijedlog za ovrhu, a kojim tuženik dokazuje osnovu i visinu svoje tražbine te kojim je tuženik specificirao potraživanje po pojedinim stavkama temeljem Ugovora o kreditu, s osnova kamata, zateznih kamata, obračunskih troškova, naknada i troškova te glavnice. Radi svega navedenog, predlaže se Naslovu odbaciti tužbu tužiteljice u cijelosti kao nedopuštenu, odnosno podredno odbiti postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, a sve uz obvezivanje tužiteljice da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove ovoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom, u roku od 15 dana

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u evidencije izvršenih uplata PBZ d.d. (list 5-7 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 15376 k. o. [katastarska općina] (list 34-43 spisa), izvod iz sudske prakse (list 44-54 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 56-66 spisa), dopisa PBZ d.d. tužiteljici od 4.2.2014. (list 67 spisa), plan otplate (list 68-85 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 24.3.2023. (list 86-91 spisa). Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ĆS (list 96-97 spisa), te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. Darku Prpiću (list 100-151 spisa), pisanom dopunom vještva (list 172-179 spisa), usmenim očitovanjem vještaka na ročištu 17.03.2025. (list 217-218 spisa), podatke Ministarstva financija, Porezne uprave od 25.01.2024. (list 154-157 spisa).

4. Povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje punomoćnice tužitelja sud je polazio od odredbe čl. 117. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje u tekstu: ZPP) kojom je propisano „Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.“

5. U pravu je tuženik kada navodi kako tužiteljica nije opunomoćila za zastupanje odvjetnicu Anu Ivšić već odvjetničko društvo Tabak i partneri j.t.d., i to tek dana 11. studenog 2022. godine a u kojem odvjetničkom društvu su zaposlena još tri odvjetnika a koji odvjetnici su zasigurno imali mogućnost podnijeti pravovremeno predmetnu tužbu. Isto tako tužiteljica do kraja ovog postupka nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi dokazala kako je odvjetnica Ana Ivšić uistinu bila bolesna u periodu kada je bila obvezna podnijeti predmetnu tužbu , dok je iz spisa vidljivo da je zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-2044/20-23 dostavljen punomoćnicima tužiteljice dana 25. listopada 2022. godine, a da je odvjetnica Ana Ivšić tek dana 4. studenog 2022. godine osjetila simptome iz čega proizlazi kako je ista mogla u roku od 25. listopada 2022. godine do 4. studenog 2022. godine poslati predmetnu tužbu. Isto tako, uz tužbu punomoćnica tužiteljice na okolnost iz navoda za prijedloga za povrat u prijašnje stanje nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju, a niti predložila svoje saslušanje na okolnosti iz prijedloga za povrat, pa je slijedom svega navedenoga ovaj sud prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje ocijenio u cijelosti neosnivanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja pod točkom I i II.

6. Sa tim u vezi tuženik je međutim u pravu kada navodi da je nastupila prekluzija mogućnosti tužitelja na podnošenje tužbe u ovom postupku.

7. Prema odredbi članka 52. stavka 3. Ovršnog zakona (NN br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ-a) ako je žalba izjavljena zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. OZ-a, sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je izjavljena žalba ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud će bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojih je izjavio žalbu. Prema odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a u ovršnom se postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga, kako odredbama OZ-a nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz članka 52. stavka 3. OZ-a, dolazi do primjene odredbe članka 282. stavka 1. ZPP-a kojom jer propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravovremeno, a posebnim propisima je određen rok za njezino podnošenje. Rok od 15 dana iz naprijed navedenog članka prekluzivan je što znači da dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena nakon proteka navedenog roka, podnesena tužba je nepravovremena i sukladno članku 282. stavku 1. ZPP-a ista je pravilno odbačena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 386/2017-2 od 3. svibnja 2017. i Ustavni sud Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1476/2024 od 8. svibnja 2024).

8.Članak 282. ZPP-a koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., u nastavku teksta: OZ), određuje da će sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe donijeti rješenje ako utvrdi da je tužba podnesena nepravovremeno.

9. U predmetnom slučaju, punomoćnica tužiteljice sporni zaključak o upućivanju u parnicu zaprimila 25.10.2022. stoga, kako je rok od 15 dana iz rješenja posl.br. Ovr-2044/20-23 od 25.10.2022. nastupio dana 09.11.2022., primjenom članka 282. stavka 1. ZPP-a obzirom da OZ-om nisu regulirane posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz članka 52. stavka 3. OZ-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

10. No i sve da je ovaj sud utvrdio da je predmetna tužba pravovremeno podnesena za ukazati je kako je tužiteljica podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a u historijatu koje se poziva na ništetnost odredbi čl. 4.1., 4.2. i 4.3. Ugovora o kreditu, čime postupa protivno odredbama Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tesktu: OZ) i jasnoj uputi Naslovnog suda u zaključku broj: Ovr-2044/20-23 od dana 25. listopada 2022. godine, u dijelu u kojem je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga jer tužiteljica visini tražbine sadržane u prijedlogu za ovrhu, no ne spori da je sa tuženikom zaključila predmenti ugovor o kreditu. S obzirom na sadržaj tužbe u konkretnom slučaju i sadržaj prethodno izjavljene žalbe, proizlazi kako nema identiteta žalbe i tužbe radi čega bi tužba, sukladno odredbi čl. 55.

OZ-a, bila odbačena kao nedopuštena.

11. Slijedom navedenoga tužiteljica je u obvezi naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak u smilsu čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a i to: za sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR, za sastav podneska od 21.04.2023., 31.01.2024., 05.03.2024., 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište24.03.2023., 12.09.2023., 05.12.2023., 12.04.2024., 03.12.2024., 17.03.2025., 08.09.2025., 15.01.2026., 17.03.2026. 200,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 02.06.2025. 50,00 EUR, ukupno 2.650,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a od 662,50 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak financijskog vještačenja od 199,08 EUR.

12. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe, od 2.654,00 EUR.

13. Tuženiku je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 3.511,58 EUR, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom IV.

14. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 14. svibnja 2026. do isplate.

U Zagrebu, 14. svibnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTAOPRAVNOMLIJEKU:

Protiv ovog rješenja tužitelj može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.