REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-201/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆU, državljanina Libanonske Republike, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Hotel Porin, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštitu, 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/3098, URBROJ: 511-01-212-24-12 od 13. siječnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja, pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

IV. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24-06/3098, URBROJ: 511-01-212-24-12 od 13. siječnja 2025., odbija se zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i određuje da je u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi ističe da tuženik nije obrazložio kontradiktornosti u njegovom iskazu na koje se poziva, budući da je jasno naveo da je imao problema sa šiitima, s obzirom da je prisustvovao fizičkom obračunu u kojemu je sunit ubio šiita te da je obitelj ubijenog njega prokazala kao ubojicu ili jednog od ubojica ili pomagača, želeći se na svaki mogući način tužitelju osvetiti na način da mu nanese zlo. Uslijed svega , tužitelj je bio i na policiji, nakon toga je tužitelju od obitelji ubijenog propucana kuća, a dogodile su mu se i ostale stvari koje se normalnim osobama ne događaju. Opisuje kako se u više navrata morao s obitelji seliti i skrivati unutar zemlje podrijetla, ali to seljenje je postalo izrazito tegobno, jer ustvari nije umanjilo opasnost za tužitelja. Nadalje, da je opasnost stvarna, uočljivo je i iz činjenice da je njegova kuća propucana, da su napadači željeli ubiti njega i njegovu obitelj te da su napadači, iako identificirani, brzo pušteni na slobodu. Dodaje kako je očito da te osobe koje ga napadaju nemaju straha od tijela koja su u zadužena za red i sigurnost, s obzirom da po kazivanju tužitelja svoje namjere i vojsci otvoreno govore, a kao metu jasno označavaju tužitelja. I usprkos tome, te osobe su uvijek puštene na slobodu, pa je jasno da se tužitelja u zemlji podrijetla ne može zaštititi te da je njegov strah realan i objektivan. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao i besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako tužiteljeve navode ne prihvaća kao točne, s obzirom da u upravnom postupku nije utvrđeno da je bio suočen s proganjanjem ili trpljenjem ozbiljne nepravde. Svoje navode nije potkrijepio nikakvim dokazom, a video u kojem je prikazana pucnjava tuženik ne prihvaća kao uvjerljiv, s obzirom da se ne može utvrditi tko su osobe na snimci, tko je u sukobu, tko je i gdje snimio taj video uradak, a isto tako nije prikazana pucnjava na kuću kako je tužitelj ranije tvrdio. Tužitelj je na saslušanju 19.09.2024. istaknuo da se s prijetnjama i maltretiranjima od strane šiita suočio tek u Republici Turskoj, gdje je boravio tri mjeseca. Uslijed nelogičnosti i neuvjerljivosti tuženik nije prihvatio ovaj navod tužitelja, a isto tako tuženiku je nejasno zbog čega tužitelj, da su njegovi navodi uistinu i točni, ne bi zatražio zaštitu u Republici Turskoj, posebice uzme li se u obzir da je Republika Turska potpisnica UN-ove Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tuženik ističe da je tužitelj oko deset dana boravio i u Republici Bugarskoj, a prema vlastitim navodima tamo nije zatražio zaštitu, jer su ljudi u navedenoj zemlji čudni i ne vole strance. Zaključuje se da bi tužitelj, da je uistinu zemlju podrijetla napustio zbog straha za vlastiti život, odmah po dolasku na teritorij sigurne zemlje podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je saslušao tužitelja.

6. Na raspravi 14. travnja 2026. tužitelj je iskazao da je otišao iz Libanona 2023. godine, jer su se dogodili neki problemi. Sjedili su na jednom mjestu, izbila je svađa, tužitelj je išao razdvojiti ljude koji su se svađali, a jedan od njih je ubijen. Tužitelj nije ništa kriv, nije imao ni oružje. Na pitanje suda zašto je otišao ako nije ništa kriv, odgovara kad su ga optužili njegov otac je rekao da mora otići jer nije kriv. Na pitanje tko ga je optužio, odgovara obitelj od čovjeka koji je pucao na drugu osobu, oni pripadaju Ć. Kada se pucnjava dogodila tužitelj je dao izjavu na policiji, a čovjek je umro nakon dva tjedna. Kada je suočen s činjenicom da je prilikom saslušanja u upravnom postupku na zapisnik od 19.09.2024. izjavio da je čovjek umro nakon tri dana (stranica 9), tužitelj odgovara da je umro nakon dva tjedna. Onda ga je H počeo optuživati jer im pripada obitelj čovjeka koji je pucao. Policija je došla kod tužitelja kući, on ih je pokušao izbjegavati i onda je napustio Libanon. Policija je pretražila tužiteljevu kuću, ali on nije bio kod kuće. Navodi da cijela država pripada Ć, ako ga uhite, gotov je. Na pitanje suda pojašnjava da je kada se pucnjava dogodila dao izjavu na policiji i odmah je pušten, a policija je došla pretresti njegovu kuću nakon dva mjeseca. Tražili su potvrde svjedoka i onda su došli po njega. Tko u Libanonu uđe u zatvor, on je gotov. Da je tužitelj pripadnik Hesbollaha, ne ga ni optužili. Na pitanje suda zašto misli da bi završio u zatvoru ako nije nikoga ubio, odgovara zato što nije jak. Da ga nisu htjeli zatvoriti, ne bi dolazili kod njega kući, a došli su nekoliko puta. Na pitanje suda koliko puta, tužitelj odgovara da su 3-4 puta došli pred kuću tražeći ga, to je uvijek bilo rano ujutro. Nisu ga našli, jer je bio skriven na različitim mjestima gdje su većinom N. Na pitanje suda što se dogodilo s čovjekom koji je pucao i ubio drugog čovjeka, tužitelj odgovara da to ne zna, jer je otišao, najvjerojatnije je u zatvoru. On je bio skriven, uhitili su ga kasnije i naknadno je priznao ubojstvo. Na pitanje suda zašto se ne može vratiti u Libanon, ako je počinitelj ubojstva uhićen i priznao je krivnju, tužitelj odgovara da je obitelj ubijenog došla kod njega kući i napravili su veliki nered. Od Č nema zaštite. Na pitanje suda da li i obitelj ubijenog pripada Ć, odgovara potvrdno. Na pitanje suda da li onda K pripadaju obitelji i ubijenog i ubojice, odgovara potvrdno. Na pitanje svoga opunomoćenika da li je policija došla odmah ili drugi dan, odgovara da su došli drugi dan nakon ubojstva, ali tužitelj nije bio prisutan. Nije vidio policiju, oni su došli 3-4 puta, ali tužitelj nije bio kod kuće. Na pitanje da li ga je policija zvala na razgovor, odgovara da su ga zvali, a on nije htio ići. Nakon prve izjave koju je dao, više policiju nije vidio. Na pitanje što je policija tražila kad su pretresali kuću, odgovara da su tražili njega i oružje s kojim su mislili da je pucao. Na pitanje svog opunomoćenika da li može navesti imena ubojice i ubijenog, odgovara da se ubojica zove HU, a ubijeni NU. Na pitanje svog opunomoćenika zašto je na intervjuu pred MUP- om naveo druga imena i to ČU i KU, tužitelj odgovara da on nije rekao ta druga imena. Na pitanje opunomoćenima da li ga je telefonom kontaktirala obitelj ubijenog, odgovara da nisu, ali su mu došli doma. Na pitanje opunomoćenika vezano uz video snimku koju je pokazao MUP-u i na kojoj se puca, odgovara da su pucali na njegovu kuću vezano uz ubojstvo koje navodi.

6.1. Na pitanje opunomoćenika odgovara da se njegova obitelj nalazi kod djeda u mjestu Saida. Na pitanje da li su tamo sigurni, odgovara da nisu, jer se svaki dan puca. Na pitanje od koga se skrivaju, odgovara od situacije vezano za ubojstvo i od Č. Na pitanje svoga opunomoćenika odgovara da su mu usmeno prijetili da će ga ubiti i rekli su "jedan metak će biti dovoljan". Prijetili su više od 10 puta tužitelju i njegovoj obitelji. Na pitanje kakva je sada sigurnosna situacija u Libanonu, odgovara da nema sigurnosti i ne može se vratiti. Cijela država pripada Ć. Na pitanje svoga opunomoćenika odgovara da su i od njega tražili da se pridruži Ć više puta i on je to odbio. Na pitanje opunomoćenika tuženika kakvo je većinsko stanovništvo u mjestu gdje se navodno dogodila pucnjava, odnosno da li tamo žive N, V ili kršćani, odgovara da je stanovništvo miješano, uobičajeno je da se svi druže. Na pitanje opunomoćenika tuženika o stanovništvu u mjestu tužiteljevog rođenja, odgovara da su to bili N, ali su prešli u Ž i pripadaju M. Na pitanje opunomoćenika tuženika odgovara da članovi obitelji ubijenog i ubojice imaju činove Č, oni ih uzmu kao djecu i daju im činove, pa djeca onda pripadaju njima. Tužitelj na kraju navodi da cijela njegova obitelj, kao i cijelo libanonsko društvo, pati zbog Č i više nemaju ništa.

7. Cijeneći iskaz tužitelja na raspravi, sud smatra da je isti uopćen, površan i u cijelosti nevjerodostojan, s obzirom da je kontradiktoran iskazima tužitelja danim u upravnom postupku. Primjera radi, tužitelj je na saslušanju 19. rujna 2024. naveo da se ubijena osoba zove ČU, a počinitelj ubojstva KU, dok je na raspravi pred sudom izjavio da se ubijeni zove VU, a počinitelj ubojstva ŽU. Kada je suočen s činjenicom da mu se iskazi ne podudaraju, tužitelj navodi da ta imena on nije naveo. Takvo obrazloženje nije nimalo uvjerljivo kraj činjenice da se imena ČU i KU spominju više puta u zapisniku od 19. rujna 2024., a koji zapisnik je javna isprava i tužitelj ga je potpisao bez primjedbi. S obzirom da i sam tužitelj navodi da je počinitelj navodnog ubojstva (koje ničime nije dokazano) uhićen i priznao je krivnju, nije jasno ni logički održivo da bi netko zbog tog ubojstva progonio tužitelja. Stoga je tuženik pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje azila iz članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon), jer tužitelj nije učinio vjerojatnim da osnovano strahuje od proganjanja u zemlji podrijetla zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

8. Međutim, budući da se sigurnosna situacija u Libanonu pogoršala nakon donošenja osporavanog rješenja, zbog eskalacije oružanog sukoba između Izraela i libanonske oružane skupine Hezbollah, potrebno je ponovo procijeniti da li postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva, odnosno da li za tužitelja postoji rizik u slučaju povratka, u smislu članka 21. Zakona.

8.1. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, isključivo kako bi utvrdio da li su ispunjeni uvjeti za priznavanje supsidijarne zaštite odnosno da li u zemlji podrijetla postoji ozbiljna i individualna prijetnja životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, koji prileži spisu, proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

9.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točkaka III. i IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, Kozarčaninova 2, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb, sa spisom

3. U spis