Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6483/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Raić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice RC, zbog prekršaja iz članka 5. st. 2. točka 16. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine br. 102/17, 32/19) i prekršaja iz članka 63. stavak 1. Zakona o zdravlju životinje (Narodne novine broj 152/22, 154/22) odlučujući o žalbi okrivljenice RC podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, od 10. svibnja 2024.., poslovni broj: Pp-12755/2022-10, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026. i 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenice RC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki b) i c) izreke na način da se:
na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) protiv okrivljenice RC
ODBIJA SE OPTUŽBA
b) što nije osigurala provođenje obveznog označavanja magarca, kastrata, starog oko 6 godina, a koje obuhvaća implantaciju transpondera (mikročipa) i dijagramski opis vanjštine, sukladno članku 18. stavku 1. alineja 1. i stavku 2. Pravilnika o identifikaciji i registraciji kopitara («Narodne novine» broj 123/09), što je utvrđeno dana 28. lipnja 2022. na poljoprivrednom zemljištu u katastarskoj općini [katastarska općina], na katastarskim česticama broj [katastarska čestica] o čemu je sačinjen zapisnik Klasa: 322-07/22-01/1849, Urbroj: 443-02-03-04-22-8 od 28. lipnja 2022., dakle, kao fizička osoba držala kopitare a nije im osigurala njihovo pojedinačno označavanje injektibilnim transponderom,
c) što nije osigurala provođenje obveznog označavanja kobile, stare oko 6 godina, a koje obuhvaća implantaciju transpondera (mikročipa) i dijagramski opis vanjštine, sukladno članku 18. stavku 1. alineja 1. i stavku 2. Pravilnika o identifikaciji i registraciji kopitara («Narodne novine» broj 123/09), što je utvrđeno dana 28. lipnja 2022. na poljoprivrednom zemljištu u katastarskoj općini [katastarska općina], na katastarskim česticama broj [katastarska čestica] o čemu je sačinjen zapisnik Klasa: 322-07/22-01/1849, Urbroj: 443-02-03-04-22-8 od 28. lipnja 2022.,
dakle, kao fizička osoba držala kopitare a nije im osigurala njihovo pojedinačno označavanje injektibilnim transponderom,
čime je počinila prekršaj po članku 63. stavak 1. Zakona o zdravlju životinja, kažnjiv po članka 108. stavku 4. i 3. u svezi stavka 1. točka 7. istog Zakona.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenice RC postala je u tom dijelu bespredmetna.
III. Žalba okrivljenice RC odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u odnosu na prekršaj iz članka 86. stavak 3. u svezi stavka 1. točka 3. Zakona o zaštiti životinja činjenično opisanog pod točkom a) izreke pobijane presude.
IV. Uslijed odluke iz točke I. i III. preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni tako da se okrivljenici RC izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura za djelo prekršaja iz članka 86. stavak 3. u svezi stavka 1. točka 3. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanog pod točkom a) izreke pobijane presude koju je okrivljenica obvezna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
V. Ako okrivljenica u roku određenom ovom presudom za plaćanje izrečene novčane kazne, a računajući od primitka ove presude, uplati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
VI. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenica RC obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.100,00 (tisućusto) eura, zbog prekršaja iz članka 86. stavak 3. u svezi stavka 1. točka 3. Zakona o zaštiti životinja i dva prekršaja iz članka 108. stavka 4. i 3. u svezi stavka 1. točke 7. Zakona o zdravlju životinja, opisanih u izreci.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.
3. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično i stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe sve istovjetno kao u obrani da se ne osjeća krivom za prekršaje, da joj je povrijeđeno pravo obrane, da je ispričala nedolazak na ročište putem e- maila. Ističe da sud nije proveo dokaze koje je predlagala.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je dijelom bespredmetna i dijelom nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, po službenoj dužnosti, našao da se protiv okrivljenice RC u odnosu na prekršaj iz članka 108. stavka 4. i 3. u svezi stavka 1. točke 7. Zakona o zdravlju životinja pod točkom b) i c) izreke pobijane presude prekršajni postupak više ne može voditi, jer budući je prema starosti kopitara iz točke b) i c) izreke pobijane presude (oko 6 godina) za predmetna djela prekršaja nastupila zastara prekršajnog progona, sukladno članku 13. stavku 1. Prekršajnog zakona, s obzirom da je prema odredbama članka 12. relevantnog Pravilnika o identifikaciji i registraciji kopitara (Narodne novine broj: 123/09), na koji se poziva optužni akt, određeno da se najkasnije do 180 dana od rođenja kopitari označavaju transponderom (mikročipom), a od kada je u ovom prekršajnom predmetu za navedena djela prekršaja iz točke b) i c) svakako prošlo više od 4 godine, te je stoga valjalo po službenoj dužnosti, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona preinačiti presudu na način da se protiv okrivljenice odbija optužba za prekršaj opisan pod točkom b) i c) izreke pobijane presude.
7. Odlučujući dalje o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenice za djelo prekršaja pod točkom a) povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenica u tom dijelu, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
8. Suprotno tvrdnji žaliteljice prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Okrivljenici nije povrijeđeno pravo obrane kako to ističe u žalbi, jer okrivljenica svoj nedolazak na raspravu-ispriku nije ničim dokumentirala, a ne odazivanjem pozivu suda žaliteljica je na taj način propustila aktivno sudjelovati u postupku. Isto tako suprotno tvrdnji žaliteljice iz stanja spisa jasno proizlazi da okrivljenica na provedenim ročištima nije predlagala dokaze na koje se sada poziva u žalbi, prvostupanjski sud dao je jasno obrazložene razloge za krivnju okrivljenice u tom dijelu. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
9. Prema tome, ako žaliteljica smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.
10. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žaliteljica samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenice, za što je sud dao valjane razloge.
11. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žaliteljice u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenice kao prekršaj iz primijenjenog propisa pod točkom a).
12. Nadalje, bez osnove je žalbeni navod okrivljenice o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer prvostupanjski sud je na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice iskaz svjedoka RCAviše veterinarske inspektorice koja je detaljno i okolnosno svjedočila o inkriminiranom događaju o čemu je sačinila Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 28. lipnja 2022. godine, a o čemu bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, pravilno utvrdio da su u ponašanju okrivljenice ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 86. stavak 3. u svezi stavka 1. točka 3. Zakona o zaštiti životinja, a što je u pobijanoj presudi u tom dijelu prvostupanjski sud valjano obrazložio, radi čega se žaliteljica zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude u tom dijelu koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
13. Činjenice koje terete okrivljenicu su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda u tom dijelu.
14 .Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, tim više jer novčana kazna ublažena daleko ispod minimalnog iznosa zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge.
15. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenice u odnosu na prekršaj pod točkom a) odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu potvrditi.
16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 kuna/13,27 eura do 5.000,00 kuna/663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu 14. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
