Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CU, zastupan po branitelju Marku Lešnjaković, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 172. stavka 4. u vezi stavka 1. točke 10. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine" broj: 118/18., 42/20., 127/20. i 52/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 9. veljače 2026., broj: Pp-382/2025-10, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika CU i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik UU proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 4. u vezi stavka 1. točke 10. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanog u izreci pobijane presude pod točkom I.
2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava navodeći da djelo, kako je činjenično opisano u izreci pobijane presude, ne predstavlja prekršaj jer nije dostatno konkretizirano u pogledu vrste i količine poljoprivrednih proizvoda, te da iz činjeničnog opisa ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja, slijedom čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenika oglasio krivim
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući o žalbi i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, da nije nastupila zastara prekršajnog progona te da na štetu okrivljenika nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik kao fizička osoba i nositelj poljoprivrednog gospodarstva obavljao trgovinu voćem i povrćem na tržnici, a da u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio upisan u Upisnik trgovaca voćem i povrćem, čime je postupio protivno članku 131. stavku 2. Zakona o poljoprivredi.
8. Obrana okrivljenika, kojom priznaje odlučne činjenice, pravilno je ocijenjena kao okolnosno priznanje koje je u suglasju s ostalim provedenim dokazima, osobito iskazom svjedoka – poljoprivrednog inspektora te priloženom službenom dokumentacijom.
9. Navodi žalbe o nedostatnoj konkretizaciji činjeničnog opisa nisu osnovani. Iz izreke pobijane presude proizlaze svi bitni elementi prekršaja, odnosno vrijeme i mjesto počinjenja, radnja okrivljenika te njegovo svojstvo. Za ostvarenje bića prekršaja iz članka 172. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 2. Zakona o poljoprivredi, odlučna je činjenica obavljanja trgovine voćem i povrćem bez upisa u propisani Upisnik, dok vrsta i količina pojedinih proizvoda nisu konstitutivni elementi tog prekršaja.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su u radnji okrivljenika ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja te je pravilno primijenio materijalno pravo.
11. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika te svim okolnostima mjerodavnim za odmjeravanje kazne, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 36. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona te zakonito ublažio kaznu.
12. Okolnosti na koje se žalba poziva ne dovode u pitanje postojanje prekršaja niti opravdavaju primjenu instituta beznačajnog prekršaja.
13. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o neznatnoj povredi pravno zaštićenog dobra, već o povredi zakonom propisane obveze koja je dio sustava nadzora tržišta poljoprivrednih proizvoda, pa se predmetno postupanje ne može smatrati beznačajnim u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona.
14. Stoga žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 14. svibnja 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
