Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-150/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Rošca, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-288/2025-8 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Povodom žalbe opt. AJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. AJ počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 1. KZ/11.

II./ Uslijed odluke pod toč. I./, kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačuje se pobijana presuda i u odluci o uvjetnoj osudi i izriče da se opt. AJ za kazneno djelo prijetnje na temelju čl. 139. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a uz daljnju primjenu čl. 56. KZ/11 opt. AJ izriče se uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

III./ U preostalom dijelu žalba opt. AJ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-288/2025-8 od 30. siječnja 2026., opt. AJ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 te je opt. AJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do toč. 6. ZKP-a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja pali su na teret državnog proračuna, dok će o ostalim troškovima koji do sada nisu poznati prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

2. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je opt. AJ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je ošt. kao tužitelj NJ putem punomoćnika ŽJ, odvjetnika iz [adresa], s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije optuženikovu žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba opt. AJ je djelomično osnovana.

5. Optuženik se uvodno žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali u nastavku žalbe takvu povredu ne specificira niti obrazlaže. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a ovaj sud je utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Naime, pobijanom presudom opt. AJ proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, dakle, zbog kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnje jer da je optuženik prijetio da će teško ozlijediti, ugroziti materijalni opstanak ili usmrtiti oštećenika, sve kako bi ga ustrašio i uznemirio. Međutim, činjeničnim opisom optuženik se tereti da je oštećeniku zaprijetio riječima: "Razbit ću tebe i tvoj auto ako te još jednom vidim da prolaziš tim putem" te iz takvog izričaja proizlazi da se radi o prijetnji kakvim zlom, a ne teškim ozljeđivanjem, ugrožavanjem materijalnog opstanka, odnosno usmrćenjem. Slijedom toga, s obzirom na činjenični opis, radi se o osnovnom kaznenom djelu prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11, a kako je sud opt. AJ proglasio krivim zbog težeg oblika kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, to je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustraje u svojoj obrani da nije kritične zgode prijetio oštećeniku, a povrh toga, da nije riječ o javnom putu nego privatnom posjedu, polemizirajući sa zaključcima prvostupanjskog suda tražeći preocjenu izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza ošt. NJ te svjedoka HJ s jedne strane (za čije iskaze navodi da nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom), a s druge strane iskaza njegove supruge TJ na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane. Navode da se radi o privatnom posjedu opširno elaborira na više mjesta u žalbi što proizlazi iz digitalne verifikacije po [web stranica] u odnosu na što u prilogu žalbe dostavlja opsežnu materijalnu dokumentaciju upirući da je u "pravno-komasacijskom postupku još iz 1968. godine na kč. br. [katastarska čestica] upisana služnost puta i kopanja graba te da je ta čestica spojena na kč. br. [katastarska čestica] županijsku cestu te da je sve jedna cjelina i privatni posjed". Napose, izražava nezadovoljstvo te sumnju u pristranost suca Mladena Profete koji je dugogodišnji poznanik punomoćnika oštećenika, odvjetnika iz [adresa] ŽJ.

6.1. Takvim žalbenim navodima opt. AJ nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u odnosu na osporavane okolnosti glede mjesta događaja da se ne radi o javnom putu, već o zemljištu u njegovom vlasništvu za ukazati je kako iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu općine [mjesto], a što nastavno proizlazi iz prijavnog lista odjela za Katastar nekretnina Zabok, Klasa broj: 932-06/19- 02/150, Ur.broj: 541-11-3/1-19-3, odluke o utvrđivanju svojstva nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi od 30. siječnja 2019., kao i očitovanja nositelja prava nerazvrstane ceste od 25. listopada 2018. (list 10 spisa).

6.2. U odnosu na daljnje žalbene navode kako je sud pogrešno ocijenio iskaz HJ te iskaz ošt. NJ za navesti je da su njihovi iskazi međusobno suglasni i okolnosni jer su na isti način opisali dinamiku spornog događaja navodeći kako su kritičnog dana išli u šumu porušiti drva, a kada su se vraćali da je na cesti bio parkiran automobil optuženika na javnom putu zbog čega je oštećenik zamolio HJ da ode do AJ kako bi maknuo auto da bi mogli proći, da optuženik nije želio maknuti auto zbog čega je oštećenik pozvao policiju, da su na mjesto događaja došle dvije policijske službenice nakon sat i pol vremena, da je optuženik bio ljut kada je izašao iz kuće te da je rekao oštećeniku da će razbiti njega i njegov auto ako još jednom tuda prođe jer se radi o putu koji je u privatnom, odnosno njegovom vlasništvu. Kada se uz navedeno ima u vidu i dio obrane optuženika u kojoj je naveo kako je i ranije branio prolaz tim putem, da je poanta svega da mu "općina želi uzeti zemlju za put", a da je to pravno riješeno još komasacijom iz 1968. godine, da je uvjeren da se radi o njegovom privatnom vlasništvu, tada se njegov revolt time što je oštećenik zatražio da makne svoje vozilo s puta za koji smatra da je njegov, a time i upućivanje inkriminiranih, prijetećih riječi ukazuje logičnim nastavkom reagiranja optuženika, pogotovo s obzirom na iskaze ošt. NJ i svjedoka HJ, koje je pozornom ocjenom prvostupanjski sud uzeo kao vjerodostojne i istinite.

6.3. Pri tome su promašeni žalbeni navodi kojima insinuira pristranost suca Mladena Profete jer da je isti u dobrim odnosima s odvjetnikom koji u postupku zastupa oštećenika, imajući u vidu da je zbog takve sumnje imao mogućnost tražiti otklon raspravnog suca, a što nije činio tijekom cijelog postupka pred prvostupanjskim sudom.

6.4. Ujedno je za navesti kako je za ostvarenje kaznenog djela prijetnje bitno jesu li upućene riječi objektivno podobne da kod osobe kojoj se upućuju izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i ugroženosti, a riječi koje je optuženik uputio kritične zgode ošt. NJ ("Razbit ću tebe i tvoj auto ako te još jednom vidim da prolaziš tim putem") predstavljaju prijetnju nekim zlom u odnosu na osobu oštećenika te su objektivno podobne da na njegovoj strani izazovu takve promjene u njegovom afektivnom životu, kao i kod svake druge osobe. Pri tome, nije od važnosti je li optuženik imao namjeru svoje prijetnje izvršiti, što optuženik nije poduzeo neku drugu radnju koja bi upućivala na realizaciju prijetnje, već to je li oštećenik prijetnje ozbiljno shvatio. Da je tome tako proizlazi iz iskaza kako ošt. NJ, tako i svjedoka HJ da je oštećenik bio izvan sebe, da nije mogao doći k sebi te da je mislio da će mu "stati srce".

7. Optuženik se uvodno ne žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali je izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koja žalba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP-a) pa je i u tom dijelu sud ispitao pobijanu presudu. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti i nekažnjavanosti optuženika, no nije ih u dovoljnoj mjeri cijenio, kao i činjenicu da se radi o starijoj osobi koja je u dobi od 72 godine, zbog čega se predmetno kazneno djelo može smatrati tek ekscesom u njegovom, dotadašnjem neporočnom životu. Kada se uz to ima u vidu da je umirovljenik s mirovinom od 400,00 eura, a imajući u vidu i odluku pod toč. I/ izreke, (da je proglašen krivim zbog osnovnog kaznenog djela prijetnje) ovaj sud je, polazeći od stupnja krivnje, svrhe kažnjavanja, osobe optuženika, olakotnih okolnosti, ranijeg života optuženika, opt. AJ na temelju čl. 139. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci smatrajući je primjerenom počiniteljevoj ličnosti te počinjenom kaznenom djelu. Nalazeći nadalje, da optuženik i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela jer je njegovo ponašanje do starije životne dobi bilo u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, sud mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Navedenom uvjetnom osudom ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako u smislu specijalne, tako i generalne prevencije.

8. Slijedom izloženog, a kako je ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 476. ZKP-a, ovo vijeće je utvrdilo da je na štetu opt. AJ povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj kvalifikaciji djela (toč. I./ izreke), a potom uslijed navedene odluke i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. AJ i u odluci o uvjetnoj osudi (toč. II./ izreke), a u preostalom dijelu žalbu opt. AJ odbiti kao neosnovanu (toč. III./ izreke).

Osijek, 14. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miroslav Rožac