REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-5326/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Sofiji Babić, uz sudjelovanje Nikoline Stepinac, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NŠ, zbog prekršaja iz 22. st.5. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova PU zagrebačke, III policijske postaje Zagreb klasa: 211-07/25- 5/8751, od 04.4.2025. nakon održanog ročišta u žurnom postupku dana 14.5.2026.g., javno je objavio dana 14.5.2026. godine i

p r e s u d i o  j e

I Na temelju odredbe čl. 182. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 107/17, 118/18, 114/22), okrivljenik NŠ, sin N i TŠ, rođen **.**.1984. u [adresa], drž. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], VSS, grafičar, zaposlen, trenutno na dopustu radi njege djeteta sa poteškoćama u razvoju, s primanjima od cca 600 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog maloljetnog djeteta, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan.

oslobađa se od optužbe

da bi dana 04. travnja 2025. godine oko 19,00 sati, u [adresa] na školskom igralištu Osnovne škole Ivana Mažuranića, počinio psihičko i tjelesno nasilje u obitelji prema svom djetetu mlt. PŠ, rođenom **.**.2018., a radi se o djetetu sa tjelesnim poteškoćama u razvoju tj. boluje od cerebralne paralize, isti su sjedili na klupi te kako bi ga ušutkao, okrivljenik da bi mlt. PŠ u usta ugurao majicu koje je dijete nosilo na sebi i istog podizao kako bi hodao, a što nije uspijevalo te ga je ponovno hvatom ispod obiju ruku podigao u zrak i pustio na tlo, pri čemu je dijete palo na koljena i ruke, te također da bi okrivljeni vikao na sav glas "ovo nije moje dijete zamijenili su ga u bolnici", ponavljajući nekoliko puta, a cijelo vrijeme uslijed navedenog ponižavajućeg čina prema djetetu sa poteškoćama u razvoju dijete je plakalo što je privuklo pozornost ostalih građana koji su se u kritično vrijeme zatekli na mjestu događaja, a navedeni događaj da bi kod mlt. PŠ izazvao osjećaj uznemirenosti, strana i povredu dostojanstva,

dakle, da bi počinio nasilje u obitelji iz čl.10.st.1. toč.1. i toč.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

čime bi počinio prekršaj iz 22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

II Budući je okrivljenik oslobođen od optužbe, to je u smislu citiranih zakonskih odredbi odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. MUP RH, PU zagrebačka, III policijska postaja, podnijela je optužni prijedlog klasa gornja protiv okrivljenice, radi prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.Na održanom ročištu Sud je ispitao okrivljenika, u dokaznom postupku ispitao svjedoke UŠ – djelatnika policije, ZŠ i KŠ, pročitao priložene i pribavljene dokaze te prekršajnu evidenciju.

3. Okrivljenik je u obrani iskazao kako navodi iz optužnog prijedloga nisu točni, da bi 4.4.2025. oko 19,00 sati na školskom igralištu počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji prema svom malodobnom sinu PŠ. U bitnom navodi da je od svega točno da je sa sinom bio u parku i da je riječ o djetetu s poteškoćama u razvoju, tj. maleni boluje od cerebralne paralize i da već godinama s djetetom svakodnevno provodi vježbe. Dijete sa navedenom dijagnozom kada se rodilo imalo je šansu od 7% da će prohodati. S djetetom vježbe hodanja je provodio i kritične zgode u parku. Ponekad pa tako i kritične zgode nije surađivalo i zna se baciti ničim izazvan na pod , napravi par koraka i baci se. Prolazeći građani znaju mu priči i pitati ha zašto tako postupa s djetetom, zašto ga ne podigne a prema vježbama koje su usuglašene prema stručnjacima i za koje je educiran dijete mora motivirati da se samo podiže, pa je pretpostavlja da je kritične zgode te vježbe uznemirile slučajne prolaznike jer se našla grupa roditelja koji su izlazili iz dvorane za tjelesni vodeći svoju djecu. Negira da je u usta ugurao majicu koju je on nosio, ali primjenjuje taktiku kod takvim slučajeva da mu nježno prisloni na usta kako bi prestao vrištati i ljudima prisutnim u parku iz veće odnosno manje daljine očito je izgledalo kao da mu je uguravao u usta majicu međutim to se nije dogodilo, a oni su očito iz tih razloga zvali policiju. Kada ga se pita da li je vikao na sav glas "ovo nije dijete zamijenili su ga u bolnici" iskazuje da to nije bila vika, to predstavlja metaforu kojom je pokušao motivirati dijete. Pretpostavlja da je netko od djece koja su bila u blizini prenijela nekome od starijih osoba, pa dopušta mogućnost i predloženoj svjedokinji. Po dolasku policije dijete sjedilo na klupi bez ikakvih scena, i u policiju su privedeni oboje, dok je po dijete došla majka NŠZ, ni u policijskoj postaji nije bilo nikakvih scena, niti je dijete bilo uznemireno. PŠ je njihovo zajedničko dijete, žive u izvanbračnoj zajednici. Oni nemaju nikakvih problema u svom odnosu, oboje imaju skrbništvo nad malodobnim PŠ i dogovaraju se oko svega. Ona nije bila očevidac ovog događaja, ali očevici događaja su bili susjedi OŠ i njegova supruga KŠ, a kada ga se pita da li poznaje ZŠ iskazuje da mu nije poznata niti je nikada čuo za nju. Navedena gospođa koja je predložena kao svjedok od strane tužitelja moguće da se nalazila u parku ali njemu se nije obraćala nego su mu se obratili dva gospodina čija imena ne zna. Do sada nije prekršajno kažnjavan za prekršaje po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji pa moli da ga sud oslobodi za ovo djelo prekršaja (list spisa 20-21).

4.Svjedok BŠ je iskazao da je kao djelatnik III policijske postaje Zagreb upućen bio na intervenciju zajedno sa kolegom ĆŠ povodom dojave da se izvršilo obiteljsko nasilje na školskom igralištu LŠ u [adresa], da muška osoba na školskom igralištu tuče dijete. Kada su došli na igralište zatekli su djecu koja su bila uznemirena i na mjestu događaja su zatekli ovdje prisutnog gospodina sa njegovim djetetom, njegovo dijete nije plakalo a druga djeca su bila uznemirena jer da gospodin tuče svoje dijete. Nekih deset metara od mjesta događaja bila je gospođa koja je rekla da je vidjela da je gospodin podizao dijete više puta i spuštao da hoda i onda ga je podigao i spustio ga s visine na pod. On nije bio očevidac ni njegov kolega a gospođa je tako opisala otprilike događaj i oni su priveli gospodina. Ovdje nazočni gospodin protiv kojeg je pokrenut optužni prijedlog nije se protivio privođenju i koliko se sjeća rekao je da on dijete vježbao hodanju, to je dijete s posebnim potrebama i da su to vježbe koje on prim jenjuje. Dijete je cijelo vrijeme od njihovog dolaska do privođenja u policijsku postaju je šutjelo, sve do trenutka kada je saznao da će po njega doći majka pa je promijenio raspoloženje pa je pričao i bio je veseo. U policijskoj postaji kolega ĆŠ je uzeo izjavu od okrivljenika i sastavio zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, ali nije mu poznato da li je okrivljenik dao izjavu.

5. Na posebno pitanje tužitelja s obzirom na utvrđeno činjenično stanje na mjestu događaja temeljem obavljenih razgovora sa svjedocima i zatečenom reakcijom djece na igralištu kakav je bio stav svjedoka u smislu daljnjih službenih radnji, svjedok iskazuje da smatra da je bilo potrebno podnijeti optužni prijedlog s obzirom na zatečeno stanje o kojem je iskazivao pa po njegovom mišljenju postojala je osnovana sumnja da se pokrene optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog obiteljskog nasilja nad djetetom. Okrivljenik prigovara iskazu svjedoka u dijelu u kojem tvrdi da je dijete dizao u zrak, svjedok nije bio nazočan neposredni očevidac događaja, a on je dijete dizao na noge a ne u zrak. Odbija da je tukao dijete. Na pitanje predstavnika tužitelja okrivljenika da kako je moguće da ni u kojem dijelu se ne smatra krivim a evidentno je da je došlo do uznemirenosti djece i reakcije svjedokinje koja je dojavila policiji, okrivljenik iskazuje da djeca nisu plakala kako je svjedok iskazao nego je plakao jedno dijete i on ga je pitao zašto plače, a dijete je odgovorilo da se udarilo u nogu, a gospođa koje je zvala policiju bila je udaljena preko 50 metara od mjesta događaja pa nije mogla sve ni vidjeti (list spisa 44-45).

6.Svjedokinja ZŠ je iskazala da se sjeća dobro događaja koji se dogodio na školskom igralištu Osnovne škole Ivana Mažuranića u Zagrebu, dana 4.4.2025. u poslijepodnevnim satima kada je bila neposredni očevidac jednog agresivnog ponašanja roditelja prema svom djetetu. Pojasnila bi da je ona te zgode bila u dječjem parku a njeno četvero djece na školskom igralištu, igralište i dječji park je spojeno a pregrađeno samo ogradom. U jednom momentu čula sam deranje odrasle osobe, vikanje, međutim nije mogla razaznati što viče jer je bila u tom momentu dosta udaljena od mjesta gdje se nalazila muška osoba s djetetom i s njima je bila još jedna ženska osoba, njoj nepoznati, udaljenost po njenoj procjeni bila desetak metara i više. U tom momentu dotrčala su djeca uznemirena navedenim događajem govoreći da striček tuče dijete. Sa te pozicije ona nije mogla vidjeti da je tukao dijete, samo je čula deranje odrasle osobe. Napominje da je sjedila na klupi u parku kada je čula da su djeca došla. Nakon toga ona je prišla ogradi koja dijeli igralište i dječji park sa nekih par metara vidjela je da dijete plače, a odrasla osoba u tom trenutku bio je agresivan prema djetetu. U tom trenutku kada je stajala na ogradi ona je vidjela leđa djeteta koje je sjedilo i žensku osobu koja je sjedila na klupi, a odrasla osoba bila je okrenuta prema djetetu tako da je vidjela taj trenutak kada je on nimalo nježno stavljalo majicu na usta koju majicu je dijete imalo na sebi. Što se dalje događalo, ne može sa sigurnošću tvrditi, ali nije vidjela da ga je tukao. Cijeli ovaj događaj ju je uznemirio i pozvala je u međuvremenu policiju i čekala je da je policija došla, dala je svoje podatke, ubrzo nakon toga došli su na adresu njenog prebivanja policijski službenici i od nje uzeli izjavu gdje je izjavila otprilike što i na ročištu. Nakon ovog događaja u parku viđa gospodina i njegovo dijete međutim nije više vidjela da bi bio agresivan, zapravo to je druga osoba, brižan otac koji donosi užinu djetetu i hrani ga. Ja ga od prije nije poznavala, sada ga iz viđenja poznaje i zna njegovu situaciju, i da je to prije znala ne bi zvala policiju nego bi mu prišla i pomogla na svoj način, tada se nije usudila prići jer ga nije poznavala ni njega ni njegovo dijete, niti je znala situaciju u kojoj se nalazi (list spisa 50-51).

7.Svjedokinja KŠ je iskazala kako je dana 4.4.2025. u predvečerje bila zajedno sa svojim sinom FŠ na školskom igralištu Osnovne škole Ivan Mažuranić i tamo je zatekla NŠ i njegovog sina PŠ, to su njeni poznanici iz kvarta, a poznaju se preko djece jer su njihovi sinovi zajedno pohađali vrtić i zajedno sada pohađaju školu. Uglavnom se viđaju na školskom igralištu, tako je i ona tada došla. Pojašnjava da se pored školskog igrališta nalazi dječje igralište. NŠ sa svojim djetetom je bio na školskom igralištu na koje je ona došla, i sjedila je na klupici a PŠ je vježbao hodanje sa svojim ocem, da bi se zatim odmarao na klupici pored nje i dobro se sjeća da je pričala sa PŠ i da joj pokaže kako hoda i onda je tata NŠ njemu rekao da joj pokaže kako hoda, međutim očito se PŠ nije hoda lo jer se htio igrati sa njenim sinom. PŠ boluje od cerebralne paralize i njoj je poznato da je od samog rođenja teško pokretan i zahvaljujući ocu koji ulaže veliki trud i išao preko svojih mogućnosti da bi njega podigao na noge, što je i uspio jer PŠ može samostalno hodati. Sada hoda bez štapova i pomagala. Kako PŠ nije pokazao interes da mu pokaže kako može hodati tata mu je zapovjednim tonom malo povišenim glasom rekao da to odradi, a na igralištu je bilo još djece koja su to očito doživjela stresno jer su ta djeca otišla obavijestiti svoje roditelje koji su bili na dječjem igralištu koje je odvojeno fizički od školskog igrališta sa ogradom. Nakon toga je čak jedan od roditelja došao na školsko igralište i rekao NŠ da zašto viče na svoje dijete, da je rasplakao i njihovu djecu, a NŠ je rekao da mora jer da je to za dobrobit njegovog djeteta, a taj otac je rekao da će zvati policiju. Njoj nije poznato tko je zvao policiju. Međutim policija je došla nekih 20 minuta do pola sata, dva policajca i uzeli su izjave. Na posebno pitanje iskazuje da NŠ je pokušao ušutkati svoje dijete jer je plakao kada se od njega tražilo da hoda, čak ga je NŠ i podigao na način da ga je primio ispod pazuha i dignuo ga na klupu. Na daljnje pitanje suda iskazuje da je NŠ ušutkavao PŠ, ali u usta mu nije gurao majicu već je stavio samo majicu preko usta da ne vrišti, jer je vrištao i negodovao zbog činjenice da ga je tražio da on hoda . Plač PŠ se mogao čuti na dječje igralište jer to je udaljeno nekih dvadesetak metara od klupe na kojoj su oni sjedili do prostora na dječjem igralištu gdje su sjedili ti drugi roditelji. Sve ovo misli da se dogodilo zbog činjenice da su se djeca uznemirila zbog plača malog PŠ kojeg je otac NŠ na školskom igralištu trenirao. NŠ je 100 % invalid nema obje potkoljenice i sav se predao kako bi pomogao svom djetetu koji ima poteškoća u razvoju i boluje od cerebralne paralize i on ga svakodnevno trenira i svakodnevno šetaju. Na daljnje pitanje da li je NŠ vikao na PŠ ona nije doživjela da je on vikao, a koje riječi je upotrijebio dok je pokušao animirati dok hoda dozvoljava da je možda i rekao da su ga zamijenili u bolnici da to nije njegovo dijete, ali to je ako je i rekao to je bilo više zbog činjenice da su mu emocije proradile, on to nije doživjela da je na grubi način rekao ili prijetećim tonom. Na kraju bi rekla da je NŠ jako skrban otac, svog malodobnog djeteta PŠ koji pohađa prvi razred Osnovne škole Ivan Mažuranić (list spisa 64-65).

8.Nadalje, u dokaznom postupku Sud je pročitao u izvješće o uhićenju od 04.4.2025. godine, iz kojeg je razvidno da je NŠ dana 04.4.2025. u 19,50 sati uhićen u Zagrebu, zbog prekršaja iz čl.10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i doveden nadležnom sudu (list spisa 4-7), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list spisa 15) iz kojeg je razvidno da okrivljenik nije bio pod utjecajem alkohola. Zatim je pročitana liječnička dokumentacija Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba, za DŠ, rođenog **.**.2018. od dana 04.4.2025. u 21,55 sati, sa anamnezom da je pregledan u policijskoj postaji, pregled pacijenta je u prisustvu oba roditelja i policajca, navodno je otac s pacijentom vježbao na školskom igralištu, kako je dječak padao, navodno ga je otac digao u razinu do metra i bacio na pod, Pacijent negira bolnost u prsištu, teško disanje, pacijent je suradljiv, igra se, orijentiran u svim smjerovima, nije gubio svijest, nema mučninu, nije povraćao, negira glavobolju i vrtoglavicu, a iz statusa/nalaza liječnika razvidno je da brzim trauma pregledom ne nalazi na: bolnost, hematome, krepitacije, deformacije, opekline, vidljiva krvarenja, akcija srca ritmična, tonovi jasni i šumova se ne čuje, na plućima obostrano čujan šum disanja, abdomen mekan, peristaltika čujna, negira bolnost, ekstremiteti simetrični bez isapa osjeta i motorike, nema vidljivih vanjskih ozljeda, održan pun pokret svih ekstremiteta, nema vidljivih ozljeda glave (list spisa 17). Zatim je pročitao socijalnu anamnezu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dubrava, iz koje je razvidno da se obitelj mlt. PŠ nalazi u tretmanu Područnog ureda Dubrava od dana 02.3.2022. po zahtjevu oca, NŠ, postupak priznavanja prava na osobnu invalidninu za mlt. PŠ radi djetetovih zdravstvenih i razvojnih teškoća. Oba roditelja su iskazala spremnost na suradnju i prihvaćaju savjete stručnih djelatnika o mogućnosti uključenja u program Škole za roditelje, obiteljsku medijaciju i slično kako bi poboljšali roditeljsku komunikaciju i dobili upute stručnjaka o adekvatnih odgojnim metodama u odnosu na mlt. dijete s teškoćama u razvoju. Slijedom svega navedenog, obitelj NŠ će i nadalje biti u kontinuiranom praćenju ovog ureda prvenstveno u svrhu zaštite dobrobiti i interesa mlt. djeteta. Nadalje iz socijalne anamneze u predmetu prijave obiteljskog nasilja u odnosu na mlt. PŠ razvidno je da je Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Dubrava dana 15.7.2022.g. zaprimio Nalaz i mišljenje ZOSI, br. evid. 776659 od 04.7.2022.g. prema kojem je utvrđeno da kod mlt. PŠ postoji tjelesno oštećenje, teški invaliditet 4 stupnja, privremena promjena u zdravlju, kao i privremena potreba pomagala i njega u punom opsegu, te potreba individualnog rada u svrhu psihosocijalne rehabilitacije. I sam otac NŠ je osoba s invaliditetom (nakon prometne nesreće imao je amputacije obje potkoljenice i ma proteze na obje noge). Mlt. PŠ je rođen u izvanbračnoj zajednici roditelja koja je trajala, po navodima roditelja od 2016.g., a jedan period roditelji su živjeli zajedno, a potom je mlt. PŠ nastavio živjeti većinom s ocem, dok je povremeno odlazi i k majci, te majka, odnosno oba roditelja kontinuirano aktivno sudjeluju u brizi o mlt. djetetu i svim njegovim potrebama. Majka živi na području Trešnjevke, Ozaljska 60, zajedno sa svojom majkom. Ranije je Vinkova majka bila u izvanbračnoj zajednici koja je razvedena i iz koje ima sina starog 14,5 godina koji navodno živi s bakom i djedom po ocu. Mlt. PŠ živi s ocem po međusobnom dogovoru roditelja, unutar obiteljske kuće u vlasništvu očevih roditelja koji također žive u istoj kući, ali u odvojenom kućanstvu. Stambeni uvjeti su u potpunosti adekvatni i zadovoljavaju potrebe obitelji. Mlt. PŠ je rođen kao nedonošče i od rođenja su kod djeteta prisutne razvojne teškoće, zbog čega je u kontinuiranom praćenju u SB Goljak gdje je ujedno obuhvaćen razvojnom gimnastikom. Ima strabizam zbog čega su mu ranije ordinirane naočale, a uz teškoće vida ima motoričke i tjelesne teškoće. Mlt. PŠ prohodao je samostalno, ali na kraće relacije, i dalje se na dulje relacije kreće pomoću kolica (list spisa 25-29). Također, izvršen je uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje je razvidno da okrivljenik nije do sada prekršajno kažnjavan radi prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (list spisa 18).

9. Na temelju ovako provedenog postupka, tj. navoda u optužnom prijedlogu, obrane okrivljenika i u dokaznom postupku provedenih dokaza, sud nije našao dokazanim da je okrivljenik na način koji se optužnom prijedlogom stavlja na teret počinio djelo prekršaja koje se stavlja na teret. Naime, optužnim prijedlogom se okrivljenik tereti da je postupio protivno čl. 10.st.1. toč.1 i toč.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je počinio nasilje u obitelji primijenio fizičke sile i psihičko nasilje prema svom mlt. djetetu i time da je počinio prekršaj iz čl.22.st.5.cit. Zakona, kojim je propisano: "ako je nasilje iz stavka 1. ovog članka počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1700 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana". Okrivljenik upoznat s navodima iz optužnog prijedloga, odlučno je i dosljedno poricao da bi svojim ponašanjem počinio nasilje u obitelji na štetu malodobnog djeteta navodeći okolnosti koje pobijaju navode iz optuženja iskazujući u bitnom da je mlt. PŠ rođen u izvanbračnoj zajednici, riječ je o djetetu s poteškoćama u razvoju, rođen je s cerebralnom paralizom, sa šansom od 7% da će prohodati. On s djetetom provodi vježbe od samog njegovog rođenja, a vježbe koje provodi usuglašene sa stručnjacima. Kritične zgode je s djetetom je bio u parku, provodio vježbe hodanja motivirajući ga da hoda bez bacanja na pod i da se sam podiže bez da ga on hvata i podiže. Obranu okrivljenika potvrđuju i u dokaznom postupku ispitana svjedokinja KŠ koja je, propisno upozorena iskazala u bitnom da je bila u parku na klupi sa okrivljenikom, da je PŠ vježbao hodanje sa svojim ocem to je svakodnevni njihov trening ona da je njihova poznanica iz kvarta, poznaju se preko djece, djeca su zajedno pohađala vrtić i sad zajedno pohađaju školu. Kritični događaj opisuje kao Vinkovo negodovanje na vježbe jer počeo plakati i vrištati, otac ga je pokušao ušutkati, ali pritom nije primijenio fizičku silu niti ponižavajuće postupanja prema djetetu, a plač i vrištanje djeteta privuklo pozornost zatečenih posjetitelja parka. Nadalje, svjedokinja ZŠ, koja je i prijavila ovaj konkretan događaj, ispitana i propisno upozorena, navela je kako je bila na udaljenost većoj od desetak metara po njenoj procijeni od mjesta gdje se nalazila muška osoba s djetetom i s njima je bila još jedna ženska osoba, čula je viku i dječje vrištanje, ali da nije mogla razaznati što se viče, te vidjela da muška osoba djetetu stavlja majicu na usta koju imao na sebi, ali s te pozicije nije mogla vidjeti da bi tukao dijete, a njena djeca kao i ostala djeca koja su bila u parku tim događajem su bila uznemirena. Iskaze ovih svjedokinja sud je ocijenio uvjerljivim i logičnim ali i ni po čemu proturječnim obrani okrivljenika. Valja istaknuti kako sud u svrhu dobrobiti maloljetnog djeteta PŠ, rođenog **.**.2018.g. nije ga ispitivao na okolnost predmetnog događaja jer po ocjeni suda štetno bi utjecalo na njegovo emocionalno stanje jer iz izvedenih dokaza nesporno je da je već izložen stresu zbog svog zdravstvenog stanja, pa bi njegovo ispitivanje dovelo do nove emocionalne traume. Sud svojom takvom odlukom nastoji malodobnog PŠ poštedjeti dodatnog stresa, tj. smatra da bi ispitivanje o ovom događaju negativno utjecalo na njegov osobni razvoj, unatoč određenim pravilima za ispitivanje djece koja su predviđena odredbom čl.292. Zakona o kaznenom postupku. Valja istaknuti da je Republika Hrvatska prihvatila Konvenciju UN-a o pravima djeteta čime je preuzela obvezu da svakom djetetu jamči prava koja Konvencija propisuje i to četiri opća načela na kojima se temelje sva prava, a između ostalog i to da djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima svog života uključivši emotivni, psihosocijalni i da pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete najvažnija ipak mora biti dobrobit djeteta. Stoga uzimajući u obzir prvenstveno dobrobit malodobnog PŠ sud je odlučio ne ispitivati ga i takvom odlukom pokušati zaštiti njegovo emocionalno i fizičko zdravlje. Osim toga, u konkretnom slučaju iskaz svjedokinje ZŠ kojeg je dala 15.4.2025. na Zapisnik o ispitivanju svjedoka PUZ, III PP, nije se mogao koristiti kao dokaz u ovom predmetu jer isti nije sastavljen u smislu odredbi Prekršajnog zakona, pa se radi o nezakonitom dokazu. Naime, odredbom čl.158.st.7. i 8. Prekršajnog zakona, da bi se saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama čl.283. do čl.300. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22) budući da na to izravno upućuje odredba čl.173. Prekršajnog zakona. Uvidom u gore navedeni Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ZŠ vidljivo je da nije obilježeno da je svjedok bila upozorena na svoja prava sukladno odgovarajućim zakonskim odredbama zbog čega se isti sukladno odredbi čl.300.st.1.toč.4. Zakona o kaznenom postupku ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Naime, predmetni zapisnik o ispitivanju svjedoka je tiskani formular, u kojem su, između ostalog, utisnuta i sva upozorenja za svjedoka, ali ni na koji način, pa niti zaokruživanjem rednog broja ispred pojedinog sadržaja upozorenja, a niti na neki drugi način, nije naznačeno da je svjedokinja prije ispitivanja upoznata sa svojim pravima i dužnostima sukladno odredbi čl.288.st.3. Zakona o kaznenom postupku i čl.286.st.1. istog Zakona pa navedeni zapisnik se nije mogao koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku pa je isti bio izdvojen.Za istaknuti je da svjedokinja ZŠ ne spada u krug osoba koje su oslobođene svjedočenja temelje čl.285 st 1. Zakona o kaznenom postupku, a u formularu je jedino to zaokruženo (list spisa 8-10).

10. Kako ostali dokazi provedeni u dokaznom postupku, ispitani svjedok policijski službenik BŠ, koji je upućen na intervenciju ne potkrjepljuje dinamiku događaja opisanu u optuženju, jer nije neposredni očevidac događaja, već je saznanje o odlučnim činjenicama dobio je on i njegov kolega ĆŠ na temelju obavljenog informativnog razgovora sa sudionicima konkretnog događaja, zbog čega je njegovo svjedočenje po čuvenju i nema dokaznu snagu na kojoj bi se mogla temeljiti ocjena o prekršajnom djelu i nije dostatna za rasvjetljavanje konkretne situacije i donošenje nedvojbene odluke o krivnji okrivljenika Na temelju svega iznesenog sud nije našao dokazanim da bi se okrivljenik svojim ponašanjem ogriješio o gore citirane odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, da bi određeno ponašanje predstavljalo oblik fizičkog nasilja kao i oblik psihičkog nasilja u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, prosuđuje se kako po svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i po objektivnim kriterijima pri čemu treba uzeti u obzir cjelokupni kontekst. Ocjenjujući sve okolnosti konkretnog događaja, a naročito u postupku utvrđenu specifičnu obiteljsku situaciju okrivljenika i njegovog djeteta odnosno činjenicu da se isti kao samohrani otac i sam osoba s invaliditetom, brine za dijete s teškim invaliditetom, koje boluje od cerebralne paralize i ima motoričke i tjelesne teškoće koje zahtijevaju intenzivne vježbe koje svakodnevno provodi s ocem. Možda su za neupućene osobe metode koje okrivljenik primjenjuje prema svom djetetu neobične i neuobičajene, no sud u postupanju okrivljenika nije našao elemente nasilja u obitelji naročito uvažavajući sve ranije opisane specifičnosti njegove obiteljske situacije.

11. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

12. Budući je okrivljenik oslobođen od optužbe, to je u smislu citiranih zakonskih odredbi odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Zagreb, 14. svibnja 2026. godine

Zapisničar

Sudac

Nikolina Stepinac

Sofija Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku NŠ, [adresa]

2. tužitelju: MUP RH, PU zagrebačka, III policijska postaja, Zagreb, Dubrava

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Dubrava

4. pismohrana-ovdje