REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5427/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja ĆN, državljanina Ruske Federacije, rođenog **.**.1993., smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Hebrangova 15/I, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo KLASA: UP/I-216-04/25- 01/30, URBROJ: 511-19-38-25-75 od 1. prosinca 2025.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38-25-75 od 1. prosinca 2025. tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske, utvrđeno je da tužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, da nezakonito boravi u Europskom gospodarskom prostoru (EGP), da ga je dužan napustiti, određena mu je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj i [adresa] u trajanju od 5 godina, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske te je odlučeno da će se tužitelj prisilno udaljiti u Rusku Federaciju, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili, uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da tužbom traži kontrolu zakonitosti pobijanog rješenja te da ga osporava u cijelosti. Smatra da je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito odnosno protivno odredbama članka 5. stavka 1. (načelo zakonitosti), članka 8. (načelo utvrđivanja materijalna istine) te članka 9. Zakona o općem upravnom postupku. Dodaje da pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje. Mišljenja je da je pobijano rješenje doneseno protivno odredbama Zakona o strancima. Ističe da je prilikom donošenja pobijanog rješenja tuženik u potpunosti zanemario njegov pravni status kao tražitelja međunarodne zaštite. Opisuje da je njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen te da mu je određen rok od 8 dana za dragovoljno napuštanje EGP-a. Iznosi da je pokrenuo upravni spor pred ovim sudom u kojem je 13. studenog 2025. donesena presuda kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev. Nastavlja da je protiv te presude pravodobno podnio žalbu te da je trenutno postupak pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Smatra da je stoga pobijano rješenje očigledno nezakonito. Naglašava da je tuženik donio pobijano rješenje iako u to vrijeme još nije protekao rok za dobrovoljno napuštanje EGP-a, budući da je on spomenutu presudu zaprimio 4. prosinca 2025. Ističe da ne postoji niti jedna zakonska osnova da se dopis SOA-e koristi kao temelj za donošenje rješenja o protjerivanju. Pojašnjava da dopis SOA-e predstavlja isključivo procesnu osnovu za izricanje mjera u postupku međunarodne zaštite, a nikako dokaz ili utvrđenje koji bi automatski moglo opravdati najtežu mjeru postupanja prema strancima – protjerivanje. Naglašava da on kao tražitelj međunarodne zaštite uživa punu zaštitu načela "non- refoulement, koje predstavlja apsolutnu zabranu protjerivanja ili prisilnog udaljenja sve dok postupak međunarodne zaštite nije pravomoćno okončan. Smatra da je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja u potpunosti zanemario odredbu članka 207. stavka 1. Zakona o strancima. Poziva se na izvješća koja potvrđuju ispunjenje uvjeta iz tog članka, budući da je on bio prisiljen zemlju podrijetla napustiti zbog postojanja rizika od prisilne mobilizacije i slanja na ratište u Ukrajinu. Naglašava da ti izvori izravno potkrepljuju njegove tvrdnje da bi se njegovim povratkom u Čečeniju izložio stvarnom i ozbiljnom riziku od prisilne mobilizacije, progona i nečovječnog postupanja, čime bi bila povrijeđena međunarodna obveza države da poštuje načelo zabrane vraćanja i zaštite od protjerivanja. Vezano za izricanje zabrane ulaska i boravka u trajanju od pet godina donesene temeljem članka 189. stavka 2. i članka 190. Zakona o strancima navodi da nijedna od zakonskih pretpostavki u konkretnom slučaju nije ispunjenja zbog čega je izricanje zabrane ulaska i boravka nezakonito. Predlaže poništiti pobijano rješenje odrediti odgodni učinak tužbe uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je nakon izvršnosti rješenja o odbijanju međunarodne zaštite donio osporavano rješenje, jer je temeljem članka 189. stavka 2. Zakona o strancima utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i [adresa], da predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske na temelju službenog dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije i da ne postoje zapreke za protjerivanje iz članka 191. Zakona o strancima. Smatra da postupak međunarodne zaštite nije u tijeku, da je pravomoćno okončan i to presudom Upravnog suda u Zagrebu, kojom je tužba odbijena. Slijedom toga smatra da u trenutku donošenja rješenja o protjerivanju nije postojala nikakva zapreka za primjenu Zakona o strancima. Ističe da je u postupku izričito i pojedinačno ispitano postojanje zapreka iz članka 191. Zakona o strancima te da je utvrđeno da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na opasnost od mučenja, nečovječnog postupanja ili ugroze života, a tvrdnje tužitelja su već bile predmet ocjene u postupku međunarodne zaštite i odbijene su kao neosnovane, što je potvrđeno sudskom presudom. Iznosi da dopis SOA-e nije korišten proizvoljno, već kao zakonita i relevantna sigurnosna osnova u skladu s člankom 189. stavkom 2. Zakona o strancima uz samostalnu ocjenu nadležnog policijskog tijela, a ne automatizmom. Predlaže da se odbije tužba.

4. Tijekom spora razgledani su sudski spis i spis tuženika, kao i vezani spisi ovoga suda poslovni broj: Us I-524/2025 i Us I-466/26. Također, izvršen je uvidu u klasificirane podatke SOA za tužitelja te je održana rasprava na kojoj nije saslušan tužitelj budući da je izjavio da uopće ne želi da ga se saslušava niti ne želi odgovarati na pitanja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/22-06/7729, URBROJ: 511-01- 212-24-11 od 20. prosinca 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu. U uputi o pravnom lijeku navedeno je da tužba odgađa izvršenje rješenja, što je sukladno članku 51. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.).

7. Tužitelj je radi poništenja rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnio tužbu ovome sudu 7. veljače 2025. te se upravni spor vodio pod poslovnim brojem Us I-524//2025.

8. Prema članku. 4. točkama 5. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) do izvršnosti odluke o zahtjevu, s time da izvršnost odluke o zahtjevu nastupa dostavom odluke tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak, a ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda.

9. U konkretnom slučaju je protiv odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu podnesena tužba koja ima odgodni učinak, slijedom čega odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda.

10. Stoga su navodi tužbe osnovani, budući da odluka o zahtjevu za međunarodnu zaštitu nije postala izvršna, pa je tužitelj još uvijek u trenutku donošenja osporavanog rješenja bio tražitelj međunarodne zaštite.

11. Osporavano rješenje doneseno je na temelju članka 189. stavka 2. u vezi s člancima 190., 192. i 214. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.).

12. Kako je tužitelj u vrijeme donošenja rješenja još uvijek bio tražitelj međunarodne zaštite, a ne državljanin treće zemlje na kojeg bi se mogli primijeniti navedeni članci Zakona o strancima osporavano rješenje nije zakonito.

13. Slijedom navedenoga na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) riješeno je kao u točki I. izreke presude.

14. Imajući u vidu da je usvojen tužbeni zahtjev i poništeno osporavano rješenje nije odlučeno o prijedlogu tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

15. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi, trošak sastava tužbe te trošak pristupa na ročište 29. travnja 2026. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Sandra Dimitrijević – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2

3. u spis