REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4434/24-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice: JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A/2, protiv tuženika:
Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB 18683136487, radi obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila, nakon održane usmene i javne rasprave,14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22-01/189 URBROJ: 513-04-24-3 od 17. rujna 2024.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/775, URBROJ: 513-02-3005/44-22-13 od 15. travnja 2022.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora od 2.500,00 Eur, u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a odbija se tužiteljica sa preostalim zatraženim troškom.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22- 01/189 URBROJ: 513-04-24-3 od 17. rujna 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/775, URBROJ: 513-02-3005/44- 22-13 od 15. travnja 2022. kojim je tužiteljica dužna platiti iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 12.287,84 HRK za osobno motorno vozilo marke Ford Galaxy 2.0. TDCi Trend, austrijskih reg. oznaka [registarska oznaka], broj ša- sije:WF0MXXGBWMCE39075 (točka 1. izreke) i kamatu u iznosu od 109,54 HRK (točka 2. izreke), kojim se utvrđuje da je za osiguranje namirenja iznosa ostatka posebnog poreza na motornih vozila položila osiguranje polaganjem gotovine u iznosu od 12.287,84 HRK (točka 3. izreke), da će utvrđeni iznos uplaćenog posebnog poreza i pripadajuće kamate u iznosu iz točke 3. izreke biti uplaćen na račun državnog proračuna (točka 4. izreke), da je navedeni porezni obveznik dužan u roku od 30 dana od uplate iznosa posebnog poreza i kamate iz točke 3. izreke registrirati predmetno vozilo kod nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj (točka 5. izreke) te da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka 6. izreke).
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja te ističe da činjenično stanje u upravnom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da su i osporeno i prvostupanjsko rješenje nezakoniti, da tuženik nije odgovorio na žalbene navode već paušalno navodi da je razmatrajući spise predmeta i žalbene navode utvrđeno da su isti bez utjecaja jer je nesporno utvrđeno da tužiteljica u Republici Hrvatskoj stalno boravi i živi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih veza. Smatra da rješenje Carinske uprave, Sektor za mobilne jedinice, Služba za mobilne jedinice Zagreb, Klasa: UP/I- 471-01/21-15/250, URBROJ: 513-02-1973/39-21-1 od 16. rujna 2021. kojim je utvrđeno da je GA postupila protivno odredbi čl. 98. st. 3. u vezi s čl. 2. Zakona o općem upravnom postupku, kao i odredbi čl. 29. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, predstavlja prethodno pitanje u ovom upravnom postupku, a još nije odlučeno o žalbi izjavljenoj protiv tog rješenja. Stoga nije moglo biti doneseno pobijano rješenje prije nego što rješenje od 16. rujna 2021. eventualno postane pravomoćno. Nadalje, izreka pobijanog rješenja tuženika je nerazumljiva i proturječna sama sebi iz razloga jer se točkom 4. izreke utvrđuje da biti će uplaćen na račun državnog proračuna iznos uplaćenog posebnog poreza i pripadajuće kamate kako je navedeno u točki 3. iako točkom 3. nije utvrđen iznos naplaćenog poreza i pripadajuće kamate te jednako vrijedi i za točku 5. izreke pobijanog rješenja. Smatra da je pogrešno utvrđeno i činjenično stanje jer obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza po Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračuna ili plaćen posebni porez ili je koristila takvo motorno vozilo na cesti a smatra se da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske. Dakle, konkretno odlučna je činjenica da je li tužiteljica u kalendarskoj godine boravila u [adresa] 185 dana ili dulje, neovisno od činjenice što ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. Ovu činjenicu prvostupanjsko tijelo nije utvrđivalo u pobijanom rješenju, a niti tuženik povodom žalbe tužiteljice. Tužiteljica stalno boravi u [adresa], a ne u Republici Hrvatskoj, ima zdravstveno osiguranje u Republici Austriji, u Republici Austriji živi njezin nevjenčani suprug i djeca, tamo je radila i prima mirovinu, a što sve ukazuje na blisku povezanost između tužiteljice i Republike Austrije. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, službena osoba bila je dužna utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari, sukladno odredbi čl. 58. st. 1. istog zakona. Službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid te provesti ispitni postupak u smislu odredbe čl. 51. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže saslušanje tužiteljice. Sve i da se utvrdilo da je tužiteljica postupila protivno odredbi čl. 8. st. 2. t. 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, prvostupanjsko je tijelo trebalo utvrditi postoji li izuzetak u smislu odredbe čl. 16. st. 1. t. 1. tog Zakona, što je propustilo učiniti. Slijedom navedenog, predlaže da Sud tužbu usvoji i poništi rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22-01/189, URBROJ: 513-04-24-3 od 17. rujna 2024., te prvostupanjsko rješenje Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/775, URBROJ: 513-02-3005/44-22-13 od 15. travnja 2022., te sam riješi upravnu stvar.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbu kao neosnovanu.
4. Podneskom od 13. veljače 2024. tužiteljica je dostavila rješenje Vijeća za prekršaje Područnog carinskog ureda Zagreb od 16. veljače 2023. kojim je tužiteljica oslobođena od prekršajne odgovornosti za prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
7. Tužiteljica je saslušana na ročištu i izjavila je da od 2021. ima prebivalište u [adresa], gdje ima stan u svojem vlasništvu a prije 2021. živjela je u [adresa], u prilog svojim navodima predala je na uvid austrijsku putovnicu broj [broj putovnice] izdanu 20. studenoga 2025. od strane nadležnog tijela u [adresa]. Tužiteljica je izjavila da ima i hrvatsko državljanstvo, da povremeno dođe u Hrvatsku, četiri do pet puta godišnje, da je u 2021. samo jednom došla, da nije prijavila prebivalište u [adresa] već je radi kupnje nekretnine zatražila izdavanje osobne iskaznice. Izjavila je da joj i punoljetna djeca žive u [adresa], da tamo prima mirovinu i zdravstveno je osigurana, dakle cijeli svoj život organizirala je u Austriji.
8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
9. Prema podacima spisa predmeta, proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno po službenoj dužnosti radi naknadne naplate posebnog poreza na motorna vozila, temeljem činjenice da je provedenim nadzorom Službe za mobilne jedinice Zagreb, Sektora za mobilne jedinice, Carinske uprave, o čemu je i sastavljen zapisnik od 25. rujna 2021., utvrđeno da je tužiteljica zatečena da upravlja motornim vozilom protivno odredbama Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno je da je predmetni porez određen na temelju članka 4. stavka 1. točke c), članka 5. stavka 1. točke 1., članka 6. stavka 1. točke 3., članka 8. stavka 1., 2. i 3., članka 10. stavka 1. i članka 12. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine, broj: 15/13, 108/13, 115/16, 127/17 i 121/19), a sve obzirom da je utvrđeno da tužiteljica kao hrvatska državljanka ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 23. travnja 2019. sukladno članku 2. stavku 1. Zakon o prebivalištu (Narodne novine broj 144/12 i 158/13) i da je u postupku utvrđeno da ista stvarno boravi i živi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini u Republici Hrvatskoj odnosno da nije dokazala suprotno.
9.1. Drugostupanjskim rješenjem od 17. rujna 2024. žalba tužiteljice je odbijena s obrazloženjem da je u upravnom postupku utvrđeno da tužiteljica boravi veći dio godine odnosno više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini u Republici Hrvatskoj a u Austriju dolazi povremeno, da nije dokazala ispravama svoj radni i socijalni status i da je svojim životnim interesima vezana za Austriju. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica hrvatska državljanka, da je u Hrvatskoj porezni obveznik, da je zdravstveno i mirovinsko osigurana u Hrvatskoj, da stvarno boravi i živi u [adresa], da se vozilo nalazi na području Republike Hrvatske i da ga koristi za svoje osobne potrebe a isto nije prijavljeno nadležnom carinskom uredu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza te da kao hrvatska državljanka nema pravo upravljati navedenim vozilom inozemnih registarskih oznaka na području Republike Hrvatske na koje nije obračunat i plaćen poseban porez pri unosu u Hrvatsku. S obzirom na navedeno tuženik navodi da je sukladno članku 8. stavku 2. točki 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila nastala obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza jer je navedenim postupanjem počinila prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. navedenog Zakona.
10. Odredbom članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba a člankom 4. stavkom 1. točka c) propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
11. Člankom 8. stavkom 1. istog Zakona propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske a odnosno kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj (stavak 2. točka 2.), te da se smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske (stavak 3.).
12. Uvidom u rješenje Vijeća za prekršaje Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: 413-01/21-26/2317, URBOJ:513-02-3002/16-23-14 od 16. veljače 2023. utvrđeno je da obustavljen prekršajni postupak protiv tužiteljice radi počinjenja prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (članak 8. stavak 2. točka 2.), odnosno da nije dokazano da je tužiteljica 15. rujna 2021. u Zagrebu, Jadranska avenija bb, zatečena u posjedu motornog vozila Ford Galaxy 2.0. TDCi Trend, austrijskih reg. oznaka [registarska oznaka], na koje nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili pri korištenju takvim motornim vozilom na cesti u Republici Hrvatskoj. Naime, navedeni prekršajni postupak pokrenut je temeljem optužnog prijedloga Područne jedinice-Službe za mobilne jedinice Zagreb od 2. listopada 2021., koja je izdala prekršajni nalog PN-395/2021 kojom je tužiteljica proglašena krivom za prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona. U provedenom postupku Vijeće za prekršaje utvrdilo je da tužiteljica ima osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] izdanu 23. rujna 2019., da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 23. travnja 2019., a zatim na adresi [adresa], ali i prebivalište na adresi [adresa], gdje živi sa nevjenčanim suprugom za što je priložena pisana i ovjerena potvrda, da osim hrvatskog državljanstva ima i austrijsko državljanstvo, da je ostvarila mirovinu u Republici Austriji gdje ostvaruje i zdravstveno osiguranje budući da je korisnica zdravstvenog i mirovinskog osiguranja gdje je radila i ostvarila pravo na mirovinu, ima i vozačku i prometnu dozvolu Republike Austrije broj A44194903. Slijedom utvrđenog Vijeće je ocijenilo da tužiteljica stvarno boravi i živi sa nevjenčanim suprugom više od 185 dana tijekom svake kalendarske godine u Republici Austriji gdje se trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, da je formalno prijavljena u Republici Hrvatskoj ali boravi manje od 185 dana tijekom godine te je utvrđeno da ista nije nezakonito upotrebljavala predmetno vozilo na području Republike Hrvatske.
13. Slijedom iznesenog, u prekršajnom postupku nije utvrđena prekršajna odgovornost tužiteljice za počinjenje prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (članak 8. stavak 2. točka 2.) i prekršajni je postupak obustavljen a temeljem kojeg počinjenja prekršaja je tužiteljici u ovom sporu utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila.
14. Ovaj sud prihvaća razloge navedene u rješenju Vijeća za prekršaje Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: 413-01/21-26/2317, URBOJ:513-02- 3002/16-23-14 od 16. veljače 2023. osobito u dijelu da tužiteljica više od 185 dana tijekom svake kalendarske godine boravi u [adresa]. Sva utvrđenja iz prekršajnog postupka a koja se temelje na dostavljenim ispravama sukladna su iskazu tužiteljice danom na ročištu pred ovim sudom i spisu tuženika. Naime, ocjena da gdje tužiteljica boravi više od 185 dana tijekom kalendarske godine utvrđena je uzimajući u obzir da tužiteljica ima nesporno prijavljena prebivališta i u [adresa] i u Republici Austriji i ima oba državljanstva, s time da na adresi [adresa], živi sa nevjenčanim suprugom odnosno sada [adresa]. Pored toga, činjenica je da ista ostvaruje i zdravstveno i mirovinsko osiguranje u Republici Austriji, da ima i vozačku i prometnu dozvolu Republike Austrije broj A44194903 pa je ocijenjeno da se ista u Republici Austriji trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese dok je samo formalno prijavljena u Republici Hrvatskoj. Također valja reći da je iz spisa tuženika razvidno da je zatražen podatak o prelasku državne granice u razdoblju od 15. rujna 2020. do 15. rujna 2021. za predmetno vozilo i tužiteljicu i prema službenim podacima proizlazi da je tužiteljica u tom razdoblju ušla u Hrvatsku u mjesecu srpnju i izašla u istom mjesecu, što dodatno potvrđuje da ista ne boravi više od 185 dana tijekom kalendarske godine u Hrvatskoj.
15. Slijedom navedenog ovaj sud ocjenjuje da u upravnom postupku nisu pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje ove upravne stvari u smislu članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, pri čemu se pogrešno navodi u osporenom rješenju da bi tužiteljica bila zdravstveno i mirovinski osigurana u Republici Hrvatskoj (dostavila je presliku austrijske iskaznice umirovljenika i zdravstvene knjižice), kao i da nije dostavila niti jednu ispravu kojom dokazuje da je svojim životnim interesima vezana za Republiku Austriju već upravo suprotno.
16. S obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjsko i osporeno rješenje ocjenjuju se nezakonitim te je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. i II. izreke.
17. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, dosuđen zatraženi trošak za zastupanje po opunomoćeniku za sastav tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 1.000,00 Eur (Tbr. 27. st. 1. i .2. Tarife), uvećano za PDV od 25%, odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 Eur, a sve sukladno odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25). Tužiteljici nije priznat trošak upravnog postupka i to trošak sastava prigovora na zapisnik i sastava žalbe jer se ne radi o troškovima upravnog spora u smislu članka 144. ZUS-a, a koje je troškove mogla tražiti u upravnom postupku.
U Zagrebu 14. svibnja 2026.
Sutkinja:
Sanda Jeromela
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju po odvj. Hrvoje Lafter
2. tuženiku
3. U spis
