Posl.br. Pp-2522/2025
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog Suda Pauli Glavić Stojiljković, uz sudjelovanje Angeline Šijaković kao zapisničara, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika MU, zastupan od strane branitelja Bojana Lujaka, odvjetnika iz Dubrovnika, radi prekršaja iz čl. 14. st. 1. i 2. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (7+1) (8+1) u zoni posebnog prometnog režima (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 10/14, 18/15, 05/16, 08/16, 07/18), a po prigovoru na obvezne prekršajne naloge Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika, Klasa: 363-04/23-03/2745, Ur.broj: 2117-1-03-04/25-23- 1 od 10. listopada 2023. godine, Klasa: 363-04/23-03/2733, Ur.broj: 2117-1-03-04/6- 23-1 od 11. listopada 2023. godine, Klasa: 363-04/23-03/2939, Ur.broj: 2117-1-03- 04/23-23-1 i Klasa: 363-04/23-03/2940, Ur.broj: 2117-1-03-04/23-23-1 od 19. listopada 2023. godine i Klasa: 363-04/23-03/2297, Ur.broj: 2117-1-03-04/17-23-1 od 1. studenog 2023. godine na temelju čl. 244. Prekršajnog zakona, dana 14. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]
oslobađa se od optužbe
I. Radi produljenog djela prekršaja iz čl. 14. st.1. i 2. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (7+1) i (8+1) u zoni posebnog prometnog režima kojeg bi počinilo time što bi dana 26. srpnja 2023. godine u vremenu od 17,53 sati do 18,04 sati, 30. srpnja 2023. godine u vremenu od 10,50 sati do 11,03 sati, 12. kolovoza 2023. godine u vremenu od 17,33 sati do 18,05 sati, 25. kolovoza 2023. godine u vremenu od 19,28 sati do 19,55 sati i 26. kolovoza 2023. godine u vremenu od 16,50 sati do 17,33 sati zaustavio i parkirao turistički kombi, marke i tipa Mercedes, Klasa V Avantgarde, reg. ozn. [registarska oznaka], radi iskrcaj-ukrcaja putnika, odnosno što bi dozvolio zaustavljanje i parkiranje istog na Pilama (Brsalje) u Dubrovniku, u zoni posebnog prometnog režima, bez posebne dozvole nadležnog Upravnog odjela Grada Dubrovnika.
II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova ovog prekršajnog postupka.
Obrazloženje
1. Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika izdao je obvezne prekršajne naloge protiv okrivljenika, radi prekršaja opisanog u izreci ove presude.
2. Na navedene obvezne prekršajne naloge, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor, a isti su temeljem odredbe čl. 99. toč. 8. Prekršajnog zakona, spojeni u jedinstveni prekršajni postupak rješenjem o spajanju pod posl.br.Pp- 2522/2025 i proveden je žurni prekršajni postupak u kojem je, po branitelju iskoristio zakonsko pravo koje mu je dao sud, te je svoju obranu iznio u pisanom obliku.
3. U pisanoj obrani okrivljenik ističe da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Protiv njega se vodi veći broj predmeta po OPN izdanim od strane Grada Dubrovnika. Moli da se svi predmeti spoje obzirom da u obzir dolazi primjena instituta produljenog prekršaja te već presuđene stvari. Čl.14. st.1. al.3. Odluke izmijenjen na način da je kao prekršaj preostalo samo parkiranje, a ne i zaustavljanje, što su dva različita pojma sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama pa su u tome smislu obvezni prekršajni nalozi nerazumljivi kada inkriminiraju zaustavljanje i parkiranje, odnosno kada inkriminiraju da bi okrivljenik dozvolio zaustavljanje i parkiranje. Ovdje se ističe da okrivljenik ne može istodobno biti kriv da je osobno parkirao/ zaustavio vozilo kao i za to da je dopustio da netko drugi parkira/ zaustavi vozilo jer se to međusobno isključuje. Okrivljenik u svakom slučaju ne može biti kriv da bi dozvolio da se netko od vozača zaustavi/parkira, jer je krivnja strogo osobni pojam. Prekršajni zakon ne poznaje objektivnu odgovornost, u skladu s čl. 25. St. 1. Prekršajnog zakona i čl. 29. st. 2. i 3. KZ/11. Osim toga čl. 15. Odluke dano je pravo ovlaštenom tužitelju usmeno zabraniti zaustavljanje i parkiranje ukoliko dolazi do kršenja Odluke, a što nikada nije učinjeno. Osim toga u konkretnom slučaju komunalni redari imaju mogućnosti legitimacije osoba te su prije izdavanja prekršajnog naloga morali utvrditi tko je osoba koja upravlja vozilom odnosno isti podatak mogli i službeno zatražiti od okrivljenika. Kako ništa od navedenog ovlašteni tužitelj nije napravio prije izdavanja obveznog prekršajnog naloga to nema dokaza da bi okrivljenik bio odgovoran za počinjenje prekršaja. te se predlaže osloboditi ga od optužbe. Nadalje, uopće se ne uzimaju u obzir eventualne objektivne (ne)mogućnosti odlaska s Pila kao i to da se čl. 14. st.1. podstavak 4. Odluke isključivo odnosi (vezuje) na termin parkiranja za ukrcaj/iskrcaj prethodno rezerviranog putem aplikacije ili na dr. način propisan Odlukom, a ovo se u činjeničnom opisu ne opisuje (koji termin, kada, na koji način je prekoračen). U svakom slučaju nije moguće prekršaj utvrditi jedino pregledom sustava "RAO", a bez ikakvih daljnjih radnji ovlaštenog tužitelja u smislu utvrđivanja konkretnog počinitelja. Po potrebi predlaže da se pred Općinskim sudom u Dubrovniku sasluša službenik Grada Dubrovnika koji je utvrdio prekršaj. Predlaže osloboditi ga od optužbe.
4. Izvršen je uvid u sustav upravljanja prometom Grada Dubrovnika-fotografije nadzornih kamera, službene bilješke i prekršajnu evidenciju.
5. Budući je okrivljenik počinio više istih prekršaja koji s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuje čine jedinstvenu cjelinu, to je Sud utvrdio da je okrivljenik kritičnih zgoda počinio produljeni prekršaj.
6. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka, ovaj Sud nije mogao na neprijeporan način dokazati da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificirano kao u izreci ove presude.
7. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je kritičnih zgoda u vremenskim periodima koji su navedeni u obveznim prekršajnim nalozima zaustavio i parkirao turistički kombi reg. ozn. [registarska oznaka], radi iskrcaja i ukrcaja putnika, odnosno što je dozvolio zaustavljanje i parkiranje na Pilama (Brsalje) u Dubrovniku u zoni posebnog prometnog režima, bez dozvole nadležnog Upravnog odjela Grada Dubrovnika. Ovakav optužni prijedlog je potpuno nerazumljiv jer odredbom čl. 2. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, a na koju se tužitelj poziva, propisano je da turističkim autobusima i osobnim automobilima 8+1 nije dopušteno zaustavljanje u zoni posebnog prometnog režima iz čl. 1. ove Odluke osim u slučajevima kada se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom. Ova Odluka se ne odnosi na turističke autobuse koji dovoze i odvoze goste koji imaju osiguran smještaj u hotelima u zoni iz toč. 1. ove Odluke, te se ukrcaj i iskrcaj putnika gostiju hotela obavlja ispred tih hotela.
8. Stoga ovaj sud smatra optužne prijedloge nerazumljivim i nepotpunim, poglavito kada se uzme u obzir da je komunalni redar utvrdio prekršaj izvršenim uvidom u elektronskim sustav upravljanja prometom RAO, koji bilježi zaustavljanja i parkiranje vozila na predjelu Pila, odnosno bilježi vozila koja imaju-nemaju odobrenje za zaustavljanje i parkiranje na navedenoj lokaciji, koja zona posebnog prometnog režima, radi ukrcaja i iskrcaja gostiju, a bez da je ishodio pokaz/vinjeta ili unaprijed platio naknadu za zaustavljanje i parkiranje putem web aplikacije.
9. Dakle, način na koji je utvrđen prekršaj ne može biti valjan dokaz temeljem kojeg bi se mogla utvrditi odgovornost okrivljenika, jer u konkretnom slučaju komunalni redar, prometni redar ili djelatnici Sanitata d.o.o. su trebali neposrednim opažanjem utvrditi tko upravlja vozilom, čije je vozilo, te da li to vozilo posjeduje bilo kakav dokaz da se može zaustaviti na navedenom mjestu, te usmeno naložiti trenutačno napuštanje prostora za zaustavljanje i parkiranje, a što propisuje odredba čl. 16. iste Odluke. Čl. 5. iste Odluke, propisuje da je parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila radi ulaska i izlaska putnika u zoni posebnog prometnog režima vremenski ograničeno i ne može biti dulje od 10 minuta. Svi prekršaji koji se okrivljeniku stavljaju na teret i da su počinjeni, počinjeni su u vremenskom razmaku od svega nekoliko minuta od dozvoljenog pa je ostalo prijeporno da je objektivno mogao napustiti prostor na Pilama u dozvoljenom vremenu kada se zna da se istovremeno u isto vrijeme na tom mjestu nalazi veći broj autobusa uključujući i autobuse gradskog poduzeća Libertas koji prevoze domaće i strane putnike. Ovo sve ukazuje na činjenicu da su na licu mjesta trebali biti djelatnici nadležnih gradskih ureda i neposrednim opažanjem utvrditi protupravno ponašanje kako okrivljenika tako i ostalih sudionika u prometu.
10. Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama: zaustavljanje vozila i parkiranje vozila su dva različita pojma. Zakonom je propisano da bi zaustavljanje vozila bio svaki prekid kretanja vozila na cesti u trajanju do tri minute, osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom, a parkiranje vozila bio bi prekid kretanja vozila u trajanju dužem od tri minute, osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom.
11. Sukladno svemu naprijed navedenom, valjalo je okrivljenika osloboditi od optužbe sukladno odredbi članka 182. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.
12. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
13. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, 14. svibnja 2026. godine
Zapisničar
Sutkinja
Angelina Šijaković
Paula Glavić Stojiljković.
Pravna pouka:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 244. st. 3. Prekršajnog zakona).
Dostaviti:
- okrivljeniku,
- ovlaštenom tužitelju,
- branitelju Bojanu Lujak, Dubrovnik, Vukovarska 17, p.p. 120.