REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1285/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tin Zdravković, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Pavla Šubića 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u državljanstvo, nakon objave presude, 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA. UP/I-224-02/24-01/11003, URBROJ: 511-01-203-25-7 od 7. veljače 2025.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA. UP/I-224-02/24-01/11003, URBROJ: 511-01- 203-25-7 od 7. veljače 2025., odbio zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je dano mišljenje od strane Ministarstva gospodarstva dano u skladu s člankom 5. ZUP-a i da je odluka donesena po slobodnoj ocjeni ali da ista nije donesena sukladno svrsi radi koje je ovlast dana niti u granicama dane ovlasti. Osporava dano mišljenje za koje smatra da nije svrhovito te smatra da ne daje jasne kriterije po kojima je donio mišljenje te smatra da to tijelo treba obvezati da dostavi kriterije kojima se vodio prilikom davanja mišljenja.
2.1. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i potražuje troškove upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja.
3.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je 30. travnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Sud je na održanom ročištu upozorio tužitelja da je u tužbi pogrešno kao II tuženika označio Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske i da navedeno tijelo ne može biti tuženik u upravnom sporu. Naime, prethodno pribavljeno obrazloženo mišljenje je jedan od uvjeta za eventualno odobravanje zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo i sastavni je dio postupka u kojem se odlučuje o zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo po odredbi članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21., dalje ZHD), a protiv kojeg je pravna zaštita omogućena izjavljivanjem tužbe protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. U konačnici tužitelj je i tužbenim zahtjevom zatražio poništavanje rješenja tuženika ovdje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Mjerodavne odredbe članka 12. stavaka 1. i 3. ZHD-a glase: „Stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona. Na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova, nadležno ministarstvo odnosno središnji državni ured daje obrazloženo mišljenje iz kojeg nedvojbeno proizlazi postojanje interesa Republike Hrvatske za primitak u hrvatsko državljanstvo stranca iz stavka 1. ovoga članka.“
8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 12. stavka 1. ZHD-a. U svom je zahtjevu naveo da doprinosi tehnološkom razvoju Hrvatske, posebno u području inženjeringa te pohrane energije i baterija, da sa sobom donosi iskustvo u navedenom inovativnom i održivom području o čemu svjedoče registrirani patenti pod njegovim imenom na području Europe i SAD-a. Naveo je i da je trenutno uključen u proces prijave novih patenata koji imaju za cilj dodatno unaprijediti tehnologiju pohrane energije.
8.1. Tuženik je s obzirom na navedeno zatražio mišljenje nadležnog Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske o tome postoji li interes Republike Hrvatske za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo. Uzimajući u obzir sve navedeno Ministarstvo gospodarstava Republike Hrvatske dopisom KLASA: 053-01/25-01/5, URBROJ: 526-11-01-25-2 od 28. siječnja 2025., obavijestilo je tuženika da je na temelju uvida u dostavljeni životopis, motivacijsko pismo i preporuku poslodavca (Rimac Technology d.o.o.), uvažavajući doprinos hrvatskom gospodarstvu u području tehnološkog razvoja, mišljenja kako određeni interes gospodarstvu Republike Hrvatske postoji, ali ne u tolikoj mjeri da bi bio proglašen značajnim za Republiku Hrvatsku. Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske uzelo je u obzir činjenicu da je prema motivacijskom pismu, tužitelj u dosadašnjem radu pokazao kao nezamjenjiv dio tima, a svojom stručnošću i pravednošću doveo je do profesionalnog razvoja cijelog tima, da je riječ o jednom od najvećih stručnjaka u svom području kao i činjenicu da u javno dostupnim podacima nisu nađeni dodatni podaci o tužitelju
9. Osnova iz članka 12. ZHD-a najpovlašteniji je način primitka u hrvatsko državljanstvo prirođenjem, što upućuje na potrebu iznimnosti primjene tog instituta. Po svojim bitnim pravnim obilježjima, ova osnova primitka u hrvatsko državljanstvo ne predstavlja subjektivno pravo stranke, te razumijeva vrlo visoki stupanj diskrecije nadležnoga javnopravnog tijela (ovdje tuženika) prilikom odlučivanja o zahtjevu. K tomu, člankom 12. stavkom 3. ZHD-a propisan je vrlo strog standard nedvojbenog postojanja interesa Republike Hrvatske za primitak stranca u hrvatsko državljanstvo.
10. Da je u predmetnom slučaju riječ o nedvojbenom interesu Republike Hrvatske za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo ne proizlazi iz mišljenja nadležnog ministarstva. Sud, stoga, utvrđuje da je tuženik, pri rješavanju ove upravne stvari, slobodnu ocjenu primijenio u okviru svoje zakonske ovlasti i u skladu sa svrhom te ovlasti, u skladu s člankom 5. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., u nastavku teksta: ZUP). Osim toga status hrvatskog državljanina nije nužan za boravak i rad (poslovanje) stranca u Republici Hrvatskoj.
11. Budući da ni ostali prigovori sadržani u tužbi nisu od utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja te s obzirom na sve naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I izreke.
13. Odluka o troškovima (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 14. svibnja 2026.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Tin Zdravković, Zagreb, Ulica Pavla Šubića 12,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,
3. U spis
