REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1392/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35 A, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručna služba Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalne naknade, nakon objave presude, 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-03/131, URBROJ: 531-03-25-2 od 27. veljače 2025.

II Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke donese odluku o žalbi tužitelja te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

II Nalaže se tuženiku (OIB: 95093210687) da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke nadoknadi tužitelju (OIB: [osobni identifikacijski broj]) troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2021- 003/0803, URBROJ: 251-10-01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022., utvrđeno je da je tužitelj na ime komunalne naknade za poslovni prostor, površine 33,97 m2 u Zagrebu, Trg bana Jelačića 7, dužan plaćati 8,70 kuna po m2 mjesečno, odnosno 104,40 kuna po m2 godišnje što iznosi 39,22 eura/295,54 kuna mjesečno, odnosno 470,69 eura/3.546,48 kuna godišnje (točka I. izreke). Točkom II. izreke utvrđeno je da je tužitelj navedeni iznos dužan plaćati od 17. listopada 2022., najkasnije do 15. dana sljedećeg mjeseca i dalje mjesečno najkasnije do 15. dana u mjesecu za protekli mjesec na naznačeni račun Grada Zagreba. Točkom III. izreke određeno je plaćanje zakonskih zateznih kamata za slučaj da tužitelj ne plati navedeni iznos u za to mu ostavljenom roku, dok je točkom IV. izreke određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-03/23-03/131, URBROJ: 531-03-25- 2 od 27. veljače 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako iz osporenoga rješenja nije jasno zbog čega se njega kao suvlasnika, a ne kao isključivog vlasnika predmetnog poslovnog prostora obvezuje na plaćanje komunalne naknade, kada je tijekom prvostupanjskog postupka i nakon provedenog očevida utvrđeno da je riječ o prostoru koji je prazan i derutan i koji se ne koristi dugi niz godina. Posebno ističe da je u odnosu na poslovni prostor koji se nalazi na istoj lokaciji kao i njegov poslovni prostor – Trga bana Josipa Jelačića 7, obveznik plaćanja komunalne naknade ČD i da je u odnosu na nju tuženik poništio prvostupanjsko rješenje o komunalnoj naknadi.

3.1. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove upravnog spora.

4. Tuženiku odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja.

4.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu u odnosu na navode tužitelja i tuženika očitovala se podneskom zaprimljenim na ovome sud 25. ožujka 2026. U bitnome navodi kao se protivi tužbenom zahtjevu te ističe kao se pridružuju svim navodima i utvrđenim činjenicama iznesenim prvostupanjskom rješenju. Navodi kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj vlasnik, odnosno korisnik predmetnog poslovnog prostora te da je isti sukladno odredbi članka 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu i obveznik komunalne naknade. Poziva se na odredbu članka 23. stavka 1. i 4 Odluke o komunalnoj naknadi. Ističe kao je s obzirom na navedene odredbe predmetni poslovni prostor do sanacije zgrade izuzet od plaćanja komunalne naknade, odnosno objekti označeni navedenom oznakom izuzeti su od 1. travnja 2020. od slanja uplatnica za komunalnu naknadu, ali da je tužitelj i dalje obveznik komunalne naknade. Navodi kako se tužitelju dokle god objekt ima crvenu naljepnicu, odnosno dok traju okolnosti koje su razlog oslobođenja obvezniku se ne dostavljaju uplatnice. Ističu kako pozivanje na poslovni prostor ČD koji se nalazi na istoj lokaciji nije osnovano iz razloga jer se radi o dva različita poslovna prostora i nije usporedivo s predmetnim slučajem.

5.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je 6. svibnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema podacima spisa proizlazi da prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje pozivom na odredbu članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20.) te odredbu članka 4. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 4/19, 11/20, 29/22, Presuda VUS-a RH, NN 120/22, 3/23 i 33/23- dalje Odluka), kojom je određeno da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici: 1. poslovnog prostora, 2. garažnog prostora, 3. poslovnog prostora, 4. građevinskog zemljišta koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađenoga građevinskog zemljišta.

8.1. Nadalje, proizlazi da je tužitelj utvrđen kao suvlasnik predmetnog poslovnog prostora za koji je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade. Iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo mjesečni iznos komunalne naknade za predmetni poslovni prostor u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 7, primjenom odredbe članka 17. Odluke o komunalnoj naknadi. Spisu prileži Zapisnik o obavljenom očevidu na navedenoj adresi te je utvrđeno da se radi o prostoru koji je prazan i derutan i koji se ne koristi dugi niz godina.

9. Tuženik se u odnosu na prigovore tužitelja da ne koristi poslovni prostor pozvao na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz- 85/21-13 koja je stupila na snagu 17. listopada 2022. i kojim su ukinute odredbe stavka 2. i 3., članka 10. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 4/19, 11/20. i 29/22.), a koje su određivale koeficijent namjene za prostore u kojima se ne obavlja poslovna djelatnost u čiju svrhu je prostor bio i korišten, odnosno izgrađen. U odnosu na žalbeni navod o umanjenju komunalne naknade za 50% radi istaknutih razloga tuženik ukazuje da, prije svega, razmatranje o navedenom zahtjevu ulaže se nakon što se utvrdi i donese rješenje o komunalnoj naknadi, a sukladno kojem zahtjevu se donosi rješenje koje je stvar drugog, posebnog ispitnog postupka, te se isto ne može rješavati u konkretnom upravom postupku utvrđenja komunalne naknade, čemu u prilog navedenom ide i odredba članka 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koja propisuje što se utvrđuje rješenjem o komunalnoj naknadi. Tuženik se pozvao na stav koji je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske broj: Us- 5205/2011-4 od 12. veljače 2014. godine.

10. S obzirom na sve navedeno, Sud za sada ne može prihvatiti ovakvu odluku tuženika. Naime, tu treba poći od činjenice da je tuženik u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari u odnosu na ČD i poslovni prostor koji se nalazi na istoj adresi, donio rješenje KLASA: UP/II-363-03/23-03/95, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 18. ožujka 2025., kojim je uvažio njenu žalbu, navodeći kao je ispravno za predmetne prostore u kojima se ne obavlja poslovna djelatnost koeficijent namjene utvrditi prema posljednjoj djelatnosti koja se obavljala u prostoru, odnosno prema djelatnosti u čiju je svrhu prostor izgrađen (i koji koeficijent se onda može umanjiti za 50% u skladu s člankom 10. Odluke).

10.1. U obrazloženju ovdje osporenoga prvostupanjskog rješenja od 29. prosinca 2022., navodi se da je u postupku utvrđeno da je tužitelj vlasnik, odnosno korisnik poslovnog prostora u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 7, površine 33,97 m2, u kojem se obavlja djelatnost UGOSTITELJSTVO (ugostiteljske usluge, smještaja, prehrane i ostale ugostiteljske usluge), pa sukladno članku 14. točki 1. Odluke o komunalnoj naknadi koeficijent namjene (Kn) za poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost iznosi 10,00, a čemu u provedenom upravnom postupku ne postoje dokazi, a niti objašnjenje tih činjenica u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.

10.2. Naime, članak 11. stavak 3. Odluke o komunalnoj naknadi propisuje da se za poslovne prostore u kojima se ne obavlja djelatnost, koeficijent namjene određuje prema posljednjoj djelatnosti koja se obavljala u prostoru, a ako to nije moguće utvrditi, prema djelatnosti u svrhu koje je prostor izgrađen. Prema stavku 4. citiranog članka za novoizgrađene prostore u kojima se ne obavlja djelatnost, do početka obavljanja djelatnosti koeficijent namjene određuje se prema djelatnosti u svrhu koje je prostor izgrađen, a ako to nije moguće utvrditi, koeficijent namjene iznosi 1,00 sve do početka obavljanja djelatnosti.

11. Slijedom izloženog, ovaj Sud za sada nalazi osnovanim tužbene navode tužitelja, prema kojima činjenično stanje u ovoj stvari nije u potpunosti i pravilno utvrđeno pa će tuženik u ponovnom postupku pridržavajući se pravnog shvaćanja iznesenog u obrazloženju ove odluke ponovno na potpuni i nesumnjiv način utvrditi činjenično stanje i donijeti obrazloženu odluku pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja iznesenog u ovoj odluci.

12. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I i II izreke.

13. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. ZUS-a. Trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku i to sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV i zastupanja na ročištu 6. svibnja 2026., u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za iznos PDV-a, što ukupno iznosi 2.500,00 eura sukladno Tbr. 27. stavku 1. i 46. Tarife o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25), uz zatezne koje su određene sukladno odredbi članka 144. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. ZUS-a).

Protiv točke III ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, Zagreb, Ksaverska cesta 35 A,

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20,

3. Grad Zagreb, Stručna služba Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,

4. U spis