REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-903/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alan Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon objave presude, 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-224- 02/19-01/4522, URBROJ: 511-01-203-24-13 od 15. listopada 2024.

II Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke donese odluku o zahtjevu tužitelja te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

III Nalaže se tuženiku (OIB: 52634238587) da tužitelju (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura u roku 30 dana od dana primitka pravomoćne presude

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-224-02/19-01/4522, URBROJ: 511-01- 203-24-13 od 15. listopada 2024., odbio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijane odluke i u bitnome navodi kako je tuženik propustio od njega zatražiti pojašnjenje za jedino njegovo izjašnjavanje pripadnosti srpskom narodu, koje odstupa od svih njegovih ostalih izjašnjavanja tokom života. Napominje kako iz obrazloženja osporenoga rješenja proizlazi da je tuženik svoju odluku o odbijanju njegovog zahtjeva temeljio isključivo na činjenici tog upisa iz 2004. godine te da je zanemario ostale prikupljene dokaze. Ističe kako je tuženik okolnost da je njegovo otac R pravilno utvrdio, ali navodi da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva pogrešno odlučnim ocijenio jedino njegovo očitovanje koje je možebitno učinjeno u vrlo mladoj životnoj dobi, za razliku od svih ostalih očitovanja kroz višedesetljetno razdoblje. Poziva se na odredbe članka 95. ZUP-a, i navodi da je tuženik u upravnom postupku nepravilno izveo zaključak iz utvrđenog činjeničnog stanja te da nije na pravilan način obrazložio svoju odluku niti je naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza. Poziva se na raniju praksu Upravnog suda Republike Hrvatske, praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, navodeći sadržaj odluka navedenih sudova. Smatra pogrešnim stav tuženika da nema "jasno formiranu nacionalnu svijest", jer se "istovremeno poziva na pripadnost različitim narodima". Ističe da se samo jednom nije izjasni kao pripadnik hrvatskog naroda te smatra da činjenica da nije upisao svoju narodnost u matične knjige ne može biti odlučna, jer smatra da takav upis ne predstavlja njegovu obvezu. Također navodi kako je članstvo u hrvatskim udruženjima u BiH dobrovoljno te činjenica da nije član bilo kojeg hrvatskog udruženja ne može se smatrati dokazom da se ne smatra pripadnikom hrvatskog naroda, jer između ostaloga članstvo u takvim udruženjima pa i političkim strankama koje predstavljaju Š u [adresa] nije ograničeno samo na pripadnike hrvatskog naroda.

2.1. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i potražuje trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Ističe da se s obzirom na tužiteljevo kontradiktorno nacionalno izjašnjavanje u pravnom prometu nije mogla donijeti odluka o njegovom primitku u hrvatsko državljanstvo. Napominje da izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti ne može biti dvojbeno već jedino i isključivo kroz duže vremensko razdoblje i to navođenjem te narodnosti u pojedinim ispravama ili izražavanjem na neki drugi način. Ističe da je otac tužitelja primljen u hrvatsko državljanstvo 1995. godine, kada zakonom nije bilo propisano na koji se način pripadnost hrvatskom narodu dokazuje te da je iz spisa očeva zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva vidljivo da je u vrijeme podnošenja zahtjeva imao prebivalište kao izbjeglica u [adresa] te da je djed tužitelja R, dok mu je baka isto kao i majka T. Navodi da stjecanje hrvatskog državljanstva samo po sebi nije subjektivno pravo te da je stoga logično da je za povlašteno prirođenje po ovoj osnovi zakonodavac postavio dodatna pravila dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu kako ova privilegirana osnova ne bi bila zlouporabljena. Smatra kako činjenica da tužitelj u matičnu knjigu rođenih nije upisao svoju hrvatsku narodnost, a niti jednu drugu, jasno pokazuje kako tužitelj nema izraženu nacionalnu svijest niti svoju hrvatsku narodnost objektivizira.

3.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je 30. travnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15., dalje Zakon). U postupku je utvrđeno da je tužitelj priložio punjeni upitnik, životopis, izjavu na zapisnik, izvadak iz matice rođenih izdan 2019., uvjerenje o državljanstvu BiH, uvjerenje o nekažnjavanju nadležnog MUP-a BiH, te preslike osobne iskaznice, indeksa Visoke škole "CEPS-Centar za poslovne studije" Kiseljak u kojem je u rubrici narodnost upisano " R" i prijavnih semestralnih listova Mašinskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu iz 2005., 2006. i 2007. godine u kojima je u rubrici narodnost upisano " R", kao i za oca presliku domovnicu, putne isprave Republike Hrvatske te izvadak iz matične knjige rođenih.

6.1. Od tužitelja je zatraženo upotpuniti zahtjev na način da dostavi i druge raspoložive isprave iz kojih će biti razvidno da se u pravnom prometu izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda te dokaze o nacionalnoj pripadnosti za roditelje te je ujedno i zatraženo da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje odluke te na koji je način iskazivao pripadnost hrvatskom narodu. Tužitelj je putem Veleposlanstva RH u Sarajevu dostavio izjavu da je s ocem živio stalno osim u razdoblju od 1992. do 1996. kada je napustio [adresa], o čemu je dostavio dokaz – uvjerenje o prebivalištu za sebe i roditelje. Naveo je i kako Mašinski fakultet ne izdaje tražene isprave te da prilaže preslike svjedodžbi srednje škole, bez rubrike za upis narodnosti, indeks Mašinskog fakulteta iz [adresa] bez rubrike za upis narodnosti, radne knjižice, upisnog i semestralnih listova Visoke škole "CEPS-Centar za poslovne studije" Kiseljak iz 2017., 2018. i 2019. u kojima je u rubriku narodnost upisan podataka " R" te izvadak iz matične knjige vjenčanih za roditelje, koji ne sadrži rubriku za upis narodnosti.

6.2. Tuženik je dodatno od nadležnih tijela BiH pribavio obavijest Grada Banja Luke da je tužitelj upisan u matičnu knjigu rođenih pod rednim brojem 3086 za godinu 1985. te da su rubrike o nacionalnosti i vjeroispovijesti prazne, odnosno da se tužitelj nije izjasnio. Također je od Mašinskog fakulteta, tuženik zaprimio i dopis iz kojih prijavnih listova je vidljivo da se tužitelj o svojoj nacionalnoj pripadnosti izjasnio 2004/05. kao L, 2012/13., se nije izjasnio dok se za ostale godine od 2006/07., 2007/08., 2008/09., 2010/11., 2011/12., 2013/14., 2014/15., 2015/16. i 2016/17. izjasnio kao R te je prema zaprimljenom dopisu Visoke škole "CEPS-Centar za poslovne studije" Kiseljak i u prilogu preslike upisnog i semestralnih listova vidljivo da se tužitelj izjasnio kao R.

7. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 16. stavka 1. Zakona. Tuženik ocjenjujući dostavljene dokaze navodi da tužitelj svoju pripadnost hrvatskom narodu nije izjašnjavao u kontinuitetu, kao i da se o svojoj narodnosti nije izjasnio niti u matičnoj knjizi rođenih iako mu je isto omogućeno te da povezanost s hrvatskim narodom nije dokazao niti članstvom u nekom od brojnih hrvatskih društava koja djeluju u BiH i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu. Zaključno je naveo kako sve navedeno ukazuje da tužitelj nema jasno formiranu svijest o pripadnosti hrvatskom narodu jer se istovremeno poziva na pripadnost različitim narodima, te da izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti ni kojem slučaju ne može biti dvojbeno već jedino isključivo kroz duže vremensko razdoblje i to navođenjem te narodnosti u pojedinim ispravama ili izražavanjem na neki drugi način.

8. Prema članku 16. stavku 1. Zakona, pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo, ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

8.1. Odredba članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je koga se može smatrati pripadnikom hrvatskog naroda.

8.2. Na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda.

8.3. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu.

9. Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu. Stoga „aktivno sudjelovanje“ ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi (npr. plesanje u folkloru udruge i odlazak na nastupe), već pokretački, osnivački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sl. angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi pripadnost hrvatskom narodu.

9.1. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog nacionalnog izjašnjavanja.

10. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud za sada ne prihvaća obrazloženje tuženika iz osporavanog rješenja. U upravnom postupku vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza, a izraženo je u članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.; dalje ZUP). Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. To znači da dokaze javnopravno tijelo prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužno stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

11. Naime, tuženik nije uopće ocijenio od kakvog je značaja da se tužitelj veći dio vremenskog razdoblja provedenog na Mašinskom fakultetu, što je vidljivo iz prijavnih listova o svojoj nacionalnoj pripadnosti, izjasnio kao R te da je nadležno inozemno tijelo potvrdilo vjerodostojnost dostavljenih prijavnih listova. Također tuženik nije uzeo u obzir i vjerodostojnu činjenicu od Visoke škole "CEPS-Centar za poslovne studije" Kiseljak i tj. podatak iz upisnih i semestralnih listova iz kojih je vidljivo da se tužitelj izjasnio kao R.

11.1. Sud smatra da je u smislu članka 16. stavak 2. Zakona izražavanje pripadnosti hrvatskom narodu prilikom upisa na fakultetu deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu, iz čega proizlazi da te isprave mogu biti temelj za primitak u hrvatsko državljanstvo. Činjenica da u matičnoj knjizi rođenih nije upisan podatak o narodnosti može biti jedna od odlučnih činjenica za stvaranje uvjerenja o vjerodostojnosti nacionalnog izjašnjavanja, uz uzimajući u obzir da se prema propisima u Bosni i Hercegovini kojima je regulirano vođenje matičnih knjiga, podatak o narodnosti upisuje samo na temelju izjave stranke i općepoznatu činjenicu slučajeva kada se osobe izjašnjavaju pripadnikom nekog naroda radi ostvarivanja nekih prava i drugih koristi, a ne zato što se stvarno osjećaju pripadnikom tog naroda i što po svom podrijetlu to jesu. Zbog toga je važno savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrditi je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda ili se radi nevjerodostojnom nacionalnom izjašnjavanju u svrhu stjecanja državljanstva po povoljnijim uvjetima.

11.2. U odnosu na navod usmjeren na hrvatsko državljanstvo oca tužitelja, napominje se da, i po ocjeni ovog Suda, državljanski status nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj stvari, kako to osnovano navodi i tuženik u osporenom rješenju. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je tijekom postupka, a što ponavlja i u tužbi naglašavao ne samo očevo hrvatsko državljanstvo, već je i sam tuženik naveo da je i djed tužitelja R.

12. Slijedom izloženog, a s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, posebice činjenicu da podaci spisa ne upućuju niti na zaključak da bi tužitelj bio pripadnik nekog drugog naroda, ovaj Sud za sada nalazi osnovanim tužbene navode tužitelja, prema kojima činjenično stanje u ovoj stvari nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, a što je posljedično dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim.

14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I i II izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a.

15. Na kraju, a uvažavajući postignuti uspjeh tužitelja u predmetnom upravnom sporu, Sud je na teret protivne stranke, primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS- a, u vezi Tbr. 27.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužitelji priznao trošak sastava tužbe u iznosu 1.000,00 eura, uvećan za PDV 25% i za sudjelovanje na ročištu u iznosu 1.000,00 eura uvećan za PDV 25%, sveukupno 2.500,00 eura.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. ZUS-a).

Protiv točke III ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Alan Sorić, Zagreb, Božidara Adžije 22/2,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. U spis