REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-23/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika IH, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 01/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja o produljenju mjere opreza Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kovm-19/2025 (Kzd-25/2026) od 14. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženika IH odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-14/2025 od 17. veljače 2026. protiv optuženog IH zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. i drugih KZ/1. Pod točkom II. izreke su, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. u vezi sa stavcima 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) optuženom IH produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08, i to: zabrana približavanja žrtvama HH, DH i OH na udaljenost manju od 100 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze, putem telekomunikacijskih sredstava, računalnih mreža i na bilo koji drugi način sa žrtvama HH, DH i OH. Pod točkom III. izreke je optuženom IH ukinuta mjera opreza udaljenja iz doma iz čanka 98. stavka 2. točke 10. ZKP/08 na adresi u [adresa], a koje mjere opreza su bile određene rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KPz-DO-34/2024 od 13. veljače 2024., a kasnije produljivane rješenjima od 18. travnja 2024., 24. srpnja 2024., 10. listopada 2024., 17. prosinca 2024. i 17. veljače 2025., koje je mjere opreza izvršavala Policijska postaja Velika Gorica. Pod točkom IV. izreke je određeno da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, te da će sud svaka dva mjeseca od pravomoćnosti po službenoj dužnosti ispitati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti, a na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08 mjere opreza će izvršavati Policijska postaja Velika Gorica. Pod točkom V. izreke je optuženik upozoren da se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste mogu zamijeniti drugim mjerama opreza, težom mjerom ili istražnim zatvorom (pravilno treba glasiti da će se zamijeniti istražnim zatvorom).

2. Pravodobnu žalbu je u odnosu na produljenje mjera opreza podnio optuženik putem braniteljice Ivane Špehar Janković, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijano rješenje ukine i predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači i ukinu produljene mjere opreza.

3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Žalitelj smatra da postoji proturječje između izreke i razloga pobijanog rješenja jer se u izreci navodi zabrana približavanja žrtvama na razdaljinu maju od 100 metara na adresi u [adresa], a u obrazloženju se navodi da su žrtve odselile u Zagreb, pa je uz proturječnost ovakvo rješenje neprovedivo po pitanju kontrole poštivanja mjera opreza. Time se ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.1. Protivno prigovoru žalitelja ne postoji proturječje između izreke i razloga u odnosu na mjeru opreza zabrane približavanja jer prvostupanjski sud ne raspolaže podatkom o novoj adresi žrtava, a jedina poznata adresa je ona u [adresa]. Pritom žalitelj zanemaruje da kod izricanja ove mjere opreza ona se ne odnosi na zabranu približavanja samo na jednom mjestu, već vrijedi općenito zabrana približavanja na razdaljinu manju od 100 metara, pa tako primjerice i u odnosu na radno mjesto, školu i slično. U odnosu na provođenje te mjere će nadležna policijska postaja utvrditi relevantne podatke i proslijediti rješenje policijskoj postaji na čijem području žive žrtve.

5.2. Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda a ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stava 4. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdi da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

6. Žalitelj žalbom osporava postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, navodeći što se sve treba imati u vidu pri procjeni realne i konkretne iteracijske opasnosti i poštujući pritom presumpciju nevinosti i poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a tako i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navodeći pojedine dijelove tih odluka oba suda, da nije dovoljna samo težina počinjenog kaznenog djela za ocjenu postojanja okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, odnosno osuđivanost. Uz navedeno, žalitelj je policijski službenik višestruko ocjenjivan najvišim ocjenama, u dobi od 52 godine, nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, žrtve više ne žive na području [adresa] pa doista nema opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Osim toga, subjektivni stav HH da zbog imovinskopravnih odnosa koji nisu riješeni je odnos i nadalje poremećen zbog čega i komuniciraju putem opunomoćenika, nije okolnost koja je od utjecaja na postojanje iteracijske opasnosti.

6.1. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, i po ocjeni drugostupanjskog suda i nadalje postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost koja se i nadalje može prevenirati mjerama opreza, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, pri čemu je osuđivanost ili neosuđivanost samo jedna od okolnosti koja se cijeni pri procjeni postojanja iteracijske opasnosti ali nije odlučna. Jednako tako, pri ocjeni postojanja posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije temeljio svoj zaključak na okolnostima počinjenja kaznenih djela i težini istih kao takvih, već okolnosti i način počinjenja kaznenih djela nasilja u obitelji (u razdoblju od 2015. do 2024.), prijetnje i povrede djetetovih prava cijenio da ukazuju na izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju. Jednako tako se imalo u vidu da su odnosi između optuženika i žrtve HH u tolikoj mjeri poremećeni da komuniciraju isključivo putem odvjetnika. Imajući u vidu sve navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, neosnovano se prigovara zaključku o postojanju posebnih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, a tako i u odnosu na postojanje općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, pa time i na primjenu mjera opreza kao blažih mjera, jer je optužnica potvrđena.

7. I po ocjeni drugostupanjskog suda iteracijska opasnost se i nadalje može prevenirati s više naloženih mjera opreza kojih se do sada optuženik i pridržavao te je i upozoren na posljedice kršenja bilo koje mjere opreza. S tim u svezi se ukazuje žalitelju da to što su mjere opreza na snazi dulje od dvije godine i očito ostvaruju svoju svrhu, nije povrijeđeno načelo razmjernosti pri čemu mjere opreza ni na koji način ne utječu niti ograničavaju kvalitetu života optuženika.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević