REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-181/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VP, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog VP, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. studenog (pravilno bi bilo: "24. studenog") 2025. broj K-585/2024-22, o produljenju primjene mjera opreza nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 14. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog VP kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu optuženi VP je proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, iz članka 179.a KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, te zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, iz članka 117. stavka 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Primjenom članka 51. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo. Optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. svibnja 2023. do 11. svibnja 2023. te mu je izrečena i sigurnosna mjera iz članka 73. KZ/11. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve u trajanju tri godine duljem od izrečene kazne zatvora.

1.1. Nakon donošenja te nepravomoćne presude, pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. točkama 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), protiv optuženog VP je produljena je primjena mjera opreza koje su produljene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. travnja 2025. broj K-585/2024, i to: zabrane približavanja žrtvi FP na udaljenost manju od 100 metara, te zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s istom žrtvom.

1.2. Pod točkom II. izreke, na temelju 98. stavka 6. (pravilno bi bilo: "stavka 7.") ZKP/08., mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

1.3. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. članaka 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09., 66/14. i 73/21.), mjere opreza izvršavaju službenici Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb, koji su dužni svakih trideset dana sudu dostavljati pisano izvješće o tomu pridržava li se optuženik naloženih mjera opreza.

1.4. Pod točkom IV. izreke je optuženik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi VP putem branitelja Ivana Kobaša, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog LP, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se mjera istražnog iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može i nadalje svrhovito zamijeniti primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.

5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni i dovoljni razlozi. Stoga nije u pravu žalitelj kada paušalno tvrdi da je počinjena "bitna povreda kaznenog postupka". Žalitelj niti ne navodi o kojem bi se obliku bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. imalo raditi, a u pogledu istaknutog prigovora kako u pobijanom rješenju nisu izložene činjenice i dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja, napominje se žalitelju kako je u postupku donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za inkriminirana kaznena djela, kako je to jasno naglasio i prvostupanjski sud u svojoj odluci.

6. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima o nepostojanju iteracijske opasnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost. Ocjenjujući postojanje takve opasnosti na strani optuženika, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, koje prema svojoj težini i značaju, upućuju na optuženikovu naročitu upornost u protupravnom ponašanju prema žrtv i, svojoj bivšoj intimnoj partnerici. Sve su to okolnosti koje, i prema stavu ovog suda, uzevši u obzir i duljinu inkriminiranog razdoblja, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na razborito predvidivu iteracijsku opasnost na njegovoj strani.

6.1. Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je, imao u vidu i odredbu članka 4. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem, pri čemu, prema stavku 2. istog članka, sud i druga državna tijela prilikom odlučivanja o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, te je pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji i nadalje učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika. Upravo će se daljnjom primjenom mjera opreza onemogućiti neposredan kontakt i uspostavljanje veze između optuženika i žrtve, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

6.2. Pri tomu, okolnost da je optuženik naložene mjere opreza do sada poštivao, potvrđuje da one ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. Isto tako, žalbeni prigovori o dosadašnjoj neosuđivanosti optuženika, nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda izloženih u pobijanom rješenju, a o toj okolnosti je sud prvog stupnja vodio računa prilikom izricanja kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen.

7. Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke je izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda, u ovom stadiju postupka, nužna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

8. Nije u pravu žalitelj niti kada prigovara zakonitosti rješenja, smatrajući kako su mjere opreza "po sili zakona" prestale postojati još 19. lipnja 2025. Naime, premda je odredbom članka 98. stavka 7. ZKP/08. propisano da će sud svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza, po službenoj dužnosti ispitati postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nije potrebna, ovdje nije riječ o prekluzivnom roku, nego je u pitanju instruktivni rok, čiji istek ne dovodi do prestanka mjera opreza "po sili zakona", kako to neosnovano tvrdi žalitelj. Isto tako, sukladno istoj odredbi članka 98. stavka 7. ZKP/08., kako je pravilno navedeno i u pobijanom rješenju, mjere opreza mogu trajati najdulje do izvršnosti presude.

9. Isto tako, neosnovano žalitelj prigovara kako je pobijano rješenje nezakonito jer optuženiku i branitelju nije omogućeno očitovati se prije donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjera opreza. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da su na raspravi održanoj 24. studenog 2025. bile prisutne sve stranke, pa tako i optuženik i branitelj, te su sve stranke uredno primile na znanje da će objava presude uslijediti 27. studenog 2025. Svim strankama je, dakle, već na raspravi 24. studenog 2025. bilo jasno da će presuda biti objavljena 27. studenog 2025., kao i da će prilikom donošenja presude sud biti dužan (smislenim tumačenjem odredbe članka 131. stavka 3. ZKP/08.) odlučiti o daljnjoj primjeni mjera opreza, pa su bile u prilici i iznijeti svoje stavove o istima, što su propustile. Pored toga, time što je prvostupanjski sud u uvodu pobijanog rješenja pogrešno naznačio kako je rješenje doneseno "na raspravi 27. studenog 2025.", premda je o mjerama opreza odlučivao 24. studenog 2025., prilikom donošenja nepravomoćne presude, koja je objavljena 27. studenog 2025. (kada nije održana rasprava, nego ročište za objavu presude), ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.

10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Velika Gorica, 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec