Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-173/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća, Jasmine Štrucelj i Blaženke Lugar Vladić, članova vijeća, uz sudjelovanje Paule Vlašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene HBM, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 i 136/2025 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, broj Kov-79/2026-7 od 24. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljene HBM kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 1. u vezi s člankom 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 – dalje: ZKP) okrivljenoj HBM produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir- 194/2026-3 od 28. ožujka 2026., pravomoćnim 16. travnja 2026., a koji teče od uhićenja 26. ožujka 2026. u 20,10 sati, pa nadalje. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP, u istražni zatvor okrivljenici HBM uračunava se i vrijeme za koje je ista bila lišena slobode prije donošenja rješenja o istražnom zatvoru, počevši od uhićenja 26. ožujka 2026. u 20,10 sati do određivanja istražnog zatvora rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kir-194/2026-3 od dana 28. ožujka 2026., pravomoćnog 16. travnja 2026., pa nadalje.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je uložila okrivljena HBM po braniteljici Josipi Glavičić, odvjetnici u Gospiću, te predlaže da Županijski sud u Karlovcu na temelju žalbenih navoda donese rješenje kojim se ukida istražni zatvor okrivljenici.

3. Žalba okrivljene HBM nije osnovana.

4. Okrivljenica u žalbi navodi da se u pobijanom rješenju i glede postojanja osnovane sumnje i glede ispunjenja pretpostavki za daljnju primjenu istražnog zatvora iznose opći zaključci, a ne ni jedna nova aktualna i stvarna okolnost koja bi upućivala na realnu opasnost od ponovnog počinjenja kaznenog djela. Ističe se da se okrivljenici iste okolnosti stavljaju na teret dva puta i to prilikom ocjene da li postoji osnovana sumnja, a zatim prilikom utvrđenja da li je ispunjena i pretpostavka za primjenu istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP. Ističe se da loše imovno stanje okrivljenice i njezina nezaposlenost nisu zakonski razlozi za istražni zatvor te da joj se ne može cijeniti činjenica da je majka dvoje maloljetne djece. Navodi se da okrivljena HBM do sada nije osuđivana te se protiv nje ne vodi drugi kazneni postupak što ukazuje da nema ustaljen obrazac protupravnog ponašanja i kriminalnu prošlost pa se u ovom slučaju radi o izoliranoj životnoj situaciji, a ne trajnoj kriminalnoj orijentaciji ove okrivljenice.

5. Iz ovakvih navoda proizlazi da žaliteljica pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnog zatvora tako i u odnosu na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu istražnog zatvora, dao jasne i konkretne razloge koji se odnose upravo na ovu okrivljenicu. Tako je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da osnovana sumnja kao opća pretpostavka za daljnju primjenu istražnog zatvora proizlazi iz podnijete optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, a posebno iz obrane koju je okrivljena HBM dala prilikom prvog ispitivanja. Isto tako, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da bez obzira na raniju neosuđivanost ove okrivljenice, njezino ponašanje prilikom počinjenja kaznenih djela ukazuje na opasnost od ponavljanja djela. Naime, okrivljenica je u vrlo kratkom vremenskom razdoblju odnosno u razdoblju od nepunih mjesec dana izvršila čak sedam radnji prijevoza ilegalnih migranata za koje radnje je dobila odgovarajuće novčane iznose. Okrivljenica je i sama navela da je se upustila u počinjenje kaznenih djela jer je smatrala da je riječ o brzoj i lakoj zaradi. Navedena okolnost uz činjenicu da je okrivljenica nezaposlena i lošeg imovnog stanja i po ocjeni ovog suda ukazuje na to da okrivljenica je činjenjem kaznenih djela osiguravala si sredstva za život. Prvostupanjski sud nije diskriminirao osobe slabog imovnog stanja kada je okrivljenici cijenio okolnost da je nezaposlena i lošeg imovnog stanja. Naime, ove okolnosti cijenjene su u kontekstu navoda okrivljenice da je bila riječ o lakoj zaradi iz čega proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je zapravo okrivljenica na taj način pribavljala sredstva za život. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud cijenio obiteljske prilike okrivljene prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora. U odnosu na žalbene navode da okrivljena HBM do sada nije osuđivana, ističe se da na opasnost od ponavljanja kaznenih djela ne mora nužno ukazivati samo ranija kaznena osuđivanost. Naime, ta konkretna opasnost proizlazi i iz broja poduzetih radnji, iskazane upornosti, motiva koji su nagnali okrivljenika na počinjenje kaznenog djela, a kako je to pravilno cijenio u ovom slučaju prvostupanjski sud.

6. Pobijano rješenje stoga sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene istražnog zatvora te je u ovom slučaju produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljene HBM na slobodu. U ovom slučaju se samo primjenom istražnog zatvora kao krajnje mjere može uspješno otkloniti opasnost od ponavljanja djela, a kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

7. Slijedom navedenog, budući da ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavak 4. ZKP nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP riješeno kao u izreci.

U Karlovcu 14. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ante Ujević