Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-38/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Vidakoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Liscu, odvjetniku u Opatiji, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 1. prosinca 2025. poslovni broj: P Ob-299/2024- 27, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 1. prosinca 2025. poslovni broj: P Ob -299/2024- 27:

- potvrđuje u točki I. izreke

- preinačuje u točki II. izreke na način da se u ovom dijelu zahtjev tužiteljice odbija.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija i djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 1. prosinca 2025. poslovni broj: P Ob-299/2024-27:

- preinačuje u točki III. izreke i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupku u iznosu od 390,62 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je stan upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište od 671 m2, 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), Zgrada u [adresa], dvosobni stan br. 5 na I katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s balkonom, izbe, kupaonice, hodnika i lođe te pripadajuće drvarnice, ukupne površine od 58,13 m2, suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela. Isto tako je točkom II. izreke utvrđeno da je i jedrilica Trimaran proizvedena 2012., upisana u Upisnik brodova Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uložak [broj ZK uloška], luka upisa Moščenička Draga, reg. oznake [registarska oznaka], suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela. Konačno, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.741,00 EUR, sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., dalje ObZ)., predlažući ovome sudu uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije zahtjev tužiteljice i da joj naloži da tuženiku naknadi trošak postupka, uključujući trošak sastava žalbe.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je utvrđenje bračne stečevine u smislu čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., dalje ObZ/03) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet spora.

6. Polazeći od utvrđenja da je predmetni stan kupljen 2014. „na licitaciji“ putem Općinskog suda u Rijeci za iznos od 340.000,00 kn i da je djelomično plaćen iz naknade dobivene zbog havarije prethodne brodice kupljene 2008. (100.000,00 kn), djelomično iz dobiti obrta [obrt] ostvarene za vrijeme trajanja braka stranaka, potom djelomično iz zajedničke ušteđevine stranaka u iznosu od otprilike 130.000,00 kuna i konačno djelomično pozajmicom od prijatelja, nadalje imajući u vidu i da se cijela obitelj u njega uselila u kolovozu 2016., a tužiteljica je ostala živjeti sa njihovo troje zajedničke djece i nakon prestanka bračne zajednice stranaka, sud pozivom na odredbe čl. 248., čl. 249. i čl. 250. ObZ/03 zaključuje da ova nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Sud obrazlaže i da tuženik nije u provedenom dokaznom postupku ničim dokazao da bi predmetni stan predstavljao njegovu zasebnu imovinu.

7. Isto tako, u odnosu na jedrilicu sud utvrđuje da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka 06. lipnja 2012., kada je prvi puta upisana u Upisnik brodova Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, pri čemu sud obrazlaže da iako je jedrilica, što je nesporno između stranaka, nastala samoizgradnjom tuženika te je vlasništvo jedrilice preneseno na oca tuženika 01. lipnja 2019., da ove okolnosti ne daju osnova za zaključak da bi predstavljala njegovu zasebnu imovinu.

8. U žalbi tuženik u bitnome iznosi stav da bi se tužiteljica mogla koristiti neoborivom zakonskom pretpostavkom da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, samo pod uvjetom da je dokazala da je imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, što u konkretnom slučaju nije dokazala s obzirom da se i nakon provedenog postupka iz cjelokupnog spisa, po njegovu mišljenju, ne može zaključiti kada su stečeni niti stan ni jedrilica.

9. Obzirom na razloge zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, ista je ispitana u pravcu bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 346. ObZ-a, na koju upućuje žalba te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka na koju ukazuje tuženik, kao ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. istog Zakona.

10. Polazište u ocjeni pitanja predstavlja li određena imovina bračnu stečevinu predstavljaju odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14). Naime, odredbom čl. 252. ObZ/03 bilo je propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova bračna stečevina, time da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili u smislu odredbe čl. 253 st.1. ObZ/03.

11. Tijekom ovog postupka tužiteljica je tvrdila da su stranke tijekom trajanja braka stekle stan „putem sudske licitacije“ 2014. i u svom iskazu je pojasnila na koji način su prikupili sredstva za kupoprodajnu cijenu (ušteđevinom, dobiti od zajedničkog obrta i dijelom pozajmicom). Istodobno iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Rijeka od 17. ožujka 2025. (list 124 spisa) proizlazi kako je tuženik predmetnu nekretninu, dakle dvosobni stan na adresi [adresa], stekao sudskom odlukom, koja je postala pravomoćna 1. prosinca 2014.

12. Isto tako nesporno je jedrilica Farrier F22R nastala radom tuženika i prvi puta 06. lipnja 2012. upisana u Upisnik brodova Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe.

13. U smislu odredbe čl. 126. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10. i 143/12., dalje ZV) odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

14. Preslikaju li se dakle utvrđenja prvostupanjskog suda na citiranu zakonsku odredbu i prema ocjeni ovoga suda, upravo je odluka suda prvog stupnja zakonita i pravilna u odnosu na utvrđenje prava suvlasništva stranaka u predmetnoj nekretnini. Naime, promašene su žalbene tvrdnje tuženika da tužiteljica nije dokazala da je stan stečen tijekom braka (koji je trajao od 24. rujna 2005. do 26. kolovoza 2020. dok je faktična zajednica prestala 2019.) kraj jasne činjenice da je nekretnina stečena sudskom odlukom koja je postala pravomoćna 1. prosinca 2014., što proizlazi iz dopisa Porezne uprave i to iz zajedničkih sredstava stranaka (koju strukturu pribavljenih sredstava tužiteljica jasno obrazlaže, a o njima tuženik nije iskazivao jer se samovoljno nije odazvao na poziv suda). Opisana nekretnina stečena je radom i zajedničkim sredstvima upravo za trajanja braka, pa razloge kojima prvostupanjski sud obrazlaže zauzeti stav o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na stan u [adresa], prihvaća i ovaj sud. Isto tako, protivno žalbenim tvrdnjama tuženika dopis Porezne uprave u kojem se jasno navodi trenutak pravomoćnosti sudske odluke kojom je stečen stan i prema ocjeni ovoga suda dostatan je dokaz o trenutku stjecanja vlasništva nekretnine u smislu čl.126. ZV-a.

15. Istodobno je jedrilica prvi puta, nakon nesporne samoizgradnje (dakle radom tuženika tijekom braka), upisana u upisnik 2012. te je prema izvatku iz upisnika brodova od 10. prosinca 2022. kao vlasnik plovila bio upisan GZ ovdje tuženik. Međutim, prema upisnom listu od 25. siječnja 2023., koji je naknadno dostavio tuženik, kao vlasnik plovila upisan je ĐZ.

16. Najprije u odnosu na tvrdnje da bi tuženik zbog samoizgradnje jedrilice stekao samovlasništvo na ovom plovilu treba navesti da ih ovaj sud ocjenjuje neosnovanim kraj ispravnog stava prvostupanjskog sud da je ovaj dio imovine stečen radom jednog od supružnika za trajanja braka te samoizgradnja ne daje osnov za samovlasništvo tuženika na plovilu. Međutim, ono što svakako treba imati na umu jest okolnost da tužiteljica svojim zahtjevom u odnosu na plovilo potražuje suvlasništvo u ½ dijela u odnosu na tuženika, koji u trenutku donošenja prvostupanjske odluke nije upisan u upisnik brodova kao vlasnik, budući je u siječnju 2023. došlo do prijenosa prava vlasništva. U smislu odredbe čl.195. st. 1. ZPP-a otuđenje stvari o kojoj teče parnica ne sprječava da se parnični postupak među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja za donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je nakon saznanja za promjenu prava vlasništva, ukoliko je željela i nadalje utvrditi svoje pravo suvlasništva u odnosu na ovo plovilo, zahtjev trebala usmjeriti protiv novog vlasnika, a ne protiv tuženika koji nedvojbeno nije u javnim knjigama evidentiran kao vlasnik. Stoga njen zahtjev u dijelu u kojem potražuje suvlasništvo plovila u odnosu na tuženika neosnovan. Stoga tužiteljica može u novom postupku zahtijevati utvrđenje bračne stečevine na predmetnom plovilu protiv tuženika, a ne utvrđenje prava suvlasništva protiv osobe koja nije evidentirana u evidenciji plovila, koju okolnost je morala imati u vidu nakon promjene prava vlasništva jedrilice.

17. Iz naprijed navedenog obrazloženja su žalbeni razlozi tuženika dijelom ocijenjeni neosnovanim, a dijelom osnovanim, pa je njegovu žalbu na točku I. izreke presude trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP ovaj dio presude potvrditi , a u odnosu na točku II. izreke obzirom je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo , ovaj dio odluke trebalo je preinačiti na temelju čl. 373. točka 3. ZPP-a.

18. Kako je odluka preinačena na način da su stranke djelomično uspjele u parnici tako da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za utvrđenjem prava suvlasništva dvosobnog stana u [adresa] (kupljenog za iznos od 340.000,00 kn) dok nije uspjela sa zahtjevom za utvrđenjem za suvlasništvom jedrilice (za čije vrijednost je tvrdila da je 2015. procijenjena na iznos od 600.00,00 kn dok ju je tuženik ocu prodao za 3.000,00 kn, a na oglasniku prodavao za znatno viši iznos) ovaj sud ocjenjuje da u konkretnim okolnostima svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka. Naime, svaka od njih uspjela je u ovoj parnici djelomično i to podjednako pa je odluka ovoga suda temeljena na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

19. Tuženiku, koji je djelomično uspio sa žalbom, trebalo je dosuditi troškove žalbenog postupka i to za sastavljanje žalbe protiv presude iznos od 781, 25 EUR po Tbr. 10/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. i 107/25.) što kad se stavi u omjer sa njegovim uspjehom u žalbenom postupku daje iznos od 390,62 EUR, pa je plaćanje ovog iznosa naloženo tužiteljici.

U Varaždinu 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić