Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-564/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, sutkinje Sanje Bađun izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak Babić članice vijeća, u pravnoj stvari maloljetne tužiteljice ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po majci HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta d.o.o. odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika Hrvatskog telekoma d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Zec&Partneri d.o.o. u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 17. veljače 2026. poslovni broj Pn-55/2025-15, u sjednici vijeća 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici od 17. veljače 2026. poslovni broj Pn-55/2025-15.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, Draškovićeva 26, OIB: 81793146560 da tužiteljici RL maloljetnoj iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanoj po majci HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. veljače 2026. kao dana presuđenja, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici podmiri trošak postupka u iznosu 1.902,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. veljače 2026. kao dana presuđenja, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo radi objavljenog članka na internetskom portalu tportal.hr od 21. svibnja 2025. u kojem su navedene netočne informacije i otkriveni detalji o počinitelju i žrtvi kaznenog djela na temelju kojih je otkriven identitet tužiteljice, ocjenu osnovanosti zahtijeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je 21. svibnja 2025. na Internetskom portalu tportal.hr objavljen članak pod naslovom „Telegram doznaje: u [adresa] uhićen policajac, sumnjiči se za silovanje 11- godišnje djevojčice“, da su u članku navedene neistinite informacije u odnosu na dob maloljetne tužiteljice i kvalifikaciju kaznenog djela koje je počinjeno na njezinu štetu

- da je tuženik udovoljio zahtjevu tužiteljice za ispravak te je isti objavio na način da glasi: „Iz PU Virovitičko-podravske za HINU kažu da je riječ o ishitrenim i netočnim zaključcima koji oštećenu stavljaju u nepovoljni položaj. Tim više što je „Netočna informacija da je riječ o 11-godišnjakinji i da se radi o silovanju“. Navode tek da je dijete dalo izjavu, nakon čega je osumnjičenik uhićen, točne kvalifikacije kaznenog djela tek će se utvrditi. Za sada postoji sumnja da je policajac počinio kazneno djelo na štetu djeteta. Kakve će točno kvalifikacije iz izvida proizaći, još je nemoguće utvrditi, kažu u policiji.“

- da se na temelju objavljenih podataka u članku moglo zaključiti da se radi o maloljetnoj tužiteljici čija je obitelj odlazila na ljetovanja s policajcem i s istim bila prijateljski povezana, s obzirom da su objavljivali zajedničke slike na društvenim mrežama pa je šira i uža okolina mogla zaključiti da se radi upravo o maloljetnoj tužiteljici, čime je tuženik otkrio identitet žrtve (tužiteljice) i prikazao je žrtvom znatno težeg kaznenog djela no što je policajac osumnjičen

- da je sporni članak bio dostupan na Facebook stranici na koju su pristizali razni komentari

- da je objavljeni članak kod tužiteljice izazvao nelagodu, sram i povučenost što jasno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka - njezinih roditelja HL i FL, djeda PL i susjede LL čije iskaze je sud ocijenio uvjerljivim, logičnim i životnim

- da iz iskaza svjedokinje novinarke BL koja je objavila sporni tekst proizlazi da je prenijela vijest sa stranice Telegrama koji je objavio da je silovana djevojčica od policajca koji je bio blizak njezinoj obitelji, da se ona nije obratila autoru članka objavljenog u Telegramu radi provjere informacije i nije imala svoje izvore informacija, osim što je od policije dobila informaciju da će dati priopćenje za javnost kada bude dovršena istraga, da se iz objavljenog članka nije moglo znati o kojoj djevojčici i/ili o kojoj obitelji se radi jer nisu spominjana imena žrtve i policajca, niti je znala da je policajac ranije uhićen, te smatra da je pogriješila što je objavila članak s netočnim informacijama pa je radi toga članak naknadno ispravila

- da u tekstu nije navedeno osobno ime maloljetne tužiteljice, ali da su pojedinosti o djevojčici i policijskom službeniku sa Virovitičko-podravskog područja koji ima 40 godina, koji je oženjen i ima djecu, a da je žrtva 11-godišnja djevojčica s čijom obitelji je policijski službenik bio u prijateljskim odnosima i da su odlazili na zajednička ljetovanja s kojeg su objavljivali zajedničke fotografije na Facebook stranici dovoljne da okolina prepozna da se radi o maloljetnoj tužiteljici kao žrtvi silovanja jer sve navedeno predstavlja dovoljan skup podataka za nedvojbenu identifikaciju tužiteljice,

pa procjenjujući sukobljena prava - pravo na zaštitu privatnosti u odnosu na pravo na zaštitu slobode izražavanja i koje je od navedenih pretežnije u okolnostima konkretnog slučaja, a vodeći pritom računa je li objava doprinijela izražavanju raspravi od javnog interesa, ulozi i funkciji osobe i prirodi aktivnosti koje su predmet objave u medijima, prethodnom ponašanju osoba o pitanju, sadržaju, obliku i posljedicama objavljivanja, okolnostima i kontekstu u kojima su objavljene informacije, metodi kojom su podaci o osobi pribavljeni i njihovoj točnosti, te o povredi i težini sankcije prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik objavom spornog članka u namjeri pridobivanja pažnje što većeg broja čitatelja, prilikom koje je izostala provjera objavljene informacije, a koju je bio dužan učiniti i iz dodatnog razloga jer se radi o djetetu, postupio protivno čl. 16. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“ br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., u daljnjem tekstu: ZM), pa nastavno cijeneći sadržaj članka, dob maloljetne tužiteljice, prilike u kojima živi u malom mjestu i ponašanje okoline nakon objave te težinu neugodnosti koje su nastupile na strani maloljetne tužiteljice i povezujući isto s Općom deklaracijom o ljudskim pravima kojom se u čl. 12. uređuje pravo svakoga na poštivanje privatnosti i s Konvencijom o pravima djeteta kojom se u čl. 16. jamči svakom djetetu pravo na zakonsku zaštitu protiv miješanja u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku i zaštitu protiv nezakonitih napada na njegovu čast i ugled, te s čl. 35., čl. 38. i čl. 141. Ustava Republike Hrvatske zaključuje da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , u daljnjem tekstu: ZOO) u iznosu od 3.000,00 EUR.

6. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ne sadrži dostatne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama, a prije svega jer su izostali razlozi na temelju kojih (konkretnih i objektivnih) kriterija je donesen zaključak da kombinacija objavljenih podatka u članku omogućuje identifikaciju tužiteljice u njezinoj sredini, tim više što sud ne navodi koje točno informacije same za sebe ili u međusobnoj povezanosti omogućuju njezinu identifikaciju u široj javnosti. S tim u vezi smatra da je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno, kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Kako smatra da nije dokazano da je objava članka omogućila identifikaciju tužiteljice u relevantnom smislu to nastavno tvrdi da objava članka nije uzrokovala štetu koja bi opravdavala dosudu naknade. Osim toga sud nije pravilno primijenio čl. 21. ZM koji propisuje oslobođenje od odgovornosti u slučaju postupanja u dobroj vjeri, pri čemu smatra da je novinarka postupala u dobroj vjeri kada se oslonila na već objavljene informacije u drugim medijima kao i da činjenica što je objavljen ispravak netočne informacije dovodi do smanjenja ili isključenja njegove odgovornosti. Osporava dosuđenu visinu naknade jer iznos od 3.000,00 EUR ne predstavlja pravičnu naknadu u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službeno j dužnosti u žalbenom postupku, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP .

7.1. Nisu točni žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da presuda ne sadrži razloge o relevantnim činjenicama u smislu izostanka konkretnih i objektivnih kriterija na temelju kojih je sud zaključio da članak sadrži dostatne podatke koji omogućuju identifikaciju maloljetne tužiteljice u javnosti.

7.2. Prvostupanjski sud je pod toč. 10. obrazloženja jasno i određeno naveo činjenice koje su dio sadržaja članka i koje u ukupnosti predstavljaju dostatne podatke za nedvojbenu identifikaciju maloljetne tužiteljice, pa s tim u vezi nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti je u tom smislu pogrešno i/ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7.3. I prema ocjeni ovoga suda podaci koji opisuju policijskog službenika kao osobu s Virovitičko-podravskog područja koji ima 40 godina, oženjen je i ima djecu te ga povezuju s obitelji maloljetne tužiteljice s kojom je u prijateljskom odnosu i s kojom je boravio (s obitelji) na zajedničkim ljetovanjima, a što je (i) zabilježeno zajedničkim fotografijama na društvenim mrežama (Facebook), te koji žive u međusobnoj blizini u mjestu [adresa] (naselje grada Vinkovci) dovoljan je skup podataka koji identificiraju maloljetnu tužiteljicu kao žrtvu kaznenog djela i istodobno prenose netočnu informaciju o kvalifikaciji kaznenog djela koje je počinjeno na njezinu štetu (da se radi o silovanju). Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik navodi da članak nije omogućio identifikaciju osobe tužiteljice.

8. Isto tako nisu točne žalbene tvrdnje da je identifikacija osobe tužiteljice omogućena samo unutar uskog kruga ljudi koji su i prije objave raspolagale s određenim saznanjima o događaju. Naime, niti iz jednog dokaza ne proizlazi da su u javnosti bili poznati razlozi uhićenja policijskog službenika prije no što je članak objavljen. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka (roditelja) koji jasno navode da su informaciju o podnesenoj kaznenoj prijavi protiv policijskog službenika „zadržali unutar kuće“ i da je od uhićenja do objave informacije prošlo tjedan dana u kojem u javnosti nije bio poznat razlog njegovog uhićenja. Tužiteljica u iskazu opisuje da je nastavila živjeti kao da prijave nije bilo ostavljajući da se to „riješi na sudu“, a da razlozi uhićenja policajca nisu bili poznati do objave članka potvrđuju i svjedoci PL i LL jasno navodeći da su informaciju o tome dobili od osoba koje su pročitale članak. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe da su razlozi uhićenja policijskog službenika koji su povezani s tužiteljicom već bili poznati u javnosti (i) prije no što je članak objavljen.

9. Vezano uz žalbene tvrdnje da članak nije omogućio identifikaciju osobe tužiteljice u široj javnosti, valja istači da upravo saznanje osoba iz mjesta u kojem maloljetna tužiteljica živi te u kojem kao dijete ostvaruje potpuni socijalni, društveni i emocionalni integritet čini u konkretnom slučaju dovoljno širok krug ljudi kojima je informacija postala dostupna u pravno relevantnom smislu.

10. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da postoje razlozi koji ga oslobađaju od odgovornosti u smislu čl. 21. st. 4. ZM.

10.1. Novinarka tuženika koja je prenijela informaciju na način kao što je objavljena u drugom mediju, oslanjajući se na točnost objavljene informacije bez da je istu provjerila ili u tom pravcu poduzela ikakvu radnju, ne smatra se postupanjem novinara u dobroj vjeri posebice kada se radi o objavi informacije te vrste i kada se radi o djetetu, a niti se već objavljena informacija u drugom mediju može smatrati vjerodostojnim izvorom informacije. Pritom valja ukazati da je sama novinarka saslušana kao svjedokinja istakla da je pogriješila kada je objavila članak.

10.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da postoje razlozi koji ga oslobađaju odgovornosti u smislu čl. 21. st. 4. ZM, pri čemu valja ukazati da st. 5. citirane zakonske odredbe propisuje da se stavak 4. toga članka (koji propisuje kada se nakladnik oslobađa odgovornosti) ne odnosi na situacije kada se radi o informacijama o maloljetnim osobama.

11. Činjenica što je objavljen ispravak netočne informacije ne otklanja pravo tužiteljice i na naknadu neimovinske štete (čl. 22. st. 1. ZM). I prema ocjeni ovoga suda cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i pravilno vrednovao na način opisan pod toč. 11. do 13.4. obrazloženja, daje pravo tužiteljici na naknadu neimovinske štete u dosuđenom iznosu pod toč. I. izreke presude primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO.

12. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

13. U odnosu na odluku o troškovima postupka koju tuženik sadržajno ne pobija nego osporava očito samo u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, uzimajući u obzir da ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP) to je odbio žalbu i potvrdio presudu pod toč. II. izreke primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 14. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek