Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1080/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 (pravne slijednice Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb) zastupane po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-311/2024-26 od 18. lipnja 2025., na sjednici vijeća 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-311/2024-26 od 18. lipnja 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 146-337/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 15. rujna 2005. solemniziranog po javnoj bilježnici Jasenki Crnčec pod poslovnim brojem OU-1436/05-1 dana 19. rujna 2005. (dalje: ugovor o kreditu) u dijelu koji glasi: ''…U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d…'',

- potvrđuje pod točkom II. i III. (odluci o trošku) izreke,

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 146-337/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 15. rujna 2005. solemniziranog po javnoj bilježnici Jasenki Crnčec pod poslovnim brojem OU-1436/05- 1 dana 19. rujna 2005. (dalje: ugovor o kreditu) u dijelu koji glasi: ''…Korisnik kredita se obvezuje da će u slučaju otkaza Ugovora o kreditu prije isplate iznosa iz članka 2. ugovora, nadoknaditi Banci nastale troškove koji se utvrđuju u iznosu od 1 % ( jedan posto) od odobrenog kredita…'', te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke presude djelomično je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 146-337/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 15. rujna 2005. solemniziranog po javnoj bilježnici Jasenki Crnčec pod poslovnim brojem OU-1436/05-1 dana 19. rujna 2005. (dalje: ugovor o kreditu) u dijelu koji glasi: ''…Korisnik kredita se obvezuje da će u slučaju otkaza Ugovora o kreditu prije isplate iznosa iz članka 2. ugovora, nadoknaditi Banci nastale troškove koji se utvrđuju u iznosu od 1 % (jedan posto) od odobrenog kredita…, …U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d…''. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 218,25 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 16. svibnja 2018. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 562,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 18. lipnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetn im odredbe čl. 8 ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravne prednice tuženice Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb u dijelu opisanom u točki I. izreke presude, te zahtjev za isplatu iznosa koji je tužitelj platio temeljem te ništetne odredbe na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita tzv. izlazne naknade.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih utvrđenih činjenica:

- da je nesporno tuženica pravna slijednica Hypo-Alpe-Adria-bank d.d.,

- da su nesporno tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik i pravna prednica tuženice Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopili ugovor o kreditu, koji ugovor je kao sudužnica i založna dužnica potpisala i BĐ, kojim je pravna prednica tuženice odobrila tužitelju kredit u iznosu od 61.700,00 CHF (švicarski franak ) s rokom otplate do 30. rujna 2025.,

- da su nesporno ugovorne stranke odredbom čl. 8. ugovora o kreditu ugovorile da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed, te da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.,

- da je nesporno tužitelj dana 15. svibnja 2018. prijevremeno otplatio predmetni kredit,

- da je među strankama nesporna visina tužbenog zahtjeva,

- da iz iskaza tužitelja i saslušane svjedokinje BĐ (supruga tužitelja i sudužnica) u bitnome proizlazi da tužitelju prilikom dogovora o kreditu u banci ništa nisu govorili o nikakvim naknadama koji bi trebao platiti niti je primijetio takvu odredbu u ugovoru o kreditu, da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 2018. te mu je banka za tu prijevremenu otplatu naplatila naknadu, te da tužitelj prije sklapanja predmetnog ugovora nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi, jer mu na potpis dan gotov napisani ugovor,

- da je tužitelj potrošač jer iz njegovog iskaza proizlazi da je ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba za dovršetak obiteljske kuće u kojoj i sada živi s obitelji, te da nikada nije imao obrt ili trgovačko društvo niti je obavljao ikakvu gospodarsku djelatnost u toj kući,

- da nije osnovan prigovor zastare jer se u ovom konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), pa zastara još nije niti počela teći jer je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena u ovom parničnom postupku,

pozivajući se na odredbe čl. 59., 81., 82., 84., 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007 i 79/2007, dalje: ZZP/03), te odredbe čl. 6., 322., 323., 324. i 1024. st. 2., st. 3. i st. 4. ZOO-a,

zaključuje da o spornoj odredbi čl. 8. ugovora o kreditu, a kojom je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini od 1% od iznosa odobrenog kredita, stranke nisu pregovarale jer se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu sastavljenom od strane prednice tuženice, da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj odredbe čl. 8. ugovora o kreditu, da odredba čl. 8. ugovora o kreditu ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja visine naknade za prijevremenu otplatu kredita već je visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita tuženica određivala jednostranom odlukom o naknadama, čime je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženicu koja je svojom jednostranom odlukom odredila naknade koje je bio dužan platiti tužitelj, kojemu je nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, te da se naknada za prijevremenu otplatu kredita sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamate (neostvarene kamate), pa su takvim postupanjem tuženice povrijeđena prava tužitelja kao potrošača jer je korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi od strane tuženice uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio ništetnom odredbu čl. 8. ugovora o kreditu u dijelu opisanom u točki I. izreke presude.

6.1. Primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, a imajuću u vidu da među strankama nije bila sporna visina plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, prvostupanjski sud je obvezao tuženicu isplatiti tužitelju utuženi iznos koji je primila po osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita sa zatraženim zateznim kamatama od dana uplate naknade sukladno čl. 1115. ZOO - a, zaključivši da je tuženica nepoštena stjecateljica jer je taj iznos primila s osnova ništetne ugovorne odredbe.

7. Tuženica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP) navodeći da je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na nejasnim i proturječnim razlozima o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika jer iz dokumentacije koju je priložio u spis, te podnesaka u kojima je ukazao na zakonske odredbe (čl. 345. st. 3. i 1024. st. 3. ZOO-a i čl. 16. Zakona o potrošačkom kreditiranju, Narodne novine broj 75/2009-52/2016, dalje: ZPK) iz kojih proizlazi njegovo pravo na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita te jasno obrazložio da je zbog prijevremenog vraćanja kredita pretrpio štetu u vidu tzv. troškova likvidnosti (u trenutku prijevremene otplate kredita zbog prevelike likvidnosti nije mogla plasirati dalje zaprimljena sredstva na tržište pa je bila primorana oročiti zaprimljena sredstva kod inozemnih banaka koje obračunavaju i naplaćuju negativnu kamatu na zaprimljena sredstva i upravo te negativne kamate koje je platila i plaća inozemnim bankama predstavljaju štetu koju trpi uslijed prijevremene otplate kredita) i administrativnih troškova (trošak obrade dokumentacije, trošak osoblja), to je jasno da predmetna naknada predstavlja unaprijed ugovoreni iznos naknade štete, a ne neostvarenu kamatu kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, pa se uz navedenu bitnu povredu, ujedno stječu i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer prilikom donošenja pobijane presude nije na pravilan način primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a. Osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, u bitnome navodeći da je u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ugovornoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita jer je sporna odredba prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila predočena, jasna, lako razumljiva, uočljiva i određena, tužitelj je bio upoznat s visinom i iznosom navedene naknade pa nema osnove za utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe, dok prvostupanjski sud nije proveo test poštenja već je odluku o ništetnosti sporne odredbe iskonstruirao bez provođenja testa poštenja metodom automatskog pozivanja na analogiju iz ''Parnice Potrošač''.

8. Osnovano u žalbi tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada je utvrdio ništetnom odredbu čl. 8. ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da će tužitelj u slučaju otkaza ugovora o kreditu prije isplate iznosa odobrenog kredita tuženici nadoknaditi nastale troškove u iznosu od 1,00 % od odobrenog kredita (što sadržajno odgovara čl. 8. st. 1. ugovora o kreditu), jer prvostupanjska presuda u odnosu na utvrđenje ništetnom te odredbe nema razloga i proturječna je stanju spisa. Naime, tužitelj niti u činjeničnim navodima tužbe niti tijekom postupka nije iznosio razloge zbog kojih bi u tom dijelu bila ništetna odredba čl. 8. ugovora o kreditu, već je u činjeničnim navodima tužbe obrazlagao razloge ništetnosti odredbe čl. 8. st. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovorena prijevremena otplata kredita, pa kako i iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučivao o ništetnosti ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita (''...U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe -Adria-Bank d.d…'', a što odgovara sadržaju odredbe čl. 8. st. 3. ugovora o kreditu), te imajući u vidu da prema stanju spisa među strankama nije sporno da tužitelj nije otkazao kredit, već ga je prijevremeno otplatio, to je o žalbi tuženice u odnosu na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 8. st. 1. ugovora o kreditu ovaj sud odlučio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP-a, te je preinačio točku I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: ''…Ko risnik kredita se obvezuje da će u slučaju otkaza Ugovora o kreditu prije isplate iznosa iz članka 2. ugovora, nadoknaditi Banci nastale troškove koji se utvrđuju u iznosu od 1 % (jedan posto) od odobrenog kredita…'' na način da je u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o ništetnosti odredbe čl. 8. st. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovorena prijevremena otplata kredita ima razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u provedenim dokazima te se može ispitati, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP -a, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženice, prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, koje obrazlaže tuženica u svojoj žalbi. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama povodom restitucijskog zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita (primjerice Rev-659/2022 od 14. lipnja 2022., Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da banka ima pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), a da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne smije odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava u dijelu kojim je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita u dijelu kojim je ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate (čl. 8. st. 3. ugovora o kreditu), tvrdeći i u žalbenoj fazi da tzv. izlazna naknada predstavlja štetu koja se sastoji od troškova likvidnosti (negativnih kamata koje tuženica plaća inozemnim bankama Citibank i Deutshche Bank za sredstva koje je zaprimio prilikom prijevremene otplate kredita po ugovoru o kreditu) i administrativnih troškova, da se radi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita čije ugovaranje nije zabranjeno odredbama ZOO-a (čl. 1024.) i ZPK-u (čl. 16.), da je tužitelj s navedenom naknadom bio upoznat prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te ista nije prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja jer njezinim ugovaranjem nije bilo otežano tužiteljevo pravo na prijevremenu otplatu kredita.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženice, prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza, a posebice iskaza tužitelja, pravilno utvrdio da stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita (čl. 8. st. 3. ugovora o kreditu), da se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženice o kreditu, da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, te da tuženica prilikom zaključenja ugovora nije pojasnila tužitelju razloge ugovaranja naknade za prijevremenu otplatu kredita niti na što se točno odnosi ta naknada, te je pravilnom primjenom odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 zaključio da je ista ništetna jer je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a što pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom je, i prema stavu ovog suda, tuženica ugovorila prijevremenu otplatu kredita uz uvjete prema kojima je tužitelj dužan platiti troškove koji nisu odraz stvarnih troškova nastalih tuženici vezano za prijevremenu otplatu kredita .

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava prvostupanjsku presudu pozivajući se na odredbu članka 1024. st. 3. ZOO-a. Naime, po ocjeni ovoga suda tuženica bi imala pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi joj nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate). Imajući u vidu da sama tuženica u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, tvrdi da se šteta zbog prijevremene otplate kredita odnosi na gubitak kamate koja se po redovnom tijeku stvari očekivala do kraja otplatnog razdoblja zbog kojih tuženica nije ostvarila planirana novčana sredstva za otplatu svojih kreditnih obveza nastalih u svrhu pribave novčanih sredstava za davanje kredita tužitelju i na administrativne troškove koji su joj nastali uslijed privremene otplate kredita vezano za dodatne aktivnosti koje su morali obaviti njezini djelatnici zbog prijevremene otplate kredita, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženica tijekom postupka nije dokazala koje je to objektivno nastale troškove izravno pretrpjela prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazala da su joj nastali troškovi osoblja uzrokovani radom na zatvaranju kredita . Stoga, u situaciji kao što je situacija iz ovog predmeta u kojoj se tuženica nekonkretizirano pozivala na činjenicu nastanka štete kod prijevremene otplate kredita, naknada za takvu otplatu se ne može definirati kao ništa drugo nego kao nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženica trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata – izmakle dobiti, a što se protivi odredbi članka 1024. stavak 4. ZOO-a, te je navedeno sukladno i pravnom shvaćanju zauzetom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenim u točki 9. obrazloženja ove odluke.

14. Pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženicu na plaćanje zateznih kamata od uplate naknade za prijevremenu otplatu kredita, jer i po ocjeni ovog suda tuženica je nepošteni stjecatelj, obzirom je utuženi iznos primila na temelju ništetne ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita koju je sama unijela u unaprijed pripremljeni standardni (tipski) ugovor o kreditu, pa je upravo postupanje same tuženice prilikom zaključenja ugovora o kreditu uzrok ništetnosti, radi čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem plaćenog iznosa, te je u sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a dužna platiti tužitelju zatezne kamate od dana stjecanja, pa su stoga u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženice.

15. Odluku o troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR-a, a čija je visina sukladno vrijednosti predmeta spora od 218,25 EUR- a i uspjehu u sporu odmjerena primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa), te se odnosi na trošak zastupanja za parnične radnje navedene pod točkom 91. obrazloženja.

16. Tuženica, osporavajući odluku o trošku, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada joj je dosudio samo dio nastalih troškova parničnog postupka, te da je neosnovano priznao tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

17. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da zbog preinačenja prvostupanjske odluke tužitelj nije usp io u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP -a, pri čemu valja istaknuti da je visina troškova postupka po vrsti i visini pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava tužitelju pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer je prema stanju spisa tužitelj pristupio na ročište za objavu presude, pa mu stoga pripada pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u više odluka, primjerice Rev 832/2022, Rev 935/2022, Rev 559/2023, Rev 1222/2022, Rev 772/2023, koje prihvaća i ovaj sud.

19. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: ''…U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d…'', te pod točkom II. i III. (odluci o trošku) izreke.

20. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa svojom žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Varaždinu 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun