Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-33/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 28. siječnja 2026. poslovni broj: P Ob-329/2022-89, u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 28. siječnja 2026. poslovni broj: P Ob-329/2022-89 u točkama II. i IV. izreke presude.

II. Nepobijane točke I., III. i V. izreke presude ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila od suda da utvrdi da je na ime bračne stečevine, stekla vlasništvo 17/100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 74, dvori i oranica u Krčevini ukupne površine 597 m², a koja je u zemljišnoj knjizi evidentirana na ime tuženika te da je tuženik isto dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice temeljem presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru. Odbijen je i njen zahtjev da sud naloži tuženiku da joj plati parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Ujedno je točkom II. izreke presude tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici s osnova bračne stečevine iznos od 974,88 EUR na ime ulaganja u prizemlje kuće i iznos od 8.745,85 EUR na ime ulaganja u kat kuće sve sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2026. do isplate. Točkom III. izreke je u odnosu na zahtijevane zatezne kamate na iznose od 974,88 EUR i 8.745,85 EUR za period od 1. siječnja 2014. do 27. siječnja 2026. odbijen zahtjev tužiteljice. Konačno, točkom IV. izreke tuženiku je naloženo da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 3.524,77 EUR sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je točkom V. izreke zahtjev tužiteljice za naknadom daljnjeg troška do zahtijevanog iznosa od 4.638,58 EUR odbijen.

2. Navedenu presudu u točkama II. i IV. izreke pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19. i 80/22., dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19. i 47/20. dalje ObZ), predlažući ovome sudu uvažiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno podredno preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice u dijelu kojem potražuje isplatu na ime ulaganja u nekretninu tuženika, a koji dio odluke tuženik pobija svojom žalbom, prvostupanjski sud utemeljio je na činjeničnom utvrđenju da su stranke zaključile brak 20. studenog 1999., da je u tom braku rođeno četvero djece sa kojom su tijekom zajedničkog života stanovali u predmetnoj nekretnini te da je nesporno da je bračna zajednica prestala. Nespornim među strankama sud nalazi i činjenicu da je na predmetnoj nekretnini prvotno kao vlasnik bila upisana majka tuženika i da je ona nekretninu darovala tuženiku 2019., tako da je sada na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik uknjižen tuženik CG. Nadalje je nesporno da su svi građevinski radovi na predmetnoj kući u [adresa] , a koji su predmet postupka, izvedeni tijekom trajanja bračne zajednice stranaka i to nakon što je majka tuženiku darovala predmetnu nekretninu 2019. Prema utvrđenju suda u radovima na predmetnoj kući sudjelovao je tuženik, koji je u to vrijeme radio u Njemačkoj, a sudjelovala je i tužiteljica u onim radovima koje je mogla obavljati te je pored toga obavljala i kućanske poslove i brinula o mlt. djeci stranka , a ujedno je i radila. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je da su dio radova na kući izveli majstori kojima su radovi plaćeni, dok su dio radova samostalno izvele stranke i članovi njihove obitelji te bez naknade tuženikovi prijatelji. Sud prvog stupnja posebno je obrazložio da u svojim iskazima tuženikova rodbina i prijatelji nisu izričito naveli da su radove obavljali samo za tuženika i njegovu korist, a ne i za tužiteljicu i njezinu korist, pa ih je stoga sud tretirao kao nešto što je učinjeno jednako za obje stranke. U odnosu na sredstva kojima su radovi i materijal plaćeni sud nalazi da među strankama nije sporno ni to da je jednim dijelom financiranje obavljeno iz sredstava koje je zaradio tuženik, kao što nije sporno niti to da je jednim dijelom, doduše manjim nego tuženik, u financiranju sudjelovala i tužiteljica. Spornom, među strankama, sud je našao činjenicu je li brat tuženiku predao iznos od 8.000,00 EUR, koji novac su nakon smrti tuženikova oca, njegov brat i majka pronašli u kući u [adresa] i jesu li predmetna ulaganja potom plaćena tako primljenim novcem. U odnosu na ovu spornu okolnost sud je iz iskaza svjedoka i stranaka utvrdio da je tuženik novac dobio u siječnju i veljači 2020., a većim dijelom (po tuženiku 4.500,00 do 5.000,00 EUR) utrošen je za građu i crijep od kojih je napravljeno krovište te za ciglu i željezo sa kojima je napravljen zid u potkrovlju na koje je krovište stavljeno. Međutim, kada je uzeo u obzir tvrdnju tuženika da je krovište napravljeno u kolovozu 2019., sud je zaključio da je nelogično da bi u kolovozu 2019. materijal za krovište i zidove potkrovlja (koji su očito napravljeni i ranije) bio kupljen novcem koji je tuženik dobio tek pet ili šest mjeseci kasnije tj. u siječnju i veljači 2020. S obzirom na to, tvrdnju tuženika o ulaganju iznosa od 8.000,00 EUR kao njegove zasebne imovine u njegovu nekretninu, sud je ocijenio plodom konstrukcije kojom bi se popravila njegova pozicija u postupku i povećao obim njegove vlastite imovine, a smanjio obim bračne stečevine tužiteljice u istoj. Nakon ovog utvrđenja sud prvog stupnja utvrdio je i razliku tržišne vrijednosti nekretnine prije i nakon izvršenih ulaganja stranaka i to temeljem stručnog mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. BG na način da ova razlika iznosi 19 .441,46 EUR te je polovinu ovog iznosa pozivom na odredbu čl. 36. st. 3. ObZ-a dosudio tužiteljici na ime njenog ulaganja u predmetnu nekretninu.

6. U žalbi tuženik u bitnom navodi da po njegovu mišljenju rekonstrukcija postojećeg objekta, kao njegove posebne imovine, ne može predstavljati bračnu imovinu, jer je ona u pretežitom dijelu izvršena iz novčanih sredstava ČG, njegove majke, koje je ona a nakon darovanja stambenog objekta, dala svome sinu Z za kupnju odgovarajućih građevinskih materijala i za druge potrebne radove i materijale . Pored toga tvrdi da su svi radovi plaćeni iz tih novčanih sredstava ili su predstavljali pomoć tuženikove rodbine i prijatelja, pa je pogrešan zaključak suda prvog stupnja o postojanju ulaganja tužiteljice u njegovu nekretninu. U preostalom dijelu žalba tuženika iscrpljuje se u preocjeni provedenih dokaza, a osobito iskaza svjedoka.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženik, budući je prema ocjeni ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva te ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Također nije utvrđeno niti postojanje ostalih bitnih povredi iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nadalje, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je predmetnu nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] majka tuženika darovala isključivo njemu 2019. i da predstavlja njegovu zasebnu imovinu. Naime, u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine na snazi je bio ObZ. Sukladno odredbi čl. 36. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, time da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Istodobno sukladno odredbi čl. 39. st. 2. ObZ-a imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. ovoga zakona njegova je vlastita imovina.

9. U okviru ovakvog zakonodavnog uređenja, sukladno kojem pri utvrđivanju bračne stečevine valja uzeti u obzir trenutak stjecanja imovine, kao i sredstva iz kojih je imovina stečena, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je nekretnina stečena darovanjem za vrijeme trajanja zajedničkog života stranaka, upravo darovanjem majke tuženika isključivo njemu, a ne i tužiteljici, njegova zasebna imovina u smislu čl. 39. st. 2. ObZ-a. S druge strane, sva ulaganja izvršena u nekretninu tuženika nesporno tijekom zajednice života parničnih stranaka, prema pravilnoj i zakonitoj ocjeni prvostupanjskog suda, predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka.

10. Naime, stajalište prvostupanjskog suda temeljeno na provedenim dokazima da su stranke upravo zajednička novčana sredstva pribavljena radom uložila u rekonstrukciju nekretnine tuženika, prihvaća i ovaj sud. Vremenska nedosljednost koja je uočena od strane prvostupanjskog suda obzirom na tvrdnje o trenutku primitka darovanog novčanog iznosa i trenutka izvedbe radova na krovištu, za koju je navodno taj novčani iznos utrošen, ukazuje na nevjerodostojnost tvrdnji tuženika. Isto tako i realne istoznačne navode svjedoka i tužiteljice, koji potvrđuju izvedbu radova dijelom besplatno bez navođenja da bi radovi bili izvedeni isključivo u korist tuženika a ne i za korist tužiteljice, prvostupanjski je sud realno i logično valorizirao. Pribroje li se tome i navodi o kupnji materijala i djelomičnom plaćanju izvedenih radova iz sredstava bračnih drugova, ovaj sud iznesene stavove prvostupanjskog suda nalazi realnim i logičnim, osobito obzirom na nespornu činjenicu da su u trenutku izvedbe radova stranke nedvojbeno živjele zajedno i povremeno privređivale.

11. U odnosu na žalbene prigovore tuženika treba reći da se oni iscrpljuju u preocjeni provedenih dokaza i ponavljanju tvrdnji kako su svi radovi na nekretnini u vlasništvu tuženika izvedeni upravo iz novčanih sredstava dara, kojeg je isključivo tuženik primio od svoje majke te radom koji je učinjen iz usluge njemu osobno od strane njegove obitelji i njegovih prijatelja. Ovi žalbeni navodi iznošeni i tijekom ranijeg prvostupanjskog postupka, kao što je već obrazloženo, valjano su ocijenjeni od strane prvostupanjskog suda kao nevjerodostojni, a žalbene tvrdnje da tužiteljica uopće nije sudjelovala u radovima i nije bila tamo u vrijeme njihovog izvođenja, subjektivni su, promašeni i nepotkrijepljeni bilo kakvim realnim dokazima te očito usmjereni isključivo na postizanje uspjeha tuženika u ovoj parnici.

12. Kraj utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik primitkom dara od majke stekao vlasništvo te se u zemljišne knjige upisao kao samovlasnik predmetne nekretnine , u koju nekretninu su prema daljnjem utvrđenju suda prvog stupnja stranke uložile zajednička novčana sredstva stečena radom za vrijeme trajanja zajednice života, kojima su povećali tržišnu vrijednost nekretnine za iznos od 19.441,46 EUR, osnovano je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu ovako utvrđenog iznosa.

13. Slijedom iznijetog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki II. izreke.

14. Tuženik u žalbi neosnovano pobija i odluku o troškovima tvrdeći da nije jasno u čemu bi se sastojao eventualno veći uspjeh u sporu na strani tužiteljice. U konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica je postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a. Prvostupanjskom presudom je odbijen glavni tužbeni zahtjev u cijelosti, a prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 3.524,77 EUR. Pri tom je prvostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje da ako se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u situaciji kada sud udovolji drugom odnosno eventualno kumuliranom zahtjevu, da će tada utvrđivati uspjeh tužiteljice u odnosu na eventualni zahtjev tužiteljice.

15. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela s podredno (eventualno kumuliranim) postavljenim tužbenim zahtjevom te s obzirom da iz spisa ne proizlazi da su u pogledu cijelog odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi postupka u odnosu na prihvaćeni podredni tužbeni zahtjev, to je pravilno i zakonito stajalište prvostupanjskog suda i u ovom dijelu.

16. Navedeno stoga, što u takvim i s time podudarnim pravnim situacijama tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu. Jednako pravno shvaćanje zauzeto je i u rješenjima Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1149/2024-3 od 25. rujna 2024. i Rev 1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. (kojim je u pogledu definiranja uspjeha u sporu kod prihvaćanja samo podrednog tužbenog zahtjeva reafirmirano pravno shvaćanje koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovni broj Rev 172/2008 od 15. siječnja 2013.) te Rev 623/2023-2 od 25. listopada 2023. U tom smislu je i dio odluke o troškovima na temelju čl. 380. točka 2. ZPP -a potvrđen.

17. Nepobijane točke I., III. i V. izreke presude ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić