Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-597/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak –Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stipici Jakiću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8121/2019-51 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8121/2019-51 od 9. siječnja 2026.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.853,36 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća - koji obuhvaća period od 2. svibnja 2006. nastavno do 4. srpnja 2012. Toč.II. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.694,31 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, dok je toč.III. izreke odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i kako navodi - " zbog odluke o troškovima postupka", s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da je tužitelj sa tuženikom (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria Bank d.d.) dana 8. ožujka 2006. sklopio potrošački Ugovor o kreditu u svrhu kupovine novog vozila, na iznos od 23.090,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize na dan korištenja kredita, na rok otplate od 6 godina, da je tužitelj mjesečne anuitete plaćao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, da je ugovorena kamata u visini od 5,25% godišnje promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, da je tužitelj predmetni kredit otplatio, da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl.3.toč.1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje:

ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora), da mu prije sklapanja predmetnog ugovora nije objašnjeno da postoji mogućnost da će se tečaj CHF-a povećati u odnosu na kunu, niti parametri na osnovu kojih i kada će se stopa početno ugovorene kamate mijenjati, da tužitelj nije mogao pregovarati o spornim odredbama Ugovora jer su iste bile sastavni dio standardnog, unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke na sadržaj kojih nije imao utjecaja a čime je u znatnoj mjeri narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, a što je protivno odredbama ZZP/03.

5.1. Povezujući prednje izneseno sa pravnim utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa (na koja se tužitelj u smislu odredbe čl. 502 c. Zakona o parničnom postupku i pozvao) – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., prvostupanjski sud je zaključio o ništetnosti odnosnih ugovornih odredbi sadržanih u predmetnom ugovoru o kreditu od 8.3.2006. toviše što tuženik tijekom trajanja postupka nije dokazao da bi tužitelja informirao o rizicima koje nosi valutna klauzula, niti ga je upoznao sa parametrima i metodama izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate .

5.2. Pozivom na odredbe čl. 1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje:

ZOO/05 - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,) prvostupanjski sud je naložio tuženiku vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja navedenih ništetnih ugovornih odredbi sa zateznom kamatom tekućom od svake uplate pojedinog mjesečnog iznosa do isplate utvrdivši na osnovu provedenog financijskog vještačenja visinu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj stopi ugovorene kamate prema odluci kreditora i valutnoj klauzuli prema tečaju CHF/kn na dan plaćanja u ukupnom iznosu od 1.853,36 Eur.

5.3. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud je ocijenio neutemeljenim pozivajući se pri tom na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev - 2245/17-2 od 20. 3. 2018. u kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud obrazložio kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interese potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa imajući u vidu da je presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. (u pogledu utvrđenja vezana uz ugovornu odredbu o promjenjivoj redovnoj kamati) postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014., a u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. dok je predmetna tužba podnesena 12.06.2019. to da zastara nije nastupila obzirom da petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO nije protekao.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno -pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP

– „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

7. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta odredbe čl.365.stav.2. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP -a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. No osnovano tuženik žalbom upućuje na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP jer pobijanoj presudi nedostaju razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud tuženika odredio nepoštenim stjecateljem.

8. Pobijajući prvostupanjsku odluku tuženik u opširnoj žalbi ponavlja istovjetne prigovore iznijete tijekom prvostupanjskog postupka – prigovor zastare, da je neutemeljena primjena odredbe čl.1115. ZOO i da ne postoji neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja, pa u vezi navedenog osporava primjenu materijalnog prava.

9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, valja ponoviti da je noveliranom odredbom čl. 502c ZPP -a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih poziva . Upravo je ranije iznesenim utvrđenjima, a kako je to i određeno odredbom čl. 502.c ZPP-a, vezan sud i u predmetnoj parnici, jer se tužitelj na njih i pozvao. Tuženik tijekom trajanja predmetnog postupka nije dokazao suprotno - da je u konkretnom slučaju tužitelja informirao o parametrima o kojima ovisi promjena tečaja CHF i rizike vezane uz ugovorenu valutnu klauzulu, a niti mu je objasnio uvjete i parametre o kojima ovisi promjena početno ugovorene redovne kamate.

9.1. Prednjem valja nadodati da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, zbog čega su banke u pojedinačnim potrošačkim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora (na što upućuje i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.). Obzirom da dakle tuženik u konkretnoj parnici nije dokazao da su uvjeti i okolnosti konkretnog, pojedinačnog ugovornog odnosa sa tužiteljem drugačiji, sud je vezan ranije iznesenim utvrđenjima proizašlim iz presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. Naime, u skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 12. lipnja 2019. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 13. lipnja 2014. u odnosu na odluku o jednostranoj izmjeni kamatne stope i 14. lipnja 2018. u odnosu na odluku o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF).

11. U odnosu na žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud naložio tuženiku plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja a da nije obrazložio zbog čega se tuženik smatra nepoštenim stjecateljem sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a valja navesti da doista o navedenom stajalištu prvostupanjskog suda pobijanoj presudi nedostaju razlozi pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP. Međutim, sama činjenica da je u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013) utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, podrazumijeva nesavjesnost i nepoštenje tuženika to je osnovano obvezan, primjenom članka 1115. ZOO/05 kao nepošten stjecatelj platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pa je o tom dijelu žalbe tuženika, ovaj sud odlučio pozivom na odredbu čl.373.a.stav.1. toč.2. u vezi sa stav.3. ZPP.

12. Imajući u vidu izneseno, kraj činjenice što je i odluka o troškovima zasnovana na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a te na pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, valjalo je pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Varaždinu, 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec