Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-187/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun kao predsjednice vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanoj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4912/2022-22 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4912/2022-22 od 29. rujna 2023. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe odlučit će prvostupanjski sud odlukom o troškovima cjelokupnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 128-50-3934220 od 22. veljače 2007. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Točkom II. izreke iste presude naloženo je tuženici da tužitelju na ime preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule isplati iznos od 3.694,84 EUR / 27.838,77 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose naznačene u toj točki izreke. U točki III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.135,83 EUR-a /16.092,41 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom navedenu presudu pobija tuženica u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu, odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odredi tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnom postupka, uključujući troškove žalbenog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava pravovremenost podnesene žalbe kao i žalbene navode pa prvenstveno predlaže drugostupanjskom sudu žalbu odbaciti, a podredno odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz obvezu tuženici da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ništetnim utvrde dijelovi odredbe Ugovora o kreditu broj 128-50-3934220 od 22. veljače 2007. koji je tužitelj sklopio s tuženicom, a kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF te restitucijski zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa od 63.226,73 kn / 8.391,63 EUR.

6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su stranke 22. veljače 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj128-50-3934220 (dalje: Ugovor) kojim je tuženica stavila na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 21.337,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s otplatnim rokom od 72 mjeseca,

- da je čl. 7. Ugovora ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan dospijeća,

- da je kredit uzet za kupnju vozila i u cijelosti je isplaćen,

- da je predmetni Ugovor sastavila tuženica, odnosno da se radi o tipskom ugovoru na sadržaj kojih odredbi tužitelj nije mogao utjecati,

- da se tužitelj u postupku pozvao na učinke odluka iz kolektivnog spora povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem su donesene presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da pri je zaključenja nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Petre Blašković, a na koje stranke nisu imale primjedbe, tužitelj preplatio kredit zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 3.694,84 EUR (27.838,77 kn),

- da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a tuženica se protivila djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva,

iz čega zaključuje da je odredba predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita s valutnom klauzulom u CHF ništetna, pa je na temelju čl. 1111. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) tuženica obvezna vratiti tužitelju stečeno bez osnove u skladu sa zahtjevom iz osnove preplaćene tečajne razlike za CHF u iznosu sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

7. Tuženica u žalbi pobija prvostupanjsku odluku tvrdeći da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je sud navode i dokazne prijedloge tuženice zanemario u potpunosti, ne dajući nikakve razloge. Smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u vezi čl. 193. istog Zakona jer je tužitelj podneskom od 9. svibnja 2023. djelomično povukao tužbeni zahtjev, a obzirom da se tuženica podneskom od 19. lipnja 2023. protivila preinaci, sud je trebao donijeti odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva . Ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. ZPP -a, navodeći da sud odluku nije obrazložio u smislu te odredbe. Nadalje, tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima, a to objašnjava svojim stajalištem da je prvostupanjski sud potpuno zanemario njezine navode i dokazne prijedloge, navodeći da je iznijela niz argumenata da sporne odredbe nisu nepoštene i zbog kojih se zato ne mogu primijeniti utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite. Prigovara da joj nije bilo omogućeno dokazivati da su stranke ugovora pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama time što nisu provedeni predloženi dokazni prijedlozi (saslušanje tužitelja). Tuženica navodi da je prvostupanjski sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva zanemario tzv. negativnu razliku utvrđenu vještačenjem, a ističe i da sud nije obrazložio dosudu tijeka zatezne kamate , niti se očitovao na prigovor zastare. Osporava pravilnost odbijanja prvostupanjskog suda provesti dokazne prijedloge tuženice te time zaključuje da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Tuženica ponavlja tvrdnje istaknute tijekom postupka da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP/14) te čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07 (čl. 81. st. 4. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača – Narodne novine broj 96/03). Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženica vidi i u odluci prvostupanjskog suda povodom prigovora zastare, kao i činjenice da je ugovor u cijelosti ispunjen pa smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 326. ZOO-a, zatim čl. 1115. ZOO-a u pogledu tijeka zatezne kamate, odnosno ocjene tuženice kao nesavjesnog stjecatelja te konačno odredba čl. 19. st. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 41/14, 110/15 – dalje: ZPK/15) iz koje izvodi zaključak da kod otplaćenih kredita nema znatne neravnoteže u pregovaranju na štetu potrošača.

8. U odnosu na istaknuti prigovor iz odgovora na žalbu tužitelja da žalba tuženice nije pravodobna, valja istači da je ovaj sud prema stanju spisa utvrdio da taj prigovor nije osnovan, jer je tuženica presudu primila 2. listopada 2023., dok je žalba predana 16. listopada 2023., dakle unutar roka za žalbu od 15 dana propisanog odredbom čl. 348. st. 1. ZPP-a.

9. Osim toga valja istači da će u svezi istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 193. istog Zakona ovaj sud izraziti svoje stajalište povodom žalbe tuženice na rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog za donošenje dopunske presude po prijedlogu od 16. listopada 2023., obzirom da sud nije odlučio o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na kojeg je tužitelj povukao tužbu, a tuženica se istom povlačenju protivila.

10. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da su u istoj počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a na koje sadržajno u žalbi upućuje tuženica.

11. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženica predložila saslušanje tužitelja na okolnosti pregovaranja i zaključenja konkretnog ugovora o kreditu, a prvostupanjski sud je takav prijedlog odbio obrazlažući da je nepotreban, obzirom da se o spornim pitanjima odlučivalo pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

12. Međutim, prvostupanjski sud je tijekom postupka, a i u pobijanoj presudi, u potpunosti zanemario utvrditi okolnosti sklapanja konkretnog ugovora o kreditu radi utvrđivanja obaviještenosti tužitelja o rizicima ugovaranja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a što je tijekom postupka kao i u žalbi tuženica isticala, a koji teret dokazivanja je na tuženici, te je time onemogućio tuženicu u dokazivanju okolnosti koje bi u ovom konkretnom slučaju isključile direktni učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

13. Osim toga Ustavni sud Republike Hrvatske je u odlukama U-III/4372/2021, U- III/5458/2021 obje od 30. lipnja 2022. i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. izrazio stajalište da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti točno određenog potrošača - ovdje tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a istovremeno tvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, jer je isto protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu. Takvo pravno shvaćanje analogno se može primijeniti i na dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja na te odlučne okolnosti, obzirom je čl. 264. ZPP-a određeno da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka.

14. Stoga obzirom da zbog navedenog propusta suda nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a tuženici istim propustom nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, ni činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, pa se ne može ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava, te je stoga, ne upuštajući se u ocjenu ostalih žalbenih navoda, valjalo prihvatiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će izvesti dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost jesu li tužitelju, usprkos između stranaka zaključenog tipskog ugovora o kreditu, dane na neki drugi način (usmeno po djelatniku tuženice) potpune informacije o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF na određivanje njegove novčane obveze te je li tužitelj, ako je doista bio kako to tvrdi tuženica u potpunosti obaviješten, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora , a novom odlukom odlučit će se o troškovima postupka.

U Varaždinu 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun