Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-536/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Dušku Markoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika "Ramadani" d.o.o., OIB: 77757881152, Zagreb, Slovenska 13, zastupanog po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika BC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, radi predaje nekretnine u posjed, povodom žalbi tuženika i umješača na strani tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-207/2022-61 od 20. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-207/2022-61 od 20. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima i ostalim suvlasnicima i to AC, DC, OC, FC i HC preda u posjed slobodan od osoba i stvari dio nekretnine i to 57/91 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je u naravi montažni objekt koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. EC označen na Skici mjesta prijepora-Situacija br. 2 žutom bojom i točkama 1-2-3-7-8-9-10-11-12-1, površine 57m2. Ujedno je pod točkom II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR. Konačno, točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.526,55 EUR, dok je točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan i zahtjev umješača BC za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 EUR.

2. Navedenu presudu u točkama I., II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže ovome sudu usvojiti njegovu žalbu, presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava pobija i umješač na strani tuženika uz jednak prijedlog ovome sudu da žalbu uvaži, pobijanu presudu ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.

6. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da su kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] od 188 m2 uknjiženi tužiteljica VC u 30/120 dijela, tužitelj GC u 30/120 dijela, DC u 18/120 dijela, OC u 4/120 dijela, FC u 4/120 dijela, HC u 4/120 dijela i ZC u 30/120 dijela (koji je svoj suvlasnički dio prodao AC, Kupoprodajnim ugovorom od 5. ožujka 2021.). Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik u posjedu dijela predmetne nekretnine na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31. prosinca 2018., zaključenog sa umješačem na strani tuženika, BC, koji je tijekom postupka tvrdio da je vlasništvo predmetne, kao i susjedne nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stekao dijelom temeljem Kupoprodajnog ugovora od 11. travnja 2000. i Aneksa ovog ugovora zaključenog sa PC, dijelom temeljem Kupoprodajnog ugovora od 28. ožujka 2000. i Aneksa ovog ugovora zaključenog sa LC, potom dijelom Sporazumom o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina isplatom od 30. rujna 2000. zaključenim sa Republikom Hrvatskom te dijelom temeljem Kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 2003. zaključenog sa trgovačkim društvom IMCO d.d. Temeljem iznijetog sud je ocijenio da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine i to svaki u 30/120 dijela, kako su i upisani u zemljišnim knjigama te je iznio stav da predloženim i izvedenim dokazima umješač nije uspio osporiti njihovo pravo vlasništva, odnosno nije uspio dokazati da je on izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Sud prvog stupnja obrazlaže da je povjerovao i iskazu tužitelja i iskazu umješača u dijelu u kojem navodi da je vjerovao da kupuje i predmetnu nekretninu, odnosno nadgrađe dograđeno uz već postojeći objekt sagrađen na čkbr. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer je u odnosu na tako opisanu nekretninu zaključio kupoprodajni ugovor sa trgovačkim društvom Imco d.d. Predmet tog ugovora je upravo i bila prodaja nadgrađa koje se nalazi u [adresa] u Ilici 274 sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 57,41 m2 i dio zemljišta koji pripada navedenoj nekretnini, koje nadgrađe je dograđeno uz već postojeći objekt tj. uz stambenu zgradu u [adresa]., sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, a kako je u tom kupoprodajnom ugovoru od 22. listopada 2003. i navedeno, Imco d.d. nije bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine , a time što je umješač postupao s povjerenjem u prodavatelja i što mu je prodavatelj jamčio da je izvanknjižni vlasnik nekretnine, umješač prema ocjeni suda prvog stupnja, nije mogao steći nikakva prava na tom dijelu nekretnine, jer je nekretninu kupio od nevlasnika. U odnosu na kupoprodajne ugovore zaključene s LC i PC te Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina isplatom , sud ističe da predmet ovih ugovora nije predmetna nekretnina, već nekretnina čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa da stoga navedene isprave nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Sud se nadalje očitovao i na tvrdnje umješača o stjecanju prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine dosjelošću obrazlažući da umješač nije stranka u ovom postupku, pa se u ovom postupku ne može odlučivati o nekom njegovom pravu ili zahtjevu. Kako dakle među strankama nije sporno se tuženik nalazi u posjedu dijela predmetne nekretnine, a kraj utvrđenja da je tuženik Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopio s nevlasnikom i nema pravo koje bi ga ovlašćivalo na posjedovanje nekretnine, to je tuženik u posjedu dijela nekretnine bez valjane pravne osnove, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja kao suvlasnika radi predaje dijela nekretnine u posjed. Koji dio nekretnine je u posjedu tuženika utvrđeno je temeljem nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. geod. EC.

7. U svojoj žalbi tuženik tvrdi da je pošteni posjednik predmetne nekretnine više od 10 godina na temelju Ugovora o zakupu. Navodi da je postupao u dobroj vjeri. Od umješača nije upozoren na postojanje bilo kakvog spora glede vlasništva predmetne nekretnine. Navodi i to da niti umješač nije bio ometan u posjedu predmetne nekretnine, napominjući da je prednik umješača na nekretnini sagradio poslovni prostor. Smatra da je tužbeni zahtjev trebao biti usmjeren prema umješaču.

8. Istodobno umješač u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Obrazlaže da tuženik zakonito posluje u ugostiteljskom objektu koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te tvrdi da se dio ugostiteljskog objekta koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] ne može odvojiti od dijela ugostiteljskog objekta koji je na čkbr. [katastarska čestica]. Kako se traži predaja u posjed samo čkbr. [katastarska čestica] smatra da je pobijana presuda nepodobna za ovrhu. Nadalje, ukazuje da su tužitelji od 2007. znali za posjed i poslovanje tuženika na temelju ugovora o zakupu. Punih 12 godina nisu reagirali, niti prisvajali nekretninu, a svoju šutnju nisu obrazložili. Ističe i da tužitelji zahtijevaju povrat posjeda, a nikada nisu bili u posjedu čkbr. [katastarska čestica] niti ne tvrde da bi bili vlasnici ugostiteljskog objekta. Konačno, umješač navodi i da je vlasnik predmetne nekretnine, a vlasništvo je stekao dosjelošću, tvrdeći da je preko 15 godina u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine.

9. Razmatranjem sadržaja pobijane presude te stanja prvostupanjskog spisa iz aspekta iznesenih žalbenih razloga i navoda tuženika i umješača, odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu umješača na strani tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, naprotiv smatra da ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje umješač na strani tuženika, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. U smislu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu (čl. 162. st. 1. ZV-a).

11. Kako iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] [adresa] novo proizlazi da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine, dio koje traže predaju u suposjed kako njima, tako i ostali suvlasnicima, to je stav ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito ocijenio da je ispunjena prva zakonska pretpostavka iz citiranog čl. 162. st. 1 ZV-a. Nadalje, među strankama sud prvog stupnja nalazi nespornim činjenicu da je predmetni dio nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu tuženika, čime je ispunjena i druga zakonska pretpostavka iz čl. 162. st.1. ZV-a.

12. Međutim i tijekom postupka i u žalbenim navodima kako tuženika tako i umješača na strani tuženika isticani su posjednikovi prigovori iz čl. 163. st. 1. i 2. ZV-a. Naime, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari. Isto tako, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

13. U smislu dakle odredbe čl. 163. st. 1 ZV-a umješač je tvrdio da je pravo vlasništva stekao dosjelošću, da tužitelji nikada nisu posjedovali čkbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] i da 12 godina nisu reagirali na njegovo uživanje posjeda dijela predmetne nekretnine , pa da ga sada ne mogu niti tražiti.

14. Razmotri li se predmet spora u okviru prikazanih utvrđenja prvostupanjskog suda da su tužitelji nedvojbeno kao suvlasnici u zemljišnim knjigama upisani svaki u 30 /120 djela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da su ove dijelove nekretnine naslijedili iza pok. ČC te da je istodobno umješač od nevlasnika kupio nadgrađe i bio u uvjerenju da je kupio i vlasništvo predmetnog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica]. [adresa] novo ispod nadgrađa, zaključke koje je donio prvostupanjski sud da umješač nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetnog dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno da nije vlasnik i da nije mogao prenijeti pravo posjeda na treću osobu , ovdje tuženika, prihvaća i ovaj sud.

15. Neovisno o žalbenim tvrdnjama umješača na strani tuženika o pasivnosti tužitelja i tvrdnjama da oni nikada niti nisu bili posjednici predmetnog dijela nekretnine, činjenica je da tužitelji kao nedvojbeni suvlasnici nekretnine imaju pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar tražiti da im ona preda svoj posjed te stvari. Njihovo pravo suvlasništva koje ih među ostalim ovlašćuje i na posjedovanje nije prestalo njihovom pasivnošću niti pak činjenicom da nakon stjecanja tog prava nasljeđivanjem nisu odmah tražili predaju u posjed. Na traženje predaje u posjed su ovlašteni odredbama čl. 161. st. 1. ZV-a bez određenog zakonskog roka.

16. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio i razloge zbog kojih se o zahtjevu za utvrđenje stjecanja prava vlasništva umješača dosjelošću na predmetnom dijelu nekretnine ne može odlučivati u ovom postupku u kojem nije stranka, slijedom čega su i jednaki navodi umješača izneseni u žalbi promašeni.

17. Nejasne su i promašene nadalje žalbene tvrdnje umješača da su tužitelji podnijeli tužbu samo za predaju posjeda na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog čega da je pobijana presuda nepodobna za ovrhu jer se ugostiteljski objekt ne može odvojiti od dijela ugostiteljskog objekta koji se nalazi „na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].“ Naime, nije potpuno jasno na što ukazuje umješač kada tvrdi da se ugostiteljski objekt na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neće moći odvojiti od objekta koji se nalazi na z.k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, čak i da se tvrdnja odnosi na povezanost sa nekim drugim objektom na istoj ili drugoj zemljišnoknjižnoj čestici ovakav navod paušalan je i nedokazan, osobito ako se dovede u vezu sa utvrđenjem suda prvog stupnja proizašlim nakon izlaska na lice mjesta da se radi o montažnom objektu.

18. Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje tuženika. Ovaj sud kao i prvostupanjski, prihvaća da je tuženik bio u dobroj vjeri kada je posjedovao predmetni dio nekretnine temeljem Ugovora o zakupu i da ga tužitelji doista nisu smetali u posjedu. Međutim ove okolnosti nisu razlozi zbog kojih bi on kao posjednik imao pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku. Sud je, kao što je navedeno, ispravno utvrdio da tuženik svoje pravo na posjed izvodi od posrednoga posjednika, koji međutim nema pravo na posjed ovog dijela nekretnine, budući on nije stekao pravo vlasništva pa niti nije imao ovlast pravo na posjed prenijeti na tuženika.

19. Konačno, promašena je i tvrdnja da je tužba trebala biti usmjerena na umješača jer odredbe čl. 161. st. 1. u svezi čl. 46. st. 1. ZV-a ovlašćuju tužitelje zahtijevati od osobe koja posjeduje njihovu stvar da preda svoj posjed te stvari svim suvlasnicima. U tom smislu osnovano je tužba tužitelja usmjerena na tuženika kao nespornog posjednika predmetnog dijela nekretnine.

20. Kako iz naprijed navedenih razloga nije ostvaren ni jedan od žalbenih razloga radi kojih tuženik i umješač na strani tuženika pobijaju prvostupanjsku presudu to je njihove žalbe trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP -a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke.

21. Kako se tuženik i umješač žale i na dijelove odluke o troškovima postupka, ali sadržajno ne iznose žalbene navode u odnosu na dijelove odluke o troškovima postupka, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je odbio žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a potvrdio odluku o troškovima postupka pod točkama II., III. i IV. izreke.

U Varaždinu 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun