Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4656/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Burza, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice AEĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Karlu Suriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Surić & Partneri, Zadar, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, nakon usmene i javne rasprave, 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/22-01/3488, URBROJ:511-01-203-24-6 od 9. kolovoza 2024.
II Nalaže se tuženiku da riješi o zahtjevu tužiteljice u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.
III Nalaže se tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužiteljici u iznosu od 2.500,00 Eura u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/22-01/3488, URBROJ:511-01-203-24-6 od 9. kolovoza 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je pogrešno utvrđeno kako tužiteljica ne ispunjava pretpostavke postojanja braka za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem čl.11.st.2. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
2.1 Dodala je kako je u izvanbračnoj zajednici s CEĆ preko trideset godina, a imaju troje zajedničke djece . Nesporno je kako je tužiteljica u izvanbračnoj zajednici, obzirom da i tuženik u osporavanom rješenju navodi da je u konkretnom slučaju riječ o izvanbračnoj zajednici, te je upravo iz tog razloga odbijen njezin zahtjev.
2.2 Istaknula je kako tuženik nije uzeo u obzir da je u RH izvanbračna zajednica izjednačena s brakom, a kako to proizlazi iz Obiteljskog zakona i Ustava RH.
2.3 Smatra a da je u konkretnom slučaju trebalo usvojiti zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo, obzirom da je izvanbračna zajednica istovjetna s brakom, a u konkretnom slučaju trebalo je primijeniti i uzeti u obzir čl.11.Obiteljskog zakona.
2.4. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je u konkretnom slučaju, zahtjev odbijen na temelju kompletno utvrđenog činjeničnog stanja, uz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu, ih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
7. Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnijela putem Generalnog konzulata RH u Chicagu, temeljem čl.11. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
8. Uvidom u osporavano rješenje od 09. kolovoza 2024. sud je utvrdio da je odbijen zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju braka s iseljenicima ili potomcima iseljenika, s obrazloženjem da tužiteljica živi u izvanbračnoj zajednici s potomkom hrvatskog iseljenika LEĆ, te stoga ne ispunjava pretpostavku postojanja braka za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem čl.11.st.2. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
9. Odredbom članka 11. st.1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) propisano je da hrvatsko državljanstvo prirođenjem mogu steći iseljenik i njegovi potomci iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz čl.8.st.1.toč.2-4 Zakona.
Člankom 11.st.2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da stranac koji je u braku s osobom iz st.1.ovoga članka može steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz čl.8.st.1.točaka 2-4-Zakona , odnosno potrebno je da ispunjava pretpostavke da je navršio 18 godina života, da je u braku s iseljenikom ili njegovim potomkom i da poštuje pravni poredak RH, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.
10. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da prirođenjem hrvatsko državljanstvo može steći stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava među ostalim i pretpostavci da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.
11. Odredbom članka 26. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim Zakonom drugačije uređeno.
12. U obrazloženju osporavanog rješenja navedeno je kako je tužiteljica državljanka SAD, navršila je 18 godina života i živi u izvanbračnoj zajednici s potomkom hrvatskog iseljenika, te stoga ne ispunjava pretpostavku postojanja braka za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem čl.11.st.2. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
12.1. Iz spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica u izvanbračnoj zajednici s BEĆ preko 30 godina, a imaju i troje zajedničke djece i to PEĆ, rođ. **.**.1995., TEĆ, rođena **.**.1999. i AEĆL rođena **.**.1992.
13. Uvodno se napominje kako i tuženik čini nespornim i sam navodi kako je tužiteljica u izvanbračnoj zajednici.
14. Sud navodi kako je u Republici Hrvatskoj izvanbračna zajednica izjednačena s brakom. Odredbom čl.11.st.1.Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23-dalje OZ) propisano je da se odredbe Obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, kao i st.2. istog članka kojim je propisano da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st.1.ovog članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
14.1. Nadalje i Ustavom Republike Hrvatske priznate su brak i izvanbračna zajednica i Ustav ne čini razliku između bračne i izvanbračne zajednice.
15. Stav je i Ustavnog suda izražen u odluci broj: U-III-5989/2013 od 09.veljače 2016 (Nar5odne novine, broj:25/16) da su nadležna tijela, uključujući sudove, dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo uvijek i bez izuzetka, u svjetlu osobitih okolnosti konkretnog slučaja
16. Prema shvaćanju ovog suda, uz uvažavanje odluke Ustavnog suda, upravno tijelo dužno je tumačiti i primjenjivati sve mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja, a imajući u vidu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti ustavnog poretka.
17. Stav je ovog Suda kako tuženik u osporavanom rješenju neopravdano nije uzeo u obzir činjenicu da je u hrvatskom pravu izvanbračna zajednica izjednačena s brakom, to je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Pretjerani formalizam u konkretnom slučaju stvara štetne učinke za tužiteljicu. Obzirom je izvanbračna zajednica istovjetna a s brakom, stvara osobne i imovinske učinke kao i bračna. To je stav tuženika diskriminatoran i nezakonit
18. U pravu je, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica kada tvrdi da je trebalo uzeti u obzir sveukupne životne okolnosti, a posebno okolnost da je izvanbračna zajednica izjednačena s brakom.
19. Iz navedenih razloga, prema mišljenju suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
20. Stoga će u postupku nakon ove presude nadležno tijelo donijeti novo rješenje, te utvrditi ispunjava li tužiteljica ostale uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo sukladno citiranim propisima nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda sukladno odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.
21. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.
22. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i za zastupanje na ročištu iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 Eura.
U Zagrebu, 14. svibnja 2026.
Sutkinja
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I i II ove presude nije dopuštena žalba, protiv točke III podnosi se žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužiteljici putem e komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
