REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Hvaru
Broj: Pp-15496/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje Olivere Dedić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČĆ i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. u svezi čl. 165. st. 1. toč. 5. i st. 3. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 84/21 i 142/23, dalje: Zakon o gospodarenju otpadom), povodom prigovora na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Karlovcu (dalje u tekstu: Državni inspektorat) Klasa: 351-01/25-08/460, Urbroj: 443-02-05-16-25-4 od 11. kolovoza 2025. godine, nakon provedene glavne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2026. godine u odsutnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika te ovlaštenog tužitelja, dana 14. svibnja 2026. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
Prvookrivljena: ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer Č, rođena **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, prekršajno nekažnjavana, suvlasnica [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa],
Drugookrivljeni: TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno nekažnjavan, suvlasnik [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa], k r i v i s u
što nisu kao proizvođači biorazgradivog otpada iz kuhinja i kantina KB 20 01 08, u periodu od 22. travnja 2025. do dana obavljanja inspekcijskog nadzora 14. srpnja 2025. na lokaciji obavljanja djelatnosti ugostiteljskog objekta gostionice MOLI ANTE, [adresa], neutvrđenih količina nastalih pružanjem usluge pripreme i usluživanja jela, nisu predali odvojeno od drugog otpada ovlaštenoj osobi, te isti nisu reciklirali na mjestu nastanka, na način da su u periodu od početka rada ugostiteljskog objekta 22. travnja 2025. godine do 14. srpnja 2025. neutvrđenu količinu biorazgradivog otpada iz kuhinja i kantina koristili kao hranu domaćim životinjama,
dakle, kao fizičke osobe – obrtnici proizvođači biootpada nisu predali biootpad odvojeno od drugog otpada ovlaštenoj osobi, a nisu reciklirali biootpad na mjestu nastanka (članak 22. stavak 3.)
čime su počinili prekršaj opisan u opisan u članku 22. stavku 3. Zakona o gospodarenju otpadom, kažnjiv po članku 165. stavku 1. toč. 1. u vezi sa stavkom 3. istog Zakona,
I. Na temelju naprijed citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 dalje u tekstu: Prekršajni zakon), okrivljenicima se
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD PO
300,00 (tristo) EURA
Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljenici u navedenom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat izdao je pod gore navedenom poslovnom oznakom dana 11. kolovoza 2025.godine prekršajni nalog protiv okrivljenika ČĆ i TĆ zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude; na koji nalog su okrivljenici pravodobno podnijeli prigovore zbog poricanja prekršaja.
2. Postupajući po prigovorima na prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 238. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio da su prigovori podneseni u zakonskom roku te je nalog stavio izvan pravne snage, nakon čega je na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.
3. Sud je proveo glavnu raspravu odgovarajućom primjenom članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika i njihovog branitelja, s obzirom na to da su isti dostavili pisanu obranu, a naknadno nije bilo drugih dokaza u čijem izvođenju bi okrivljenici mogli eventualno sudjelovati; zbog čega nije bilo potrebe za njihovim neposrednim ispitivanjem na ročištu pred sudom.
3.1. Na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je također uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.
4. Prvookrivljena ČĆ je u pisanoj obrani navela da se smatra krivom za počinjenje predmetnog prekršaja. U bitnome je navela da nije sporno da je u neznanju počinila predmetni prekršaj za koji se tereti, međutim izrečena novčana kazna je prestroga. Okrivljena je u najkraćem mogućem roku poduzela radnje da se biorazgradivi otpad adekvatno zbrine, odnosno uspostavila je odvojenu predaju biootpada. Dva dana nakon obavljenog inspekcijskog nadzora ista je zaključila ugovor o zbrinjavanju biorazgradivog otpada sa ovlaštenim pružateljem te usluge – društvo „Bio ulja“ d.o.o. Državni inspektorat je dana 22. prosinca 2025. godine sastavio zapisnik iz kojeg je razvidno da je navedenom inspektoratu od strane prvookrivljene dostavljena sva tražena dokumentacija, te da inspektorat u tom predmetu ne nalazi elemenata daljnje postupanje. Ujedno ista nije prekršajno kažnjavana te predlaže izricanje što blaže prekršajne sankcije.
4.1. Drugookrivljenik TĆ u pisanoj obrani negirao je počinjenje prekršaja. Isti je samo suvlasnik u obrtu no ta činjenica nije dovoljna za njegovu prekršajnu odgovornost već se mora dokazati što je on konkretno učinio ili propustio učiniti. Drugookrivljenik nije bio prisutan inspekcijskom nadzoru, nije potpisao predmetni zapisnik, zapisnik ne sadrži niti jednu činjenicu koja bi opisivali neki propust tog okrivljenika, niti je ono bio osoba zadužena za upravljanje biorazgradivim otpadom.
5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su prigovor protiv prekršajnog naloga od 02. rujna 2025. godine, zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 14. srpnja 2025. godine, podnesak branitelja sa pisanom obranom okrivljenika i prilozima od 08. svibnja 2026. godine, te je izvršen u vid u prekršajnu evidenciju za okrivljenike iz kojih je vidljivo da su oba okrivljenika prekršajno nekažnjavana.
6. Članak 22. stavak 3. Zakona o gospodarenju otpadom propisuje da je proizvođač biootpada dužan predati biootpad odvojeno od drugog otpada ovlaštenoj osobi ili reciklirati biootpad na mjestu nastanka. Člankom 165. st. 1. toč. 5. u svezi st. 3. istog Zakona propisano je da će se fizička osoba – obrtnik kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu 5000,00 do 50.000,00 kuna (663,61 do 6.636,41 eura) ako je proizvođač biootpada i nije predao biootpad odvojeno od drugog otpada ovlaštenoj osobi, a nije reciklirao biootpad na mjestu nastanka (članak 22. stavak 3.)
7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, u prvom redu iz obrane prvookrivljene ČĆ koja je priznala počinjenje prekršaja, koji navodi su potkrijepljeni citiranim materijalnim dokazima (posebice zapisnikom o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 14. srpnja 2025. godine); Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinio prekršaj koji im se stavlja na teret. Ujedno je iz priložene dokumentacije od strane prvookrivljene razvidno da je ista u kratkom roku preko ovlaštenih osoba zbrinula predmetni otpad te time otklonila posljedice prekršaja (što je i utvrdio Državni inspektorat naknadnim izvršenim nadzorom). Glede prekršajne odgovornosti drugookrivljenika TĆ, suprotno njegovoj obrani, napominje se da ista nesporno proizlazi iz zakonskih odredbi koje određuju pravni status obrta odnosno odredbe Zakona o obrtu (Narodne novine br. 143/13, 127/19, 41/20, dalje Zakon o obrtu). Člancima 33. i 33. istog zakona propisana je osobna odgovornost svakog obrtnika (pa i onoga u zajedničkom obrtu) za sve obveze obrta, za koji odgovaraju osobno cijelom imovinom. Dakle za razliku od pravne osobe, gdje može biti odvojena odgovornost pravne i odgovorne osobe (jer pravna osoba ima odvojenu pravnu osobnost), odgovornost članova obrta je neodvojivo povezana uz fizičku osobu obrtnika. Dakle inspekcijskim nadzorom ovlaštenog tužitelja dana 14. srpnja 2025. godine utvrđen je predmetni propust obrta čiji je suvlasnik drugookrivljenik, te naknadnim nadzorom je utvrđeno da je predmetni obrt uklonio uočene propuste prema Zakonu o gospodaranju otpadom, stoga je drugookrivljenik kao suvlasnik obrta samom tom činjenicom odgovoran za počinjenje predmetnog prekršaja te je nebitno što on osobno nije bio prisutan službenim radnjama Državnog inspektorata.
7.1. Ističe kako je sud sukladno uvidu u navedene dokaze, izvršio manje izmjene činjeničnog opisa predmetnog prekršaja, smatrajući da time ne zadire u identitet presude i optužbe, kao i da je način počinjenja djela u dovoljnoj mjeri određeno. Naime isti je dodao u četvrti red činjeničnog opisa riječ: „nisu“ koja očitom omaškom u pisanju nije navedena, te time nije prekoračio optužbu jer je samo specificirao radnju počinjenja prekršaja.
8. Pri odmjeravanju kazne vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobe okrivljenika, pa je tako kao olakotne okolnosti cijenio priznanje prvookrivljene kojim je pridonijela bržem okončanju postupka, uklanjanje posljedica prekršaja, te prekršajnu nekažnjavanost oba okrivljenika. Kako s druge strane kod okrivljenika nisu utvrđene otegotne okolnosti, sud smatra da olakotne okolnosti u dovoljnoj mjeri pretežu da opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona. Stoga je okrivljenicima izrekao kazne u nižem iznosu od najmanjeg koji zakon propisuje za predmetni prekršaj, te će se na taj način prema stajalištu suda ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja prijekora za počinjeni prekršaj, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.
8.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te dostupne podatke o imovnom stanju okrivljenika.
Hvar, 14. svibnja 2026. godine
Zapisničarka
Sutkinja
Olivera Dedić,v.r.
Lara Menđušić,v.r
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Hvaru, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni sud.
Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, ovlaštenom tužitelju, u spis
