Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2607/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetniku iz odvjetničkog društva Musulin i suradnici, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. OIB:10840749604 iz Zagreba, Slavonska avenija 1b, zastupanog po punomoćniku LE, dipl.iur., po generalnoj punomoći Su-1269/23, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1219/24-20 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1219/24-20 od 23. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužitelja, te se odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1219/24-20 od 23. srpnja 2025. preinačuje i rješava:

Nalaže se tuženiku da pored pravomoćno dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.506,27 eura, u roku od 15 dana naknadi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 130,30 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. OIB:10840749604 iz Zagreba, Slavonska avenija 1b, platiti tužiteljici BE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari te novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 1.349,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 884,00 eura od 29. travnja 2024. godine do isplate,

- iznos od 250,00 eura od 23. siječnja 2024. godine do isplate te na

- iznos od 215,00 eura od 26. travnja 2024. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.506,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.129,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari u iznosu od 149,90 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 40,00 eura od 08. veljače 2024. godine do isplate te na

- iznos od 60,00 eura od 04. ožujka 2024. godine do isplate,

kao neosnovan.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 215,00 eura od 25. travnja 2024. godine do 26. travnja 2024. godine kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima tužiteljica podnosi žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i dosuditi trošak žalbenog postupka.

3. Žalbu protiv dijela presude u dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva (točka I. izreke) podnosi i tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. ZPP-a, predlažući preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška tuženiku.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka u pogledu odluke o glavnoj stvari nisu osnovane, dok je djelomično osnovana žalba tužiteljice glede odluke o troškovima postupka.

6 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog stanja na tako utvrđeno činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete činjenično utemeljenom na tvrdnji da je štetu pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 26. kolovoza 2023., a koju je skrivio osiguranik tuženika.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost;

-da nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 2.500,00 eura;

- da nije sporno da su tužiteljici potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani ;

- da nije sporna visina novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari u iznosu od 250,00 eura;

- da je spora je visina tužbenog zahtjeva i osnova tužbe u odnosu na tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja;

- kako je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igor Stipančić, utvrđeno :

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila višestruke tjelesne ozljede: natučenje desne nadlaktice i područja desnog ramena, natučenje čeonog dijela glave, trzajnu ozljedu vrata, natučenje lijeve natkoljenice i potkoljenice s prednje strane te natučenje donjeg dijela vanjske strane lijeve potkoljenice i područja lijevog nožnog zgloba s vanjske strane, po štetnom događaju je pregledana u Hitnoj kirurškoj ambulanti,

- da su neke ozljede utvrđene kasnijim pregledima, kao što je trzajna ozljeda vrata, ali kasnije liječenje da ne ukazuje da je ta ozljeda bila takve naravi i težine da je bila potrebna imobilizacija te ista da nije ostavila trajne posljedice, dok je ozljedu natučenja u području vanjske strane lijeve potkoljenice i gležnja tužiteljica najduže liječila, da je provela liječenje mirovanjem, imobilizacijom elastičnim zavojem, a potom i fizikalnom terapijom te je načinila pregled ortopeda 04. ožujka 2024. godine, koji je indicirao MR gležnja;

- da je kako je prilikom kliničkog pregleda vještak utvrdio: hod uredan bez šepanja, hod na prstima i petama izvodi; glava na palpaciju kao i izlazišta kranijskih živaca bezbolna; PVM vratnog dijela normotonična; palpacija spinoznih nastavaka bezbolna; izmjerene kretnje vratne kralješnice uredne za dob i spol; kretnje u ramenima obostrano jednake u punom opsegu; na nogama nema vidljivog deformiteta niti ožiljaka, koža potkoljenice uredne boje i trofike; palpacijski navodi bol iznad lijevog lateralnog maleola; s vanjske strane donjeg dijela lijeve potkoljenice iznad lateralnog maleola na odsječku od cca 5 cm palpabilno nešto tvrđa konzistencija potkožnog tkiva (može odgovarati organiziranom hematomu); pri jačem pritisku navodi bol; kretnje u gležnjevima obostrano jednake; pri terminalnoj inverziji lijevo navodi da osjeća nelagodu; nema nestabilnosti gornjeg nožnog zgloba; testove koordinacije izvodi uredno; u Rombergu stabilna;

- da je zadobivena ozljeda natučenja donjeg dijela vanjske strane lijeve potkoljenice i područja lijevog nožnog zgloba s vanjske strane ostavila trajne posljedice u omjeru od 2%-3%, koje se očituju povremenim bolovima i nelagodom u vanjskoj strani lijevog gležnja i potkoljenice iznad gležnja pri duljem stajanju prije svega statičkom opterećenju;

- da je tužiteljica usiljed ozljede trpila bol jakog intenziteta do 4 dana, srednjeg oko 8-9 dana, a manjeg još do 5 tjedana, s time da povremena bol ulazi u smanjenje životnih aktivnosti, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je do 2 dana, srednjeg intenziteta 3-4 dana i manjeg do 4 tjedna sveukupno;

- da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna u ukupnom trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja, otežanog služenja desnom rukom koja je bila imobilizirana mitelom, a potom je trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna dva puta tjedno po 3 sata zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog opterećenja, priprema i nabavka hrane i slično, te

- da zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica nema naruženja.

10. Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 3.200,00 eura, imovinsku štetu radi tuđe njege i pomoći u iznosu od 184,00 eura, odnosno ukupno 3.384,00 eura, od čega je odbio nesporno isplaćenog iznosa od 2.500,00 eura, te tužiteljici dosudio daljnjih 884,00 eur, potom po osnovi naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari iznos od 250,00 eura, te na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 215,00 eura, odnosno ukupno 1.349,00 eura, dok je odbio tužbeni zahtjev na ime: naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege za više traženih 3.129,90 eura, na ime naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari za više traženih 149,90 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja za više traženih od 100,00 eura .

11. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, te u nalazu i mišljenju sudskog vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

12. Dosuđena visina naknade neimovinske i imovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

13. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Sukladno odredbi članka 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

15. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

16. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da kod tužiteljice ne postoje duševne boli zbog naruženja, o čemu je dao valjano obrazloženje (točka 14. obrazloženja) koje ovaj sud prihvaća i koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju .

18. U konkretnom slučaju težina povrede tužiteljice te okolnosti predmeta slučaja opravdavaju dosudu zatražene naknade neimovinske štete kako je to cijenio i prvostupanjski sud. Naime, trajanje jačine fizičkih bolova važni su elementi koji utječu na visinu pravične novčane naknade, no na isto utječu i sve ostale okolnosti slučaja koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio, posebno pitanje straha kojeg je tužiteljica doista trpjela. Pri tome je sud prvog stupnja uzeo u obzir i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. , pri čemu je za navesti da isti ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade već prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir i sve okolnosti konkretnog slučaja, a kako je to učinio sud prvog stupnja. Naime, sud prvog stupnja kada je utvrđivao visina neimovinske štete učinio je to u skladu s kvalifikatornim okolnostima, odnosno ukupnim posljedicama na tužiteljičino zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, s jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, dakle, pojavnim oblicima kroz koje se ograničenje prema nespornim utvrđenjima manifestira.

19. Dakle, odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost(pravična novčana naknada). Pri tome su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju.

20. I naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u skladu sa odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a, u iznosu od 184,00 eura, pri čemu je vodio računa o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege, uz napomenu da ni u postupku u vezi njih nije bilo drukčijih utvrđenja koja bi opravdala neki drugi iznos od priznatog.

21. Pravilno je tako sud u odnosu na visinu štete kako neimovinske, tako i imovinske ocijenio visinu iste, pa žalbeni navodi tuženika vezano za odmjerenu visinu štete zbog smanjene životne aktivnosti tužiteljice kao previsoko određenu, kao i tužiteljičina žalbena analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa štete iz pobijane presude zapravo se svode na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužitelju, jer je nezadovoljan visinom utvrđene naknade, kao suviše nisko dosuđenom, nisu doveli u sumnju prvostupanjsku presudu.

22. Kako je sud kada je utvrđivao visinu kako nematerijalne, tako i materijalne štete to učinio u skladu sa kvalifikatornim okolnostima sama činjenica postojanja inflatornih kretanja i porast potrošačkih cijena koje ističe tužitelj po utvrđenju ovog suda u konkretnom slučaju ne opravdava dosuđenje daljnjeg iznosa štete s kojim je tužitelj odbijen kao neosnovan.

23. Što se tiče troškova liječenja tužiteljice u dosuđenom iznosu od 215,00 EUR (točka I. prvostupanjske presude), žalba tuženika je neosnovana, a glede odbijenog iznosa od 100,00 EUR (točka IV. prvostupanjske presude), žalba tužiteljice nije osnovana.

24. Naime, Vrhovni sud RH je u nekoliko svojih odluka izrazio stajalište prema kojem je o troškovima liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO-a, potrebno odlučiti ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, Vrhovni sud RH zauzima shvaćanje da ako su tako nastali troškovi liječenja bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama (Rev x-151/2015, Rev-1040/2013).

25. Osnova za odbijanje potraživanja po osnovi troškova liječenja nastalih u privatnim poliklinikama redovito se pronalazi u zakonskoj odredbi prema kojoj je svatko dužan voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što bi inače bila (članak 1092. ZOO-a).

26. Tužiteljica potražuje iznos od 215,00 EUR na ime troškova pretrage MR lijevog gležnja, a koji trošak potkrjepljuje računom koji dostavlja u spis (list 30 spisa). Kako je tužiteljica obavila preglede u instituciji izvan sustava HZZO-a, potrebno je utvrditi da je taj pregled bio nužan i neophodnan, a isto proizlazi iz stanja spisa. Sama činjenica da se je tužiteljica pokušala naručiti za obavljanje te pretrage u ugovornoj ustanovi HZZO-a dana 08. ožujka 2024. koju je dobila za dan 06. kolovoza 2024., dakle pet mjeseci kasnije, da tada, a što potvrđuje i sudski vještak nije mogla znati o kakvom se oštećenju radi i da li će biti potrebno daljnje liječenje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je opravdano tužiteljica zbog zabrinutosti za svoje zdravlje obavila tu pretragu privatno, čime je i po ocjeni ovog suda opravdan zahtjev tužiteljice radi naknade tog troška ( članka 1095. stavka 1. ZOO-a). Kada se ima u vidu predmet spora-naknada štete, glede ovog troška nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu članka 87. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br.72/25), budući isti predmetno nije primljenjiv.

27. Tužiteljica potražuje i iznos od 40,00 EUR - trošak bazena, te iznos od 60,00 eura- pregleda ortopeda, a koji trošak potkrjepljuje računima koje dostavlja u spis (list 31 i 33 spisa), za koje prema stanju spisa proizlazi kako tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da iste nije mogla ostvariti u primjerenom roku u javnim zdravstvenim ustanovama kao osiguranik HZZO-a, već upravo stanje spisa ukazuje suprotno, a kako to uostalom pravilno obrazlaže prvostupanjski sud (točka 17. obrazloženja), a koje prihvaća i ovaj sud, posljedično čemu te troškove ni ovaj sud ne nalazi opravdanima.

28. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

29. Prvostupanjski sud je pravilno uspjeh tužitelja cijenio kako u odnosu na osnov tako i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, obzirom na iznesena osporavanja tuženika.

31. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj je valjalo priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude. Kako je tužitelj prije završetka raspravljanja odnosno prije zaključenja glavne rasprave zatražio trošak pristupa na ročište za objavu i donošenje presude, a na isto je punomoćnik i pristupio, to mu je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i temeljem Tbr.9. t.3. Tarife valjalo dosuditi trošak od 125,00 eura, koji je bio potreban za vođenje parnice. Isto tako osnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu je valjalo priznati trošak za pristup vještaka na glavnu raspravu u iznosu od 50,00 eura, jer se dokaz vještačenjem sukladno članku 260.stavku 1. i 2. ZPP-a provodi prije svega usmeno na raspravi a može se, ukoliko sud tako odluči, podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave, pa je navedeni trošak opravdan. S obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu 64,27 %, to joj je valjalo dosuditi iznos od 80,34 eura na ime pristupa na ročište za objavu presude, te u cijelosti trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 eura (oni ne ovise o uspjehu u sporu), odnosno ukupno 130,34 eura.

32. Međutim, protivno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud pravilno nije priznao tužitelju trošak sastava podnesaka od 01. listopada 2024., i od 25. veljače 2025. u visini 25 bodova za svaki. Naime, tužiteljica je u podnesku od 01. listopada 2024. iznio navode već iznesene u ranijem podnesku, dok u podnesku od 25. listopada 2025. predlaže zakazati ročište radi saslušanja tužiteljice, što sud čini sukladno raspoloživom terminu. S obzirom na navedeno, trošak sastava tih podnesaka, nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

33. Slijedom iznijetih razloga, djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice u odnosu na odluku o trošku, valjalo je tužiteljici, pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.506,27 eura, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 130,34 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 23. srpnja 2025. do isplate, dok se za preostali iznos od 125,00 eura žalba tužiteljice odbija kao neosnovana. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

34. Obzirom da tužiteljica u odnosu na glavnu stvar nije uspjela sa svojom žalbom, već je uspjela samo u odnosu na trošak postupka(djelomično) koji se sukladno odredbi članku 35. stavak 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, to mu sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras-Ivanišević