Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-77/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Teuti Palčić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2016/2019-47 od 22. kolovoza 2025., 14. studenog 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2016/2019-47 od 22. kolovoza 2025.

Obrazloženje:

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 1.101,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.06.2019. do isplate te naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 2.568,52 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.08.2025. do isplate, sve to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući ju u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u korist tuženika, odbijanjem dosuđenog iznosa naknade štete, barem u pretežnom dijelu, podredno ukinuti i vratiti na ponovan postupak, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice u visini od 1.101,60 eura sa zateznim kamatama na ime naknade štete za ozljede koje je pretrpila uslijed ugriza tuženikovog psa. Taj zahtjev tužiteljica temelji na načelu objektivne odgovornosti za štetu nastale od opasne stvari iz članka 1063. u vezi sa odredbama članaka 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) s obzirom na to da je neimovinska šteta nastala od ugriza pasa.

6. Tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi nejasni i međusobno proturječni. Naime tuženik ukazuje na to da bi tužiteljica bila isključivo kriva za nastanak štetnog događaja odnosno barem pretežno doprinijela istom jer da bi tužiteljica predmetne prigode samoinicijativno ušla u dvorište, bez najave zvonom, znajući da je prostor čuvan od psa, te da na strani ukućana tuženika, kojima je pas bio povjeren na čuvanje nema objektivne odgovornosti za nastali događaj jer se isto nije moglo pretpostaviti, izbjeći niti otkloniti. Ističe kako navedeno ispričava tuženika odnosno oslobađa ga odgovornosti barem u pretežnom dijelu a što da je dovelo i do relativno bitne povrede ZPP-a jer da je time što sud nije ispitao oslobađajuće okolnosti na strani tuženika sud počinio i povredu članka 8. ZPP-a jer je izostala brižljiva i savjesna ocjena izvedenih dokaza, zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, što se posebno odnosi na iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, te na činjenicu, a koju Sud u obrazloženju presude propušta iznijeti, zbog čega se sama presuda ne da ispitati, da je tužiteljica u desetak navrata prije štetnog događaja dolazila u kuću u kojoj u prizemlju živi svekar tuženika, bez da se ikada bilo kakav događaj vezan uz psa tuženika nije dogodio.

6.1. Dakle, tuženik ne osporava visinu utvrđene naknade već samo odgovornost tuženika u smislu da bi sukladno članku 1067. ZOO-a vlasnika trebalo osloboditi (barem djelomično) odgovornosti za štetu.

7. Za napomenuti je kako se u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458 stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 stavak 1. i 2. ZPP-a). Stoga drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitnih povreda parničnog postupka nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a. Ističe se kako je vrijednost predmeta spora u tužbi bila označena kao 10.600,00 kuna ali da je tijekom postupka, nakon vještačenja, podneskom od 16. rujna 2020. tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev na način da je isti smanjila na iznos od 8.300,00 kuna pa se ovaj spor, sukladno odredbi članka 464. stavka 2. ZPP-a, ima provesti sukladno odredbama zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

8. U ovom stadiju postupka nije sporno da je 04. travnja 2019. tužiteljicu ugrizao pas u tuženikovoj kući kojom prigodom joj je nastala ozljeda, a time i neimovinska šteta, te da je pas u vlasništvu tuženika.

9. Nadalje, u ovom stadiju postupka je sporno je li se tuženik ima osloboditi odgovornosti za štetni događaj, u cijelosti ili djelomično, odnosno je li tužiteljica sama doprinijela nastanku štetnog događaja odnosno je li tuženik dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećene, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

10. Odredba članka 1063. ZOO-a određuje:

„Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.“

10.1. Odredba članka 1063. ZOO-a određuje:

„Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.“

10.2. Odredbe članka 1067. ZOO-a određuje:

„(1) Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

(2) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

(3) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.

(5) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.“

11. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a te je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude mogu ispitati. Naime, tuženik ukazuje na povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ali presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju sa sadržajem provedenih dokaza i presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost.

12. Sud prvog stupnja smatra da je pas opasna stvar te da postoji odgovornost tužene u okviru odredbe članka 1063. ZOO-a jer da štetu koja je nastala u vezi sa opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu sukladno članka 1064. ZOO-a odgovara vlasnik opasne stvari. Stoga smatra da je tuženik odgovoran za štetu kao imatelj opasne stvari i da postoji njegova isključiva odgovornost.

13. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno, na temelju iskaza svjedoka, utvrdio da je pas koji je počinio predmetnu štetu zaista opasna stvar. Naime, u prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je, s obzirom na karakteristike psa (pas mješanac, težak 50 kg, po prirodi nestašan) i utvrđene hodograme postupanja (pažnja prilikom puštanja osoba koje nisu ukućani u kuću, zatvaranje psa na gornji kat kuće kada bi tužiteljica dolazila u posjet) zaista bilo potrebno postupanje s povećanom pažnjom prilikom rukovanja s istim. Ističe se kako pas predmetne prigode nije bio na povodcu te kako je isti uveden u prostoriju, a činjenica da je u prostoriji boravila tužiteljica je, po svemu sudeći, svim ukućanima bila poznata. Žalbeni navodi kako se pas više puta susreo s tužiteljicom i kako prilikom tih susreta nije došlo do incidenata nije od utjecaja u ovom postupku jer je očito da je narav psa takva da je pri svakom susretu s osobama koji nisu ukućani bilo potrebno držati psa pod kontrolom i upotrijebiti povećanu pažnju koja je prilikom nastanka štetnog događaja izostala.

14. Prvostupanjski sud je analizom provedenih dokaza u ovom postupku, po mišljenju ovog suda, pravilno zaključio da se u ovom konkretnom slučaju tuženik ne može osloboditi objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a jer ne postoji isključiva a ni djelomična krivnja odnosno doprinos oštećene za nastanak štetnog događaja kako to pogrešno ističe tuženik. Naime, po stavu suda prvog stupnja kojeg kao pravilnog prihvaća i ovaj sud, tuženik nije dokazao da je tužiteljica skrivila napad u smislu da je šteta nastala isključivo radnjom oštećene, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti ili da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Ističe se kako su, i tuženik i njegovi ukućani znali da se tužiteljica nalazi u njihovoj kući te je njen dolazak bio ranije dogovoren, a znali su da je i njihov pas nepredvidiv, po njihovim riječima “nestašan“, izrazito zaštitnički nastrojen i da ga treba držati izvan i uklanjati iz prostora u kući i dvorištu na kojem se nalaze osobe koje nisu ukućani.

15. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo.

16. Kako dakle, nisu osnovani tuženikovi žalbeni razlozi te kako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 14. studenog 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac