Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-826/2023-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja UB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupog po punomoćnici Saneli Džuzdanović Ligutić odvjetnici u Splitu, protiv prvo tuženika ŠB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugo tuženika LB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Marijani Mastelić Jašić odvjetnici u Splitu, [adresa], te treće tužene JB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mrdeža Šimi odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi treće tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku posl.br. P-1936/2021 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Uvaženjem žalbe treće tužene preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku posl.br. posl.br. P-1936/2021 od 5. svibnja 2023. u točki I. izreke u odnosu na treće tuženu JB te u točki II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj UB vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u 1/3 dijela te da se isti temeljem ove presude ovlašćuje zatražiti i postići uknjižbu navedenog prava na svoje ime u 1/3 dijela, uz istodobni izbris toga prava sa imena JB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 1/3 dijela suvlasništva, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tužitelju da treće tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 1.243,75 eur u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da treće tuženoj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,06 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te da se isti temeljem presude ovlašćuje zatražiti i postići uknjižbu navedenog prava na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris toga prava sa imena: ŠB za 1/9 dijela, LB, za 5/9 dijela, te JB za 1/3 dijela suvlasništva, sve u roku od petnaest dana prijetnjom ovrhe dok je u točki II. izreke naloženo treće tuženoj JB naknaditi tužitelju troška parničnog postupka u iznosu od 1.791,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija treće tužena iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tužena predlaže uvaženje žalbe uz naknadu joj troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužene je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem njegova prava vlasništva na na suvlasničkim dijelovima tuženih na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] uz ovlaštenje za uknjižbu njegova prva vlasništva u cijelosti na predmetnoj nekretnini.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da su u kartonu zemljišta za K. O. [katastarska općina] ( zemljišne knjige za istu katastarsku općinu nisu u cijelosti formirane) vrhu u odnosu na česticu zem. [katastarska čestica] kao suvlasnici upisani LB za 5/9 dijela, ŠB za 1/9 dijela, te JB za 1/3 dijela,

- da je upis suvlasništva treće tužene JB u odnosu na predmetnu nekretninu u 1/3 suvlasnička dijela izvršen 17. siječnja 2017. pod brojem ZP-17/17 na temelju ovršnog rješenja od 11. rujna 2014. posl.br. Ovr-96/11 te je evidentirano brisanje zabilježbe ovrhe upisane pod brojem Ovr-96/11 (ZP-55/11) i pod Ovr 1133/12 (ZP-231712), sve glede 1/3 udjela TB te je evidentiran upis izvan knjižnog vlasništva (dosuda) vrhu utužene nekretnine na ime

JB, ovdje treće tužene,

- da se je naprijed navedeni ovršni postupak posl.br. Ovr-96/11 vodio po prijedlogu treće tužene JB kao ovrhovoditeljice i [adresa] protiv ovršenika ĐB radi naplate novčane tražbine na nekretninama ovršenika u kojem postupku je 11. rujna 2014. doneseno rješenje o dosudi kojim je kupcu ovrhovoditelju u ovom postupku treće tuženoj JB, između ostalih (ukupno četrnaest) nekretnina dosuđeno i vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], površine 94,00 m2, K. O. [katastarska općina], za 1/3 dijela (suvlasnički razmjer upisan svrhu svih nekretnina obuhvaćenih ovrhom na imenu TB),

- da je u istom predmetu rješenjem (o namirenju) od 6. veljače 2017., iz kupovnine dobivene prodajom nekretnina, uključivo i predmetne, u suvlasništvu ovršenika TB za 1/3 dijela, dosuđene ovrhovoditeljici, kupcu, JB

- namirene su tražbine na ime sudske pristojbe iznos od 400,00 kuna, na ime troškova ovrhe iznos od 9.037,50 kuna, te na ime kamata i glavnice iznos od 93.324,15 kuna, dok ostali dio od 14.708,93 kuna do iznosa ukupne tražbine ovrhovoditelja od 108.033,08 kuna utvrđene na dan 24. lipnja 2014 godine ostao je nepodmiren,

- da je zaključkom donesenim u predmetu prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-96/11 odgođeno uredovanje suda određeno za dan 3. svibnja 2016. godine radi provedbe ovrhe ovršnom radnjom predaje nekretnine ovrhovoditelju – kupcu, ovdje treće tuženoj JB, jer je ista kao ovrhovoditeljica podneskom od dana 27. travnja 2016. povukla prijedlog za uvođenje u posjed kupljenih nekretnina,

- da su u posjedovnom listu kao posjednici predmetne nekretnine upisano prvo i drugo tuženi svaki u ½ dijela,

- da je prijeporna nekretnina u posjedu tužitelja te da je ista sastavni dio ograđenog dvorišta stambenog objekta tužitelja,

- da se prijeporna nekretnina bar od 1969. tj. od vremena zaključenja kupoprodajnog ugovora između pravne prednice tužitelja FB kao kupca i AB udove U kao prodavateljice, računajući posjed prednika tužitelja tete FB i majke IB, nalazi u poštenom posjedu tužitelja više od pedeset godina,

- da je površina iste u cijelosti inkorporirana unutar površine dvorišta koje okružuje stambeni objekt, nesporno u vlasništvu tužitelja, a koje je prema susjednim nekretninama i javnom putu u cijelosti ograđeno kameno betonskim zidovima, dijelom i starim suhozidom, što da sve ukazuje na dugogodišnji posjed opisanog stambenog kompleksa,

- da je posjed tužitelja i kao njegovih prednika tete FB i majke IB

UB na prijepornoj nekretnini neometan,

- da u vrijeme kada je pravna prednica tužitelja FB temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora stupila u posjed prijepora zemljište koje je držala u posjedu i na koje je polagala prava ogradila čime da je jasno ukazala na vlasništvo i posjed prijepora,

8. Slijedom naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je stvarni vlasnik prijeporne nekretnine tužitelj budući je, pravo vlasništva iste, računajući i posjed prednika tete EB i majke IB , stekao dosjelošću posjedovanje iste u razdoblju dužem od pedeset godina pa kako se tužitelju u poštenom posjedu prijepora nalazi od 1969. pa nadalje tj. u razdoblju dužem od dvadeset godina koje je odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV) a polazeći od činjenice da se poštenje posjeda poštenje posjeda sukladno odredbi stavka 5. članka 18. ZV-a predmnijeva te da treće tužena nije dokazala da su prednici tužitelja ili tužitelj bili nepošteni posjednici prijepora zaključuje da je tužitelj stvarni vlasnik prijepora pa kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

9. Obrazlaže prvostupanjski sud da na pravilnost njegova zaključka upućuje činjenica - da su prvo i drugo tuženi iako upisani posjednici prijeporne nekretnine te u otvorenom zemljišno knjižnom kartonu za utuženu nekretninu upisani suvlasnici i to prvo tuženik ŠB u 1/9 dijela ( koje pravo istog je upisano temeljem ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od ranijeg ovlaštenika ĐB) i drugo tužena LB za 5/9 dijela, svojim priznanjem činjeničnih navoda tužbe i tužbenog zahtjeva u bitnome priznali i znanje da su njihovi pravni prednici raspolagali (prodali) izvanknjižno vlasništvo utužene nekretn ine pravnoj prednici tužitelja FB. Nadalje ističe da ranije u zemljišno knjižnom kartonu upisani ovlaštenik TB, u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. ožujka 2002. te Aneksa istom od od 22. siječnja 2004. te njegovo evidentiranja 08. ožujka 2005. pod brojem ZP-51/05 pravo glede prijepora nije imao pa smatra da ga nije niti mogao prenijeti na dugoga obrazlažući da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima jer da je tada izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine za cijelo bila tužiteljeva majka IB. Š rođena FB.

10. Smatra prvostupanjski sud da neovisno o tome što je 1/3 suvlasništva predmetne nekretnine bilo predmetom ovrhe koja se je provodila prema ovršeniku TB kao u kartonu zemljišne knjige upisanom nositelju prava izvanknjižnog suvlasništva 1/3 dijela nekretnine, da tužena na njemu formalno upisani suvlasnički dio prijepora nije mogla steći bez obzira na provedeni postupak javne dražbe jer da TB iako u kartonu zemljišne knjige upisani suvlasnik nije bio ovlaštenik navedenog prava. Zbog navedenog smatra prvostupanjski suda da se treće tužena neutemeljeno poziva na odredbu čl. 110. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 131/20, 93/14, 114/20, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) koja na poseban način štiti savjesnog stjecatelja – kupca prava na javnoj dražbi te nepoznavanje stvarnog stanja vlasništva u situaciji kao što je konkretna kada za nekretninu ne postoje zemljišne knjige, kada ista nije pregledana u ovršnom postupku te kada je vrijednost iste utvrđena na temelju podataka nadležne Porezne uprave bez pregleda stvarnog stanja posjeda (ovršenih TB nije bio upisani posjednik) i vlasništva. Zaključuje prvostupanjski sud da upravo procesno ponašanje treće tužene tijekom opisanog postupka ovrhe (Ovr-96/11), kada je ista odustala od uobičajenog i procesno očekivanog uvođenja u posjed kupljenih nekretnina, pa i predmetne, da ukazuje na činjenicu da treće tuženoj nije bilo nepoznato ili joj nije moglo ostati nepoznato stvarno stanje posjeda i vlasništva utužene nekretnine, tj. da isto implicira zaključak da je sama provedba ovrhe prema TB, kraj opisanog stanja, obavljena „formalno“ bez utvrđenja stvarnog stanja vrhu prava koje je bilo predmetom ovrhe.

11. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke pobijane presude temelji na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a te treće tuženu koja je izgubila parnicu obvezuje na naknadu parničnog troška tužitelju za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa), uvećano za trošak provedenog očevida te sudskih pristojbi.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi suprotno žalbenim navodima treće tužene u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. U postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

14. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na koji ovaj sud u povodu žalbe pazi i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP -a).

15. Naime, osnovano treće tužena upire žalbom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u odnosu na istu prihvatio.

16. Prema odredbi čl. 101. st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12., dalje OZ/96) prema odredbama kojeg je provedena ovrha pod posl.br. 96/11 te doneseno pravomoćno rješenje o dosudi nekretnine posl.br. Ovr - 96/11 od 11. travnja 2014. propisano je da će u rješenju o dosudi nekretnine sud odrediti da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu, u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom.

17. Prema odredbi st.3. toga članka zemljišnoknjižni sud će obavit upise iz stavka 1. i 2. ovoga članka na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine i potvrde ovršnog suda da je kupac položio kupovninu u skladu s tim rješenjem. U slučaju iz članka 118. stavka 4. ovoga Zakona sud će tu potvrdu izdati tek pošto kupac položi preostali dio kupovnine u skladu s rješenjem o namirenju.

18. Nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine i pošto kupac položi kupovninu, sud će donijeti zaključak o predaji nekretnine kupcu ( čl. 101.st.4. OZ/96)

19. Prema odredbi čl. 114. st.1. ZV-a vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (stavak 1.).

20. Na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (stavak 2.).

21. Prema odredbi čl. 126. st.1. ZV-a odlukom suda ili drugog tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom (stavak 1.).

22. Pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi (stavak 2. čl. 126. ZV-a).

23. Polazeći od sadržaja naprijed citiranih propisa te u postupku utvrđene činjenice da je suvlasnički dio prijeporne nekretnine dosuđen treće tuženoj pravomoćnim rješenjem o dosudi nekretnine posl.br. Ovr-96/11 od 11. rujna 2014. i da je temeljem tog rješenja proveden upis prava suvlasništva iste u kartonu zemljišta za k. o. [katastarska općina], tada suprotno zaključku prvostupanjskog suda valja zaključiti da je treće tužena stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine na temelju odluke suda, pa su stvarna prava drugih osoba, pa tako i stvarno pravo vanknjižnog vlasništva koje je glede iste kako to utvrđuje prvostupanjski sud imao tužitelj na predmetnoj nekretnini, u odnosu na istu prestala.

24. Pogrešno prvostupanjski sud stjecanje prava treće tužene na prijepornoj nekretnini koje se temelji na pravomoćnoj odluci suda isključuje primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige te pogrešno zaključuje o postojanju okolnosti zbog kojih bi treće tužena temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi bila nesavjesni stjecatelj suvlasničkog dijela ovršenika TB.

25. Ovo iz razloga jer se kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjeren ja u zemljišne knjige radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla gdje pravni slijednik pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (čl. 115. ZV -a), na koji način treće tužena nije ostvarila upis svog prava suvlasništva na prijepornoj nekretnini u kartonu zemljišta za k. o. [katastarska općina].

26. Treba napomenuti da su i dosjelost i stjecanje na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi drugačiji pravni temelji stjecanja prava vlasništva (čl. 114. ZV-a) od onog koji se utemeljuje na pravnom poslu pa kod istih nema stjecanja vlasništva uz načelo povjerenja u zemljišne knjige.

27. S ovim u vezi valja istaći da iako rezultat provedenog dokaznog postupka upućuje na činjenicu da je tužitelj računajući i posjed prednika do donošenja pravomoćnog rješenja o dosudi posl.br. Ovr-96/11 od 11. rujna 2014. koje rješenje je doneseno u ovršnom postupku koji je je provodio spram ovršenika TB koji je u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik prijepora, stekao pravo vlasništva dosjelošću budući je u poštenom posjedu prijepora bio u razdoblju dužem od onog kojeg zakon propisuje za stjecanje vlasništva dosjelošću ( par od 1969. pa nadalje) tako po njemu stečeno pravo izvanknjižnog vlasništva koje nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi po shvaćanju ovoga suda ne može se suprotstaviti pravu treće tužene, koja je temeljem rješenja o dosudi- odluke suda, stekla suvlasnički dio prijepora pravo koje je temeljem tog rješenja kao pravomoćne odluke suda i upisano u kartonu zemljišta , i to neovisno o činjenici što nije stupila u posjed nekretnine te što se u posjedu nekretnine nalazi tužitelj.

28. Ovo iz razloga jer kupac nekretnine na javnoj dražbi koja se vodi po pravilima koja uređuju ovršni postupak, stječe pravo vlasništva kupljene nekretnine pravomoćnošću rješenja o dosudi , dakle odlukom suda pa mu za to stjecanje nije potreban niti upis u zemljišnu knjigu.

29. Prema shvaćanju ovoga suda sve osobe koje su sudjelovale u ovršnom postupku u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o dosudi ali i osobe koje bi imale neko pravo na predmetu ovrhe, zaštitu svog prava mogli su s uspjehom ostvariti samo u tome postupku ovrhe i prodaje. Ako su u nekom svom pravu povrijeđeni učinjenom prodajom i rješenjem o dosudi – izvan postupka u kojem je doneseno to rješenje zaštitu ne mogu ostvariti prema kupcu nekretnine iz rješenja o dosudi, pa niti pozivom na neku njegovu nesavjesnost iz razdoblja koje je prethodilo dosudi.

30. Naime, treće tužena nekretninu nije stekla pravnim poslom već odlukom suda, pravomoćnim rješenjem o dosudi kojom odlukom kao i njezinim učincima ( napose u situaciji kao što je konkretna kada je provođenje ovrhe bilo evidentirano u kartonu zemljišta ) su vezani svi oni na koje se predmetna ovrha odnosi, pri čemu bi suprotno shvaćanje vodilo osporavanju pravomoćne sudske odluke izvan postupka u kojem je donesena a zahtjevu kakav je tužitelj postavio u ovom postupku imalo bi značaj anuliranja prava treće tužene kao kupca ujedno i ovrhovoditelja iz ovršnog postupka posl.br. Ovr-96/11 a što niti jednom normom nije dopušteno. Konačno treba naglasiti da je i odredbom čl. 102. OZ/96 propisano da ni ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 101. ovoga Zakona.

31. Suprotno stavu prvostupanjskog suda treće tužena koja je suvlasništvo prijeporne nekretnine stekla na temelju pravomoćne odluke suda , kako to osnovano upire žalbom nije trebala istraživati stvarno stanje posjeda te stvarno izvanknjižno vlasništvo niti se o nesavjesnosti treće tužene može osnovano zaključivati činjenicom što ista nije tražila predaju nekretnine u posjed budući je isto čin same realizacije stečenog prava na temelju odluke suda a ne i način stjecanja.

32. Slijedom naprijed iznijetog budući je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te pogrešno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na treće tuženu temeljem odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a valjao je preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev u odnosu na treće tuženu kao neosnovan odbiti.

33. Nakon preinačenja prvostupanjske presude treće tužena je u cijelosti uspjela u parnici pa je na temelju odredbe čl. 166.st.2., 154.st.1. i 155. ZPP-a valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka te treće tuženoj sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa),dosuditi trošak postupka u ukupnom iznosu od .1.243,75 eur a koji trošak se odnosi na trošak sastava odgovora na žalbu ( Tbr.8.t.1., 100 bodova) te zastupanja na ročištima 16. prosinca 2021., 3. veljače 2022., 17. ožujka 2022. i 16. ožujka 2023. ( Tbr.9.t.1., za svako po 100 bodova) sve prema vrijednosti boda od 1,99 eur te uvećano za PDV od 25 %.

34. Sukladno odredbi Tbr.10.t.1. Tarife treće tuženoj je dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 311,06 eur.

35. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke u odnosu na prvo i drugo tuženika kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković