Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-155/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku u Krku, protiv tuženica-protutužiteljica pod 1. MVJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. TVJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 5. ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao slijednica u zemljišnoj knjizi upisane ĆV, [adresa], koje zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Albaneze Babić i Jasmina Milosavljević iz Krka, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-288/2024-20 od 7. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja- protutuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka pod točkom II., III., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo suvlasništva na 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se slijedom navedenog ovlašćuje po pravomoćnosti ove presude na uknjižbu prava suvlasništva na citiranoj nekretnini uz ispis ĆV na ¼ dijela, a što su I., II. i III. tuženice-protutužiteljice dužne trpjeti.

II. U preostalom dijelu, u kojem tužitelj-protutuženik traži utvrđenje da je suvlasnik i u preostale 3/4 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da su tužene-protutužiteljice FVJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela, TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela vlasnice na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

IV. Ovlašćuju se tužene-protutužiteljice da po pravomoćnosti ove presude zatraže upis prava vlasništva sa imena upisane z.k.vlasnice ĆV, [adresa], na svoje ime i u svoju korist u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to svaka u ¼ dijela.

V. Nalaže se tužitelju da tuženicama naknadi trošak postupka u iznosu od 1.300,00 EUR, u roku od 15 dana".

2. Žali se tužitelj-protutuženik (u daljnjem dijelu teksta: tužitelj) i pobija prvostupanjsku odluku pod točkom II., III. IV. i V. izreke, sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka, je utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je k. č. [katastarska čestica] upisana u gruntovno tijelo 5, koje se kao novo tijelo otvara 1956. godine rješenjem poslovnog broja Z-336/56, i razvidno je da je pod istim brojem Z-336/56 provedena uknjižba temeljem diobene pogodbe od 21. svibnja 1956. između EV ud. M, HV r. PV i PV r. PV pa je nekretnina uknjižena kao vlasništvo HV. BV. (Iz upisa posl. br. Z-439/53 na listu AII (list 55 spisa) razvidno je da je z.č. [katastarska čestica] nastala na temelju prijavnog lista broj 1/53 i to cijepanjem z.č. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] na nove z.č. [katastarska čestica], [katastarska čestica] i

- da je predmetna nekretnina nastala cijepanjem 1953. godine,

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-200/74 iza pok. HV ž. BV (bake tužitelja) nekretnina uknjižena kao vlasništvo BV iz [adresa] (djeda tužitelja) a zatim 1976. na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. BV T88/76 upisani su kao vlasnici ĆV (majka tužitelja), ĆV JV i ĆV CV,

- da je 26. studenog 2002. zaprimljen pod poslovnim brojem Z-6194/02 na uknjižbu diobni ugovor zaključen 29. siječnja 1998. između ĆV T, ĆV M i ĆV, kojim je ova nekretnina pripala ĆV (izvornik iz zbirke isprava Z-6194/02 (list 97-101 spisa) na kojem su potpisi vidljivi),

- da prema diobnom ugovoru od 29. siječnja 1998. proizlazi da je predmet ugovora imovina koju su CV pok. T, JV pok. T i ĆV naslijedili iza svojih roditelja BV. F i HV rođ. PV, koja se imovina nalazi u posjedovnom listu 162 za k. o. [katastarska općina] i da je prema istom ĆV pripala i k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] za koju tužitelj navodi da čini cjelinu sa predmetnom,

- da prema povijesti promjena za k. č. [katastarska čestica], ali i k. č. [katastarska čestica] proizlazi da su obje katastarske čestice od osnutka katastarskog operata bile upisane u posjedovni list broj 162 da je kao nositelj tog posjedovnog lista bio upisan CV pok. M, da je temeljem rješenja Z-1569/76 (pod kojim brojem je kako je to razvidno iz zemljišne knjige provedena ostavina iza pok. CV BV O-80/76) prešlo na BV pok. BV i druge, a 1993. prema rješenju O-88/76 upisani su svi posjednici ĆV, JV pok. BV i CV p. BV, a temeljem ugovora o diobi od 29. siječnja 1998. upisana je u posjedovni list broj 1555 CV ĆV iz [adresa],

- da iz ostavinskog spisa O-186/05 proizlazi da je majka tužitelja umrla 2005. godine, da je tom spisu bio priložen posjedovni list broj 1555 u kojeg je bila upisana k. č. [katastarska čestica], a nije pribavljen zemljišnoknjižni izvadak i nekretnina je navedena kao izvanknjižno vlasništvo upisano u PL 1555 pa je sukladno sporazumu supruga ostaviteljice i djece nekretnina raspoređena djeci ostaviteljice svakome za ¼ dijela.

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog zaključuje da je djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i to za ¼ dijela predmeta spora.

8. Žalbeni sud je suglasan sa zaključkom suda prvog stupnja unatoč žalbenim navodima tužitelja.

9. Naime, žalbeni navodi tužitelja da je usmenom diobom provedenom 1976. godine, majka tužitelja postala samovlasnik predmeta spora, a tužitelj također usmenom diobom samovlasnik nekretnine od 1985. godine ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja s obzirom na rezultate dokaznog postupka.

10. Iz spisa nepobitno proizlazi, a s obzirom na činjenično stanje da je diobeni Ugovor između majke tužitelja i njene braće zaključen 1998. godine (list 28-32 spisa) koji je ovjeren prema izvorniku isprava pod brojem Z-1694/02 (list 97-101 spisa), da predmet spora prema navedenom ugovoru pripada ĆV, prednici tužitelja.

11. Prema ostavinskom rješenju iza smrti navedene osobe (O-186/05-list 14-16 spisa) proizlazi da je predmetna nekretnina izvanknjižno vlasništvo pokojnice i da su djeca – tužitelji, i tuženi- nasljednici svaki za ¼ dijela predmeta spora.

12. Stoga, očito nema dokaza u spisu koji bi potvrdili navode tužitelja o usmenoj diobi iz 1976. godine između majke tužitelja i njene braće, a time i između majke tužitelja i tužitelja.

13. Daljnji žalbeni navodi glede očevida predmeta spora i svjedoka koji su upoznati sa usmenom diobom ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja jer teret dokaza na okolnosti predmeta spora je na tužitelju – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) i prema stanju u spisu ne proizlaze navodi o usmenoj diobi kada je majka tužitelja tek 1998. diobom stekla predmetnu nekretninu.

14. Pozivanje žalitelja na cijepanje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] koje sve zajedno čine cjelinu od 44.000 m 2 ne ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva kad iz spisa proizlazi da je predmetna nekretnina nastala cijepanjem 1953. godine iz čest. zem. [katastarska čestica], koje cijepanje je nastalo za potrebe diobe između EV, bake tužitelja – HV i PV koje su bile suvlasnice za 1/3 dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju iz 1950. godine, iza smrti pok. ŽV.

15. Prema tome, ni u ovom dijelu s obzirom na rezultate dokaznog postupka nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Žalbeni navodi glede neposjedovanja tuženica predmeta spora te da je tužitelj u posjedu predmeta spora od 1985. godine također nisu osnovani.

17. Dosjelost kao osnova stjecanja vlasništva osniva se na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, pošten i istinit ili suprotno tome nezakonit, neistinit i nepošten). Zakonit posjed je onaj posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Pošten posjed postoji ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Istinit je posjed ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Navedena kakvoća posjeda uvjetuje i različite vrste dosjelosti: redovnu - na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, izvanrednu - na temelju posjeda koji je samo pošten.

18. Prema tome, definitivno nema elemenata glede dosjelosti i osnovanosti tužbenog zahtjev s ovog naslova.

19. To što je eventualno tužitelj u posjedu nekretnine, a ne tuženice to ne iskazuje na ispunjenje zakonskih pretpostavki sa naslova dosjelosti jer nema poštenja kod tužitelja kod nepobitne činjenice da je nakon smrti majke tužitelja ostavinskim rješenjem utvrđeno izvanknjižno vlasništvo pokojnice glede predmeta spora i nasljeđivanje nekretnine od strane zakonskih nasljednika za po ¼ dijela.

20. Prema tome, tužitelj je znao za rješenje o nasljeđivanju i za ostavinsku masu pokojnice tako da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. To što tuženi nisu eventualno znali gdje je nekretnina i nisu je koristili to ne opravdava zahtjev tužitelja s ovog naslova.

22. Teret dokaza s ovog naslova je na strani tužitelja, a iz rezultata dokaznog postupka isto ne proizlazi.

23. Očito prema stanju spisa proizlazi da tužitelj koristi predmetnu nekretninu više od idealnog dijela – ¼ dijela – bez odobrenja tuženika,- suvlasnika predmeta spora. To što koristi nekretninu ne ukazuje na pošteni posjed iste.

24. Žalbeni navodi glede prihvaćanja protutuženog zahtjeva s obzirom na naprijed navedeno ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja jer iz rezultata dokaznog postupka nepobitno proizlazi pravo suvlasništva predmetne nekretnine za po ¼ dijela što pravilno utvrđuje i zaključuje sud prvog stupnja.

25. To što predmetna nekretnina nije provedena u zemljišnu knjigu suda to je iz razloga što se radi o izvanknjižnom vlasništvu pok. majke tužitelja (tako proizlazi iz ostavinskog rješenja).

26. Navodi tužitelja da je tako navedeno u ostavinskom rješenju jer nasljednici nisu znali za predmetnu nekretninu ukazuje upravo na pravilan zaključak suda prvog stupnja, a to je činjenica da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja za više od ¼ dijela predmeta spora.

27. Kako žalbeni navodi ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja to je valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić