Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-44/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Zdravka Pintarića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠR, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja RR protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovnog broja: K-304/2024-69 od 5. prosinca 2025., nakon održane javne sjednice 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja RR kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Pazinu presudom poslovni broj: K-304/2024-69 od 5. prosinca 2025., je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25., dalje u tekstu: ZKP/08-25) oslobodio optužbe optuženog ŠR, zbog kaznenog djela protiv ugleda i časti iz čl. 149. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 ZKP/08-25 privatni tužitelj RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl . 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 i to paušalnu svotu u iznosu 150,00 eura, uplatom u korist Državnog proračuna RH u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude, kao i trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 188,16 eura, trošak dopune grafološkog vještačenja u iznosu od 188,16 eura i trošak pristupa vještaka Natalie Milanje Hribar na raspravu i usmenog davanja nalaza i mišljenja u iznosu od 105,00 eura, a koji će se naplatiti prijenosom iz predujmljenih sredstava sa sudskog pologa, kao i nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u visini koja će biti određena naknadno posebnim rješenjem temeljem čl. 148. st. 4. ZKP/08 -25, ukoliko takav zahtjev bude postavljen.

2. Protiv te presude žali se privatni tužitelj po punomoćnici ŠRU, odvjetnici, zbog po puno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženika proglasi krivim, a podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08-26) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u odsutnosti uredno obaviještenih punomoćnice privatnog tužitelja RR, odvjetnice ŠRU, optuženika ŠR te branitelja optuženika Velimira Došena, odvjetnika.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da privatni tužitelj u žalbi uvodno istaknute žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i „pogrešne primjene materijalnog prava“ (pravilno: povrede kaznenog zakona), u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da se sadržajno radi samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time de je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-26, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-26).

7. Privatni tužitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji pobijanu presudu .

7.1. Konkretno, žalitelj prvenstveno upire na iskaz majke optuženika RRU iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da je optuženik ne samo bio upoznat sa sadržajem sporne disciplinske i kaznene prijave, već je i tražio od roditelja da riješe njegov problem, te im je sugerirao da pronađu način kako da privatnog tužitelja prijave nadležnim institucijama, tako da je Prijava/Pritužba bila odraz onoga kako se osjećao.

7.2. Slijedom takvog iskaza majke optuženika, žalitelj drži da je razvidno da je optuženik bio sa svime upoznat pa da je time počinio terećeno kazneno djelo, konkretno, kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11.

7.3. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje, žalitelj nalazi i kao posljedicu toga što je sud odbio ponovno ispitati i suočiti roditelje optuženika na okolnost kontradiktornog iskazivanja.

8. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelji sveobuhvatne, pažljive i kritičke analize te pravilne ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, s pravom zaključio da u konkretnom slučaju nije na pouzdan način dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djela.

8.1. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da obranu optuženika u kojoj je u bitnome tvrdio da nije sastavio i potpisao predmetnu Pritužbu, te da nije bio upoznat s njezinim sadržajem, u svome iskazu podupire njegov otac KR, dok s druge strane iz iskaza njegove majke proizlazi suprotno (naime, iz njezinog iskaza proizlazi da je isti ne samo bio upoznat sa sadržajem sporne disciplinske i kaznene prijave, već je i tražio od roditelja da riješe njegov problem, te im je sugerirao da pronađu način kako da privatnog tužitelja prijave nadležnim institucijama, tako da je Prijavu/Pritužbu potpisao te je ona bila odraz onoga kako se osjećao).

8.2. Privatni tužitelj u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu ocijenio obranu optuženika i iskaz njegovog oca KR, dok s druge strane, po mišljenju žalitelja neosnovano, nije prihvatio iskaz njegove majke u navedenom pravcu, a koji ukazuje da je optuženik bio sa svime upoznat pa da je time počinio terećeno kazneno djelo, konkretno, kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11.

8.3. Suprotno takvom stavu privatnog tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju pažljive i kritičke analize iskaza navedenih svjedoka, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, a naročito u vezi s drugim izvedenim dokazima pravilno zaključio da se iskaz majke optuženika ne može prihvatiti kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu.

8.4. Naime, ta svjedokinja je, za razliku od optuženika i njegovog oca, u svome iskazu tvrdila da je optuženik potpisao predmetnu Prijavu/Pritužbu jer je ona bila doista odraz toga kako se osjećao, međutim, takve njezin tvrdnje opovrgavaju rezultati provedenog grafološkog vještačenja iz kojih proizlazi da optuženik nije potpisao svoje ime na predmetnoj Pritužbi na rad odvjetnika, dok s druge strane isti potvrđuju obranu optuženika i iskaz njegovog oca prama kojima optuženik nije sastavio niti potpisao predmetnu Pritužbu, te nije bio upoznat s njezinim sadržajem.

8.5. Slijedom toga, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi kao izvjesno da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

8.6. Sve prethodno navedeno ujedno upućuje na zaključak da žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da je za pravilno utvrđenje navedenih spornih činjenica bilo potrebno ponovno ispitati i suočiti roditelje optuženika na okolnost kontradiktornog iskazivanja.

9. Budući da žalba privatnog tužitelja nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08- 26 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček