Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-330/2024

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐV, zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru od 12. ožujka 2024. br. K-603/2021, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĐV kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da je optuženi ĐV u neubrojivom stanju počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. u vezi člankom 34. KZ/11 te iz članka 243. stavka 1. i 4. u vezi člankom 34. KZ/11 te mu je na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 i članka 51. stavka 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS) određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju šest mjeseci, time da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako optuženik ne započne liječenje na slobodi do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu.

2. Određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je optuženi ĐV po branitelju Ivanu Bitangi, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i „dr.“, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optužba odbije ili optuženik oslobodi od optužbe.

4. Na žalbu nije podnesen odgovor.

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer pobijanu presudu nije moguće ispitati iz razloga što presuda nema razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, iako u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale. Suprotno tomu, pobijana presuda je u svemu jasna i razložna, bez proturječnosti, a prvostupanjski je sud utvrdio i obrazložio sve odlučne činjenice.

7.1. Optuženik u žalbi tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a za koje optuženik smatra da je ostvareno kroz povredu prava na obrazloženu sudsku odluku. Naime, optuženik smatra da je u presudi prvog stupnja izostala analiza i zaključak prvostupanjskog suda glede obrane optuženika, iskaza oštećenika, izostanak očitovanja na prigovore koje je obrana imala na iskaze oštećenika, čime optuženik upire na povredu odredbe članka 468. stavka 2. ZKP/08. Prema praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su ti razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. S tim u vezi, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, razlozi pobijane presude u cijelosti udovoljavaju zahtjevima iz članka 459. stavka 5. ZKP/08 i ne predstavljaju puko prepričavanje sadržaja dokaza. Naprotiv, nakon izlaganja nespornih činjenica i utvrđivanja koje su sporne činjenice, prvostupanjski sud na temelju sadržaja izvedenih dokaza daje posebno obrazloženje ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza te daje jasne i potpune razloge kojima se vodio pri rješavanju pravnih pitanja i to osobito u pogledu utvrđenja da li je optuženik inkriminiranih prilika počinio protupravna djela. Prema tome nedostatak na koji ukazuje žalba u pobijanoj presudi nije ostvaren. Stoga su žalbeni prigovori o povredi prava na pravično suđenje zbog arbitrarne odnosno neobrazložene prvostupanjske presude, u cijelosti su neosnovani.

7.2. Slijedom navedenog, u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire žalitelj, a ni njezinim ispitivanjem sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 nije utvrđeno postojanje niti jedne od postupovnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Također nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, iako navedenu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže. To iz razloga što su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi protupravnih djela iznude u pokušaju, a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Stoga, u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

9. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik u žalbi tvrdi da niti jedan od izvedenih dokaza ne potvrđuje da u konkretnom slučaju ne postoji dug oštećenih prema optuženiku. Pri tome optuženik u žalbi ukazuje da se oštećenici nisu mogli usuglasiti glede vrijednosti dogovorenih radova, isplaćenog predujma, ostatka cijene, naknadnih dogovora (promjene izvornog dogovora glede obujma radova i sl.). Pored toga da nema nikakve potvrde plaćanja izvršenih radova.

9.1. Analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka, te povezujući inkriminirano postupanje optuženika s provedenim dokazima, valja istaći da žalitelj pogrešno ocjenjuje provedene dokaze, subjektivno zauzima stav u pogledu istih, a posebno analize iskaza svjedoka i oštećenika. Međutim, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je inkriminiranih prigoda optuženik postupio na način kako ga se i tereti. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje.

9.2. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaze oštećenih TV i KV cjeneći ih životnim i uvjerljivim. Naime, oštećeni TV i KV suglasno iskazuju da im je optuženik tijekom 2017. godine obavljao radove na kući koje nije dovršio te da je oštećenik KV platio optuženiku sve radove koje im je izvršio te da oštećenici ne duguju novac optuženiku, a što potvrđuje i svjedokinja VV, kćerka od oštećenih TV i ŽV. Pored toga oštećena TV je iskazivala da joj je optuženik dana 30. srpnja 2020. prišao te joj uputio riječi prijetnje „Trebate mi dati te novce, u suprotnom ću vas sve poubijati, zaklati ću vas!“, dok je oštećeni KV iskazao da ga je optuženik 28. srpnja 2020. sustigao automobilom, spustio suvozačevo staklo te uputio riječi prijetnje: „Hoćeš ti platiti meni novce, ako nećeš zapamtiti ćeš me dobro“, a koje riječi prijetnje su kod oštećenih TV i CV izazvale osjećaj straha. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Denisa Sabljara iz kojeg proizlazi da optuženik boluje od duševne bolesti Psychosis F23.9 koja je sada u stanju remisije, da je ovisnik i o marihuani F12.2 te da je u vrijeme počinjenja predmetnih protupravnih djela bio neubrojiv. Prema tome pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj negira počinjenje inkriminiranih protupravnih djela.

9.3. Prema tome, kada se uzme u obzir sama dinamika predmetnih događaja i način postupanja optuženika, odnosno da je optuženik prvo prijetio oštećenom KV, a potom i TV s ciljem da na takav način od njih iznudi 10.000,00 eura, a do predaje novca nije došlo, tada su se, u tako opisanim ponašanjima optuženika, suprotno žalbenim navodima, ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela iznude u pokušaju, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud.

9.4. Žalbom optuženik, osim toga, tvrdi da prvostupanjski sud nije s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje terete optuženika i koje mu idu u korist (članak 9. stavak 1. ZKP/08), a potom ocjenjivao svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima (članak 450. stavak 2. ZKP/08). Pored toga da je prvostupanjski sud povrijedio i odredbu članka 3. ZKP/08 jer je sve činjenice u kojima je postojala dvojba sud prvog stupnja tumačio na štetu optuženika. U konkretnom slučaju, suprotno stavu optuženika, prvostupanjski sud je izveo dokaze koji idu na teret istom kao i one koji mu idu u prilog, a potom je dao svoju jasnu i cjelovitu ocjenu svih izvedenih dokaza i obrane optuženika. Nakon toga se na nedvojben način očitovao koje dokaze drži vjerodostojnima, te na kojima je temeljio svoju odluku. Stoga sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu članka 9. ZKP/08 niti postoji dvojba oko odlučnih činjenica, pa da bi uopće došla u obzir primjena članka 3. stavka 3. ZKP/08 na koju, pogrešno, upućuje optuženik.

9.5. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

10. Optuženik u žalbi tvrdi da ne postoje uvjeti za određivanje psihijatrijskog liječenja na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine br. 76/14., dalje u tekstu: ZZODS/14) budući da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Denisa Sabljara proizlazi da se optuženik uredno psihijatrijski liječi, da je u stanju remisije zbog čega trenutno ne postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela.

11. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Denisa Sabljara utvrdio da optuženik boluje od Psychosis F23.9 koja je sada u stanju remisije, da je ovisnik i o marihuani F12.2 te da u vrijeme počinjenja predmetnih protupravnih djela zbog naprijed navedene teške duševne bolesti nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja i upravljati svojom voljom. Imenovani vještak psihijatar je mišljenja da i dalje postoji rizik od počinjenja težeg kaznenog djela u budućnosti kod optuženika, ali da se rizik od počinjenja težeg kaznenog djela kod optuženika može otkloniti mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 51. stavka 2. ZZODS/14 optuženiku izrekao mjeru obveznog liječenja na slobodi, a potom upozorio optuženika sukladno članku 554. stavku 1. ZKP/08 da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

12. Kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, temeljem članka 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 14. svibnja 2026. godine

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš