Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-114/2026

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Plančić kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 29. prosinca 2025 . br. K-385/2025, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog SF preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja u pogledu njezina trajanja te se na temelju članka 68. stavka 2. KZ/11 izriče da sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može trajati do proteka roka provjeravanja, s tim da će se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja do prestanka izvršenja dijela kazne zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a nakon toga izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

II. Odbijaju se žalbe optuženog SF u ostalom dijelu i državnog odvjetnika u cijelosti kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku pod brojem K-385/2025 od 29. prosinca 2025. optuženi SF proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Potom je na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene kazne zatvora izvršava dio kazne u trajanju od šest mjeseci, a dio kazne od osam mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da se optuženiku u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 02. listopada 2025. godine, kada je lišen slobode po djelatnicima policije, do 29. prosinca 2025. godine kada je istražni zatvor nad istim ukinut.

3. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženiku je određena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, za koju je određeno da će trajati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 određeno je da se optuženik oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka te da isti padaju na teret proračunskih sredstava Općinskog suda u Šibeniku.

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izreče bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

6. Protiv te presude žalbu je podnio i optuženi SF po branitelju Milanu Macuri, odvjetniku iz Šibenika, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izreče uvjetnu osudu te duže trajanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

7. Na žalbu nije podnesen odgovor.

8. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

9. Žalba optuženog SF djelomično je osnovana, a žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

10. Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik smatra da je kaznena sankcija koja je izrečena optuženiku neprimjerena i preblaga pa da se takvom sankcijom neće postići svrha kažnjavanja. Pritom ukazuje na nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrice dr. Sandre Vuk Pisk iz kojeg proizlazi da je optuženik teški ovisnik o opojnim drogama, da iskazuje nemotiviranost i manjkav uvid u svoje stanje, da po svakoj demisiji s bolničkog liječenja opetovano nastavlja s uzimanjem psihoaktivnih tvari da se ne može kontrolirati i dodatno kompromitira narušene kognitivne funkcije uz sve intezivnije i dulje psihotične epizode pa da optuženikovo priznanje i kajanje nisu posljedica toga da je optuženik svjestan svojih postupaka i posljedica koje takvi postupci nose već da je priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela i izrazio kajanje kako bi ishodovao blažu kaznu. Pored toga ističe da je optuženik prethodno u dva navrata bio pravomoćno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela prijetnje te da je prvostupanjski sud pogrešno olakotnim cijenio da je optuženik u vrijeme počinjena inkriminiranog kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv budući da se u takvo stanje doveo jer je zloupotrijebio tablete koje su mu propisane zbog ovisnosti.

11. Nasuprot tome, optuženik smatra da mu je izrečena prestroga kaznena sankcija i da bi se svrha kažnjavanja postigla i izricanjem uvjetne osude uz duže trajanje izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. S tim u vezi ističe da prvostupanjski sud ne cijeni pravilno da iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice dr. Sandre Vuk Pisk nedvojbeno proizlazi da je optuženik osoba s teškim duševnim smetnjama te da se u stanje bitno smanjene neubrojivosti nije doveo samoskrivljeno.

12. Razmatrajući žalbene navode stranaka, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za optuženika. Tako je pravilno optuženiku olakotnim cijenjeno što je prihvatio krivnju i na taj način pridonio efikasnosti i ekonomičnosti sudskog postupka, izrazio kajanje zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela te da je u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku otegotnim cijenio upornost i ustrajnost pri počinjenju predmetnog kaznenog djela te da je optuženik prethodno pravomoćno osuđen zbog istog kaznenog djela prijetnje. U odnosu na žalbeni navod državnog odvjetnika da se optuženik u stanje bitno smanjene neubrojivosti doveo samoskrivljeno treba kazati da ta tvrdnja nije potvrđena nalazom i mišljenjem vještakinje psihijatrice dr. Sandre Vuk Pisk, pa je činjenicu da je optuženik u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio bitno smanjeno neubrojiv pravilno prvostupanjski sud cijenio olakotnom.

13. Imajući na umu sve naprijed pravilno utvrđene i valjano ocijenjene olakotne i otegotne okolnosti, mišljenje je i ovog drugostupanjskog suda da je kazna zatvora od jedne godine i dva mjeseca, upravo kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja, težini i pogibeljnosti predmetnog kaznenog djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika. Uzimajući u obzir sve navedeno te činjenicu da je optuženik boravio u istražnom zatvoru skoro tri mjeseca, a što je na njega odgojno utjecalo tada je stajalište i ovog suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga mu je prvostupanjski sud opravdano na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava šest mjeseci, dok je dio kazne od osam mjeseci uvjetovan vremenom provjeravanja od tri godine. Naime, zaključak je i ovog suda da upravo ovakav odnos uvjetovanog i neuvjetovanog dijela kazne s izrečenim vremenom provjeravanja može utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

14. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi ističe da je osoba s težim duševnim smetnjama kojoj je potrebna pomoć zdravstvenog sustava zbog čega smatra da bi trebalo izreći duže trajanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

14.1. Iz pobijane presude proizlazi da će izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja trajati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. S obzirom da je člankom 68. stavkom 3. KZ/11 propisano da predmetna sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni to je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u korist optuženika u pogledu vremena trajanja izrečene sigurnosne mjere. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu optuženika u tom dijelu te je pobijanu presudu trebalo preinačiti i odlučiti da sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u konkretnom slučaju može trajati do proteka roka provjeravanja, s tim da se tijekom izvršenja dijela kazne zatvora izvršava u okviru zatvorskog sustava, a nakon toga se izvršava izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a sve kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Iz svih navedenih razloga, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 niti sukladno članku 476. stavka 1. točki 2. ZKP/08 druge povrede odredaba materijalnog prava, odlučeno je kao u izreci ove presude (članak 482. i 486. ZKP/08).

U Šibeniku, 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marta Plančić