Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-533/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2891/2018 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženice kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2891/2018 od 7. siječnja 2026. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženica je obvezana isplatiti tužitelju iznos od 9.954,21 eur/75.000,00 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja

1 Fikni tečaj konverzije=7,53450 kn

2018. do isplate, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 10.000,00 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan(točka I izreke). Tuženica je obvezana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2026. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen(točka II izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela citirane presude u točkama I i II izreke žali se tuženica osobno i putem punomoćnika iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.954,21 eur/75.000,00 kn s kamatama i zahtjev za isplatu dosuđenog iznosa parničnog troška.

6. Činjenične navode tužbe tužitelj temelji na tvrdnji da je 28. travnja 2017. sa tuženicom sklopio Ugovor o zajmu, da je tuženica potpisala Potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017. kojom se obvezala vratiti tužitelju 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti nakon 30 dana od dana primitka pozajmice, pa kako tuženica do dana utuženja 29. studenoga 2018. nije vratila pozajmljeni iznos, isti je zatražio tužbenim zahtjevom. Osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja tuženica je pak u odgovoru na tužbu istaknula da je 28. travnja 2017. sa tužiteljem sklopila Sporazum o konzultantskim poslovima koji je potpisala i kojim se obvezala pomoći društvu ... oko otkupa potraživanja od ... prema ... u vlasništvu tužitelja, s time da su stranke dogovorile kako će naknadu za obavljeni posao utvrditi naknadno. Tvrdi da je izvršila svoj dio posla i dala kontakt broj osobe s kojom se trebalo razgovarati o otkupu dugovanja, da bi naknadno utvrdila da društvo ... nije povezano s tužiteljem. Ustraje da nema sklopljen Ugovor o pozajmici, već isključivo Sporazum o konzultantskim poslovima, pa da stoga nije u obvezi povrata utuženog novčanog iznosa.

7. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da je među strankama sporno je li tuženica sklopila Ugovor o zajmu, odnosno je li potpisala Potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017. kojom se obvezala vratiti tužitelju 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, nakon 30 dana od dana primitka pozajmice, kao i je li 10.000,00 eura služilo kao naknada za troškove i rad tuženice kao svojevrsne nalogoprimateljice, u postupku povezivanja tužitelja i odgovornih osoba ... radi otkupa hipotekarnog duga ..., odnosno radi li se o zajmu ili pak naknadi za rad tuženice.

8. U odnosu na pitanje je li tuženica potpisala Potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017., prvostupanjski sud utvrđuje da tuženica nije uvjerljivo iskazivala kada je osporavala svoj potpis na toj potvrdi; naime, da tuženica verbalno neuvjerljivo osporava potpis na Potvrdi o pozajmici jer ne kazuje jasno da potvrdu nije potpisala i da se na potvrdi ne nalazi njezin potpis, sve tim više, kada se ima u vidu i da je tuženica odbila platiti trošak predujma za provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, koji je prethodno predložila. Utvrđuje da je pak tužitelj učinio izvjesnim da je tuženica potpisala Potvrdu o pozajmici, jer to osim potpisa tuženice, potvrđuju i tužitelj i svjedok UT, a i sama tuženica u svojem kasnijem stranačkom iskazu, potvrđujući primitak novca, no, obrazlažući to naknadom za svoj konzultantski angažman.

9. U odnosu na Sporazum o konzultantskim poslovima, koji su stranke potpisale istoga dana, 28. travnja 2017., sud utvrđuje nespornim da je tuženica tužitelju predočila ime osobe, navodnog kontakta u ..., kao i da tužitelj nije uspio otkupiti potraživanje banke. Međutim, tužitelj da tvrdi da je za konzultantske usluge tuženici platio daljnjih 28.000,00 kn, dok tuženica ističe da je iznos od 75.000,00 kn koji joj je predan, dan upravo na ime konzultantskih usluga, naglašavajući da je svjedok UT dio tog novca zadržao za sebe. Utvrđuje da pak svjedok UT, predmetni događaj opisuje donekle drugačije od tužitelja i tuženice, potvrđujući da je iznos od 75.000,00 kn , kao protuvrijednost 10.000,00 eura tuženici dan kao pozajmica koja će se vratiti ukoliko tuženica ne odradi posao oko otkupa potraživanja ..., s time što bi tužitelj, da je uspio sa tim poslom, tuženici isplatio dodatnu nagradu, a iznos od 75.000,00 kn ne bi potraživao natrag.

10. Sud cijeni istinitim i objektivnim iskaz svjedoka UT, koji iako je poslovno povezan s tužiteljem, da je iskazivao sukladno dostavljenim ispravama, te opisao da je 75.000,00 kn tuženici dano kao "pozajmica" tj. nagrada koja se neće morati vratiti tek u slučaju da tužitelj uspije otkupiti potraživanje ... putem osobe s kojom ga je tuženica imala povezati, no od čega nije bilo ništa jer tužitelj potraživanje nije uspio otkupiti. Navedeno sud drži i logičnim kada se ima u vidu da 75.000,00 kn nije mali iznos, a da tuženica nije ponudila tužitelju nikakvu garanciju da su osobe iz banke koje je poznavala, s obzirom da sama nije bila zaposlenica ..., nego osiguravajućeg društva (...), jesu osobe koje s obzirom na povjereni im djelokrug poslova, mogu odlučivati o tome hoće li banka potraživanje prema ... prenijeti za naknadu tužitelju ili s njime povezanom trgovačkom društvu ... Stoga utvrđuje da je tužitelj predao tuženici iznos od 75.000,00 kn, ali pod uvjetom da se posao prijenosa tj. otkupa tražbine uspješno izvrši, a što pojašnjava i zašto su stranke istoga dana potpisale Sporazum o konzultantskim poslovima.

11. Povrh toga, da je iznos od 75.000,00 kn predan tuženici kao naknada za izvršenu uslugu, neovisno o uspjehu otkupa tražbine banke, utvrđuje da bi tada u Sporazumu o konzultantskim poslovima bilo uneseno da je tuženici za to plaćena naknada i da je tuženica nije dužna vratiti, a ne bi ugovorili da će se o iznosu naknade za uspješno obavljeni posao stranke sporazumjeti tek naknadno, kao što su dogovorile. Stoga, kako se već u Sporazumu na koji se tuženica poziva, govori o tome da će se tuženici isplatiti nagrada tek u slučaju uspješno obavljenog posla, a ne o nagradi koja bi se plaćala i u slučaju da otkup potraživanja ne bude uspješno proveden, utvrđuje da navedeno ukazuje na neistinitost iskaza tuženice. Utvrđuje da tuženica zasigurno ne iskazuje istinito i kada tvrdi da bi joj novac predao UT u ime tužitelja, a da bi "za sebe zadržao pozamašnu svotu", jer je potpuno neuvjerljivo da tuženica ne bi znala koji iznos novca je UT za sebe zadržao, a koji iznos je ona primila, i da bi nakon što bi joj bio predan tako umanjeni iznos novca, tuženica unatoč tome, potpisala Potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017.

12. Nadalje, sud ne drži istinitim ni iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da bi 75.000,00 kn predstavljalo pozajmicu te da taj novac nije imao nikakvu vezu sa Sporazumom o konzultantskim poslovima, utvrđenjem da protivno proizlazi iz iskaza svjedoka UT koji je bio prisutan dogovorima stranaka, potpisao Potvrdu o pozajmici te koji nema interesa iskazivati protivno tužitelju.

13. Slijedom izloženoga, sud utvrđuje da iz iskaza svjedoka UT, sadržaja Potvrde o pozajmici, a djelomično i iskaza tužitelja, proizlazi da je tužitelj 28. travnja 2017. predao tuženici iznos od 75.000,00 kn koji se tuženica obvezala vratiti u slučaju da ne dođe do otkupa tražbine koju je ... imala prema ..., pa kako je taj planirani posao otpao, jer osobe koje je navela tuženica nisu mogle osigurati prijenos potraživanja, utvrđuje da je tuženica u obvezi povrata 75.000,00 kn, koje je primila na ime svog sudjelovanja u otkupu tražbine i koje se obvezala vratiti ukoliko se posao ne realizira.

14. Pri tome, sud prvog stupnja utvrđuje da se ne radi o ugovoru o zajmu, već o ugovoru o djelu; Potvrda o pozajmici da simulira postojanje pravnog posla zajma, međutim, cilj tog ugovora da nije bio dati tuženici zajam, već je tužitelj Potvrdom o pozajmici želio osigurati povrat iznosa u slučaju da posao otkupa potraživanja od strane banke propadne, odnosno da se ispostavi da osobe koje je tuženica tvrdila da poznaje, ne mogu osigurati prijenos potraživanja s ... na trgovačko društvo ... Utvrđuje da se stoga radi o ugovoru o djelu iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), kojim se tuženica obvezala obaviti određeni posao(dovesti u vezu tužitelja s osobama iz ... zaduženim za primitak i odlučivanje o ponudama za otkup tražbina), a tužitelj se u slučaju uspjeha obvezao platiti tuženici za to naknadu.

15. S obzirom da su stranke Potvrdom o pozajmici ugovorile da će novac biti vraćen u roku od 30 dana, sud prvog stupnja ocjenjuje da je upravo 30 dana bio rok u kojem su se stranke sporazumjela da će djelo biti izvršeno, odnosno da će u tom roku postati izvjesno može li tuženica putem svojih kontakata osigurati da do otkupa potraživanja od banke dođe. Pri tome se poziva na odredbu čl. 361. st 1. ZOO-a tj. da je ispunjenje obveze tuženice u određenom roku bio bitan sastojak ugovora, pa kako tuženica povjereni posao (djelo) nije izvršila u ostavljenom roku od 30 dana, a prema Sporazumu o konzultantskim uslugama naknada se isplaćivala samo u slučaju uspjeha u otkupu tražbine, kao što potvrđuje i svjedok UT, utvrđuje da je tuženica obvezna vratiti tužitelju sve ono što je dobila na ime predujma naknade, odnosno cjelokupni iznos od 75.000,00 kn. Pritom, utvrđuje da tuženica tijekom ove parnice nije tvrdila da bi zbog izvršavanja poslova za tužitelja imala određene troškove koji bi opravdavali zadržavanje dijela ili cjelokupne predmetne naknade.

16. Cijeneći da je slijedom izloženoga ugovor o djelu stranaka raskinut 29. svibnja 2017. jer je 28. svibnja 2017. istekao rok od 30 dana za izvršenje djela, sud prvog stupnja utvrđuje da je 29. svibnja 2017. dospjelo pravo tužitelja potraživati povrat iznosa od 75.000,00 kn koji se od tada nalazi u imovini tuženice bez pravne osnove, imajući u vidu da je prethodna ugovorna osnova otpala, da se od toga dana tuženica nalazi u zakašnjenju, te da je od toga dana u obvezi plaćanja tužitelju i zakonskih kamata, no koje tužitelj tužbenim zahtjevom traži tek od 29. svibnja 2018., primjenom čl. 1111. st. 1. u u vezi s čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao nepoštena stjecateljica tog iznosa.

17. Istovremeno, cijeneći prigovor zastare tuženice neosnovanim, jer je potraživanje tužitelja dospjelo 29. svibnja 2017., a da je tužitelj tužbu podnio 29. studenog 2018., dakle, prije isteka zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 9.954,21 eur/75.000,00 kn s kamatama od 29. svibnja 2018., te odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

18. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25).

19. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službeno dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

20. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1 u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka.

21. Isto tako, sud prvog stupnja je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

22. Naime, provedeni dokazi potvrđuju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da je tužitelj 28. travnja 2017. predao tuženici iznos od 75.000,00 kn koji se tuženica obvezala vratiti u slučaju da ne dođe do otkupa tražbine koju je ...imala prema ..., da je planirani posao propao, jer osobe koje je tuženica navela nisu mogle osigurati prijenos potraživanja, da se radilo o ugovoru o djelu(čl. 590. ZOO-a), a da je Potvrda o pozajmici simulirala postojanje pravnog posla zajma, pa kako posao otkupa tražbine nije uspio i nije realiziran, pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženica u obvezi vratiti tužitelju iznos od 9.954,21 eur/75.000,00 kn.

23. Pravilno je utvrđeno i da se radilo o ispunjenju obveze u određenom roku (čl. 361. st. 1. ZOO-a), koji je bitan sastojak ugovora, te kako tuženica povjereni posao nije izvršila u ostavljenom roku od 30 dana, a prema Sporazumu o konzultantskim uslugama naknada se isplaćivala samo u slučaju uspjeha u otkupu tražbine, pravilno je utvrđeno da je tuženica u obvezi vratiti tužitelju sve ono što je dobila na ime predujma naknade, a to je konkretno cjelokupni iznos od 75.000,00 kn s kamatama tekućim od 29. svibnja 2018. U navedenom pravcu sud prvog stupnja detaljno je obrazložio koje je dokaze proveo i koje je odlučne činjenice istima utvrdio, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te se tuženica upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

24. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženice o suprotnom, pa tako i da bi za tužitelja uspješno izvršila konzultantske usluge, budući da u konačnici nije došlo do otkupa tražbine koju je ... imala prema ..., odnosno planirani posao je otpao jer osobe koje je tuženica navela nisu mogle osigurati prijenos potraživanja.

24.1. U odnosu na žalbene navode tuženice da je tijekom postupka osporavala da bi se na Potvrdi o pozajmici nalazio njezin potpis, za odgovoriti je da je prvostupanjski sud izvanraspravnim rješenjem od 5. svibnja 2025. pozvao tuženicu u roku od 30 dana uplatiti iznos predujma za provođenje grafološkog vještačenja i da dokaz o uplati dostavi u spis, uz upozorenje da se u protivnom vještačenje neće provesti i smatrat će se da je tuženica odustala od tog dokaznog prijedloga, pa kako je tuženica ovo rješenje uredno primila 20. svibnja 2025., te po istom nije postupila, niti je tražila produljenje roka za uplatu predujma, koji predujam nije uplatila ni do zaključenja glavne rasprave, pravilno je sud odustao od provođenja tog dokaza, a što je i detaljno obrazloženo u odlomku 6. obrazloženja pobijane presude.

24.2. Isto tako, pravilno je odbijen i prigovor zastare predmetne tražbine, jer je potraživanje tužitelja dospjelo 29. svibnja 2017., odnosno protekom roka od 30 dana od potpisa Potvrde o pozajmici, a koja je potpisana 28. travnja 2017., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. studenog 2018., podnesena je u okviru roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

24.3. Slijedom izloženoga, žalbenim navodima tuženice nije dovedena u dvojbu zakonitost pobijane presude, kao i odluka o parničnom trošku koja je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

25. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a i odlučeno kao u izreci ove presude.

26. U preostalom dijelu(odbijajući dio točke I i II izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 14. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović