Poslovni broj: Us I-1443/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja FĆ iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Katji Jajaš, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jajaš&Vukelić d.o.o. Rijeka, Trg 128 brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon javne rasprave zaključene 16. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice zamjenika opunomoćenika tužitelja CĆ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Luke Buratovića, odvjetnika u Splitu i generalne opunomoćenice tuženika ĐĆ, objavljene 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa:UP/I-224-02/22-01/2803, Urbroj:511-01-203-25-4 od 22. veljače 2025. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa:UP/I-224-02/22-01/2803, Urbroj:511-01- 203-25-4 od 22. veljače 2025. odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom prigovara kako osporeno rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čemu je pridonijela činjenica da je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju. Prigovara kako obrazloženje nema osnovne elemente koji su propisani Zakonom o općem upravnom postupku. Prigovara kako je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku budući tužitelj nije saslušan niti mu je omogućena prilika da se očituje o svim činjenicama o kojima je ovisila odluka u ovom postupku. Prigovara kako nije uzeto u obzir da iz nijedne priložene isprave ne proizlazi kako se tužitelj ikada izjasnio kao pripadnik bilo koje druge narodnosti osim Hrvatske, koja okolnost je bitna i odlučujuća prema sudskoj praksi. Navodi kako je priložio potvrdu Nacionalne službe za zapošljavanje od 11. travnja 2022., kao i potvrdu "Društva Hrvatske mladeži Zemun" iz kojih je jasno razvidno da se izjašnjavao kao pripadnik hrvatske narodnosti, na koje se tuženik uopće nije osvrtao prilikom donošenja osporenog rješenja, čime je povrijeđena odredba članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako je tužitelj član društva Hrvatske mladeži Zemuna punih 8 godina, a tuženik nije utvrdio da Društvo održava niz aktivnosti koje se provode i na taj način omogućava obogaćivanje socijalnog života mladih F kroz druženje, informiranje, edukaciju, komunikaciju i međusobno povezivanje s drugim mladim C iz ostalih sredina. Tvrdi kako se Društvo prvenstveno bavi očuvanjem i promicanjem hrvatskog nacionalnog identiteta, kulture i tradicije među mladima u Zemunu i šire u Srijemu. Nadalje, prigovara kako tuženik kao relevantno nije uzeo u obzir činjenicu da je majka tužitelja nesporno hrvatske nacionalnosti poput svojih roditelja, te je tužitelj uz majku kao samohranog roditelja, odrastao u duhu pomicanja ljepote hrvatske kulture i običaja, te je od malih nogu slavio katoličke vjerske praznike sa majkom te u konačnici na isti način odgaja vlastitu djecu. Tvrdi kako upravo zbog utjecaja majčine strane obitelji i odgoja u duhu hrvatskih običaja i kulture u cijelosti prihvatio hrvatsko narodno opredjeljenje. Nadalje, navodi da pored privatne veze s Hrvatskom i osjećajem pripadnosti hrvatskom narodu, trudi se povezati i gospodarstvo dviju zemalja, kao osnivač kompanije koja se bavi trgovinom na veliko prehranom od 2019., te mu je glavna djelatnost tvrtke izvoz robe za Hrvatsku kao i uvoz robe iz Hrvatske u Srbiju, te kako planira osnovati i firmu na teritoriju RH pri čemu bi uložio značajna financijska sredstva i zaposlio ljude u RH. Smatra kako je tuženo tijelo prilikom donošenja odluke o primitku u hrvatsko državljanstvo trebalo sagledati ne samo priložene isprave već cjelokupne životne okolnosti. U tužbi se poziva na brojnu sudsku praksu. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja te dokaza koji proizlaze iz spisa i odgovora na tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis i spis tuženog tijela.

5. U sporu je održana rasprava 16. travnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio 7. travnja 2022.

8. Iz sadržaja obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju pripadnosti hrvatskom narodu odbijen, s obrazloženjem da tužitelj nije priložio dokaze iz koje bi bilo razvidno kontinuirano isticanje pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu tijekom života. Tuženo tijelo je utvrdilo kako je tužitelj kao dokaz svoje nacionalne pripadnosti hrvatskom narodu priložio potvrdu Nacionalne službe za zapošljavanje od 11. travnja 2022. kojom se potvrđuje da se prilikom prijave na evidenciju nezaposlenih na podatak koji nije obvezan izjasnio kao pripadnik hrvatskog naroda, međutim, tuženo tijelo je utvrdilo kako iz potvrde nije razvidno i kada se tužitelj izjasnio kao Đ, a iz prakse postupanja tuženika potvrdu istog sadržaja izdaje Nacionalna služba za zapošljavanje gotovo svima koji ih zatraže. Tuženo tijelo je iz priloženog uvjerenja Ministarstva obrane od 8. veljače 2023. u kojem se tužitelj prilikom uvođenja u vojnu evidenciju nije nacionalno izjasnio, utvrdilo kako se tužitelj u prilikama u kojima je mogao nije izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda. Tuženo tijelo je cijenilo potvrdu "Društva Hrvatske Mladeži Zemun" čije je tužitelj član od 1. srpnja 2018., međutim, u kontekstu sa drugih izvedenim dokazima, kao i u nedostatku istih, utvrdilo kako se ne može donijeti odluka o njegovom primitku u hrvatsko državljanstvo.

9. Slijedom navedenoga, tuženo tijelo je utvrdilo kako tužitelj nije dokazao svoje osobno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu, obzirom da se traži da se ta pripadnost objektivizira na način da se iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda u pravnom prometu, odnosno navođenjem Hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama.

10. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Stavkom 3. istog članka propisao je da iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

11. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da prirođenjem hrvatsko državljanstvo može steći stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava među ostalim i pretpostavci da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.

12. Odredbom članka 26. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim Zakonom drugačije uređeno.

13. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, jer su u upravnom postupku ocijenjeni svi raspoloživi dokazi, te tužitelj nije priložio dokaze za dokazivanje pripadnosti hrvatskom narodu propisane člankom 16. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da je tužiteljev osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu subjektivna kategorija, koja mora biti potkrijepljena materijalnim dokazima - ispravama u kojima će biti jasno označena tužiteljeva opredijeljenost za pripadnost hrvatskom narodu tijekom cijelog njegovog života, a ne samo u trenutku kada je motiviran za stjecanje državljanstva Republike Hrvatske. Prema stajalištu ovog Suda, osnovano je tuženik zaključio kako tužitelj pripadnost hrvatskom narodu nije izražavao isključivo i kontinuirano.

14. Prigovor tužitelja kako se tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja nije osvrtao na potvrdu Nacionalne službe za zapošljavanje od 11. travnja 2022., potvrdu "Društva Hrvatske mladeži Zemun" i činjenicu kako njegova majka ima pripadnost hrvatskom narodu, ovaj Sud je ocijenio u cijelosti neosnovanim iz razloga što iz sadržaja obrazloženja osporenog rješenja jasno proizlazi kako je tuženik iste cijenio prilikom donošenja osporene odluke.

15. Nastavno, Sud smatra potrebnim istaknuti kako se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je ranije (prije podnošenja zahtjeva) deklarirao svoju pripadnost hrvatskom narodnu, obzirom da potvrda Nacionalne službe za zapošljavanje izdana 2022. ne dokazuje kontinuitet u deklariranju pripadnosti hrvatskom narodu, niti je tužitelj dostavio bilo kakvu javnu ispravu u kojoj je naveo pripadnosti hrvatskom narodu, kako to propisuje citirana odredba članka 16. stavka 2. Zakona. Obzirom na nedostatak materijalnih dokaza kojim bi tužitelj dokazao kontinuitet u deklariranju pripadnosti hrvatskom narodu te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, činjenica što tužitelj nije saslušan ili što nisu saslušani svjedoci, nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja i drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. Imajući u vidu navedeno, Sud je raspravnim rješenjem od 16. travnja 2026. odbio dokazni prijedlog tužitelja, za saslušanje tužitelja i predložene svjedoke, ocijenivši iste nesvrsishodnim.

16. Dakle, Sud je stajališta kako je pravilno tuženo tijelo utvrdilo da potvrda "Društva Hrvatske mladeži Zemun" i činjenica kako njegova majka ima pripadnost hrvatskom narodu, nisu dostatni dokazi za dokazivanje pripadnosti hrvatskom narodu u smislu članka 16. stavka 2. Zakona. Tužiteljev osjećaj pripadnost hrvatskom narodu je subjektivna kategorija, koja mora biti objektivizirana i potkrijepljena materijalnim dokazima – ispravama u kojima će biti jasno označena tužiteljeva opredijeljenost hrvatskom narodu tijekom cijelog njegovog života, a ne samo u trenutku kada je motiviran za stjecanje pripadnosti hrvatskom narodu.

17. Naposljetku, prigovor tužitelja kako tuženo tijelo nije obrazložilo svoju odluku, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan obzirom kako je tuženo tijelo dalo razloge svoje odluke te istu obrazložilo upravo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).

18. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja, a kako to proizlazi iz prethodno navedenih razloga ove presude.

19. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

20. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Katji Jajaš, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jajaš&Vukelić d.o.o. Rijeka, Trg 128 brigade Hrvatske vojske 4,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana