Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-98/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZH, zbog kaznenih djela iz članka 179 a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe okrivljenika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. ožujka 2026. broj K-27/2026, u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika ZH odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici pod br. K-27/2026-16 od 2. ožujka 2026. optuženi ZH proglašen je krivim za dva u stjecaju počinjena kaznena djela i to nasilja u obitelji iz članka 179 a KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 sve u vezi članka 51. KZ/1, pa su optuženiku utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 179 a KZ/11, kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je optuženik na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od 25. listopada 2025., pa nadalje.

2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka.

3. Protiv te presude žalbu je uložio optuženi ZH po branitelju, odvjetniku Dinku Sičiću iz Velike Gorice i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu, izmijeni pobijanu presudu i optuženika oslobodi kaznene odgovornosti i izrečene kazne zatvora, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razmatranje Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj u žalbi ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, iako posebno se obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, suprotno navedenoj žalbenoj tvrdnji izloženi razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi su, po ocjeni ovoga suda, u svemu jasni i određeni, a to što se žalitelj sa istim ne slaže, pitanje je činjenične naravi o čemu će biti više govora u dijelu odluke povodom žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je neosnovana žalba optuženika izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 nije utvrdio da bi bile počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U okviru ovog žalbenog osnova žalitelj ističe da se pobijana presuda temelji na iskazu oštećene ŽH i svjedoka AH, vjerodostojnost koji iskaza bi valjalo cijeniti sa krajnjim oprezom obzirom da je oštećenica započela emotivnu vezu sa tim svjedokom u vrijeme dok je još živjela s optuženikom. Suviše toga, prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi nije niti osvrnuo na navode obrane optuženika, osim što je obranu ukratko reproducirao i to bez ocjene njene istinitosti.

8.1. Suprotno izloženim žalbenim navodima žalitelja, pravilno je i valjano prvostupanjski sud okolnosan iskaz oštećene ŽH u kojemu je detaljno opisala ponašanje optuženika prema njoj kada bi je u raznim situacijama vrijeđao, omalovažavao, vikao na nju te joj upućivao prijetnje, cijenio vjerodostojnim te doveo u vezu sa iskazom svjedoka AH kojemu je oštećenica ispričala odnos i ponašanje optuženika prema njoj kada bi je, kako taj svjedok navodi, maltretirao na način da bi joj oduzimao mobitel, zatvarao je u kuću, udarao rukama po tijelu pa i prijetio nožem, a koje ponašanje da je trajalo od početka zajedničkog života. Iz iskaza toga svjedoka proizlazi da je cijeli događaj ispričao svojoj majci i bratu, a majka da je nazvala i sve prijavila jer joj je bilo žao oštećenice. Da je tome tako, proizlazi iz podataka Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji ... od 30. prosinca 2025. prema kojemu je nepoznata ženska osoba prijavila optuženika da vrši nasilje nad oštećenicom. Nastavno tomu, pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećenice doveo u vezu i sa drugim materijalnim dokazima i to sadržajem Izvješća ..., Područni ... od 30. prosinca 2025. iz kojega proizlazi da je taj ... optuženom i oštećenoj, koji imaju zajedničko malodobno dijete, izrekao dvije mjere obiteljsko-pravne zaštite u vremenu od 2024. do lipnja 2025., pri čemu je oštećenica djelatnicima ... opisivala nasilje od strane izvanbračnog supruga-optuženog te ujedno pokazala masnice na nozi. Osnovano prvostupanjski sud prihvaća i iskaz oca oštećenice FH koji je u svom iskazu naveo da mu se kćerka nije požalila na odnos optuženika prema njoj, ali je potvrdio da je bio nazočan njihovim svađama. Osim toga, pravilno prvostupanjski sud prihvaća i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja po vještaku prim. dr. sci. TH iz kojega proizlazi da je optuženik osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na slabom prosječnom nivou, emocionalno je sniženog kapaciteta, pojednostavljenih je, ali i nezrelih i nestabilnih odlika osobnosti, što da odgovara jednostavnijoj strukturi ličnosti, kod kojega je utvrđena konzumacija alkohola na razini štetne uporabe. Stoga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano sud prvog stupnja prihvatio kao vjerodostojnim iskaz oštećenice koji je potvrđen ne samo iskazom svjedoka UH već i drugim u postupku izvedenim dokazima, kako je to prednje izloženo. Prema tome, valjano je obrana optuženika, u kojoj je navodio da je dolazilo do svađa sa oštećenom ali osporavajući da su bile takvog karaktera i intenziteta, kako se teretio, ocjenjena kao nevjerodostojna i neuvjerljiva, obzirom da je u suprotnosti sa izvedenim dokazima.

8.2. Neosnovano žalitelj u žalbi navodi i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da je sud odbio jedini dokazni prijedlog obrane i to da se sasluša majka optuženika HH koja ima saznanja o odnosu između oštećene i optuženog. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, bez obzira što prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje te svjedokinje, smatrajući da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno izvedenim dokazima, time činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno. To stoga što je saslušanjem oštećene, svjedoka NH i UH čitanjem provedenog psihijatrijskog vještačenja za optuženika i drugima materijalnim dokazima, činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima, u potpunosti utvrđeno.

8.3. Dakle, obzirom na sve prethodno izloženo nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon, iako tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže. Naime, prvostupanjski je sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja u stjecaju kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, počinjenih na štetu oštećene ŽH. Stoga, kako ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a na što pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08, to nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

10. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je prestroga i neprimjerena osobi optuženika i težini djela, pa da bi se izricanjem uvjetne osude mogla ostvariti svrha kažnjavanja.

10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno na strani optuženika utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, te je prvo izricanjem pojedinačnih kazni zatvora i to za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 u trajanju od jedne godine te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u trajanju od šest mjeseci, a potom osuđujući optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, utvrđene olakotne okolnosti nije podcijenio a niti precijenio otegotne okolnosti. Ocjena je ovoga suda da će upravo tako izrečena kazna zatvora u cijelosti postići svrhu kažnjavanja propisano člankom 41. KZ/11 a koja se sastoji u tome da se izricanjem kazne utječe na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

11. Slijedom iznijetog, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda optuženika, a niti ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i sukladno članku 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 14. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić