REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-1421/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice ČG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi jednokratne naknade, 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/24-08/84, URBROJ: 524-15-01/2-25- 9 od 7. svibnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula - Pola, KLASA: UP/I-551-06/24-02/268, URBROJ: 139-069-08-26-24-5 od 18. lipnja 2024., obustavljen je postupak priznavanja prava na jednokratnu naknadu kućanstvu tužiteljice, budući da je, slijedom propuštanja tužiteljice da dostavi zatražene dokaze, to tijelo zaključilo da tužiteljica odustaje od predmetnog zahtjeva (podnesenog 29. siječnja 2024.).

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-551-06/24-08/84, URBROJ: 524-15- 01/2-25-9 od 7. svibnja 2025., odlučujući o žalbi tužiteljice, poništio prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio stvar priznavanjem tužiteljičinom kućanstvu pravo na jednokratnu naknadu u iznosu od 250,00 eura, uz određivanje načina isplate naknade. Rješenje od 7. svibnja 2025. doneseno je u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: Us I-101/2025-9 od 3. travnja 2025. godine. Tom je presudom poništeno prijašnje drugostupanjsko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoj socijalni položaj i tvrdi, u bitnome, da joj je trebalo priznati pravo na jednokratnu naknadu u punom iznosu od 464,53 eura. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu činjeničnu ni pravnu argumentaciju, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, u spisima ovosudnih sporova vođenih pod poslovnim brojevima Us I-101/2025 i Us I-631/2022, te u spisu ovoga spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon što se uredno pozvane stranke nisu odazvale na raspravu, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Pravo na jednokratnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti (rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i slično) nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe (članak 45. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi, „Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22 i 71/23, u nastavku teksta: ZSS). Prema stavku 2. toga članka, jednokratna naknada iz stavka 1. navedenoga članka može se priznati i radi radi nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće ili obuće ako se nabava nužnih predmeta u kućanstvu odnosno odjeće i obuće ne može osigurati putem humanitarnih organizacija; djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi polazniku srednje škole koji je korisnik prava na uslugu smještaja u udomiteljskoj obitelji za kupnju obveznih školskih udžbenika, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi; korisniku smještaja u kriznim situacijama radi naknade troškova prijevoza u mjesto prebivališta, vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi, kod drugog pružatelja usluge odnosno u drugu ustanovu; korisniku usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u slučaju trenutačne potrebe koja ne može biti zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja; 5. posvojitelju nakon zasnovanog posvojenja za potrebe posvojenog djeteta.

8. U osporavanom rješenju tuženika citirane su i druge mjerodavne odredbe ZSS-a. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

9. Raspravnim rješenjem od 25. veljače 2026. Sud je pozvao tuženika da se precizno izjasni o tužbenom navodu prema kojem tužiteljica smatra da joj je jednokratna naknada trebala biti određena u iznosu od 464,53 eura. Podneskom od 10. ožujka 2026. tuženik je o tome iznio, u bitnome, sljedeće:

„Tužiteljica je u tretmanu sustava socijalne skrbi kao dugogodišnja korisnica jednokratne naknade i to po osnovi članice kućanstva kojega je nositeljica bila sada pokojna LG, majka tužiteljice, a kojem kućanstvu je u razdoblju od 2015. do 2023. godine bilo priznato pravo na jednokratnu naknadu 16 puta, a žaliteljici, kao samcu, priznato je pravo na jednokratnu naknadu u 2025. godini u iznosu od 375,00 eura. Prema podacima sadržanim u aplikaciji SocSkrb, tužiteljica je dana 01. listopada 2018. godine podnijela zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, koji je odbijen rješenjem prvostupanjskog tijela radi toga što kućanstvo nije ispunjavalo propisane uvjete budući je mirovina majke tužiteljice prelazila cenzus za ostvarivanje prava na minimalnu naknadu za njihovo zajedničko kućanstvo (prilog 1). Tužiteljici je rješenjem prvostupanjskog tijela od 01. listopada 2025. godine priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu (prilog 2), a temeljem rješenja prvostupanjskog tijela i pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata (prilog 3), iz čega se opravdano nameće zaključak da tužiteljica redovito u sustavu socijalne skrbi ostvaruje prava na naknade i usluge propisane Zakonom o socijalnoj skrbi. Nadalje, tužiteljica je u vrijeme donošenja utuženog rješenja živjela u kućanstvu s pok. majkom, koja je ostvarivala pravo na mirovinu i prema ocjeni tuženika, priznati iznos na jednokratnu naknadu je trebao biti dostatan za podmirenje potreba koje tužiteljica u zahtjevu čak nije niti precizirala. Dodatno, tuženik je, prilikom odlučivanja o visini priznatog prava na jednokratnu naknadu uzeo u obzir da će, imajući u vidu nepreciziran sadržaj zahtjeva za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, može očekivati da tužiteljica ponovno zatražiti priznavanje prava na jednokratnu naknadu u 2025. godini, a što je i učinila, ovaj puta kao samac.

Dodatno, tuženik se rukovodio i načelom socijalne pravičnosti, propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi, kojim se propisuje da osoba koja ostvaruje naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi ne može njihovim korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom ili po osnovi prava koja proizlaze iz rada kao i ocjenom da se kod tužiteljice nije radilo o izvanrednim troškovima nastalim zbog trenutačnih životnih okolnosti, propisanih odredbom članka 45. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi i da je priznati iznos dostatan za podmirenje neutvrđenih potreba tužiteljice, a koje mogu biti neograničene. Osnovne životne potrebe, u smislu članka 15. točke 15. Zakona o socijalnoj skrbi su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe. Isto tako, člankom 45. stavkom 2. Zakona o socijalnoj skrbi, propisano je kada se pravo na jednokratnu naknadu može priznati i pod kojim uvjetima, odnosno, priznavanje prava na jednokratnu naknadu predviđeno je kao mogućnost, a ne i kao obveza nadležnog tijela za njenim priznavanjem. Ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini ne može iznositi više od 331,81 eura za samca, odnosno 464,53 eura za kućanstvo, što je isto tako samo mogućnost, ali ne i pravo podnositelja zahtjeva za priznavanje prava na jednokratnu naknadu.“

10. Tužiteljica se do zaključenja rasprave nije izjasnila o netom navedenom dodatnom očitovanju tuženika. Sud ne nalazi da je to tuženikovo očitovanje neutemeljeno, nerazumno ni nelogično, niti da se navedenim tuženikovim stajalištem tužiteljici nameće prekomjeran ili nerazmjeran teret.

11. Sud ujedno utvrđuje da je tuženik u ponovnom postupku postupio u skladu s upravnosudskim uputama sadržanima u presudi od 3. travnja 2025. godine.

12. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

13. Bez obzira na ishod ovoga spora, tužiteljica može nadležnome prvostupanjskom tijelu socijalne skrbi podnositi nove zahtjeve za priznavanje prava iz sustava socijalne skrbi, pod za to propisanim pretpostavkama. Ovom presudom ne prejudicira se odlučivanje o možebitnim novim zahtjevima tužiteljice.

14. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 13. svibnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- ČG, [adresa] 17

- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78