Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-3249/2019-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Renati Slavić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 1. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem objave od 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6. st. 2 i 3 Ugovora o kreditu broj 306-538/2005 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 24. lipnja 2005. u dijelu koji sadržava utvrđenje da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a koja odredba glasi:

"Promjenjivost kamatne stope

Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.05.2006. (slovima: prvogsvibnjadvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“, kao i sve izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu izračuna iste donesene jednostranom odlukom tuženika nakon sklapanja ugovora o kreditu, te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.

II-Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici KK iznos od 13.157,56 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 65,85 € od 9.6.2006 do isplate,

na iznos od 65,54 € od 13.7.2006 do isplate,

na iznos od 65,12 € od 11.8.2006 do isplate,

na iznos od 65,36 € od 2.9.2006 do isplate,

na iznos od 65,30 € od 7.10.2006 do isplate,

na iznos od 65,09 € od 11.11.2006 do isplate,

na iznos od 64,67 € od 8.12.2006 do isplate,

na iznos od 63,97 € od 13.1.2007 do isplate,

na iznos od 63,45 € od 7.2.2007 do isplate,

na iznos od 63,33 € od 8.3.2007 do isplate,

na iznos od 63,27 € od 5.4.2007 do isplate,

na iznos od 62,36 € od 8.5.2007 do isplate,

na iznos od 61,61 € od 7.6.2007 do isplate,

na iznos od 61,06 € od 8.7.2007 do isplate,

na iznos od 61,34 € od 7.8.2007 do isplate,

na iznos od 61,56 € od 11.9.2007 do isplate,

na iznos od 99,38 € od 7.10.2007 do isplate,

na iznos od 99,02 € od 8.11.2007 do isplate,

na iznos od 100,09 € od 7.12.2007 do isplate,

na iznos od 99,40 € od 10.1.2008 do isplate,

na iznos od 101,03 € od 13.2.2008 do isplate,

na iznos od 101,84 € od 11.3.2008 do isplate,

na iznos od 202,74 € od 10.4.2008 do isplate,

na iznos od 197,43 € od 11.5.2008 do isplate,

na iznos od 195,15 € od 13.6.2008 do isplate,

na iznos od 197,26 € od 10.7.2008 do isplate,

na iznos od 193,38 € od 8.8.2008 do isplate,

na iznos od 193,24 € od 6.9.2008 do isplate,

na iznos od 195,01 € od 1.10.2008 do isplate,

na iznos od 210,53 € od 12.11.2008 do isplate,

na iznos od 199,56 € od 1.12.2008 do isplate,

na iznos od 234,54 € od 13.1.2009 do isplate,

na iznos od 236,42 € od 11.2.2009 do isplate,

na iznos od 237,02 € od 12.3.2009 do isplate,

na iznos od 233,79 € od 4.4.2009 do isplate,

na iznos od 233,90 € od 12.5.2009 do isplate,

na iznos od 229,18 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 225,58 € od 8.7.2009 do isplate,

na iznos od 226,00 € od 11.8.2009 do isplate,

na iznos od 227,24 € od 8.9.2009 do isplate,

na iznos od 226,66 € od 17.10.2009 do isplate,

na iznos od 224,55 € od 15.11.2009 do isplate,

na iznos od 227,23 € od 16.12.2009 do isplate,

na iznos od 229,28 € od 17.1.2010 do isplate,

na iznos od 232,38 € od 12.2.2010 do isplate,

na iznos od 231,09 € od 16.3.2010 do isplate,

na iznos od 235,42 € od 10.4.2010 do isplate,

na iznos od 234,02 € od 8.5.2010 do isplate,

na iznos od 235,28 € od 18.6.2010 do isplate,

na iznos od 250,07 € od 13.7.2010 do isplate,

na iznos od 246,39 € od 17.8.2010 do isplate,

na iznos od 255,41 € od 14.9.2010 do isplate,

na iznos od 251,53 € od 12.10.2010 do isplate,

na iznos od 245,67 € od 10.11.2010 do isplate,

na iznos od 256,25 € od 14.12.2010 do isplate,

na iznos od 240,66 € od 20.1.2011 do isplate,

na iznos od 271,82 € od 1.8.2011 do isplate,

na iznos od 263,72 € od 2.9.2011 do isplate,

na iznos od 254,95 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 192,35 € od 4.11.2011 do isplate,

na iznos od 191,36 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 142,37 € od 5.1.2012 do isplate,

na iznos od 98,69 € od 7.2.2012 do isplate,

na iznos od 98,56 € od 3.3.2012 do isplate,

na iznos od 97,39 € od 11.4.2012 do isplate,

na iznos od 97,68 € od 9.5.2012 do isplate,

na iznos od 97,80 € od 6.6.2012 do isplate,

na iznos od 96,82 € od 10.7.2012 do isplate,

na iznos od 96,70 € od 11.8.2012 do isplate,

na iznos od 95,88 € od 7.9.2012 do isplate,

na iznos od 94,51 € od 11.10.2012 do isplate,

na iznos od 95,35 € od 8.11.2012 do isplate,

na iznos od 95,59 € od 8.12.2012 do isplate,

na iznos od 94,87 € od 8.1.2013 do isplate,

na iznos od 92,40 € od 7.2.2013 do isplate,

na iznos od 93,91 € od 9.3.2013 do isplate,

na iznos od 93,76 € od 6.4.2013 do isplate,

na iznos od 92,72 € od 8.5.2013 do isplate,

na iznos od 90,19 € od 8.6.2013 do isplate,

na iznos od 89,81 € od 9.7.2013 do isplate,

na iznos od 90,03 € od 9.8.2013 do isplate,

na iznos od 90,56 € od 11.9.2013 do isplate,

na iznos od 91,41 € od 10.10.2013 do isplate,

na iznos od 90,46 € od 10.11.2013 do isplate,

na iznos od 90,55 € od 8.12.2013 do isplate,

na iznos od 127,01 € od 9.1.2014 do isplate,

na iznos od 12,49 € od 8.2.2014 do isplate,

na iznos od 12,51 € od 9.3.2014 do isplate,

na iznos od 12,41 € od 8.4.2014 do isplate,

na iznos od 12,24 € od 10.5.2014 do isplate,

na iznos od 12,13 € od 8.6.2014 do isplate,

na iznos od 12,08 € od 9.7.2014 do isplate,

na iznos od 12,12 € od 8.8.2014 do isplate,

na iznos od 12,13 € od 9.9.2014 do isplate,

na iznos od 12,04 € od 10.10.2014 do isplate,

na iznos od 12,05 € od 9.11.2014 do isplate,

na iznos od 12,02 € od 9.12.2014 do isplate,

na iznos od 11,92 € od 9.1.2015 do isplate,

na iznos od 11,85 € od 8.2.2015 do isplate,

na iznos od 11,78 € od 10.3.2015 do isplate,

na iznos od 11,70 € od 10.4.2015 do isplate,

na iznos od 11,62 € od 9.5.2015 do isplate,

na iznos od 11,55 € od 9.6.2015 do isplate,

na iznos od 11,48 € od 10.7.2015 do isplate,

na iznos od 11,40 € od 9.8.2015 do isplate,

na iznos od 11,32 € od 6.9.2015 do isplate,

po stopi koja za period do 31.12.2007.g. iznosi 15 %, od 01.01.2008.g. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine, po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III-Utvrđuju se ništetnima odredbe sadržane u u čl.. 2. i čl. 3. st. 1, 2 i 3 Ugovora o kreditu broj 306-538/2005 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 24. lipnja 2005., u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koje odredbe glase:

„Čl. 2. – Odnos na temelju duga Potraživanje i pravna osnova

Banka gospođi KK [adresa], rođena: **.**.1977.god.

(slovima:tridesetogožujkatisućudevetstosedamdesetsedme godine) u skladu s propisima Republike Hrvatske odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 215.320,00 CHF (slovima: dvijestopetnaesttisućatristodvadeset švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine kuće.“

Čl. 3. –Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće

Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 215.320,00 CHF (slovima: dvijestopetnaesttisućatristodvadeset švicarskih franaka)zaračunavaju se kamate od 3,99%(slovima: tri zarez devedesetdevet posto) dekurzivno godišnje.

Korisniku kredita se odobrava rok korištenja kredita, uz plaćanje kamata, do 30.06.2005. (tridesetolipnjadvijetisućepete) godine. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 1.303,66 CHF (slovima: tisućutristotri švicarskih franaka i 66/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od

31.07.2005. (tridesetprvogsrpnjadvijetisućepete) godine. Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog posljednjeg dana u mjesecu.

U razdoblju korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu Banka zaračunava interkalarnu kamatu na kredit u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“,

te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.

IV-Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici KK iznos od 25.468,00 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 5,95 € od 1.9.2005 do isplate,

na iznos od 7,84 € od 2.10.2005 do isplate,

na iznos od 7,92 € od 8.11.2005 do isplate,

na iznos od 9,62 € od 10.12.2005 do isplate,

na iznos od 4,15 € od 1.1.2006 do isplate,

na iznos od 19,83 € od 12.11.2008 do isplate,

na iznos od 30,08 € od 13.1.2009 do isplate,

na iznos od 37,61 € od 11.2.2009 do isplate,

na iznos od 41,03 € od 12.3.2009 do isplate,

na iznos od 31,68 € od 4.4.2009 do isplate,

na iznos od 33,49 € od 12.5.2009 do isplate,

na iznos od 19,17 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 8,61 € od 8.7.2009 do isplate,

na iznos od 11,42 € od 11.8.2009 do isplate,

na iznos od 17,01 € od 8.9.2009 do isplate,

na iznos od 16,53 € od 17.10.2009 do isplate,

na iznos od 10,90 € od 15.11.2009 do isplate,

na iznos od 21,50 € od 16.12.2009 do isplate,

na iznos od 30,02 € od 17.1.2010 do isplate,

na iznos od 42,13 € od 12.2.2010 do isplate,

na iznos od 39,38 € od 16.3.2010 do isplate,

na iznos od 55,85 € od 10.4.2010 do isplate,

na iznos od 52,76 € od 8.5.2010 do isplate,

na iznos od 58,87 € od 18.6.2010 do isplate,

na iznos od 111,63 € od 13.7.2010 do isplate,

na iznos od 100,84 € od 17.8.2010 do isplate,

na iznos od 134,10 € od 14.9.2010 do isplate,

na iznos od 122,71 € od 12.10.2010 do isplate,

na iznos od 104,32 € od 10.11.2010 do isplate,

na iznos od 143,38 € od 14.12.2010 do isplate,

na iznos od 195,23 € od 20.1.2011 do isplate,

na iznos od 299,09 € od 1.8.2011 do isplate,

na iznos od 269,55 € od 2.9.2011 do isplate,

na iznos od 237,16 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 238,93 € od 4.11.2011 do isplate,

na iznos od 236,48 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 17.172,94 € od 15.12.2011 do isplate,

na iznos od 80,02 € od 5.1.2012 do isplate,

na iznos od 121,82 € od 7.2.2012 do isplate,

na iznos od 122,74 € od 3.3.2012 do isplate,

na iznos od 118,43 € od 11.4.2012 do isplate,

na iznos od 121,47 € od 9.5.2012 do isplate,

na iznos od 123,57 € od 6.6.2012 do isplate,

na iznos od 120,23 € od 10.7.2012 do isplate,

na iznos od 121,20 € od 11.8.2012 do isplate,

na iznos od 118,71 € od 7.9.2012 do isplate,

na iznos od 113,31 € od 11.10.2012 do isplate,

na iznos od 119,30 € od 8.11.2012 do isplate,

na iznos od 122,22 € od 8.12.2012 do isplate,

na iznos od 120,23 € od 8.1.2013 do isplate,

na iznos od 109,12 € od 7.2.2013 do isplate,

na iznos od 118,70 € od 9.3.2013 do isplate,

na iznos od 119,61 € od 6.4.2013 do isplate,

na iznos od 115,96 € od 8.5.2013 do isplate,

na iznos od 104,42 € od 8.6.2013 do isplate,

na iznos od 104,20 € od 9.7.2013 do isplate,

na iznos od 107,12 € od 9.8.2013 do isplate,

na iznos od 111,78 € od 11.9.2013 do isplate,

na iznos od 118,21 € od 10.10.2013 do isplate,

na iznos od 115,01 € od 10.11.2013 do isplate,

na iznos od 117,41 € od 8.12.2013 do isplate,

na iznos od 111,29 € od 9.1.2014 do isplate,

na iznos od 124,50 € od 8.2.2014 do isplate,

na iznos od 128,05 € od 9.3.2014 do isplate,

na iznos od 126,91 € od 8.4.2014 do isplate,

na iznos od 123,01 € od 10.5.2014 do isplate,

na iznos od 121,77 € od 8.6.2014 do isplate,

na iznos od 122,36 € od 9.7.2014 do isplate,

na iznos od 126,82 € od 8.8.2014 do isplate,

na iznos od 130,59 € od 9.9.2014 do isplate,

na iznos od 129,83 € od 10.10.2014 do isplate,

na iznos od 133,09 € od 9.11.2014 do isplate,

na iznos od 135,32 € od 9.12.2014 do isplate,

na iznos od 134,04 € od 9.1.2015 do isplate,

na iznos od 134,42 € od 8.2.2015 do isplate,

na iznos od 134,44 € od 10.3.2015 do isplate,

na iznos od 134,46 € od 10.4.2015 do isplate,

na iznos od 134,48 € od 9.5.2015 do isplate,

na iznos od 134,50 € od 9.6.2015 do isplate,

na iznos od 134,52 € od 10.7.2015 do isplate,

na iznos od 134,54 € od 9.8.2015 do isplate,

na iznos od 134,56 € od 6.9.2015 do isplate,

V-Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.600,00 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koja teče od donošenja presude do namirenja tužitelja, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da je kao korisnik kredita, dana 24. lipnja 2005 zaključila s tuženikom Ugovor o kreditu br. 306-538/2005 s namjenom – stambeni kredit, s valutnom klauzulom, u iznosu od 215.320,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, u svrhu kupovine kuće.

2.Predmetnim ugovorom ugovorena je visina kamatne stope od 3,99% godišnje. U ugovornoj odredbi čl. 6. st. 2. i 3. određeno je da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili drugog akta banke.

3.Ugovorom je nadalje utvrđeno da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 215.320,00 CHF, dakle ugovorena je tzv. valutna klauzula pri čemu je glavnica kredita vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

4.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Također i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17. Ističe ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i da je s tuženikom zaključila i Aneks uz Ugovor o kreditu od 2. veljače 2016. kojim je provedena konverzija kredita u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur. Konverzijom se tužiteljica nije odrekla niti je izgubila pravo na utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, kao i prava na povrat preplaćenih iznosa. Poziva se na presudu suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. u slučaju K.

5.Tužbenim zahtjevom, konačno uređenim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica predlaže kao što je odlučeno u izreci.

6.Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu broj 306-538/2005. Međutim, tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu (dalje: aneks). Tuženik je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog aneksa sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15).

7.Sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 2020. donesenom u oglednom postupku Gos 1/2019, tuženik ističe kako je aneksom provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) iz kojeg razloga tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak, a niti bilo kakvo pravo na dodatnu isplatu. Pored toga, aneksom kojim je provedena konverzija duga utvrđena je preostala glavnica na dan sklapanja tog aneksa. Sklapanje takvih aneksa kojim je provedena konverzija i kojim se utvrđuje preostala glavnica predstavlja izričito priznanje duga. Iz navedenog razloga tužitelj nema pravni interes utvrđivati ništetnost odredbi ugovora o kreditu niti eventualno postojanje preplate temeljem ništetnih odredbi do datuma sklapanja aneksa kojim je priznao dug. Stoga je zahtjev tužitelja neosnovan i isti treba odbiti.

8.Također, pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Međutim, ovdje tužitelj ne navodi nikakve činjenice niti dokaze da je tužitelju povrijeđeno neko pravo nego se samo paušalno poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13. To, međutim, ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Naime, svrha tzv. individualnih parnica je upravo u tome da se činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora dokažu u konkretnom slučaju. To, međutim, tužitelj ovdje ne dokazuje.

9.Nadalje navodi da je člankom 19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 143/13 dalje ZPK) naloženo tuženiku i drugim bankama da izjednače korisnike kredita s monetarnom klauzulom u CHF s korisnicima kredita s monetarnom klauzulom u EUR valuti i to ponudom novog ili izmijenjenog ugovora. Budući da je tuženik morao postupiti u skladu s predmetnim zakonom, predložio je tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe ugovora, a što uključuje odredbu o valuti obveze i kamatnim stopama. Tako je tužitelj sklapanjem aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, člankom 3. aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno, a što proizlazi i iz otplatnog plana koji je tužitelj primio uz aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu. Stoga da je nesporno da je aneksom ugovora o kreditu izmijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, i to člankom 3., na način da je određeno da kamatna stopa predstavlja zbroj promjenjivog dijela kamatne stope i fiksnog dijela kamatne stope dok se promjenjiva kamatna stopa veže uz šestomjesečni EURIBOR te se ista u skladu s EURIBOR-om usklađuje odnosno mijenja. Odredba članka 3. usklađena je sa čl. 11.a ZPK, a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa.

Kako bi predmetna odredba bila što jasnija korisniku kredita, termin EURIBOR (Euro Interbank Offered Rate) je obrazložen. Isti predstavlja prosjek kamatnih stopa po kojima više od 50 europskih banaka međusobno posuđuje sredstva i kao takav se smatra najvažnijom referentnom kamatnom stopom europskog novčanog tržišta, a mijenja se sukladno promjenama na tržištu novca i na njegovu promjenu nema utjecaja tuženik. Navedene odredbe su zamijenjene s retroaktivnom primjenom, kao da je odredba čl. 3. aneksa ugovorena na dan sklapanja osnovnog ugovora. Navedeno je u skladu sa ZPK kojim je određeno da se svi korisnici kredita s valutnom klauzulom u CHF moraju izjednačiti s korisnicima kredita s valutnom klauzulom u EUR valuti. Isto je moguće ispuniti samo ako se ugovorna obveza izmjeni retroaktivno. Stoga je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se ista mijenja sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBOR-a na tržištu. Iz navedenog da je razvidno da su potpuno neosnovani paušalni navodi tužitelja da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz aneksa bila ništetna.

10.Tuženik ističe da sukladno čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači i ništetnost samog ugovora stoga se na predmetnu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 326. st. 1. ZOO-a koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor. Naime, smisao odredbe čl. 326. st. 1. ZOO-a ogleda se u tome što zbog apsolutne ništetnosti nepostojeći ugovor (contractus nullus) ne postoji ni faktično ni pravno, dok ništetan ugovor postoji samo faktično ali ne i pravno, slijedom čega u oba slučaja ugovor nije nastao pravno i kao takav se ne može naknadno ni osnažiti, konvalidirati, već bi se jedino mogao sklopiti novi ugovor (Dr. Ć, Komentar zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, Zagreb 1978, str. 468). Suprotno navedenom, kod ništetnosti pojedine odredbe ugovora zakonodavac odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a podržava načelo afirmacije ugovora po kojem treba nastojati da se sklopljeni obvezni ugovor što više održi na snazi (Dr. Ć, Komentar zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, Zagreb 1978, str. 467). Iz tog razloga su ugovorne strane ovlaštene eventualno ništetne odredbe ugovora zamijeniti valjanima. Dapače, ugovaranje obveze ugovornih strana da zamijene eventualno ništetnu odredbu valjanom uobičajena je pravna praksa prilikom sklapanja ugovora. Tako se kao sastavni dio ugovora navode salvatorne klauzule sljedećeg sadržaja: „Ako bi se za neku od odredbi ovog ugovora naknadno utvrdilo da je ništetna, ta činjenica neće imati učinka na ostale odredbe ovog ugovora. Ugovor u cjelini ostaje valjan s time da se ugovorne strane obvezuju da će ništetnu odredbu zamijeniti valjanom koja će u najvećoj mogućoj mjeri omogućiti ostvarivanje cilja koji se htio postići odredbom za koju je ustanovljeno da je ništetna.“

11.Člankom 19.e. ZPK 102/15 naloženo je tuženiku i drugim bankama da izjednače korisnike kredita sa monetarnom klauzulom u CHF sa korisnicima kredita sa monetarnom klauzulom u EUR valuti i to ponudom novog ili izmijenjenog ugovora. Budući da je tuženik morao postupiti u skladu sa predmetnim zakonom isti je predložio tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe ugovora, a što uključuje i odredbu o kamatnim stopama. Opreza radi, ukoliko sud ne bi smatrao da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu zamijenjena aneksom, tuženik predlaže saslušanje djelatnika banke ĆK, koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, a na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuta obveze. Također i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu.

12.Tuženik posebno ističe da predmetnim aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe tj. ista nije pravno osnažena, što uostalom i nije moguće po odredbama ZOO-a. Međutim, ovdje je došlo do zamjene postojeće odredbe novom. Tu nema govora o konvalidaciji ništetne odredbe, budući da više nije riječ o istoj odredbi. Dakle, odredbe aneksa u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u EUR treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorne strane slobodno i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom i koje nisu ništetne.

13.Konačno, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u presudi posl. br. Rev- 1172/18 od 19. ožujka 2019. zauzet je stav kako se eventualno ništetne ugovorne odredbe mogu izmijeniti voljom stranaka. U konačnici, izmjena odredbi, smisao je Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Kada se predmetne odredbe ne bi mogle valjano izmijeniti, kako bi zakonodavac mogao naložiti tuženiku takvu obvezu?

14.Odredbe o valuti obveze i promjenjivoj kamatnoj stopi izmijenjene su u skladu sa zakonom. Budući da je zakonodavac naložio predmetnu promjenu s retroaktivnim učinkom, tužitelj je stavljen u položaj kao da je od dana sklapanja ugovora iznos kredita i povrat vezan za EUR valutu. Tako je tužitelj nakon konverzije ispunjavao svoju obvezu iz ugovora o kreditu u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za EUR valutu. Slijedom navedenog, tužitelj ne može osnovano zahtijevati pravnu zaštitu kao da još uvijek ima obvezu po ugovoru o kreditu u CHF valuti. Isto, jer je kolektivnom presudom utvrđeno pravo na zaštitu samo onih korisnika kredita kojima je obveza vezana za CHF valutu.

15.Sklapanjem aneksa ugovorne strane su suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Tako su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. aneksa ugovora o kreditu i to retroaktivno. Budući da se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ista nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga da tužitelj potpuno pogrešno smatra kako je pravna osnova njegovog tužbenog zahtjeva odluka u kolektivnom sporu, a za koju bi sud trebao biti vezan prilikom donošenja odluke. Također, ugovor s valutnom klauzulom u EUR valuti ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući da, niti u vrijeme sklapanja ugovora, a ni danas, ne postoji veliki rizik tečajnih razlika.

16.Također, tuženik i tužitelj su izmijenili valutu obveze iz CHF u EUR, Sporazumom prije donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Stoga, tužitelj ne može isticati prigovor kako je Sporazumom izmijenjena ništetna odredba. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima, pa se u tu svrhu predlaže saslušati svjedoke KKL i SK, djelatnike tuženika.

17.Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predmetnim je ugovorom ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 20 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 20 godina. Tuženik posebno ukazuje na obrazloženje presude VSRH Rev-2221/18. Obrazlažući pitanje pravnog interesa za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji su temeljem posebnog propisa konvertirani, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio jasan i nedvojben stav da takav interes postoji kod onih ugovora koji su ostali na snazi s valutnom klauzulom u CHF, dakle nekonvertirani ugovori o kreditu. Stoga, kako je ovdje napravljena konverzija, i sporna odredba je zamijenjena novom, i to s retroaktivnim učinkom, tužitelj da nema više interesa voditi ovaj postupak, niti ima pravo na bilo kakvo obeštećenje. Tuženik navodi i Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 2020., donesenom u oglednom postupku Gos 1/2019. Ppredmetnom odlukom je utvrđeno da je aneks o konverziji valjan i da proizvodi pravne učinke. To znači da se pravni učinci ocjenjuju u cijelosti i punom opsegu, a to se odnosi onda i na retroaktivan učinak aneksa. Kada to ne bi bilo tako, tada utvrđenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je aneks valjan i da proizvodi pravne učinke ne bi imalo nikakvog smisla. Stoga, imajući u vidu valjanost aneksa, tužitelj nema pravo na povrat plaćenog na temelju eventualno ništetnih odredbi osnovnog ugovora. Konačno, da se u ovom slučaju radi o retroaktivnoj primjeni aneksa, potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u spojenim predmetima U-I- 3685/2015 i dr., rješenjem od 4. travnja 2017. Dodatno, tuženik ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku Gos- 1/2019, zauzeo stav da se pravni interes za podnošenje tužbe kod tzv. konvertiranih kredita odnosi na pravne situacije kada konverzija nije pravilno provedena. Logičnim tumačenjem nameće se zaključak kako tužitelj sklapanjem aneksa, u situaciji kada je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK, nema više pravni interes niti pravo potraživati daljnje iznose na ime obeštećenja.

18.U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja predstavlja razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu na predmetni ugovor o kreditu. Čak niti Savez „Potrošač“, kao tužitelj u kolektivnom sporu, nije potraživao fiksnu kamatnu stopu već da visina kamatne stope bude vezana za varijabilni egzaktno određeni dio čija promjena je transparentno odrediva svakome potrošaču plus fiksni dio koji čini bankarsku maržu.

19.Nesporno je da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio kolika bi prema njegovom stavu trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa već istu samo paušalno određuje kao početno ugovorenu kamatnu stopu.

20.Tako tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksna kamatna stopa, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore s fiksnom kamatom u bilo kojoj valuti obveze. Čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos navodne preplate mogao bi se računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Nadalje, ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati „kunskim kreditom“ to tuženik ističe kako bi se u tom slučaju izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu. Naime, u prilog tom stavu govori i činjenica da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/15) prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Stoga je tada predmetni izračun sačinjen u skladu sa zakonom, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem ročnosti, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik ističe kako je sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu tužitelju priznata preplata u iznosu od 29.547,99 kn kojim je isti u cijelosti obeštećen.

21.Pored toga, Sporazumom kojim je provedena konverzija duga utvrđena je preostala glavnica na dan sklapanja tog sporazuma. Sklapanje takvih sporazuma kojim je provedena konverzija i kojim se utvrđuje preostala glavnica predstavlja izričito priznanje duga. Iz navedenog razloga tužitelj nema imao pravni interes utvrđivati ništetnost odredbi ugovora o kreditu niti eventualno postojanje preplate temeljem ništetnih odredbi do datuma sklapanja Sporazuma kojima je priznao dug. Stoga je zahtjev tužitelja neosnovan i isti treba odbiti.

22.Tuženik ističe prigovor zastare. U slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P-1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik navodi kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Osnovna zadaća suda je suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Stoga je sud ovlašten tumačiti zakonske odredba u slučaju kada iste postoje. Budući da odredba čl. 241. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 241. ZOO u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Stoga, tuženik ističe kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

23.Tuženik smatra da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sud one potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule.

24.Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.

25.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 306-538/2005 od 24. lipnja 2005., u izvadak iz zemljišne knjige i Ugovor o kuprodaji od 17. lipnja 2005, u Aneks tom ugovoru od 2. veljače 2016., solemniziran 5. veljače 2016., u Izračun konverzije od 5. studenog 2015., u popis uplata, u otplatni plan, u Izvode po kreditu, u specifikacije uplata, u pregled prometa, odnosno kreditnu dokumentaciju, u izjavu KKL, osobnim saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka.

26.Tuženik je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka SK i ĆK. Pisana izjava KKL dana je uopćeno i ne navodi ništa o konkretnom ugovornom odnosu.

27.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d., dana 24. lipnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini br. 306-538/2005, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 215.320,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a po članku 3. na isti se zaračunavaju kamate od 3,99% dekurzivno godišnje. Korisniku kredita odobren je rok korištenja kredita do 30. lipnja 2005., a otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima od 1.303,66 CHF te se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe – Adria Bank d.d., na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 31. srpnja 2005. Dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog posljednjeg dana u mjesecu. Banka zaračunava interkalarnu kamatu na kredit u visini redovne kamatne stope, u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize banke na dan plaćanja. Člankom 6. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, odnosno banka ugovorenu kamatnau stopu iz članka 3. neće mijenjati do 30. travnja 2006. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora.

28.Iz z.k. izvatka za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je vlasnik iste bio TK, koji je Ugovorom o kupoprodaji nekretninu tu nekretninu prodao KK dana 17. lipnja 2005.

29.Stranke su sklopile Aneks rečenom Ugovoru dana 2. veljače 2016., solemniziran kod javnog bilježnika, kojim na temelju pisanog prihvata konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. iznosi 32.613,21 eur.

30.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 29.647,99 kn te se ista može promijeniti u prijelaznom razdoblju o čemu će banka pisanim putem obavijestiti korisnika odmah po provedbi aneksa u poslovnim knjigama banke. Iznos preplate koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

31.Banka je izradila otplatni plan, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

32.Osobno saslušana tužiteljica KK izjavila je da se nakon fakulteta zaposlila kod oca i kako je imala siguran posao, htjela je riješiti i stambeno pitanje. Krediti u CHF su tada bili uobičajeni. Banka joj je ponudila taj kredit kao sigurnu opciju. Nije joj ponuđen kredit u eur, već joj je sugeriran ovaj. Nisu joj baš previše pojašnjavali odredbe ugovora.

33.Ona shvaća da promjenjiva stopa nije fiksna, ali joj nije objašnjeno do kuda to može ići. Isto se odnosi i na tečaj koji je trebao biti stabilan. Banka je sastavila ugovor i tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj istog. Pročitala je ugovor prije potpisa. Gledala je ove točke koje su ugovorili. Početna rata je bila 6.000,00 kn, a dignula se preko 10.000,00 kn. Išla je u banku pitati, no dobila je odgovor da je sad tečaj jednostavno takav kao i da se digla kamatna stopa. Odlučila se za konverziju. Nisu joj objašnjeni parametri promjenjive kamatne stope.

34.To je bio stambeni kredit i ona taj stan nije iznajmljivala. Nije smatrala da kamatna stopa i tečaj mogu toliko varirati. To joj je bio prvi kredit u životu. Nije imala apsolutno nikakvog utjecaja na ništa.

35.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., sa zadaćom da vještak izračuna :

-iznos više plaćene kamate, tj. novčanu razliku između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013.g. bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope, a nakon 01.01.2014.g. primjenom zakonske kamatne stope od 3,23 % godišnje, sve iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta,

-iznos više plaćene tečajne razlike, tj. novčanu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i primjenom početne kamatne stope do 31.12.2013.g., a od 01.01.2014.g primjenom zakonske kamatne stope od 3,23 % godišnje, pri čemu tečajnu razliku ima umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama za pojedini anuitet,

-sve preplaćene iznose prikazati pojedinačno po mjesecima i u ukupnom iznosu

-da se vještak očituje i na okolnost ispravnosti konverzije te je li tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu u CHF, dakle uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu.

-da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu

36.Vještak je utvrdio da spisu prileži slijedeća financijska i ostala relevantna dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 306-538/2005 od 24.06.2005., Aneks uz Ugovor o kreditu 306-538/2005 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 02.02.2016., Realizirani otplatni plan CHF, Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-

538/2005,partija 53121515(knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata, Pregled promjena kamatnih stopa – povijest CHF, Obavijest o provedenoj konverziji, Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Inicijalni otplatni plan CHF. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu banke, dostupnu na web stranici www.addiko.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

37.Tužiteljica je je dana 24.06.2005. godine sklopila ugovor o kreditu broj 306- 325/2006 s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), sa slijedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita KK

Kreditor Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 306-538/2005,partija 53121515

Datum ugovora 24.6.2005

Iznos kredita

215.320,00 CHF

1.018.032,94 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 215.320,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 30.6.2005

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,728000

Rok otplate (mjeseci) 240

Rok otplate godine 20

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 3,990%

Efektivna kamatna stopa

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 1.303,66 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 6.163,70 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan dospijeća, odnosno plaćanja Zatvaranje kredita Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015 Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 65.643,93 CHF

38.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužiteljici prilikom plasmana kredita iznosila je 3,990% godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužiteljica je ugovorila iznos od 215.320,00 CHF, što na dan isplate 30.06.2005 (utvrđeno prema podatku na dokumentu izračuna konverzije ) iznosi 1.018.032,94 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,728000 HRK za 1 CHF.

39.Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 240 mjesečnih anuiteta u visini od 1.303,66 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan dospijeća, odnosno plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 6.163,70 kn.

40.Tužiteljica je koristila moratorij za vrijeme dospijeća anuiteta od 31.01.2011. do 30.06.2011., za vrijeme kojeg se nije obračunavala redovna kamata, niti je na naplatu dospijevala glavnica. Za moratorij je obračunata naknada u visini 3,00 % nedospjele glavnice, koja je dodana nedospjeloj glavnici za nastavak otplate, uz produljenje roka otplate od 6 mjeseci.

41.Na dan 14.12.2011., tužiteljica je izvršila prijevremenu djelomičnu otplatu kredit, uplativši 96.029,03 CHF na ime nedospjele glavnice.

42.S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 02.02.2016.

43.Tuženik je u periodu otplate kredita sedam puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

30.05.2006 do 28.02.2007 3,99% 31.07.2005 1.303,66 CHF

28.02.2007 do 31.08.2007 4,60% 31.05.2006 1.371,34 CHF

31.08.2007 do 29.02.2008 5,00% 30.09.2007 1.414,09 CHF

29.02.2008 do 30.11.2008 5,99% 31.03.2008 1.520,41 CHF

30.11.2008 do 30.11.2010 6,20% 31.12.2008 1.542,70 CHF

30.11.2010 do 30.09.2011 5,95%

31.12.2010 1.518,81 CHF

31.07.2011 1.564,37 CHF

30.09.2011 do 31.12.2013 5,45%

31.10.2011 1.516,73 CHF

31.01.2012 704,37 CHF

31.12.2013 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 623,35 CHF

44.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirana kamatnu stopu na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

45.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

46.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.07.2005. do 31.08.2015(posljednji plaćeni anuitet prije konverzije), simuliravši pri tome moratorij i prijevremenu djelomičnu otplatu kredita na način na koji su realizirani u naravi, te uz primjenu kamatne stope 3,23 % nakon 01.01.2014. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 306-538/2005 od 24.06.2005., Inicijalni otplatni plan CHF.

47.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.07.2005. do 31.08.2015. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Realizirani otplatni plan CHF, Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-538/2005, partija 53121515(knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata.

48.Prva zadaća vještaka je izračunati iznos više plaćene kamate, tj. novčanu razliku između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013.g. bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope, a nakon 01.01.2014.g. primjenom zakonske kamatne stope od 3,23 % godišnje, sve iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta.

49.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu. Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatila.

50.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

51.U razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala sedam puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,20 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje uplaćeni iznosa nije ni bilo jer je kamata samo rasla u odnosu na ugovorenu, osim kod primjene zakonske kamatne stope 3,23%) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje.

52.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (3,99%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno , te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

53.U razdoblju otplate kredita, do konverzije, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je preplatila na ime kamate iznos od 13.157,56 €.

54.Slijedeća zadaća vještaka jest da izračuna iznos više plaćene tečajne razlike, tj. novčanu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i primjenom početne kamatne stope do 31.12.2013.g., a od 01.01.2014.g. primjenom zakonske kamatne stope od 3,23 % godišnje, pri čemu tečajnu razliku ima umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama za pojedini anuitet.

55.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužiteljice predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,728000 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

56.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 25.468,00 € , a razlike se prikazuju u tablici: 6.

57.U nastavku su informativno navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,728000 HRK za 1 CHF)

58.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako manje platila na ime tečajnih razlika iznos od 1.196,57 € , a razlike se prikazuju u tablici 7.

59.Slijedeća zadaća vještaku je da analizira provedenu konverziju i :

60.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije:

Aneks uz Ugovor o kreditu 306-538/2005 (konverzija kredita) od 02.02.2016., Specifikacija uplata, Obavijest o provedenoj konverziji, Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015.

61.Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

-Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 1.018.032,94 kn, odnosno 139.256,21 €

-Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

-Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

62.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u periodu otplate, do trenutka konverzije.

63.Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 32.613,21 €, odnosno 249.126,83 kn po primijenjenom tečaju 7,638832 za 1 EUR

64.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužiteljice po CHF kreditu, te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužiteljice.

65.Potrebne uplata po simuliranom kreditu u EUR 168.043,88 €

Plaćeno po kreditu s valutnom klauzulom u CHF preračunato u EUR 171.925,10 € Razlika - više uplaćeno EUR (Preplata) 3.881,22 €

Tečaj pretvorbe (30.09.2015) EUR/HRK 7,638832

Razlika - više uplaćeno HRK (Preplata) 29.647,99 kn

Razlika - EUR po tečaju pretvorbe 7,5345 (Preplata) 3.934,96 €

66.Tužiteljica je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 1.839,58 kn / 3.881,22 € (3.934,96 €) na dan 30.09.2015 (utvrđeno prema izračunu konverzije i aneksu ugovora). Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,63750 HRK za 1 EUR), a potom je pretvorena u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. ( 7,53450 HRK za 1 EUR).

67.Vještak ovdje želi još jednom istaknuti da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No svakako valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja.

68.Informativno, zakonske zatezne kamate na sve u nalazu utvrđene pojedinačne više plaćene iznose s osnova preplate tečaja i kamate (tablica 5 i 6), počev od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30.09.2015 iznose 19.446,02 € . Izračun zateznih kamata nije prikazan iz razloga ekonomičnosti (veliki broj stranica), a za izračun su korištene kamatne stope kako slijedi 01.01.2004. – 31.12.2007. 15,00%; 01.01.2008.

- 30.6.2011. 14,00%; 01.07.2011. – 31.07.2015. 12,00%; 01.08.2015. – 30.09.2015. 8,14%

69.Slijedeća zadaća vještaka je da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu. Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.07.2005. do 31.08.2015. godine. Za prikaz inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Tablica G1 – kamatne stope na kunske kredite bez valutne klauzule, HNB. Sukladno navedenom pregledu, kamatna stopa na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu iznosila je 11,74 % u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, odnosno za mjesec lipanj 2005.

70.Inicijalni otplatni plan u CHF za ovaj izračun prikazan je u tablici 9, a za usporedbu sa inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke prikazan je u tablici 5.

71.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema prosječnoj kamatnoj stopi za stanovništvo u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužiteljica nije imala nikakve preplate.

72.U slijedećoj tablici prikazane su negativne razlike svakog pojedinog anuiteta i anuiteta po inicijalnom planu sa primijenjenim tečajem na dan puštanja kredita (4,72000 HRK za 1 CHF), a navodeći datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

73.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema prosječnoj kamatnoj stopi za stanovništvo u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužiteljica je manje platila na ime razlike anuiteta iznos od 47.125,87 € a razlike se prikazuju u tablici 10. Više uplaćeni iznos je 17.172,94 € a odnosi se na prijevremenu djelomičnu otplatu kredita na dan 14.12.2011. Tablica 10.

74.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatila iznos od 13.157,56 € .

2.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 25.468,00 € .

3.Tužiteljica je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 3.934,96 € na dan 30.09.2015.

4.Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1 i 2.

Usporedba s kunskim kreditom:

5.Da nije primijenjena Valutna klauzula, a kamatna stopa je cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužiteljica je, na ime anuiteta, u razdoblju otplate kredita do konverzije više uplatila iznos od 17.172,94 €.

6.Da nije primijenjena Valutna klauzula, a kamatna stopa je cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužiteljica je, na ime anuiteta, u razdoblju otplate kredita manje uplatila iznos od 47.125,87 €.

75.Tužiteljica se podneskom od 31. ožujka 2026. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da na isti ne stavlja primjedbe.

76.Tužiteljica drži da ne postoji pravna osnova za korištenje dijela nalaza u kojem se iskazuje usporedba s kunskim kreditom. Predmet spora nije utvrđivanje visine anuiteta u kunskom kreditu, već povrat iznosa koje je tužiteljica uplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti chf. Budući da su te odredbe ništetne, tuženik je primio određene uplate bez pravne osnove, pa se radi o restitucijskom zahtjevu iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Ne postoji u takvoj pravnoj situaciji pravna osnova za usporedbu s izračunima temeljenima na kunskom kreditu jer bi toznačilo uspostavu novog ugovora između stranaka, što nije svrha restitucije. Svrha restitucije jest vraćanje tužitelja u položaj u kojem bi bio da ništetne odredbe nije bilo, a ne utvrđivanje hipotetskih uvjeta drugačijeg ugovora.

77.Tužiteljica priklanjajući vjeru vještačkom nalazu ukazuje kako ista ima pravo potraživati više plaćene iznose iz t. 1 i 2 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Obzirom da se u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u pogledu glavnice potraživanja dolazi slijedom izračuna vještaka do višeg potraživanja u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi tužiteljica ukazuje da je preinaka tužbenog zahtjeva u takvom kontekstu dopuštena te eventualno protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva neće biti osnovano. Jednako tako, niti prigovor zastare u odnosu na više potraživani iznos neće biti osnovan, sve pozivom na odredbe ZPP-a i sudsku praksu. Člankom 190. stavkom 2 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. tog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka dok je stavkom 3. istog članka propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U konkretnom slučaju tužiteljica je bila u mogućnosti egzaktno odrediti tužbeni zahtjev tek po provedenom dokazu financijskim vještačenjem. O dopuštenosti preinake tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem usvojeno je identično pravno shvaćanje zaključkom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu posl. br. Su IV–162/2021 26. studenog 2021., a koje pravno stajalište kao recentno u odnosu na pravnu praksu koju je u podnesku citirao, tuženik u svome podnesku ne spominje. Također, iako tuženik u ovom trenutku ne problematizira zastaru po izvršenoj preinaci jer ista do sada niti nije bila izvršena, tužiteljica ukazuje i na to da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH na svojoj sjednici održanoj 27. svibnja 2024. donio pravno shvaćanje Su-IV- 123/2024-5 pod točkom 2. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

78.Svi potrošači/tužitelji koji su na vrijeme tužili banke zbog nepoštene kamate i nepoštene valutne klauzule u „slučaju franak“, imaju pravo nakon vještačenja povećati zahtjev za obeštećenje u skladu s izračunom sudskog vještaka i imaju pravo dobiti povećani dio tužbenog zahtjeva jer zastare potraživanja za povećani dio obeštećenja nema.

79.Tužiteljica slijedom iznesenog precizira tužbeni zahtjev u skladu s vještačkim nalazom i mišljenjem.

80.Tuženik u podnesku od 31. ožujka 2026. navodi da prigovara izračunu koji se odnosi na razliku zbog promjene kamatne stope jer je vještak razliku računao na način da je usporedio samo iznose kamata. Da bi se ispravno prikazala predmetna razlika, potrebno je usporediti anuitete po primijenjenom otplatnom planu i anuitete po početno ugovorenim uvjetima. Naime, povećanje kamatne stope povećava iznos kamate, ali smanjuje iznos glavnice u anuitetu tako da, ukoliko se uspoređuje samo iznos kamate za kredite koji nisu otplaćeni do trenutka konverzije, dobiveni iznos razlike je veći od onoga što je tužitelj zaista uplatio. Slijedom navedenog, vještak je dobio pogrešnu razliku po osnovi promjene kamatne stope, a nastavno i pogrešan izračun zatezne kamate na predmetne razlike.

81.Nadalje, tuženik osporava metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit. Tuženik je već ranije u postupku istaknuo da bi se, ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati „kunskim kreditom“, izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu. Naime, svaki ugovor o kreditu, ovisno je li ugovorena primjena CHF, EUR valutne klauzule ili se radi o kunskom kreditu, sadrži različite visine kamatne stope. Stoga se u takvim pravnim situacijama predmetni izračun izvršava uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

82.U prilog tom stavu govori i činjenica da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Takvim načinom izračuna, primjenjujući iste kamate za istovrsne ugovore o kreditu, štiti se ravnopravnost ugovornih strana na način da tuženik kao kreditna institucija ima pravo plasirati ugovore o kreditu s različitim kamatnim stopama ovisno o vrsti kredita. Upravo zato je tuženik predložio da vještak izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite u predmetnom vremenskom periodu, iz kojeg dijela nalaza proizlazi kako tužitelj ne bi niti bio u preplati već bi dugovao tuženiku.

83.U odnosu na izračun razlike primjenom kamatne stope za kunske kredite, tuženik ističe kako je vještak u samom nalazu istaknuo kako tužiteljica nije imala nikakve preplate te daje tablicu s pregledom isključivo manje plaćenih anuiteta, no potom u mišljenju potpuno kontradiktorno prikazuje preplatu u iznosu 17.172,94 EUR. Dodatno, vještak na str. 16. nalaza masnim tiskom navodi utvrđenu preplatu u iznosu 1.839,58 kn, za što se ne nalazi uporište niti temelj.

84.Tuženik opreza radi ističe kako se u obzir može uzeti isključivo sveukupna razlika, odnosno onaj izračun koji uključuje razliku u svakom pojedinom anuitetu pa tako i tzv. negativne razlike. Nesporno je da izračun samo tzv. pozitivnih razlika ne odgovara niti tužbi, budući da tužitelj ističe ništetnost odredbi kojima se ugovaraju promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula te potražuje isplatu razlike uslijed promjena tečaja. Ukoliko je ništetna odredba kojom je ugovoreno da su određeni parametri promjenjivi (tečaj), a čemu se tuženik izričito protivi, onda je ništetna promjena tih parametara i kad se isti smanjuju u odnosu na početno ugovorene, jer i smanjenje predstavlja promjenu! Slijedom istaknutoga, tuženik smatra da bi se, ukoliko sud (suprotno tuženikovom stavu) utvrdi da bi predmetne promjene tečaja bile ništetne, u obzir morale uzeti i razlike nastale uslijed smanjenja tečaja u odnosu na početni. Da je tuženik u pravu potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023. kojim prihvaća reviziju u istovjetnom predmetu, a u kojem je zauzeo stav kako se u obračun razlika u obzir moraju uzeti sve, pa tako i tzv. negativne razlike, neovisno o tome što tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti izjavio prigovor prijeboja.

85.Takav stav je zauzela i sudska praksa pa tako npr. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi u presudi posl. broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021.

86.Tuženik se poziva i na presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž- 1324/2022 od 6. travnja 2023. te posl. broj Gž-242/2022 od 26. svibnja 2022.

87.Tuženik opreza radi napominje kako je vještak potvrdio da je tužitelju konverzijom priznata preplata u iznosu 3.934,96 EUR, a koju tužitelj treba uzeti u obzir prilikom uređenja svojeg tužbenog zahtjeva. Stoga se ističe kako se, sukladno sudskoj praksi, u obračun razlika mora uzeti i preplata priznata konverzijom. (Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Županijski sud u Karlovcu u presudi posl. broj Gž-196/2022 od 28. kolovoza 2024.)

88.Tuženik se dodatno očituje u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti čl. 2. predmetnog ugovora, kojim je ugovorena glavnica kredita vezana za valutu CHF, te ističe kako isto nije obuhvaćeno kolektivnim presudama na koje se poziva, a tužitelj ne obrazlaže ni zbog čega bi odredba čl. 2. baš u tom dijelu bila ništetna. Naime, navedena odredba predstavlja samu srž ugovora o kreditu i obvezu banke da korisniku isplati određen iznos na ime kredita, a koji se u ovom slučaju izračunava prema srednjem tečaju valute CHF važećem na dan korištenja kredita. Za razliku od argumentacije u kolektivnim presudama koja se odnosi na nepoštenost ugovaranja otplate kredita uz valutnu klauzulu, jer je visina tečaja CHF u odnosu na HRK valutu bila nepredvidiva s obzirom na razdoblje na koje se sklapaju ugovori o kreditu, isti zaključak nije primjenjiv na čl. 2.

89.Slijedom navedenog, neutemeljene su i tvrdnje tužitelja da se o odredbi u čl. 2. nije moglo pojedinačno pregovarati te da je njezinim ugovaranjem tužitelj imao slabiji položaj u odnosu na tuženika. Jednak stav zauzima i sudska praksa, pa tako Županijski sud u Varaždinu u predmetu posl. broj Gž-395/2023 od 20. lipnja 2024.

90.Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju naknaditi parnične troškove tuženiku.

91.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

92.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

93.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17.

94.Tužbu je tužiteljica podnijela 12. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

95.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

96.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

97.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

98.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

99.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

100.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

101.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

102.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

103.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

104.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

105.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

106.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužiteljice.

107.Tužiteljica je iskazala da joj je banka tuženika predložila kredit u CHF valuti kao sigurnu opciju. Nije joj ponuđen kredit u eur. Nisu joj previše pojašnjavane odredbe ugovora i nije joj objašnjeno koliko može ići promjena kamatnih stopa. Tečaj je trebao biti stabilan. Banka je sastavila ugovor i tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.

108.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

109.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

110.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

111.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

112.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

113.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

114.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

115.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

116.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, te Aneksa, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

117.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužiteljice, a koji je prethodno citiran.

118.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

119.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

120.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljici je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

121.Nadalje, tuženik je bio dužan tužiteljici kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužiteljica donijela informiranu odluku.

122.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

123.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužiteljicu na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužiteljicu, a kako bi ista donijela razboritu i informiranu odluku.

124.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

125.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

126.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

127.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

128.Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, proizlazi iz iskaza da nije upozorena na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imala utjecaja na njegov sadržaj.

129.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužiteljici osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

130.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila te ga postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogla učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

131.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule i nije uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

132.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužiteljica je potpisala dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

133.U vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna, niti je u pojedinačnom sporu između ugovornih strana utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, aneks osnovnog ugovora sklopljen je 2. veljače 2016., dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH). Prethodno sklapanju aneksa primjenom ZID ZPK, tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te shodno tome pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi.

134.Iako je sklapanjem dodataka ugovora primjenom ZID ZPK, izvršen povrat dijela preplaćenih iznosa anuiteta na način propisan odredbama članka 19.c, time nije prestalo pravo tužitelja na potpunu restituciju odnosno povrat preostalih preplaćenih iznosa u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke.

135.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužiteljica se nije odrekla svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

136.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

137.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

138.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda K ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

139.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

140.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

141.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

142.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

143.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

144.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

145.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

146.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

147.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče.

148.Tužiteljica se, kako to proizlazi i iz njenog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekla tog prava niti je dala niti je mogla dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekla svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dala takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

149.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

150.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

151.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

152.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

153.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručan i nepristran, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu, konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužiteljica ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

154.U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim, a što je po prijedlogu tužitelja utvrđeno financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

155.Konverzija i izračun na kojem se konverzija temelji nije polazila od nepoštenog ugovaranja naprijed navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF) konvertira, tj. denominira u jedan drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se tužitelj kao potrošač zaštitio od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF.

156.Provedenim vještačenjem utvrđeno je da konverzija nije proizvela pozitivan učinak za potrošača, jer nije izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur.

157.Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe, to tužiteljica, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže pravima o obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao u konkretnom slučaju.

158.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev i postavila sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem.

159.Iz mišljenja vještaka, koje sud prihvaća, utvrđeno je slijedeće :

3.Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1 i 2.

160.Tužiteljica, slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

161.Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istoj vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

162.U odnosu na tzv. negativne razlike, tužiteljica nije ništa primila, da bi bila dužna vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njenu tražbinu. Stoga tražbina tužiteljice s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, nije umanjena.

163.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

164.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je i odgovorio na primjedbe tuženika, a koje očitovanje ovaj sud prihvaća kao stručno i nepristrano.

165.Tužiteljica je dakle u cijelosti uspjela u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

166.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužiteljice. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od od 12. siječnja 2021. i 31. ožujka 2026. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 18. siječnja 2021., 8. svibnja 2024., 16. rujna 2024. i 1. travnja 2026. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 1.000,00 eur po radnji, ukupno 7.000,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 600,00 eur. Sveukupno trošak iznosi 7.600,00 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužiteljica nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

167.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 13. svibnja 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte