Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21 000 Split
Poslovni broj: Pn-428/2022-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice LR, Podstana – Sveti Martin, Ulica sv. Martin 96, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Marićeva 71, OIB: 38922958547, zastupan po Mariju Depolo, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužiteljici iznos od 1.712,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od 3. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos od 278,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev odbija.
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.784,72 eura sa zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od 13. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 17. listopada 2022. u bitnome se navodi kako je dana 15. studenog 2020. tužiteljica stradala u [adresa] kao vozač u osobnom automobilu marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka]. Za nezgodu da je odgovoran VR, vozač vozila marke Rover, reg. oznake [registarska oznaka] (Albanija), te da je vozilo štetnika, koje je isključivo odgovorno za ovu prometnu nezgodu, u vrijeme nezgode bilo osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva Ansig (Albanija) po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj AL/09/200089883, a da je odštetni zahtjev podnesen Hrvatskom uredu za osiguranje, koje da ga je preraspodijelilo društvu Croatia osiguranje d.d. kao korespondentu. Tužiteljica da je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega da joj je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru Split. Zbog zadobivenih ozljeda da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti, obzirom da je u štetnom događaju zadobila ozljede zbog kojih je morala primati liječničku pomoć te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (rendgensko snimanje, posjećivanje ambulante, nošenje Schanzovog ovratnika, fizioterapije, trajanje rehabilitacijskog postupka, trošenje analgetika, privremena nesposobnost za rad i sl.). Radi predmetnog ozljeđivanja da je tužiteljica trpjela i da dalje trpi intenzivni strah te jake bolove, a nakon ozljeđivanja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Radi smanjenja životne aktivnosti koja joj je nastala kao posljedica štetnog događaja, da je tužiteljica ograničena u brojnim životnim aktivnostima koje je do sada ostvarivala i koje bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivala, odnosno da u iste mora ulagati povećane napore u odnosu na vrijeme štetnog događaja. Nadalje, da je tužiteljica morala putovati iz [adresa] u [adresa] radi liječenja i to 63 puta ([adresa] km povratno putovanje) pa potražuje i trošak putovanja u visini od 284,29 eura odnosno cijenu jednosmjerne karte na toj relaciji u iznosu od 2,25 eura. Tužiteljica da se u mirnom postupku obratila dana 13. siječnja 2021. odštetnim zahtjevom tuženiku, koje da ga je preraspodijelilo korespondentu društvu Croatia osiguranje d.d., a koji je tužiteljici isplatio iznos od 2.223,63 eura. Međutim, isplaćeni iznos da nije dovoljan da bi se tužitelju šteta u cijelosti podmirila, slijedom čega predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome priznaje osnov odgovornosti, te čini nespornom činjenicu početka tijeka zakonske zatezne kamate kako je utuženo. Protivi se zatraženoj visini preko nesporno isplaćene u m mirnom postupku, kao previsoko postavljene, u neskladu sa sudskomedicinskom i sudskom praksom. Nadalje, ukazuje kako je potrebno utvrditi kada je završeno liječenje za predmetnu ozljedu u sudskomedicinskom smislu, a kako bi se moglo utvrditi u kojem periodu je tužiteljica išla na fizikalne terapije. Predlaže od društva Promet d.o. o zatražiti cjenik autobusnih karti te pribaviti zdravstveni karton tužiteljice.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem potvrde MUP, PU Splitsko- dalmatinska, Postaja prometne policije, liječničke dokumentacije tužiteljice (list 9-34 spisa), računa Poliklinke Korak, izračuna udaljenosti na relaciji [adresa], cjenika tvrtke Promet d.o.o., odštetnog zahtjeva od 13. siječnja 2021., cjenika usluga Doma za starije i nemoćne Lovret, Split, spisa Croatia osiguranja d.d., pod brojem 99 MS 44 2021, dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstevno osiguranje, cjenika usluga prijevoza putnika, zdravstvenog kartona tužiteljice. Nadalje, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Danči Tripalo, spec. ortopedije, dr. JR, spec. neurokirurgije i dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatrije te je saslušana tužiteljica.
4. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja djelomično osnovani.
5. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje te imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege te troškova liječenja i troškova putovanja radi liječenja, a sve u vezi prometne nezgode koju je uzrokovao VR, vozač vozila marke Rover, reg. oznake [registarska oznaka] (Albanija).
6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao niti osnov odgovornosti za štetu, nije sporno da je za nezgodu odgovoran VR, vozač vozila marke Rover, reg. oznake [registarska oznaka] (Albanija). Također, nije bilo sporno da je vozilo štetnika u vrijeme nezgode bilo osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva Ansig (Albanija) po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj AL/09/200089883. Nije sporno ni to da se tužiteljica obratila tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete, koji je njen zahtjev preraspodijelilo društvu Croatia osiguranje d.d. kao korespondentu, a koje je prije pokretanja ovog postupka tužiteljici isplatilo iznos od 2.223,63 eura.
6.1. Između stranaka je sporna visina potraživanja tužitelja.
7. Odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a stavkom 2. istog članka da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.
7.1. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
7.2. Odredbama članaka 1085. stavak 1. i 4., te članka 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade imovinske štete, kao i obim te naknade. U istima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, dosuditi oštećenom naknadu u novcu ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Propisano je da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosi koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (potpuna naknada).
7.3. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
7.4. U skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezinu težinu i trajanje, nije neznatna.
7.5. Odredom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon tog.
8. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023; dalje ZOOP) je propisano da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.
9. Pregledom odštetnog zahtjeva tužiteljice, upućenog Hrvatskom uredu za osiguranje Zagreb, razvidno je da je isti podnesen na ime štete koju je pretrpjela kao vozač u osobnom automobilu marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka], a koji štetni događaj je prouzročio VR, vozač vozila marke Rover, reg. oznake [registarska oznaka] (Albanija). Također, da je vozilo štetnika u vrijeme nezgode bilo osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva Ansig (Albanija) po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj AL/09/200089883. Na odštetnom zahtjevu kao datum pisanja istog stoji dan 13. siječnja 2021. te istom prileži elektronička korenspondencija između punomoćnice tužiteljice i tuženika iz koje proizlazi da bi odštetni zahtjev tuženiku bio poslan 13. siječnja 2021. putem elektroničke pošte. Nadalje, vidljivo je kako je odštetni zahtjev konačno dopunjen dopisom kojim je dostavljena dodatna dokumentacija i to dana 3. kolovoza 2022.
10. Uvidom u dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret razvidno je kako sat nemedicinske njege i pomoći u kući po ugovoru s korisnikom iznosi 5,31 euro/40,00 kuna sat.
11. Čitanjem cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava društva Promet d.o.o. Split sud je utvrdio kako cijena pojedinačne karte kupljene u vozilu za građanstvo, jedno putovanje, u zoni 3 iznosi 2,26 eura.
12. U postupku je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu. Stalni sudski vještak dr. Danči Tripalo u svom nalazu je navela da je tužiteljica doživjela prometnu nezgodu kada je zadobila udarac auta odostraga. Tužiteljica da je imala bolan vrat i pokrete vratom da nije izvodila. Dobila je Schanzov ovratnik, napravljena joj je obrada MSCT toraksa, abodmena i zdjelice, zatim je napravljen hitni MSCT mozga i vratne kralježnice, koji nije pokazao promjene. Tužiteljica da je liječena konzervativno, odlazila je na kontrole kod neurokirurga te traumatologa, a predložena joj je i fizikalna terapija. Spisu da je priložen karton s fizikalne terapije koju je tužiteljica započela u 12. mjesecu. Nakon toga da je redovito vršila kontrole fizijatara koji joj je dalje zbog bolnosti produžavao fizikalnu terapiju. U posljednjem nalazu ortopeda da se spominje kako su kretnje u vratu terminalno ograničene i to rotacija, vrat da je blago napet. Vještakinja je kazala kako je pregledala i osobni zdravstveni karton tužiteljice te nije našla da bi tužiteljica imala sličnu ozljedu prije štetnog događaja. Vještakinja je mišljenja kako se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja je ostavila umanjene životne aktivnosti na račun pokretljivosti vratne kralježnice u blagom stupnju u iznosu od dva posto. Nadalje, tužiteljica da je trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta jedan tjedan te slabog intenziteta šest tjedana. Tužiteljici da je tuđa pomoć i njega bila potrebna zbog nošenja okovratnika, u vidu pomoći za vrijeme obavljanja higijene i trajala je prvi tjedan dva sata dnevno te još jedan tjedan jedan sat dnevno. Vještakinja nije našla postojanje naruženosti. Zaključno, kazala je kako je kod ovakvih ozljeda aktivno lječenje završeno nakon šest mjeseci.
12.1. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.
13. U postupku je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu. Stalni sudski vještak neurokirurg dr. Miro Jurinović u svom nalazu i mišljenju je naveo kako je nakon pregleda medicinske dokumentacije tužiteljice utvrdio da bi ista, kao vozačica u osobnom automobilu zadobila ozljedu vratne kralježnice kada je u automobil kojim je ona upravljala udarilo odostraga drugo vozilo. Tužiteljica da je pregledana na hitnom prijemu te joj je postavljena dijagnoza istegnuća vratnih struktura od zadobivenog udara u leđa. Tužiteljica da je događaj znala rekonstruirati i žalila se na glavobolju, ali dominantno na bolove u vratu. Na glavi tužiteljice da nije viđen biljeg ozljede. Kralježnica palpatorno u području leđa da je bila bezbolna te je neurološki status tužiteljice bio bez osobitosti. Pri pregledu tužiteljice da su objektivno bili bolni paravertebralni mišići vrata, ali se bilježi kako je pokrete izvodila u potpunosti. Tužiteljici da je apliciran mekani okovratnik, preporučeno mirovanje i uzimanje tableta protiv bolova. Kontrolni neurokirurški pregled obavljen je pet dana kasnije, a s obzirom da se tužiteljica još žalila na bolove u vratu, preporučen joj je pregled specijaliste za fizikalnu medicinu. Dana 8. siječnja 2021. na neurološkom pregledu, tužiteljici je urađena i pretraga EMNG te je zabilježeno oštećenje šestih i sedmih vratnih živčanih korijena više s lijeve strane uz naznaku kako je korijen C6 subakutno traumatski oštećen. Tužiteljica da je radila i pretragu magnetske rezonance vratne kralježnice, ali su nađene samo umjerene degenerativne promjene. Vještak se usuglasio s procjenom bolova vještakinje za ortopediju te s procjenom vještakinje oko potrebne tuđe pomoći i njege. U pogledu trajnog tjelesnog oštećenja, vještak procjenjuje umanjenje životne aktivnosti za 3 posto. Konkretne posljedice za tužiteljicu u svakodnevnom životu su da će se u svim radnjama gdje se iziskuje upotreba šaka kroz duže vrijeme tužiteljica lakše zamarati, imati će i blažu bolnost kod prolongirane upotrebe te će trebati i kraće odmore sve za minimalnih 3 posto, u odnosu na zdrave žene njezine dobi. Vještak je nadalje kazao kako je tužiteljica bila kroz prvih 15 dana u punom obimu reduciranih životnih i radnih sposobnosti, a potom 15 dana u polovičnom obimu( 50 posto). Ujedno se složio kako je ustaljeno stanje nakon ove ozljede kod tužiteljice 6 mjeseci od dana ozljede. Nadodao je kako je tužiteljica imala znatne neugodnosti, jer je odvođenje na hitni prijem stresan događaj, bila je izložena rendgenskom zračenju, nosila je okovratnik, odlazila na kontrolne preglede, odlazila je na fizikalnu terapiju. Radila je pretragu EMNG, koja je jako neugodna. S obzirom da se radi o dva odvojena organska sustava predlaže umanjenje životne aktivnosti s neurološkog aspekta pribrojiti umanjenju životne aktivnosti od 2 posto s osnove pokretljivosti koje je ocijenila vještakinja za ortopediju, tako da bi ono u konačnici iznosilo 5 posto.
13.1. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik prigovorio kako se vještak, usprkos konkretnim pitanjima tuženika, nije izjasnio koja to konkretna medicinska posljedica kod tužiteljice uzrokuje umanjenje životne aktivnosti za 3 posto.
14. U postupku je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru. Stalni sudski vještak psihijatar dr. Nikola Sikirica u svom nalazu i mišljenju je naveo kako je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice iz čega je vidljivo da je bila sudionicom prometne nezgode i tom prilikom zadobila ozljede čija je narav, njihova dijagnoza i zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenjima ortopeda i neurokirurga. Osim toga tužiteljica da je u tri navrata ambulantno psihijatrijski pregledana te joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i poremećaja prilagodbe, a zbog razvijene simptomatologije da joj je preporučeno uzimanje lijekova iz klase anksiolitika i hipnotika. Uzevši u obzir sve navedeno vještak smatra da je tužiteljica doživjela primarni strah u trajanju od 10 ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta, sljedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 2 tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca. Zaključno, smatra da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica ozljeđivanja nije bilo.
14.1. Stranke nisu imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka.
15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je zbog štetnog događaja trpjela mnoge neugodnosti, vozilom hitne pomoći odvezena je hitni prijem, ordiniran joj je Schanzov ovratnik, radila je razne pretrage. U noći kada joj je stavljen ovratnik cijelu noć nije mogla spavati. Imala je glavobolje koje osjeća i danas, također i dalje osjeća trnce u lijevoj ruci osobito prilikom promjene vremena. Tuđa njega i pomoć joj je bila potrebna, a pružali su joj je suprug i djeca. Također, navodi kako šest mjeseci nije radila. Još uvijek da osjeća vrtoglavicu kada naglo podigne i spusti glavu. Dva ciklusa fizikalne terapije da je odradila u bolnici, a da je na terapije išla i privatno jer je lista čekanja u bolnici bila preduga. Privatne terapije da je primala u [adresa] i [adresa], sigurno deset puta, a na njih su je vozili suprug i kćer. Zaključno, kazala je kako dugo nakon nesreće nije vozila, a niti danas da nije opuštena u vožnji.
15.1. Tuženik je prigovorio iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi kako joj još uvijek trne ruka, da ima vrtoglavice i glavobolje jer isto nije potvrđeno od niti jednog vještaka još uvijek te da joj se manta te da ima trajne glavobolje s obzirom da nijednog od tri vještaka. Smatra kako je tužiteljica neiskrena pred sudom te da je njen iskaz usmjeren na naknadu štete.
16. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, sud je stava kako je tužiteljici u šetnom događaju povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje, a kako ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kako su prethodno iznesena, kao jasna, logična i uvjerljiva, ocjena je ovog suda da je, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., primjereni iznos pravične naknada neimovinske štete zbog opisanih povreda prava osobnosti tužiteljice jednak novčanom ekvivalentu od 3.653,20 eura, a uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju po ovoj osnovi isplatio iznos od 2.223,63 eura, ocjena je ovog suda da je tužitelj po ovoj osnovi dužan tužitelju isplatiti navedenu razliku u iznosu od 1.429,57 eura. Pri tome se napominje da je pri odmjeravanju pravične naknade uzeto u obzir da je tužiteljica osoba u dobi od preko 50 godina koja je pretrpjela tjelesne ozljede praćene strahom i boli opisanog trajanja i intenziteta, te kojoj je smanjena životna aktivnost u postotku od 5 % u vidu teškoća smanjene pokretljivosti vratne kralježnice, ukočenost vrata, povremenog trnjenja ruku i povremenih bolova kao i imajući u vidu nelagodu liječenja, fizikalnih terapija, te neugodnostima koje je isto predstavljalo za tužiteljicu.
16.1. S obzirom na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga, u kojima u bitnom navodi kako je vještakinja ortopedije valjano ocijenila umanjenje životnih aktivnosti tužiteljice, dok je umanjenje dano od strane vještaka neurokirurga nejasno i neobrazloženo, za navesti je kako oba navedena vještaka medicinske struke su za procjenu postotka smanjenja životne aktivnosti koristili istu dokumentaciju tužitelja, međutim valja uzeti u obzir da svoju procjenu daju iskustveno i temeljem mjerila koja određuju raspone, a ne egzaktni zadani postotak, te da se pri davanju procjene uzimaju u obzir okolnosti konkretnog slučaja u vidu specifičnosti ozljeda i same ozlijeđene osoba. Pri tom vještak Jurinović smatra kako bi se u konkretnom slučaju smanjenje životne aktivnosti valjalo utvrditi na način da se po njemu utvrđen postotak pribroji postotku koji je utvrdila vještakinja Tripalo, ovo jer se radi o dva različita organska sustava. Naime, vješatkinja Tripalo da je prilikom ocjene smanjenja životnih aktivnosti u obzir uzela smanjenju pokretljivost vratne kralježnice, a on bolnost i slabost u rukama kod prolongirane upotrebe. Upravo na temelju takvog nalaza i mišljenja koje je sud prihvatio kao jasno, logično i uvjerljivo, sud je smanjenje životne aktivnosti utvrdio u postotku od 5%.
16.2. Pri tome se napominje da egzaktni postotak nije relevantan za odluku o visini naknade neimovinske štete jer sud istu ocjenu donosi po slobodnoj ocjeni konkretnih okolnosti, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje je donio VSRH na sjednicama Građanskog odjela, a koji kao takvi sam iznos naknade, za navedeni postotak, određuju u rasponu do 25%.
17. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici, sukladno odredbi članka 12. st. 1. i 6. ZOOP priznata zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od kako je zatraženo 3. kolovoza 2022. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-373/22), a sa kojim tijekom zakonske zatezne kamate se tuženik usuglasio u odgovoru na tužbu.
17.1. Još je za navesti kako je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016. u Šibeniku donesen zaključak kako zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva.
17.2. Također, na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/16) održanoj dana 30. svibnja 2016. zauzeto pravno shvaćanje da obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga.
17.3. Napominje se kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi šteta koju tužiteljica povodom ovog štetnog događaja trpi nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, kao niti da ista nije bila predvidiva, a takvo što tijekom postupka ni tuženik nije isticao.
18. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko je oštećeniku pružao usluge tuđe pomoći i njege, jer su to izvanredne okolnosti koje je prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade. Pri tome se ukazuje da činjenica da je pomoć i njegu pružao sordnik tužitelja ne opravdava manju naknadu od minimalne naknade koju nekvalificirana osoba ostvaruje za poslove pomoći i njege jer je za pravo na naknadu ove štete odlučno da je tužitelju zbog odgovornosti tuženikova osiguranika ista bila potrebna i nužna, a visina te naknade ne može biti manja samo zbog činjenice da je pomoć i njegu pružao član obitelji, a ne treća osoba, obzirom se radi o istim poslovima nevezano za osobu koja ih obavlja pa je šteta za oštećenika jednaka neovisno o osobi koja ga njeguje. U situaciji kad oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila. Izdatak koji bi oštećenik imao u vezi s pružanjem tuđe pomoći i njege ne predstavlja dio plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj, nego ono što bi on morao platiti da je angažirao osobu koja obavlja takve poslove, a to je upravo cijena usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći, u konkretnom slučaju je to, prema dopisu Doma za starije i nemoćne "Lovret", cijena od 5,31 euro po satu.
18.1. Kako je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 21 sat, to tužiteljica po ovoj osnovi ima pravo na naknadu štete u iznosu od ukupno 111,51 euro (21 sati puta 5,31 euro po satu).
18.2. Na ovaj iznos tužiteljici je, sukladno odredbi čl. 12. st. 1.i 6. ZOOP-a priznata zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od kako je zatraženo 3. kolovoza 2022. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-373/22, Rev-422/21, Rev-464/24), a sa kojim tijekom zakonske zatezne kamate se tuženik usuglasio u odgovoru na tužbu.
19. Tužiteljica je zahtijevala i naknadu imovinske štete u visni od 284,29 eura s osnove troškova putovanja od [adresa] do Splita i nazad, a radi liječenja. U konkretnom slučaju je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica dolazila na specijalistički pregled u Split dana 20. studenog 2020., 5. siječnja 2021., 13. siječnja 2021., 20. travnja 2021., 6. svibnja 2021., 17. svibnja 2021., 30. kolovoza 2021., 28. listopada 2021., 31. siječnja 2022. te 6. lipnja 2022., kao i da je u razdoblu od 9. – 22. prosinca 2020., zatim u razdoblju od 26. siječnja do 8. veljače 2021. te u razdoblju od 26. prosinca do 5. siječnja 2022. u Split putovala radi fizikalne terapije. Također, pregledom medicinske dokumentacije utvrđno je kako se svi navedeni pregledi odnose za specijalističke pregede na koje je tužiteljica bila upućena povodom štetnog događaja. S obzirom da tijekom postupka nije bilo sporno da tužiteljica prebiva u [adresa], te s obzirom da iz dostavljene dokumetacije proizlazi kako je tužiteljica liječenje vršila u Splitu, istoj na ime imovinske štete s osnova troškova putovanja pripada iznos, koji predstavlja umnožak 76 pojedinačnih autobusnih putnih karata za treću zonu, relacija [adresa]. Kako iz cijenika društva Promet Split d.o.o. proizlazi da bi cijena pojedinačne autobusne karte za građanstvo, kupljene u autobusu, iznosila 2,26 eura, to je tužiteljici douđen iznos od 171,76 eura, dok je za više zatražen iznos od 112,53 eura njen zahtjev odbijen kao neosnovan.
19.1. Na ovaj iznos tužiteljici je, sukladno odredbi čl. 12. st. 6. ZOOP-a priznata zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od kako je zatraženo 3. kolovoza 2022. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-373/22, Rev-422/21, Rev-464/24), a sa kojim tijekom zakonske zatezne kamate se tuženik usuglasio u odgovoru na tužbu. Sud je shvaćanja kako tužiteljici pripada neimovinska šteta troškova putovanja radi liječenja i za razdoblje nakon 6 mjeseci od štetnog događaja (završetak liječenja prema nalazau vještaka), ovo jer je mišljenje vještaka o činjenici završetka liječenja dano iskustveno i općenito ne uzimajući u obzir specifičnosti konkretnog slučaja. U ovom konkretnom slučaju tužiteljica je i nakon razdoblja od 6 mjeseci nakon štetnog događaja i dalje vršila kontrolne preglede i fizikalne terapije koje su joj bile ordinirane odmah po štetnom događaju. Također iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se tužiteljica fizikalno liječila u tri turnusa, ovo jer je i dalje osjećala bolnost pri pokretu, sve radi ozljede zadobivene u štetnom događaju. Stoga je sud shvaćanja kako je u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, i taj vid štete bio predvidiv, a sve s obzirom na sadržaj odštetnog zahtjeva, potrebu vršenja kontrolnih pregleda te primanja fizikalne terapije za koju su nesporno duge liste čekanja.
20. Tužiteljici nije priznata imovinska šteta u iznosu od 53,09 eura s osnove plaćanja troškova liječenja i to pretrage EMNG za koju prilaže račun (list 35 spisa), ovo jer iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da bi tužiteljica od strane specijaliste bila upućena napraviti navedeni pregled.
21. Stoga sud smatra da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 1.429,57 eura, na ime imovinske štete tuđe njege i pomoći pripada iznos od 111,51 eura te na ime imovinske štete troškova putovanja radi liječenja iznos od 171,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok je za više zatraženi iznos od 112,38 eura s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za iznos od 112,53 s osnove troškova putovanja kao i za iznos od 53,09 eura s osnova troškova liječenja, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5. ZPP-a, članka 155. ZPP-a i članka 164. ZPP-a. Naime, tužiteljica u postupku nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu uslijed kojeg nisu nastali posebni troškovi.
23. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.990,84 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife).
24. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:
- sastav odštetnog zahtjeva od 13. siječnja 2021. iznos od 200,00 eura (Tbr. 32/1 Tarife);
- sastav tužbe od 17. studenog 2022. iznos od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife);
- sastav dva obrazložena podneska i to od 2. ožujka 2023. i od 28. siječnja 2026. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak(Tbr. 8/1 Tarife);
- sastav tri ostala podneska i to od 18. listopada 2023., 6. studenog 2023. i 16. rujna 2025. u iznosu od poi 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/4 Tarife)
- zastupanje na ročištu od 17. listopada 2023., 22. siječnja 2026. te 26. ožujka 2026., u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) za svako ročište;
- pristup na ročište za objavu presude od 13. svibnja 2026. u iznosu od 100 eura (Tbr. 9/3 Tarife).
24.1. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 1.700,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25 % (425,00 eura), dakle iznos od 2.125,00 eura.
24.2. Nadalje, tužiteljici je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 66,36 eura kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 527,00 eura, dakle ukupno 2.784,72 eura.
25. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Splitu 13. svibnja 2026.
Sudac
Tihana Lovrić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljici po punomoćniku,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis
