REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9249/2021-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikša Stančić-Rokotov, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Goran Krištović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nikše Stančića-Rokotova, odvjetnika i punomoćnika tuženika Gorana Krištovića, odvjetnika, radi naknade štete, 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. isplatiti tužitelju NE iznos od 1.728.822,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. isplatiti tužitelju NE parnični trošak u iznosu od 223.835,42 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Alianz Hrvatska d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 243.030,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2026. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 16. studenog 2021. navodi kako je imatelj svih 1.110.000 komada obveznica koje je odlukom o izdanju obveznica od 8. rujna 2015. (izmijenjenom 31. ožujka 2016.) izdalo trgovačko društvo SENSE ESCO BELIŠĆE d.o.o., a nose oznaku SESB-O-24CE, ISIN HRSESBO24CE3. Te obveznice investicijsko društvo Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. drži kao skrbnik na svom skrbničkom računu pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. koji se vodi pod brojem 9127496 za račun tužitelja. Nadalje navodi kako je tuženik osiguratelj koji je s trgovačkim društvom SENSE ESCO d.o.o. kao ugovarateljem osiguranja 10. ožujka 2017. sklopio policu za osiguranje od odgovornosti članova uprave i direktora broj 1500-173175745. Ugovor o osiguranju je pod istim uvjetima produžen izdavanjem nove police osiguranja identičnog sadržaja broj 1500-173587671 pa je ukupno razdoblje osiguranja počelo 8. ožujka 2017., a završilo 8. ožujka 2019. Ističe kako je SENSE ESCO BELIŠĆE d.o.o., kao ovisno društvo ugovaratelja osiguranja SENSE ESCO d.o.o., odredbom toč. 11. police uključeno u pokriće osiguranja. Navodi kako je šteta zbog profesionalne odgovornosti članova uprave i direktora osiguranika tuženika kao ovisnog društva koje je izdalo obveznice obuhvaćena osiguranim rizikom iz police te je tužitelj aktivno legitimiran kao imatelj vrijednosnica, dok je tuženik pasivno legitimiran za odštetu nastalu zbog profesionalne odgovornosti direktora osiguranika tuženika. Osiguranik tuženika je „društvo posebne namjene“ čija je svrha izgradnja i stavljanje u pogon energane na biomasu 1,2 MW koja bi opskrbljivala klijente toplinskom energijom u industrijskoj zoni Belišće. Drugih poslovnih aktivnosti osiguranik tuženika nema. Stoga je uspjeh realizacije projekta izgradnje energane bitan preduvjet početka poslovne djelatnosti osiguranika tuženika, a samim time i realizacije novčanih tokova kojima bi se podmirivale kreditne obveze osiguranika tuženika, uključujući i one temeljem izdanih obveznica. Nakon zatvaranja financijske konstrukcije u svrhu izgradnje energane – između ostalog kreditnim zaduženjima izdavanjem obveznica - osiguranik tuženika je sklopio ugovore s izvođačem radova za izgradnju energane i to Ugovor 12-2014 sklopljen 5. svibnja 2015. između osiguranika tuženika kao naručitelja i društva Intel Trade d.o.o. kao izvoditelja uz kasnije sukcesivne anekse tom ugovoru. Iako je energana tijekom 2016. spojena na mrežu te je od Hrvatske elektroprivrede d.d. ishođen status povlaštenog proizvođača električne energije, ugovorna obveza izgradnje funkcionalne energane nije nikada ispunjena. Tijekom 2017. nastali su tehnički problemi u sustavima za čišćenje plina te povećane količine pepela katrana kao ostataka od procesa proizvodnje sintetičkog plina. Tijekom 2017. dobavljač tehnologije je na razne načine pokušavao otkloniti nedostatke i u tome biva privremeno uspješan jer krajem 2017. energana daje znakove kontinuiranog rada, ali je početkom 2018. ponovno došlo do većeg kvara koji nije nikada otklonjen. U srpnju 2018. utvrđeno je da energana nikada neće biti puštena u trajni rad jer je vještačenjem po Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu konačno utvrđeno da nikakve tehničke mjere ne mogu dovesti do značajnijeg poboljšanja pogonskih parametara zbog čega su funkcionalni nedostaci na energani neotklonjivi. Stoga je osiguranik tuženika s danom 30. srpnja 2018. raskinuo ugovor s izvoditeljem radova na energani zbog neispunjenja. Energana nije nikad isporučena zbog čega osiguranik tuženika nema nikakvih poslovnih aktivnosti niti generira ikakve prihode kojima bi servisirao svoje obveze. Nadalje navodi kako direktor osiguranika tuženika nije poduzeo nikakve konkretne pravne radnje prema izvođaču s ciljem naknade na taj način prouzročene štete osiguraniku o čijim interesima se kao zakonski zastupnik dužan skrbiti, iako bi na takvu naknadu štete od izvoditelja osiguranik imao pravo i nakon raskida ugovora, sve temeljem odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, što predstavlja povredu profesionalne odgovornosti direktora osiguranika tuženika. Konkretno, direktor osiguranika je propustio pokrenuti parnicu ili na drugi način realizirati opisanu tražbinu s osnove naknade štete. Na taj način propustio je osigurati - pravnim mehanizmom odštetne odgovornosti izvoditelja koji mu je stajao na raspolaganju - novčane tokove potrebne za podmirenje obveza osiguranika prema tužitelju. Direktor osiguranika je već 19. srpnja 2017. bio definitivno upoznat s pravnom dimenzijom odštetne odgovornosti izvođača prema osiguraniku jer je raspolagao s pravnim mišljenjem odvjetničkog društva Marković i partneri d.o.o. Također je 19. lipnja 2018. pribavio još jedno nezavisno pravno mišljenje odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, IE i ZE. Na ovaj način direktor osiguranika je učinio profesionalni propust jer, iako svjestan odštetne odgovornosti izvoditelja, nije pokrenuo sudski postupak prisilne realizacije odštetne tražbine. Time je direktor osiguranika prekršio obvezujući standard dužne pažnje (pažnja dobrog gospodarstvenika) kojom je obvezan voditi društvo (čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima) zbog čega je, deliktno odgovoran ne samo društvu koje zastupa, nego i onim vjerovnicima društva koji se zbog toga ne mogu namiriti od društva (čl. 252. st. 4. ZTD). Također, profesionalni propust da se realizira novčana tražbina osiguranika prema izvoditelju, predstavlja propust povećane dužne pažnje (pažnja dobrog stručnjaka) koju je osiguranik temeljem odredbe čl. 10. st. 2. ZOO dužan ulagati u odnosima s trećima pa tako i u vezi ispunjenja obveza osiguranika koja proizlaze iz obveznice kao vrijednosnog papira u smislu čl. 1135. – 1162. ZOO. Profesionalni propust direktora predstavlja protupravnu radnju u smislu čl. 3.33 Uvjeta za osiguranje od odgovornosti članova prave i direktora tuženika i samim time osigurani slučaj u smislu čl. 922. ZOO. Smatra kako iz navedenog proizlazi odgovornost tuženika za eventualnu štetu nastalu opisanom protupravnom radnjom. Zbog opisanog profesionalnog propusta direktora Osiguranika da namiri nastalu štetu od izvoditelja, osiguranik ne može podmiriti svoje obveze koje proizlaze iz obveznica. Time je za tužitelja kao imatelja tih obveznica nastala imovinska šteta u vidu nenaplativih potraživanja iz obveznica u iznosu od 13.025.813,13 kn koliko iznose ukupne dospjele nenaplative obveze. Kako se dospjeli, a neplaćeni dug po obveznici povećavao, skupština imatelja obveznica SESB-0-24CE je 22. prosinca 2020. donijela odluku o prijevremenom dospijeću obveznice, sve sukladno t. 1. al. 9. Odluke o izdanju obveznica od 8. rujna 2015. te Odluke o izmjenama te odluke od 31. ožujka 2016. Temeljem Odluke o prijevremenom dospijeću obveznice, tužitelj se putem povjerenika izdanja obratio osiguraniku tuženika kao izdavatelju sa zahtjevom da podmiri dospjeli dug po obveznici. Osiguranik tuženika je odgovorio da je dug u cijelosti nenaplativ te da neće biti naplativ niti u predvidivoj budućnosti iz razloga koje je detaljno opisao u svom dopisu. Sukladno Odluci o prijevremenom dospijeću obveznice, time je ukupni nenaplativi dug po obveznici u visini od 13.025813,13 kn u cijelosti dospio čime je šteta za tužitelja postala definitivna. S obzirom da je u toč. 4. Police ugovoreni limit osiguranja ukupno 5.000.000,00 EUR, odštetna tražbina tužitelja od 13.025.813,13 kn je unutar ugovorenog iznosa osiguranja i pokrivena Policom. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.728.822,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2021. do isplate i troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti poriče i osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako je društvo SENSE ESCO d.o.o. (ovdje i osiguranik) 100% (stopostotni) vlasnik društva SENSE ESCO BELIŠĆE d.o.o., a koje je opet društvo koje je izdalo predmetnu obveznicu oznake SESB-O-24CE tužitelju. U navedenom društvu majci SENSE ESCO d.o.o. od 2015. godine pa sve do 16. prosinca 2021. godine društvo Interkapital d.d. je bilo jedno od vlasnika (imatelja poslovnih udjela). Društvo Interkapital d.d. je opet jedini vlasnik društva Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. koje je navedeno kao skrbnik i na svom skrbničkom računu drži obveznicu za račun tužitelja. Nadalje, tužitelj je, prema dostupnim podacima, jedan od vlasnika grupacije Interkapital d.d., ali i član nadzornih odbora društva Interkapital d.d. i društva Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. Iz navedenog proizlazi kako je sam tužitelj kroz vlasničke odnose navedenih društava usko povezan i upoznat s projektom izgradnje energane za društvo SENSE ESCO BELIŠĆE d.o.o., a time i s društvom SENSE ESCO d.o.o. koje je vlasnik prethodnog, odnosno da je od početka upućen i informiran (ili morao biti) o svim aspektima izgradnje i ulaganja u predmetnu energanu društva SENSE ESCO BELIŠĆE d.o.o. Navodi kako je točno da su društvo SENSE ESCO d.o.o. i tuženik 10. ožujka 2017. sklopili ugovor o osiguranju, temeljem kojeg je tuženik izdao predmetnu policu osiguranja, kojom je, kao osiguranik, obuhvaćeno i društvo kćer SENSE ESCO BELIŠĆE d.o.o. Navodi kako je vještačenje Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu iz srpnja 2018. izrađeno u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Osijeku – Stalna služba u Valpovu pod posl. brojem R1-108/18 jasan i nedvojben dokaz kako je osigurani rizik već nastao (u svezi osiguranog slučaja) ili bio u nastajanju, u trenutku sklapanja police osiguranja između Tužitelja i Tuženika. Tako je u dijelu mišljenja utvrđeno kako su relativno mala očekivanja da će preostale predložene ili neke druge mjere omogućiti postizanje ugovorom predviđenih pogonskih parametara za primopredaju energane. Nadalje se u vještačenju navodi kako je izgradnja energane dovršena u kolovozu 2016. godine, tehnički pregled proveden je u rujnu 2016. godine, u listopadu 2016. godine energana je priključena na elektroenergetsku mrežu i probni pogon je započet 20. listopada 2016. godine, ali nije okončan do dana izrade Vještačenja (srpanj 2018.), zbog čega nije provedena primopredaja energane niti je je nadležni operater elektrodistribucijskog sustava HEP ODS izdao dozvolu za trajni pogon. Sve navedeno je tuženik utvrdio u svojim otklonima od 3. veljače 2020. (u odnosu na odštetni zahtjev tužitelja od dana 13. rujna 2019.) i 24. veljače 2021. (u odnosu na odštetni zahtjev tužitelja od 15. veljače 2021.) te utvrdio kako isti nije osnovan. Ističe kako je sukladno odredbi čl. 922. ZOO i Općim uvjetima za osiguranje imovine tuženika 101-0910, osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom, a rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Odredbom čl. 922. st. 3. ZOO-a propisano je da je ugovor o osiguranju ništetan ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane. Iz Krovnog ugovora o izvođenju energane na biomasu od 5. svibnja 2015. i pripadajućih Aneksa br. od 1-12/14 do 09-12/14 Ugovora, kako su priloženi uz tužbu, osiguranik i Izvoditelj energane, društvo Intel Trade d.o.o. ugovorili su da je krajnji rok za dovršetak kompletnih radova na energani 23. srpnja 2016. Polica osiguranja sklopljena je 10. ožujka 2017. (te pokriva razdoblje osiguranja od 8. ožujka 2017. do 8. ožujka 2018.). Navodi kako iz svih priloženih dokaza nedvojbeno proizlazi da su predmetni tehnički problemi nastali već 2016. (ako ne i prije), a time je i osigurani rizik (osigurani slučaj) nastao i bio u nastajanju prije sklapanja Police osiguranja. Direktoru osiguranika bilo je poznato (ili mu je moralo biti poznato) već u 2016. godini (ako ne i prije) da su rokovi koji su ugovoreni povrijeđeni (energana nije izgrađena u rokovima kako se obvezao Izvoditelj), kao i da energana nije uredno dovršena (predana) obzirom na nedostatke i činjenicu da nije okončan probni pogon. Iz toga proizlazi da je svim stranama, pa time i direktoru osiguranika, kao i tužitelju, kao imatelju obveznica i osobi uključenoj u vlasničku strukturu osiguranika, bila poznata činjenica povrede Ugovora br. 12/14 (probijanje rokova izgradnje i nedostaci na energani) kao i okolnost nastanka štete osiguraniku ili potencijalnog budućeg potraživanja po istome Ugovoru br. 12/14, bez obzira da li će se ovdje raditi o potraživanju iz naknade štete, raskidu ugovornih odnosa, povratu isplaćene cijene za radove, umanjenju cijene ili bilo kakvom trećem potraživanju ili radnji osiguranika prema izvoditelju/društvu Intel Trade d.o.o. ili trećoj osobi. Ističe kako se problemi na energani nisu „počeli dešavati tek tijekom 2017. godine“, a niti da su „privremeno otklonjeni do početka 2018. godine te da tek tada nastupa veći kvar koji nikad nije otklonjen“, kako to navodi tužitelj. Osigurani rizik bio je u nastajanju već 2016., budući ga se ne može odvojiti od kašnjenja u rokovima izgradnje energane i tehničkih problema koji su evidentno nastupili krajem 2016., u svakom slučaju prije sklapanja police osiguranja. Naime, smetnje na radu energane (nedostaci) koje navodi tužitelj bile su očite i prilikom tehničkog pregleda i kod puštanja u pogon energane (listopad 2016. godine), zbog čega probni radi nije okončan, te nije nikada provedena primopredaja. Na pojavu tehničkih problema (nedostataka) prilikom puštanja u probni rad energane, kao navodnog osnova za nastanak osiguranog rizika, primjenjuje se odredba točke 4.6. poglavlja 4. Isključenja, Uvjeta za osiguranje Tuženika (koji su priloženi uz Tužbu). Navedenom odredbom propisano je da osiguratelj neće biti odgovoran za štetu u vezi s bilo kakvim odštetnim zahtjevima koji se odnose na prethodne protupravne radnje osiguranika, prethodni odštetni zahtjevi ili prethodni otvoreni postupci koji su podignuti s osnova, temelje se na ili se mogu pripisati bilo kojoj protupravnoj radnji osiguranika koja je počinjena prije datuma početka police. Nadalje navodi kako je predmetni događaj isključen iz pokrića osiguranja budući je počinjen svjesnom i namjernom radnjom ugovaratelja osiguranja i/ili Osiguranika (dakle nije bio niti neizvjestan, a ni nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika) zbog čega isti ne predstavlja osigurani slučaj. Naime, u dopisu društva Sense Esco d.o.o. (majke društva Sense Esco Belišće d.o.o.) od 1. studenog 2019. prema tuženiku i e-maila-odgovor od 2. prosinca 2019. upućenog od strane direktora osiguranika (g. VE) prema osiguratelju jasno proizlazi kako osiguranik svjesno i namjerno nije pokrenuo tužbu za naknadu štete (ili bilo kakav drugi zahtjev) protiv Izvoditelja energane (proizvođača i/ili druge odgovorne osobe) zbog nedostatka i limitiranosti resursa kako financijskih tako i ljudskih. U e-mail poruci od 2. prosinca 2019., u odnosu na pitanje osiguratelja je li društvo SENSE ESCO BELIŠĆE d.o.o. pokrenulo postupak naknade štete protiv društva INTEL TRADE d.o.o. ili protiv podizvođača te ukoliko nije pokrenut isti iz kojeg razloga, direktor je eksplicitno odgovorio na način da pravni postupak za naknadu štete još nije pokrenut primarno zbog nedostataka resursa i to financijskih i operativnih iz čega proizlazi kako isti namjerno i svjesno nije pokrenuo postupak ili podnio tužbu za naknadu štete. Dakle, radilo se o svjesnom i namjernom postupanju osiguranika, odnosno njegovog direktora, koji je ovisio o isključivoj volji (odluci) direktora osiguranika te uz punu izvjesnost nastanka svih posljedica takvog postupka. U tuženikovim Uvjetima za osiguranje od odgovornosti članova uprave i direktora 165-0514 (dalje u tekstu Uvjeti osiguranja) u Poglavlju 4. Isključenja, odredba 4.1. (Ponašanja) točka 4.1.1., propisano je da Osiguratelj neće biti odgovoran za štetu u svezi s bilo kakvim odštetnim zahtjevima koji proizlaze iz, temelje se na, ili se mogu propisati namjernoj protupravnoj radnji koju je počinio osiguranik znajući da pritom krši statut, ugovor, dužnost ili bilo koju drugu zakonsku obvezu. Osiguranik (odnosno direktor Osiguranika) bio je svjestan rizika i posljedica svojeg postupanja, ali je svjesno i svojevoljno (namjerno) donio odluku da neće podnijeti tužbu za naknadu. Tužitelj, kao imatelj obveznice i imatelj poslovnih udjela, bio je u usko povezanom poslovno-vlasničkom odnosu s društvom SENSE ESCO d.o.o. (time ujedno i društvom SENSE ESCO BELIŠĆE d.o.o.). Kao imatelj obveznice i imatelj poslovnih udjela, tužitelj je bio dužan savjesno postupati i poduzeti sve radnje kojima bi smanjio štetu, poglavito upozoriti direktora osiguranika na dužnost pokretanja potrebnih postupaka te, ukoliko je to bilo nužno, pružiti potrebnu pomoć i predujmiti troškove (materijalne i ljudske resurse) nužne za vođenje predmetnog postupka, kako to propisuju odredbe ZOO, a što tužitelj nije učinio. Tužitelj je bio upoznat s cjelokupnim poslovanjem osiguranika i svim nastalim teškoćama (uključivo i nemogućnost dovršetka i primopredaje energane, koja nikada nije izvršena). No, kada je postalo izvjesno da poslovni poduhvat osiguranika neće uspjeti, odnosno da osiguranik neće biti u mogućnosti ispuniti obveze po obveznicama, tužitelj nije učinio ništa da zaštiti svoja prava, već pokušava od tuženika temeljem police osiguranja odgovornosti osiguranika „naknaditi“ svoj poslovni gubitak, što je potpuno promašeno i neosnovano u cijelosti. Navodi još i to da bi tužitelj bio dužan dokazati da bi osiguranik uspio u takvom sporu za naknadu štete, da je takav postupak osiguranik pokrenuo protiv izvoditelja energane (ili druge odgovorne osobe), kao i da bi od odgovorne osobe ostvario naknadu u visini koja bi pokrila cjelokupnu štetu nastalu osiguraniku, dakle svu običnu štetu (troškove) te izmaklu dobit, uključivo i obvezu isplate po obveznicama. Tužitelj je dužan dokazati da je upravo takav propust direktora osiguranika doveo do nastanka štete kako je u tužbi specificirana te da bi osiguranik takvu štetu namirio u cijelosti, da je direktor osiguranika pokrenuo parnični postupak, kao preduvjet ostvarivanja prava po polici osiguranja od odgovornosti članova uprave i direktora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid potvrdu Interkapital d.o.o. od 3. rujna 2019. (list 7-8), Odluku o izdavanju obveznice Sense Esco Belišće d.o.o. od 8. rujna 2015. (list 9-12), Odluku o izmjenama odluke od 8. rujna 2015. te proširenju izdanja od 31. ožujka 2016. (list 13), Policu za osiguranje od odgovornosti članova uprave i direktora broj 1500-173175745 s prilozima (list 15-33), Uvjete za osiguranje od odgovornosti članova (list 34-49), Opće uvjete za osiguranje imovine (list 50-57), Ugovor br. 12/14 Krovni ugovor o izvođenju energane na biomasu, uz Anekse br. 1. do br. 9 (list 58-89, 357-366), Nalaz i mišljenje Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz srpnja 2018, izrađenog u postupku osiguranja dokaza Općinskog suda u Valpovu posl. br. R1-108/18 (list 90-98), izjavu o raskidu Ugovora br. 12/14 Krovni ugovor o izvođenju energane na biomasu od 5. svibnja 2015. i svih Aneksa Sense Esco Belišće d.o.o. upućenu Intel Trade d.o.o. od 30. srpnja 2018. (list 99), mišljenje odvjetničkog društva Marković i partneri od 19. srpnja 2017. (list 100-106), pravno mišljenje Odvjetničkog ureda Olujić od 19. lipnja 2018. (list 107-110), objavu odluke skupštine imatelja obveznica SESB-O-24CE od 22. prosinca 2020. (list 111-112), poziv na očitovanje o razlozima neplaćanja te podmirenje duga po obveznici SESB-024CE od 22. prosinca 2020. (list 113), odgovor Sense Esco Belišće d.o.o. od 20. siječnja 2021. (list 114-115), odgovor na odštetni zahtjev od 3. veljače 2020. (list 129-130), odštetni zahtjev (list 131-134), dopunu odštetnog zahtjeva (list 135-137), dopis Sense Esco Belišće od 1. studenog 2019. upućen tuženiku (list 138-143), e-mail korespondencija između direktora Sense Esco Belišće d.o.o. i tuženika (list 143-144), dopis tužitelja upućen Sense Esco Belišće d.o.o. od 13. lipnja 2019. (list 158), konačni prijedlog ulaganja Old Guys Investments LLC od 20. siječnja 2017. (list 159-164), izvadak iz sudskog registra za CEP Belišće 2 d.o.o. (list 165-168), izvadak iz sudskog registra za CEP Vrpolje d.o.o. (list 169-173), kvartalni izvještaj za 2017. (list 174-176), dopis JE upućen UE od 9. svibnja 2017. (list 178-183), policu osiguranja broj [broj police osiguranja]- 0029710-01 od 29. ožujka 2018. (list 184-185), zapisnik sa sastanak održanog 11. prosinca 2017. (list 186-203), referentnu listu Intel Trade d.o.o. (list 204-227), pravno mišljenje društva Owens i Houška od 20. lipnja 2018. (list 228-229), Ugovor o projektiranju od 15. listopada 2014. (list 230-238), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VE (list 241-246), SE (list 247-252), tužitelja (list 255-259), izveden je dokaz dodatnim vještačenjem po Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (list 276-282), izvršen je uvid u tehničko mišljenje mr. sc. ME, dipl. inž. str., stalnog sudskog vještaka za strojarstvo i cestovni promet (list 321-327), izveden je dokaz saslušanjem vještaka Dražena Lončara (list 339-342).
4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine po policama za osiguranje od odgovornosti članova uprave i direktora broj 1500-137175748 i 1500- 173587671 u iznosu od 1.728.822,50 EUR.
6. Među strankama nije sporno da je između tuženika i društva Sense Esco d.o.o. zaključena polica za osiguranje od odgovornosti članova uprave i direktora dana 10. ožujka 2017. i to na razdoblje osiguranja od 8. ožujka 2017. do 8. ožujka 2018. Nije sporno da je u pokriće uključeno društvo Sense Esco Belišće d.o.o., nije sporno da je tužitelj imatelj obveznica društva Sense Esco Belišće d.o.o. pa proizlazi da nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, kao i pasivna legitimacija tuženika.
7. Sporno je, je li osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom koji je budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika te je li ugovor o osiguranju u tom slučaju ništetan. Sporno je i je li šteta nastala namjernom protupravnom radnjom koju je počinio osiguranik, odnosno direktor osiguranika. Također je sporno je li tužitelj kao imatelj obveznice i dioničar društva Interkapital d.d. koje je član društva Sense Esco d.o.o., propustio poduzeti sve radnje kojim bi smanjio štetu i utječe li navedeno na njegovo pravo na isplatu osigurnine te je li tužitelj bio dužan dokazati da bi osiguranik tuženika u sudskom postupku ishodio za sebe povoljnu odluku i uspio od odgovorne osobe ostvariti naknadu koja bi pokrila cjelokupnu štetu nastalu osiguraniku uključujući i obvezu isplate po obveznicama. Sporna je, dakle, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Uvidom u policu za osiguranje od odgovornosti članova uprave i direktora broj 1500-173175745 od 10. ožujka 2017. utvrđeno je kako je ista sklopljena između Sense Esco d.o.o. kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja. Sastavni dio police su Uvjeti za osiguranje od odgovornosti članova uprave i direktora 165-0514 i Opći uvjeti osiguranja imovine 101-0910. Ugovorena je i klauzula proširenja definicije odštetnog zahtjeva imatelja vrijednosnica i protupravne radnje.
9. Uvidom u Opće uvjete za osiguranje od odgovornosti članova uprava i direktora utvrđeno je kako u opseg pokrića ulaze i odštetni zahtjevi imatelja vrijednosnica prema društvu pa je tako odredbom čl. 1.4. određeno kako je osiguratelj isplatiti društvu ili u ime društva štetu koja proizlazi iz odštetnog zahtjeva imatelja vrijednosnica postavljenog prema društvu za vrijeme razdoblja osiguranja ili roka za otkriće štete. Nadalje, prema odredbi čl. 3.13. osiguranik je svaka osigurana osoba i jedino u odnosu na odštetne zahtjeve imatelja vrijednosnica osiguranik je društvo. Osigurana osoba je svaka fizička osoba koja je ili za vrijeme razdoblja osiguranja postane direktor, član uprave ili prokurist. Prema odredbi čl. 3.33 protupravna radnja je svako stvarno ili navodno lažno prikazivanje, netočna izjava, zavaravajuća izjava, pogreška, propust, kleveta, nemar, neovlašteno zastupanje, povreda fiducijarne dužnosti ili bilo koji drugi postupak koji može dovesti do menadžerske odgovornosti osigurane osobe dok djeluje u tom svojstvu. Odgovornost je isključena u slučaju ponašanja koja proizlaze ili se mogu pripisati namjernoj protupravnoj radnji koju je počinio osiguranik znajući da pritom krši statut, ugovor, dužnost ili bilo koju drugu zakonsku obvezu (čl. 4.1.).
10. Uvidom u Ugovor br. 12/14 Krovni Ugovor o izvođenju energane na biomasu od 5. svibnja 2015. (dalje Ugovor br. 12/14) utvrđeno je kako je isti sklopljen između Sense Esco Belišće d.o.o. kao naručitelja i Intel Trade d.o.o. kao izvoditelja. Predmet ugovora je ouvođenje od strane izvoditelja instalacija grijanja i izgradnje energane na biomasu u postrojenju tvornice HF Belišće d.o.o. s ciljem poboljšanja energetske učinkovitosti toplinske energije i smanjenja troškova grijanja prema projektu energetske učinkovitosti po ESCO modelu naručitelja. Dobavljači dijela opreme su Eqtec (sustav plinifikacije biomase) i Ge Jenbacher GmbH & CO OG (plinski motor). Odredbom čl. 16. st. 3. t. 3. ugovoreno je kako naručitelj ima pravo raskinuti ugovor ukoliko izvoditelj ne postupi prema obavijesti za izvršenje popravaka.
11. Uvidom u Aneks br. 9 Ugovoru br. 12/14 utvrđeno je kako su čl. 4. izmijenjeni rokovi okončanja radova pa je tako završetak strojarskih i elektro radova predviđen do 27.6.2016., građevinskih radova do 15.7.2016., hladna proba plinifikacijskog postrojenja 27.6-9.7.2016., a topla proba-ispitivanje i podešavanje plinifikatora 9.7- 23.7.2016. Nadalje, odredbom čl. 14C. Aneksa br. 9. ugovoreno je kako će izvoditelj i naručitelj pristupiti primopredaji građevine ispunjavanje svih navedenih uvjeta kao što su dovršetak svih radova, uspješno obavljen tehnički pregled, uklanjanje mogućih nedostataka te funkcionalno ispitivanje i uspješno postizanje i održavanje ugovornih parametara čl. 5.3. Biomass consuption, Syngas output, Operating hours, ugovora između Eqtec i Intel Trade d.o.o. tijekom 15 uzastopnih dana.
12. Uvidom u izjavu o raskidu Ugovora br. 12/14 od 30. srpnja 2018. utvrđeno je da je istom Sense Esco Belišće d.o.o. (naručitelj) na temelju čl. 16. st. 3. t. 3. Ugovora br. 12/14 izjavio raskid navedenog ugovora i svih pripadajućih aneksa izvoditelju Intel Trade d.o.o. iz razloga što nije postupio prema obavijesti za izvršenje popravka koju je zaprimio 21. svibnja 2018.
13. U svom iskazu svjedok VE navodi kako je od 2. rujna 2018. direktor društva Sense Esco Belišće d.o.o. Bio je predsjednik uprave društva majke Sense Esco d.o.o., a imali su sedam povezanih društava, odnosno kćeri. Ugovor s Intel Trade zaključili su 2015. radi izgradnje elektrane u Belišću. Prema ugovoru i po planu elektrana je trebala biti završena 2016. te je ista doista i izgrađena 2016. te su tada trebali uslijediti procesi testiranja, fine-tuninga i slično. U gradnju prve elektrane na plinifikaciju krenuli su 2015. Plinifikacija je proces kojim se drvo pretvara u plin. Plin potom ide na čišćenje, odnosno filtraciju, a onda na motor koji pokreće generator i proizvodi struju. Radi se o staroj tehnologiji koja se zadnjih desetak godina počela više koristiti odnosno postala je ekonomski isplativa. Društvo Sense Esco d.o.o. osnovano je s ciljem razvoja energetskih proizvoda. Elektrana u Belišću je trebala biti prva, a po tom principu su trebale biti napravljene još 3 elektrane po istoj tehnologiji. Ugovorili su i prodaju toplinske energije te bi, za razliku od drugih elektrana u RH, proizvodili i prodavali i toplinsku i električnu energiju. U svibnju 2015. potpisan je ugovor s HROTE za prodaju električne energiju koji ugovor se zaključuje na rok od 14 godina. Na početku nisu znali koju tehnologiju koristiti, odnosno istraživali su koja je najbolja tehnologija na tržištu za plinifikaciju. Istražujući su došli do zaključka da je najbolja tehnologija za prve dvije faze procesa plinifikacije, tehnologija španjolskog društva Eqtec Iberia, a za treću fazu plinofikacije tehnologija njemačkog društva Ge Jembacher GmbH. Radili su tri neovisne tehničke analize, koje su potvrdile da je odabrana tehnologija najbolja na tržištu. Zaključili su ugovor s Intel Trade d.o.o. po sistemu ključ u ruke. Oni su trebali izgraditi elektranu, a njihov je prijedlog bio da koriste tehnologiju Eqteca i ČE. Sve je išlo po planu, izgradnja je nešto prolongirana, ali sve unutar razumnih rokova. Uporabnu dozvolu su dobili u prosincu 2016. koju je izdalo Ministarstvo graditeljstva. Dana 20. prosinca 2016. HERA je potvrdila da su aktivirali status povlaštenog proizvođača električne energije što je značilo da je time automatski aktiviran ugovor za prodaju el. energije s HROTE. Elektrana je krajem 2016. započela s radom i to odmah nakon potvrde HERE. Na početku je zbog hladne zime došlo do zamrzavanja cijevi pa su zbog toga odmah morali na kratko stati s radom. Ponovo je elektrana počela raditi pa bi radila, primjerice, jedan dan ili dan i pol, a potom bi došlo do "zaštopavanja" sustava filtracije koji je srednji dio procesa plinifikacije. Nakon što bi došlo do zaštopavanja gasili bi sustav, očistili filtere, elektrana bi se ponovo upalila. Ponekad bi to vrijeme dok elektrana nije radila trajalo 2 dana, ponekad 7 dana, a ponekad 2 tjedna. Navedeno stoga što bi dobavljač ponekad samo čistio filtere, a ponekad je bilo potrebno zamijeniti filtere ili neke druge dijelove. S vremenom su ti intervali dok elektrana nije radila, bili sve duži. Cijelo to vrijeme Intel Trade d.o.o. odnosno njegovi djelatnici kao i djelatnici Eqteca kao njegovog podizvođača otklanjali su kvarove. To je trajalo prvih 6-8 mjeseci 2017. Zbog toga nije bilo stabilne proizvodnje, jer se to stalno događalo. Mogu reći da su takve stvari očekivane. S današnjim iskustvom, a s obzirom da smo u međuvremenu izgradili 4 elektrane, mogu reći da je to bilo uobičajeno, jer se znalo dogoditi i kod drugih elektrana. Već prilikom ugovaranja financiranja s bankom dogovorili su "grace period'' od godinu dana, jer su prihode očekivali 6 mjeseci nakon početka rada elektrane. U kolovozu ili rujnu 2017. pristupio je Erste banci kao glavnom vjerovniku, tražio je 700.000,00 EUR u svrhu zamjene tehnologije procesa filtracije. Naime, u ljeto 2017. angažirali su BE glavnog inženjera konkurenta EQTECA koji im je potvrdio da je problem u tom srednjem procesu, odnosno procesu filtracije. Kontaktirali su proizvođače sustava filtracije i prema njihovim ponudama iznos od 700.000,00 EUR koji je tražio od Erste banke bio je iznos koji bi pokrio zamjenu sustava filtracije. Međutim, nitko od proizvođača sustava filtracije nije htio dati garanciju za cijeli proces plinifikacije i proizvodnje el. energije nego samo za proces filtracije. Banka je htjela garanciju za cijeli proces. Kako garanciju za cijeli proces nisu mogli dobiti, banka nije htjela dati sredstva. Nisu mislili da elektrana neće nikada proraditi. U tom trenutku razgovarao je s Erste bankom i drugim vjerovnicima i tražio je da čekaju s naplatom svojih potraživanja. Do kraja 2017. elektrana je imala 550 sati plinifikacije i 280 sati rada motora u cijeloj godini. Eqtec je dobio 200.000,00 EUR od svojih osiguravajućih društava kako bi se sanirao nastali problem i to su popravljali do studenoga 2018. Krajem 2018. su otišli s gradilišta, jer je firma propala. Oni su imali nekih svojih unutarnjih problema, a za to nisu znali. Kada su otišli napravili su 80% posla, otklanjanje kvara nije bilo gotovo i elektrana nije proradila. Elektrana je u siječnju 2018. zadnji put radila, a to zna jer svake godine šalju HERI izvještaj o poslovanju. Počeli su tražiti druga rješenja za dodatnu tehnologiju. Erste banka kao glavni vjerovnik nije htjela pristati niti na odgodu naplate potraživanja, otpis duga i refinanciranje i sl. Dana 30. srpnja 2018. raskinuli su ugovor s Intel Tradeom d.o.o. U kolovozu ili rujnu 2018. sve je stalo s dogovorima i svi su otišli na svoju stranu, a on je ostao sam s dugovima. Počeo je pregovarati o prodaji ostalih projekata. Ti razgovori su počeli već ranije, u drugom kvartalu 2018., a kasnije su se i realizirali. U rujnu 2018. društvo je imalo hrpu dugova, a nije mogao dozvoliti da društvo majka, a ni povezana društva odu u stečaj, jer mu se to nije činilo kao dobro rješenje. Da su društva otišla u stečaj ne bi mogli prodati projekte i time vratiti dio duga. Erste banka je shvatila da im se taj model restrukturiranja isplati, pa su čekali s realizacijom. Krajem 2021. zatvoreno je restrukturirano potraživanje prema Erste banci, ali ostali su drugi vjerovnici. Pokušao se fokusirati na segment pronalaska rješenja. Od 12 suvlasnika nitko se nije javljao, a kad bi se i uspjeli naći na zajedničkom sastanku, ništa se nisu uspjeli dogovoriti. Za sudski postupak bilo je potrebno skupiti novac i to je ponudio suvlasnicima, ali do dogovora nije došlo. Također, Erste banka nije htjela odustati niti od dijela svog potraživanja u tu svrhu i s osnove sudskog procesa, a sve dok se restrukturirani dio duga ne zatvori u cijelosti. Odvjetnička društva s kojima je razgovarao o pokretanju sudskog postupka zahtijevali su plaćanje unaprijed i određeni postotak po okončanju postupka. Poslije je saznao da bi neka odvjetnička društva bila spremna raditi i bez plaćanja unaprijed, ali za nešto veći postotak, međutim, to tada nije znao, a bio je fokusiran na zatvaranje obveza kroz poslovanje. U društvu Sense Esco d.o.o. bilo je 8 zaposlenih, a u društvu Sense Esco Beliše d.o.o. 9 zaposlenih operativaca. U rujnu 2018. više nije bilo niti jednog zaposlenog djelatnika. Ostao je sam, a 1. listopada 2018. otkazao je ugovor o najmu te je društva prijavio na svoju kućnu adresu, sve u svrhu maksimalne uštede na troškovima. Sva društva su i nadalje aktivna i u međuvremenu su prodana. Postupak zaključenja police vodio je njegov kolega OE, a ideja je bila sve osigurati, osigurati imovinu te ugovoriti osiguranje od menadžerske odgovornosti. To je bio jedan od uvjeta koji su im postavili američki partneri, a oni su bili najveći investitori. Još 2016. su krenuli u prikupljanje ponuda i razgovorima s osiguravajućim društvima, a polica je sklopljena početkom 2017. Prva dokapitalizacija američkih partnera bila je u ljeto 2016., a druga je bila u veljači ili ožujku 2017. Prije te druge dokapitalizacije oni su tražili zaključenje takve police što je kod njih i u njihovom poslovanju uobičajeno. Od Erste banke tražio je u kolovozu ili rujnu 2017. restrukturiranje duga i dodatni kredit od 700.000,00 EUR za zamjenu sustava filtracije. Također, tražio je od vjerovnika da se dio konvertira u vlasnički udio u Sense Esco Belišće d.o.o. S Erste bankom je sve ostalo na razgovorima, ništa nije papirnato dogovoreno i prebačeni su u dio za naplatu potraživanja u sklopu banke. Međutim, iako formalnog dogovora nije bilo, rokovi su prešutno produljeni, jer ih Erste banka nije blokirala u tom trenutku, a mogla je. Elektrana je fizički dovršena u kolovozu 2016., odnosno završena je u građevinskom smislu. Tehnički pregled elektrane proveden je najvjerojatnije u rujnu 2016. a u listopadu 2016. je priključena na elektroenergetsku mrežu. Probni pogon je vjerojatno započet 20. listopada 2016. i točno je da nije okončan do danas. Zbog toga nikada nisu potpisali preuzimanje elektrane od izvođača. To je vjerojatno razlog zbog čega im nije izdana dozvola HEP-ODS kao nadležnog operatera za trajni pogon, jer je potrebno da elektrana radi 7 dana u komadu, a to se nije dogodilo. Bilo je kašnjenja u radovima, ali u tu svrhu su zaključivali anekse ugovoru i produljivali rok za izvođenje građevinskih radova. Aneksima su mijenjali i iznose iz ugovora, a sjeća se da su od Intel Trade d.o.o. naplatili i iznos od 25.000,00 EUR kao kaznu zbog njihovog propusta zbog kojeg su morali mijenjati projekt. Nisu naplaćivali ugovorne kazne od Intel Trade d.o.o., a zbog nedostataka same elektrane ili nedostataka u radu elektrane. Smatra da do toga treba doći tek na kraju, ali zbog cijele situacije do toga nije došlo. Također, nisu platili Intel Tradeu d.o.o. cijeli iznos po ugovoru, nego iznos od 90% cijene sve iz razloga što taj ukupan iznos, odnosno troškovi projekta nisu izračunati, jer nije došlo do preuzimanja elektrane. U srpnju 2017. zatražili su pravno mišljenje od društva Marković i partneri iz razloga što su razmatrali pravne mogućnosti, jer su imali više poslovnih strategija. Na to su ga naveli američki partneri koji su to od njih zahtijevali. Mišljenje je sigurno dostavljeno suvlasnicima te je komentirano u kvartalnim izvještajima. Pokrenuli su postupak osiguranja dokaza 2018. kad su razmatrali pokretanje sudskog postupka. Netko im je savjetovao da se najprije pokrene postupak osiguranja dokaza. Da li je to bio netko od odvjetnika ili pravnica zaposlena u društvu, ne sjeća se. Vještacima u postupku osiguranja dokaza nije predana procesna shema izvedenog stanja postrojenja jer je taj dokument njima trebao biti predan od strane izviđača kada je sve gotovo, odnosno nakon izvršene primopredaje, a do toga nije došlo. Taj dokument nije potreban za izdavanje uporabne dozvole. Potraživanje prema Erste banci, zatvoreno je prodajom imovine društva majke Sense Esco d.o.o. i njegovim radom. Sve suvlasnike je poznavao od ranije i to su bili stručnjaci za svoja područja. Sa suvlasnicima se komunikacija odvijala normalno kroz izvještaje i skupštine, ali i neformalno. Ta neformalna komunikacija je bila svakodnevna. Suvlasnici su bili informirani o svim procesima u društvu. Svaka strateška i materijalno značajna odluka bila je iskomunicirana sa suvlasnicima. U društvu Interkapital d.d. najviše je razgovarao s EE, koji je bio član Nadzornog odbora, a inicijalno prije uključivanja tog društva u vlasničku strukturu razgovarao je s tužiteljem. Sva komunikacija sa suvlasnicima je išla preko dvije e-mail adrese u jednom društvu. Konkretno, u društvu Interkapital d.d. e-mail komunikacija je išla putem e-mailova SE i ovdje tužitelja. O izdavanju obveznica zna sve, jer je bio dio procesa. Zna da je inicijalno bilo cca 12 kupaca obveznica, a kako ih je u konačnici tužitelj stekao i kada, to ne zna. Na sastancima suvlasnika, a vezano za pokretanje sudskog postupka bio je prisutan i Interkapital d.d., odnosno njihov predstavnik i to je bio SE. Nije da suvlasnici nisu htjeli da se pokrene postupak, nego nije bilo dogovora oko pokretanja postupka. Naime, od suvlasnika je zahtijevano plaćanje akontacije s čime su oni bili suglasni, uz uvjet da Erste banka ne sudjeluje u naplati iz eventualnog iznosa ostvarenog u sudskom postupku. Dogovori su išli u tom smjeru, ali Erste banka nije htjela na to pristati. Zatvaranje potraživanje prema Erste banci nije generiralo novčane tokove i poboljšalo naplativost potraživanja ostalih vjerovnika, jer je sve išlo direktno banci, misli na novac od prodaje imovine. Novac nije sjeo na račun društva Sense Esco Belišće d.o.o.
14. U svom iskazu svjedok SE navodi kako poznaje tužitelja, zajedno rade 20 godina. Član je uprave društva Interkapital Asset menagment d.o.o. To je društvo kćer krovnog društva Interkapital d.d. Tužitelj je jedan od suvlasnika, odnosno dioničara društva Interkapital d.d., kao i on. Društvo Interkapital d.d. postao je član društva Sense Esco d.o.o. 2015. Društvu Interkapital d.d. prezentiran je poslovni plan tadašnjeg predsjednika uprave VE u vezi projekta izgradnje kogeneracijskog postrojenja za proizvodnju električne i toplinske energije. Radilo se o izgradnji energane kod Belišća. Predložio je da uđu u strukturu društva zbog pozicije društva Interkapital d.d. na tržištu, smatrao je da bi to imalo pozitivan efekt na druga društva na tržištu. Njima se taj smjer gradnje energane na biomasu i općenito smjer "zelene tranzicije" činio kao ispravan, jedan sistemski pristup. VE je bio entuzijastičan, poduzetan, to su sve bile stvari koje su ih privukle na to ulaganje, kao i mogućnost zarade. Također, već tada je društvo Sense Esco d.o.o. imalo razvijen i projekt za društvo Pliva d.d. - rekonstrukcija kotlovnice proizvodnog pogona Plive u Zagrebu po ESCO principu koji je bio vrlo uspješan. Od strane Europske banke za obnovu i razvoj taj je projekt bio proglašen najboljim ESCO projektom u regiji i zaslužio je bespovratna sredstva koja su korištena kasnije u poslovanju društva. Također, privuklo ih je projektu i to što je društvo Sense Esco d.o.o. imalo i komitenta topline, radilo se o društvu HF produkt koji je bio vrlo poznat klijent, a društvo Sense Esco d.o.o. preuzelo je i toplovode, postojeću kotlovnicu HF produkta koju je i rekonstruiralo. Postojala je podrška lokalne samouprave, a i inače je to područje već prepoznato te postoji značajan broj društava koji posluju u industrijskom kompleksu u Belišću koji su mogli biti potencijalni komitenti. Društvo Interkapital d.d. organiziralo je izdavanje obveznica kao način financiranja društva Sense Esco Belišće d.o.o. i cijelog tog projekta. Na taj način organizirano je prikupljanja kapitala za projekt uz kreditnu liniju Erste Banke. Izdano je obveznica u vrijednosti 800.000,00 EUR, a bilo je nešto više od 10 kupaca obveznica. Kasnije je prošireno izdanje obveznica za dodatnih 300.000,00 EUR. Poznato mu je da je tužitelj otkupio sve obveznice od dotadašnjih obvezničara, a to je bilo u prvoj polovici 2018. Naime, u proljeće 2018. je postalo jasno da je potrebno restrukturiranje društva Sense Esco Belišće d.o.o. nakon čega je tužitelj otkupio obveznice ostalih obvezničara. Komunikacija s obvezničarima je išla na način da je društvo Sense Esco d.o.o. slalo kvartalna ili polugodišnja izvješća društvu Interkapital vrijednosni papiri d.d. koje ih je prosljeđivalo obvezničarima. Komunikacija je išla na taj način jer društvo Sense Esco d.o.o. nije niti moglo imati podatke o svim obvezničarima. U tim izvješćima bili su navedeni izvještaji s gradilišta, trenutno stanje energane i priključenja, bili su navedeni i prihodi društva Sense Esco d.o.o. vezano za otkupljeni toplovodni sustav i slično. Kasnije u tim izvješćima je bilo govora i o problemima na način da su obvezničari bili obaviješteni o tome što se dogodilo s pogonom, ali isto tako bila su navedena i rješenja odnosno rješenja za probleme kao i koraci koji se poduzimaju radi otklanjanja problema. Bili su naznačeni prijedlozi rješenja. Tijekom 2016. dobilo se odobrenje od HERE i dobile su se sve druge potrebne dozvole. U proljeće 2017. osnovan je nadzorni odbor Sense Esco d.o.o., a on je izabran kao član nadzornog odbora. Što se tiče prve polovine 2017. u potpunosti su bili usmjereni na nove projekte, osobito projektu u Šibeniku. U tom trenutku bila su 3-4 nova projekta u pripremi. Što se tiče predmetne energane kod Belišća ona se tijekom prve polovine 2017. palila i gasila. Dogodi se problem, očiste se filteri, energana se ponovo upali, ponovo je potrebno gašenje i sl. Ti intervali servisiranja su s vremenom postojali sve duži. U ljeto 2017. došlo je do servisa cijelog motora. To je bio prijedlog izvođača radova. Napominje, problem nije bio u motoru, nego je motor bio onečišćen zbog procesa plinifikacije koji nije zadovoljavao potrebne standarde. U drugoj polovini 2017. došlo je do većih konstrukcijskih problema zbog stalnog paljenja i gašenja energane. Došlo je do pucanja betona u dva navrata, ali ti problemi su bili riješeni te su te troškove pokrili izvođači radova. Krajem 2017. i početkom 2018. postaje jasno da se radi o problemu koji ne može biti riješen bez zamjene tehnologije u jednom dijelu. Tijekom 2017. izvođači su stalno bili prisutni. Direktor podizvođača iz Španjolske učestalo je bio u Hrvatskoj, na gradilištu, sve se rješavalo, radilo se o njihovoj tehnologiji. Oni su imali i interes da sve funkcionira ispravno, jer je postojao dogovor da se njihova tehnologija koristi i u drugim projektima. Zahtjeve za izdavanje građevinskih dozvola i projektnu dokumentaciju radili su prema tehnologiji Eqtec koja je korištena na energani u Belišću i koja u tom trenutku netom što nije proradila. Uprava je stalno gurala te nove projekte, sva sredstva su se ulagala u projektnu dokumentaciju novih projekata, a opet sve iz razloga jer se na projektu u Belišću očekivalo da samo što nije sve profunkcioniralo. Sve je upućivalo na to da se radi o "porođajnim" mukama i da će se to riješiti. U proljeće 2018. radi se studija u vezi ideje da se preuzme nova tehnologija jednog austrijskog društva. Međutim, dolazi o problema s financiranjem odnosno s bankom koja u tom trenutku nije pristala na restrukturiranje. U tom trenutku dioničari Sense Esco d.o.o. od uprave traže da se nađe strateški partner da se obeštete i banka i obvezničari. S obzirom da je do problema došlo na dijelu tehnološkog procesa Eqteca potiče se rasprava da se krene pravnim putem prema izvođaču Intel trade d.o.o. i prema podizvođaču Eqtecu. Zatražena su pravna mišljenja odvjetničkih društava. I nadzorni odbor je dao mišljenje da se krene s takvim pravnim radnjama, a prema izvođačima. Pribavljena su pravna mišljenja odvjetničkih ureda. Međutim, uprava nije poduzela određene i konkretne pravne radnje, a to je mogla poduzeti jedino uprava. Do osnivanja nadzornog odbora je došlo, jer je to bio uvjet američkih partnera odnosno ulagača, a prije ulaganja u projekt. Oni su htjeli štititi svoje interese i prije ulaganja su htjeli da se poduzme niz mjera u svrhu zaštite njihovih interesa, između ostalog, osnivanje nadzornog odbora, a isto tako i zaključenje police osiguranja od profesionalne odgovornosti. S američkim partnerima su počeli pregovarati tijekom 2016., a ti uvjeti su trebali biti ispunjeni do ljeta 2017. kako bi oni izvršili to ulaganje. Postupljeno je sukladno njihovim zahtjevima te je i to ulaganje američkih partnera realizirano. Inače su ti njihovi zahtjevi bili uobičajeni u poslovanju. Ti američki partneri su dolazili u RH, obilazili su postrojenje i nije ništa govorilo u tom trenutku da bi bio bilo kakav problem. Nadzorni odbor je imao do 10 sjednica na kojima je sudjelovao, nadzorni odbor je predlagao prikupljanje pravnih mišljenja, predlagao je postupak osiguranja dokaza kao i skupština društva. Bio je upućen u sve procedure i dogovore s direktorom VE, kao član društva Interkapital d.d. i kao član nadzornog odbora. Kao član društva Interkapital d.d. komunicirao je samo na skupštini društva i redovnim putem. Komunikacija se odvijala i putem telefona direktno s direktorom VE. Poznato mu je da to odobrenje za trajni pogon nikada nije dobiveno, jer energana nije radila 7 dana neprekidno što je bio preduvjet za dobivanje odobrenja od HEP-ODS. Energana je radila 500 stati, turbina je radila 300 sati, bilo je i po 3-4 dana u kontinuitetu rada, ali nije dosegla tih 7 dana. Pregrijavanje je bilo uzrok zbog čega se moralo pristupiti gašenju i traženju uzroka pregrijavanja. Uzroci su bili previše katrana, nečisti plin, tehnološki dijelovi procesa su uslijed toga morali biti mijenjani i popravljani. Energana je imala ugrađene limitatore koji su je isključivali u slučaju pregrijavanja. Tu tehnologiju je izabrala uprava društva Sense Esco d.o.o. i ona je već bila izabrana u trenutku kada su postali dioničari. Izabrana je po prijedlogu i po preporuci General Electrics. Projektnu dokumentaciju je radio Best Projekt i Intel Trade d.o.o. Do zamjene dijela tehnološkog procesa je trebalo doći jer se ta metoda gašenja i paljenja pokazala dugotrajnom i nepouzdanom zbog čega se trebalo naći neko novo rješenje. Predlagali su poduzimanje pravnih radnji prema Intel Tradeu d.o.o., jer nisu bili u pravnom odnosu s Eqtecom i nisu mogli direktno protiv njih poduzeti određenu pravnu radnju, ali su smatrali da bi to mogao učiniti Intel Trade d.o.o., nakon poduzimanja pravne radnje prema njima. Na skupštini i na sjednici NO raspravljali su o financijskim aspektima, odnosno o tome koliko bi to koštalo. Suvlasnici su bili za pokretanje postupka protiv Intel Tradea d.o.o., tražio se način kako pokrenuti te radnje, odnosno kako potaknuti upravu na poduzimanje tih radnji. Ne zna što bi bilo da se tražilo plaćanje konkretnih odvjetničkih troškova, do toga nije došlo. Erste banka je bila dosta kruta u svom stavu te nisu htjeli prepustiti drugim vjerovnicima eventualni iznos koji bi se ostvario ili naplatio u postupku protiv Intel Tradea d.o.o.
15. U svom iskazu tužitelj navodi kako je za projekt društva Sense Esco d.o.o. saznao 2016. preko direktora VE i OE. Bio je to svjetski projekt, zelena tranzicija, obnovljivi izvori energij. Bio je oduševljen projektom, dečki su bili vrlo entuzijastični. Takvi projekti su već postojali u svijetu, ali prvi put se tako nešto trebalo izgraditi kod nas. Tada je bio član uprave društva Interkapital d.d., bio je stariji partner i dioničar. To je investicijska kuća. Ti dečki su radili rješenje za velike firme, radili su jedan projekt za Plivu, a kako je već ranije radio u Plivi to ga je također privuklo. Radili su i za firmu koja proizvodi strojeve za proizvodnju automobilskih guma i surađuje sa svim najvećim svjetskim proizvođačima guma. Oni su htjeli unaprijediti te firme na način da unaprijede njihov sustav grijanja i hlađenja i to tako da im se proda toplina koja će biti proizvedena u energani koja bi radila na biomasu. Odlučili su im pomoći. Trebala su im financijska sredstva. Takvi se projekti obično financiraju u postotku od 65-75% kreditnim sredstvima banke, a 25-35% dioničkim kapitalom - vlastitim sredstvima. Imali su banku i nedostajao im je dio kapitala. Ideja je bila da se izdaju tzv. junior obveznice. To je bila novina u RH, iako je to u svijetu bilo već uobičajeno i rasprostranjeno. Obveznice su bile vrlo atraktivne, jer su nosile puno, odnosno kamata je bila visoka. Te su obveznice ponudili i prodali klijentima njihove grupe koji su imali veći novac na raspolaganju i bili spremni uložiti jedan manji dio u ovaj projekt. Sudjelovao je u svemu tome i kontaktirao je te klijente i predložio im ulaganje. Svaki klijent je uložio između 50.000,00 i 100.000,00 EUR. Društvo Interkapital vrijednosni papiri d.o.o., povezano društvo Interkapital d.d., bilo je agent i posredovalo je u svemu tome. Dogovor je bio da uprava društva Sense Esco Belišće d.o.o. na kvartalnoj osnovi izvještava o projektu ulagača odnosno imatelje obveznica. Te obavijesti su slane putem e-maila i to društvu Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. koje je društvo potom te obavijesti dostavljalo imateljima obveznica. Radilo se o obavijestima od otprilike stranicu do dvije teksta, jer je imatelje obveznica odnosno ulagače zanimalo samo da li sve ide po planu. Iz tog novca koji je uložen kroz kupnju obveznica kupila se tehnologija i financirala se izgradnja objekata. Energana je bila "srce" investicije. Prva kamata je trebala biti isplaćena u rujnu 2017., godinu dana nakon puštanja obveznica u prodaju. Pratio je taj projekt Belišće 1 i zbog samog projekta koji je bio vrlo atraktivan, ali i zbog izdavanja obveznica, jer je i taj način financiranja bio pionirski kod nas. Osim projekta Belišće 1 VE i ostali dečki imali su u razvoju i nekoliko sličnih projekata u RH s korištenjem iste tehnologije, dakle, radilo se o 4-5 projekata temeljem plinifikacije. Energana je izgrađena gotovo u skladu s ugovorenim rokovima. Krajem 2016. puštena je u probni rad. Energana je trebala 7 dana neprekidnog rada da bi dobila dozvolu HROTE, odnosno da bi se počela baviti proizvodnjom. Nisu mogli dobiti tih 7 dana neprekidnog rada, ali im je rečeno da je to uobičajeno i da treba vremena da se sve to podesi te da to može trajati do godinu dana. O tome su se raspitivali kod ljudi koji se bave energetikom te su i od njih dobili odgovor da je to uobičajeno i da je potrebno određeno vrijeme. Razgovarao je o tome s TE koji je najveći investitor u obnovljive izvor u RH. Također, ta zima 2016./2017. je bila iznimno hladna, dolazilo je i do smrzavanja. Moralo se čekati da vrijeme otopli i da se nastavi s uhodavanjem u radu. Vrijeme je prolazilo, ali nisu se zabrinjavali, jer je sve to bilo uobičajeno. Sense Esco d.o.o. je tražio nove investitore koji bi dali novu rundu financiranja. Tako su došli do američkih investitora, skupa bankara, poduzetnika, odvjetnika, koji su koji željeli investirati u ovaj projekt. Oni su i došli u RH vidjeti što se sve do sada napravilo, provelo ih se kroz pogon, sve im se pokazalo. Nije bio prisutan kad su oni bili u Belišću i vidjeli pogon, ali je bio u Americi kada se prvi put s njima razgovaralo o projektu. Nakon što su vidjeli pogon u Belišću sreli su se u Zagrebu i bili su oduševljeni projektom. Odlučili su uložiti u projekt i uložili su cca 1,4 milijuna dolara. Taj pogon u Belišću obišli su u travnju ili svibnju 2017. Bilo im je rečeno da imaju problema s uhodavanjem. To naglašava, jer da je bilo bilo kakvih problema ili sumnji u ovaj projekt ne bi nudili N mogućnost da ulažu u projekt, a isto tako je siguran da niti oni ne bi uložili novac da je bilo bilo kakvih problema u tom trenutku. Naime, i oni su angažirali svoje tehničke eksperte koji su pregledali projekt. U ljeto 2017. postalo mu je jasno da je problem veći. U sve se uključio i direktor firme Eqtec koji je bio ovdje u RH i surađivao sa svima. Tada je rečeno da su svi kvarovi otklonjeni, ali da će biti potrebno više ulaganja. Naime, uspostavilo se da su uzeli sustav vodenog filtriranja plina, jer je isti bio jeftiniji od zračnog filtriranja. Taj sustav vodene filtracije nije bio dovoljno dobar, osobito zbog korištenja našeg drva. Zbog toga je trebalo zamijeniti cijeli taj sustav filtracije što bi koštalo 700.000,00 EUR-800.000,00 EUR. Da je potrebno zamijeniti cijeli sustav filtracije postalo je jasno u drugoj polovini 2017., u rujnu ili listopadu. Kamata koja je trebala biti isplaćena u rujnu imateljima obveznica, nije isplaćena. Uprava je obvezničarima obrazložila razloge kašnjenja te su tražili da se odgodi uplata kamate na još godinu dana. Obvezničari su pristali, jer su vidjeli da se još novca ulagalo i da je volja svih da se taj projekt spasi. Krajem 2017. SE koji je bio u NO Sense Esco d.o.o mu je rekao da od toga neće biti ništa. Krajem 2017. početkom 2018. postalo je jasno da je bio problem pronaći sredstva financiranja za kupnju novog sustava filtracije. I nisu htjeli dati više novca, a ni banka nije htjela dati novi kredit. Obvezničarima je postalo jasno da kamata opet neće biti plaćena. Osjećao se i osobno odgovornim prema obvezničarima pa je 2018. kupio sve obveznice po cijeni za koje su ih obvezničari kupili. Sav rizik daljnje naplate preuzeo je na sebe. Tako je postao imatelj svih obveznica. Dobio je informacije od VE i telefonskim putem i putem e-mailova da on pokušava osigurati dokaze. Između dioničara društva Sense Esco d.o.o. bilo je različitih ideja o tome što napraviti. Jedan od dioničara je jako htio da se sve to utuži i zbog toga se išlo u postupak osiguranja dokaza i pribavu pravnih mišljenja, a sve u svrhu da se dio ulaganja vrati. Vrlo mu je neobično da na kraju svega ispadne da nitko nije kriv. Naručena je tehnologija, tehnologija je plaćena, isporučena je, ugrađena je, sve su to radile kvalificirane i renomirane domaće i svjetske kuće, a na kraju sam projekt nije profunkcionirao. Također je smatrao da netko za to treba odgovarati. VE nikada nije utužio bilo koju od tih kuća koje su sudjelovale na projektu, iako su o tome razgovarali. U tim razgovorima zaključili su da Intel Trade d.o.o. nije firma bez pokrića. Pretpostavljao je da društvo Sense Esco d.o.o. ima zaključenu policu menadžerskog osiguranja, jer su I inzistirali da se takva polica ugovori kao polica osiguranja od loših i zlonamjernih odluka direktora ili propusta direktora. U Americi je to standard i kod njih sve ozbiljne firme imaju zaključene takve police. Nisu mu bili poznati nikakvi problemi krajem 2016. kada elektrana nije dobila potrebne dozvole, konkretno. Koliko zna, energana je prodavala struju i isporučivala struju HEP-u samo po nižim cijenama nego što bi HEP inače plaćao da je već tada bila dobivena dozvola od HROTE-a. Poznato mu je da u tom trenutku energana nije radila 7 dana uzastopno. Rečeno mu je da je faza filtracije bila ta koja je cijelo vrijeme bila problematična. Bilo je i kvarova druge prirode, ali i do njih je dolazilo zbog nedostataka u fazi filtracije. Upoznat je s mišljenjem odvjetnika Marković & partneri iz 2017. Kad su u vlasničku strukturu ušli I, udio Interkapitala d.d. pao na oko 1,5% sa 8,5%. Dakle, bili su "razrijeđeni" i kao dioničari su odlučili da neće voditi aktivnu politiku, jer to nije niti u redu s obzirom na postotak udjela, već da će podržavati većinske dioničare. Pročitao je mišljenjem Fakulteta strojarstva i brodogradnje koje je naručeno u svibnju 2018., a izrađeno u srpnju 2018. To mišljenje FSB-a potvrdilo je ono što je već znao, odnosno potvrdilo je da su problemi veći, što je postalo jasno već krajem 2017. početkom 2018. Unatoč tome otkupio je obveznice jer je htio zaštititi ulagače, nije htio da nitko od njih pretrpi gubitak glavnice i kamate. To je bio njegov poslovni rizik. Nije znao za sadržaj police u trenutku kad je kupio obveznice. Nije mu to tada bilo na pameti. Nije imao jamstva u vezi s vraćanjem novca koji je platio za obveznice, ali je očekivao da će se situacija na neki način riješiti. Očekivao je da će netko odgovarati i da će projektant ili dobavljač isplatiti nekakvu štetu. Nesretno se dogodilo i to da je Eqtec u međuvremenu bankrotirao što nije pomoglo u cijeloj situaciji. Mislio je da će Eqtec sanirati štetu, jer se radi o njihovoj tehnologiji. Jedna od opcija je bila i da Eqtec otkupi energanu i onda potom sanira nastali tehnološki problem, oni bi taj novac dobili natrag, međutim, Eqtec je bankrotirao. Bilo je govora između dioničara o odvjetničkim troškovima, troškovima postupka koji bi se pokrenuo radi naknade štete prema izvođačima. Osobno nije o tome razgovarao s VE. Među dioničarima je bilo govora i o tome da se angažira odvjetničko društvo koje bi radilo za postotak od uspjeha u sporu, odnosno da se naknadno naplati po okončanju postupka. Kao dioničari su bili za to jako zainteresirani, bilo je prijedloga i da troškovi ne opterećuju sve dioničare jednako, nego da neki daju i viši iznos. Sami nisu preuzeli financiranje jer su imali vlasnički udio od samo 1,5%. Poznato mu je mišljenje JE iz 2017. On je bio konkurent, koliko zna rekao je da promijene sustav filtracije, odnosno stave napredniji sustav i da će sve biti u redu.
16. Sud je prihvatio iskaze svjedoka VE i SE te tužitelja jer su iskazivali detaljno, iscrpno, uvjerljivo i suglasno, a njihovi iskazi suglasni su nalazu i mišljenju Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz srpnja 2018. koji je izrađen u postupku osiguranja dokaza, kao i usmenom očitovanju vještaka prof. dr. sc. Dražena Lončara.
17. Iz nalaza i mišljenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz srpnja 2018. proizlazi kako je izgradnja energane na biomasu dovršena u kolovozu 2016., a tehnički pregled je proveden u rujnu 2016. U listopadu 2016. energana je priključena na elektroenergetsku mrežu. Probni pogon započeo je 20. listopada 2016. i nije okončan u trenutku izrade nalaza i mišljenja, zbog čega nije provedena primopredaja energane niti je nadležni operator elektrodistribucijskog sustava HEP ODS izdao dozvolu za trajni pogon. Za primopredaju energane potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih uvjeta: dovršetak svih ugovornih radova, uspješno obavljen tehnički pregled, uklanjanje mogućih nedostataka, funkcionalno ispitivanje i uspješno postizanje i održavanje parametara postrojenja u pogonu tijekom 15 uzastopnih dana. Prvi dan 15- dnevnog neprekinutog rada u okvirima ugovorenih parametara broji se od početka 7- dnevnog razdoblja mjerenja kvalitete električne energije s elektranom priključenom na mrežu. Uvidom u pogonske podatke u razdoblju od studenog 2016. do siječnja 2018. i na temelju razgovora na licu mjesta s predstavnicima Sense Esco Belišće d.o.o. i Intel Trade d.o.o. vještaci su zaključili da do dana vještačenja nisu ispunjeni uvjeti primopredaje postrojenja. U analiziranom razdoblju energana na biomasu je kumulativno bila u pogonu 198,1 sat. Najduži kontinuirani pogon postrojenja u trajanju od približno 30 sati zabilježen je 26. i 27. svibnja 2017. Kao glavni nedostaci proizvodnog procesa izdvajaju se nastajanje taloga velikih količina katrana, smole i drugih čestica, koje nastaju u procesu plinifikacije, a koje postojeći sustav za čišćenje reaktorskog plina ne uspijeva ukloniti i zbog kojih je onemogućen normalan pogon plinskih motora te time i planirano funkcioniranje energane na biomasu te pojava povećane količine krutih čestica, pepela i ugljene prašine u sintetskom plinu nakon odvajanja u visokoučinkovitom ciklonu koje čestice u spoju s kondenziranim smolama/katranom stvaraju talog na dnu postrojenja za obradu procesne vode koji se ne može ukloniti i koji onemogućava postizanje potrebne kvalitete procesne vode. U mišljenju se navodi kako se, a s obzirom da se već više od godinu i pol dana ne ispunjava osnovna funkcija postrojenja – proizvodnja toplinske i električne energije u energani na biomasu, djelomično ili u potpunosti provedeni sljedeći zahvati – korištenje dodatnog sredstva za rasplinjavanje umjesto zraka, ispitana je vodena para, varijacija vlažnosti biomase, varijacija pogonske temperature u reaktoru. Može se razmotriti provođenje primarnih mjera – korištenje različitih katalizatora, varijacija brzine fluidizacije i eventualno produljenje vremena zadržavanja sintetskog plina u reaktoru, dok se kao sekundarne mjere mogu razmotriti - alternativna rješenja za uklanjanje krutih čestica iz sintetskog plina čiji se povećani udio može nepovoljno odraziti na uspješnost postupka čišćenja katrana i smola, uvesti kontinuirani nadzor sustava sintetskog plina uz automatsko preusmjeravanje prema baklji ili prema plinskom motoru, na temelju analize otpadnih tvari mulja i pepela prilagoditi proces pročišćavanja sintetskog plina i procesne vode. S obzirom da su potencijalno najutjecajnije primarne mjere snižavanja udjela katrana i čestica u sintetskom plinu već ispitane bez značajnog poboljšanja procesa, relativno su mala očekivanja da će preostale predložene ili neke druge mjere omogućiti postizanje ugovorom predviđenih pogonskih parametara za predaju energane.
18. Stranke su se na ročištu održanom 26. rujna 2023. usuglasile da se nalaz i mišljenje Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz postupka osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Valpovu posl. br. R1-108/18 koristi kao dokaz u ovom postupku, s time da su predložili da Fakultet strojarstva i brodogradnje izradi nalaz i mišljenje na dodane okolnosti koje su odlučne za odluku u ovom predmetu. Rješenjem od 15. prosinca 2023. određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po Fakulteta strojarstva i brodogradnje te im je naloženo dodatno se očitovati, nastavno na već izrađeni nalaz i mišljenje.
19. Iz dodatnog očitovanja koje je u ime Fakulteta strojarstva i brodogradnje sastavio prof. dr. sc. Dražen Lončar, u bitnom proizlazi kako se u trećem kvartalu 2018. moglo nedvojbeno zaključiti da energana neće proraditi i da neće biti isporučena u funkcionalnom stanju. Vještak pojašnjava da u trećem kvartalu 2018. očekivanja da će postojeća konfiguracija postrojenja omogućiti postizanje pogonskih parametara potrebnih za primopredaju energane, postaju izrazito niska i to zbog polugodišnjeg zastoja, činjenice da je zadnji pokušaj duljeg pogona bio je u siječnju 2018., zbog višemjesečnih izbivanja predstavnika tvrtke Eqtec Iberia kao isporučitelja tehnološkog rješenja i većine opreme s lokacije postrojenja, zbog spoznaje o neadekvatnosti primijenjenih tehničkih rješenja za obradu procesne vode i zbog nemogućnosti pronalaženja izvora financiranja za nabavku nove opreme za filtriranje vrućeg reaktorskog plina kojom bi se moglo unaprijediti ili zamijeniti postojeće, u cjelini nefunkcionalno rješenje pročišćivanja reaktorskog plina. Mjere optimizacije koje su poduzete u cilju uspostave kontinuiranog rada energane i to osobito korištenje dodatnog sredstva za rasplinjavanje umjesto zraka, varijacije vlažnosti biomase i varijacije pogonske temperature u reaktoru i druge mjere, nisu iscrpljene u ožujka 2017. Po okončanju tehničkog pregleda u rujnu 2016. i uklanjanja uočenih nedostataka u listopadu 2016., započinju ispitivanja i probni pogon postrojenja. U razdoblju do ožujka 2017. prekidi probnog pogona nastupaju zbog puknuća brtvi, puknuća reaktornog betona u reaktoru, nefunkcioniranja sustava za pročišćavanje procesne vode, smrzavanja procesne vode u cijevima (zbog izrazito niskih vanjskih temperatura i neadekvatne toplinske zaštite što je prouzročilo puknuće ventila) pa se poduzimaju zahvati usmjereni na zamjenu opreme i ponovno osiguravanje preduvjeta za pokretanje i pogon postrojenja. Do svibnja 2017. predstavnici Eqtec Iberia korigiraju parametre procesa rasplinjavanja. Do kraja 2017. primijenjene su sve uvodno navedene mjere u kombinaciji ili pojedinačno, ali bez postizanja krajnjeg cilja smanjivanja udjela čestica i smola u reaktorskom plinu do razine prihvatljive za izgaranje u plinskom motoru.
20. Projekt, vrste i procesi proizvodnje energije definirani su Krovnim ugovorom o izvođenju energane na biomasu br. 12/14 od 5. svibnja 2015. Izrada projektne dokumentacije je povjerena društvu Best Project d.o.o. Tehnologiju plinifikacije biomase kao i tehnologiju pročišćavanja reaktorskog plina s pripadajućim komponentama postrojenja definirala je tvrtka Eqtec Iberia. Zajedno s plinskim motorom i električnim generatorom koji je isporučila tvrtka Ge Jenbacher postrojenje u cjelinu omogućava (trebalo je omogućiti) proizvodnju električne i toplinske energije korištenjem drvne biomase kao primarnog i obnovljivog energenta. U razdoblju od svibnja 2017. do siječnja 2018. predstavnici tvrtke Eqtec Iberia uz popravke i zamjene dijelova opreme poduzimaju različite mjere usmjerene na poboljšanje procesa plinifikacije (rasplinjavanja) kao i pročišćavanja reaktorskog plina te obrade procesne vode u svrhu postizanja kontinuiranog pogona postrojenja. Poduzete mjere omogućile su u navedenom razdoblju ukupno 46 dana pogona postrojenja za rasplinjavanje i svega 180 sati pogona plinskog motora. Nedostaci u procesu proizvodnje i pročišćavanja reaktorskog plina iz drvne sječke razlog su nefukcionalnosti energane i nemogućnosti kontinuirane proizvodnje električne i toplinske energije. Za otklanjanje nedostataka predložen je niz mjera od kojih su neke, predstavnici tvrtke Eqtec Iberia izgledno, premda u konačnici bezuspješno, i primijenili u razdoblju od ožujka 2017. do siječnja 2018. U svibnju 2017. predstavnik konkurentske tvrtke kao vanjski stručnjak, angažiran od strane investitora sugerira mjere poboljšanja procesa i to – optimizaciju procesa rasplinjavanja - točno doziranje drvene sječke propisane vlažnosti, povećanje temperature procesa rasplinjavanja, dodavanje vodene pare ili vode na vrh reaktora i ubacivanje dolomitskog pijeska u reaktor, modifikaciju procesnih parametara u hladnjaku reaktorskog plina, ugradnju filtera reaktorskog plina, dodavanje biodizela u ispirač s Venturijevom sapnicom.
21. Tuženik je u podnesku od 21. veljače 2025. ustrajao na prigovorima na dodatno očitovanje te je predložio da se vještak pisano očituje na njegove prigovore. Sud je pozvao vještaka na pisano očitovanje, no kako vještak svoje pisano očitovanje sudu nije dostavio u određenom mu roku, to je sud vještaka pozvao na ročište radi usmenog obrazlaganja dodatnog očitovanja te daljnjeg očitovana na prigovore tuženika, sve u skladu s odredom čl. 260. ZPP-a.
22. U svom usmenom očitovanju vještak prof. dr. sc. Dražen Lončar u bitnom, a prvenstveno očitujući se na prigovore tuženika, navodi kako postrojenje u cjelini nije bilo sposobno ili u mogućnosti ispuniti očekivane parametre. Optimizacijske mjere su provedene 2017. u prvom kvartalu i drugom kvartalu, nositelji projekta i predstavnici izvođača su ih provodili u najboljoj vjeri i primjenjujuće najbolje i poznate prakse za ispravak uočenih nepravilnosti, ali bez konačnog uspjeha. Izabrani proces rasplinjavanja drvne biomase u mjehuričastom fluidiziranom sloju isporučitelj tehnologije skalirao je poznato postrojenje dimenzije poznatog i funkcionalnog postrojenja u Španjolskoj i prilagodio ga sukladno svojem znanju specifičnostima lokalne sirovine i zadanim projektnim parametrima u Hrvatskoj. Pokazalo se da postrojenje u cjelini nije funkcionalno prije svega zbog prevelikih količina čestica i smola koje se ne mogu na efikasan način uklanjati bez da ugroze funkcionalnost postrojenja i zadane projektne parametre. Revizija projekta značila bi ili temeljitu rekonstrukciju postojećeg postrojenja s ugradnjom većeg broja novih komponenti (bez jamstva konačnog uspješnog rješenja) ili promjenu tehnologije rasplinjavanja što je radikalna izmjena kao i prijelaz na dokazanu uspješnu tehnologiju izgaranja biomase, ali uz značajnu promjenu projektnih parametara. Primijenjeni postupci suhe i mokre filtracije nisu omogućili potrebne parametre reaktorskog plina u smislu udjela čestica i udjela katrana. Razmatrani skuplji visokotemperaturni filter čestica riješio bi dio problema smanjujući udio čestica u plinu, ali bez jamstva na konačni sastav reaktorskog plina, misleći na udio katrana i smole. Specifičnost tehnologije rasplinjavanja biomase u mjehuričastom fluidiziranom sloju je relativno kratko vrijeme zadržavanja plina u reaktoru u pravilu nedostatno za razgradnju katrana i smole. Na pitanje zašto je odlučeno da se koristi takav sustav, vještak navodi kako je izvjesno ideja bila skalirati funkcionalan sustav na lokalne uvjete. Uvid u dostupne pogonske zapise i dostupnu dokumentaciju na ročištu 2018. pokazao je da primijenjene mjere optimizacije nisu bile učinkovite. Eventualna uspješna primjena drugih mjera ne može se jamčiti s obzirom na složenost primijenjene tehnologije i nepostojanja uvida (barem koliko je vještaku poznato) u funkcionalno postrojenje slične snage koje koristi sličnu sirovinu. Stanje komponenti postrojenja nakon višegodišnjeg zastoja vještaku nije poznato, jer je postrojenje u međuvremenu promijenilo nekoliko vlasnika i uvid nije bio omogućen. Na pitanje o odstupanja u proizvodnji ne može se govoriti, jer prave proizvodnje električne i toplinske energije nije niti bilo. Za funkcionalnu proizvodnju na lokaciji potrebno je preprojektiranje energane ili prijelaz na tehnologiju izgaranja. Investitori su se odlučili za tehnologiju rasplinjavanja koja je potencijalno nudila efikasniju proizvodnju električne energije u odnosu na tehnologiju izgaranja biomase. Kod rasplinjavanja biomasa ne izgara potpuno nego djelomično, jer se dovodi manja količina zraka ili drugog sredstva za rasplinjavanje. Nastali reaktorski plin sastoji se od različitih gorivih komponenti i nečistoća čijim se uspješnim uklanjanjem može osigurati izgaranje u plinskom motoru i efikasnija proizvodnja električne energije. Ovdje to nije bio slučaj. Na primjedbu o površnim i paušalnim ocjenama navodim da odgovor može biti samo detaljna analiza svih komponenti i procesa koja obuhvaća osim strojarskih, energetičarskih i kemijsko-tehnološka znanja i za koju bi trebao interdisciplinarni ekspertni tim. Znakovito je da među 1700 funkcionalnih postrojenja koje koriste tehnologiju rasplinjavanja biomase, prema podacima Međunarodne agencije za energiju vještak nije mogao pronaći postrojenje slične snage, što ne znači da ono ne postoji. U energani u Španjolskoj, prema raspoloživim informacijama u razdoblju prije izgradnje ovog postrojenja tvrtka Eqtec bila je nositelj tehnologije rasplinjavanja otpada od proizvodnje maslinovog ulja. Snaga je bila 6 mWe i to je postrojenje poslužilo kao referentno i ogledno za razvoj i primjenu na drugim lokacijama i s drugim vrstama biomase. U vrijeme pisanja nalaza mišljenja 2018. spomenute preostale mjere navedene su kao mogući put rješavanju problema na sličnim postrojenjima, a ne na postrojenju identične ili približne snage i sirovine. Glavne mjere su isprobane prema riječima prisutnih na ročištu održanom 2018., a preostale navedene mjere su prema procjeni vještaka mogle u manjoj mjeri doprinijeti poboljšanju, ali ne osigurati funkcionalnost. Pri tome nije razmatran niti trošak alternativnih mjera, niti njihov utjecaj na ugovorene pogonske parametre postrojenja, jer sve to može izazvati smanjenje proizvodnje.
23. Iako je i nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik ustrajao na svojim prigovorima i predlagao da se vještak dodatno na iste očituje, sud je ocjenom nalaza i mišljenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz srpnja 2018., dodatnog očitovanja i usmenog očitovanja prof. dr. sc. Dražena Lončara, utvrdio činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari. Sud je mišljenja da je već dodatnim očitovanjem, a potom i usmenim očitovanjem prof. dr. sc. Dražen Lončar detaljno i iscrpno odgovorio na sva tuženikova pitanja i prigovore. Okolnosti na koje tuženik i nadalje upire u podnesku od 6. studenog 2025., a koje su sadržajno usmjerene na dokazivanje tvrdnje tuženika da je primijenjena tehnologija bila pogrešno odabrana od samog početka, prema ocjeni ovog suda nisu odlučne za odluku, čak i da je tome tako, a o čemu će se nastavno iznijeti razlozi.
24. Neosnovani su tuženikovi navodi da je dodatno očitovanje moglo biti izrađeno ili potpisano i potvrđeno, samo od strane svih vještaka koji su izradili nalaz i mišljenje u srpnju 2018., dakle osim prof. dr. sc. Lončara i po vještacima prof. dr. sc. Davor Ljubas i prof. dr. sc. Z, niti bi zbog navedenog dodatno očitovanje bilo manjkavo.
25. Naime, prema odredbi čl. 255. st. 3. ZPP-a vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi pa tako i fakultetu. Stranke su u ovom postupku bile suglasne da se vještačenje provede po Fakultetu strojarstva i brodogradnje, kao i da se koristi nalaz i mišljenje tog fakulteta. Sud je, sukladno prijedlogu stranaka te odredbi čl. 252. st. 3. ZPP-a, odredio provođenje vještačenja po Fakultetu strojarstva i brodogradnje te je spis u tu svrhu i dostavio navedenom fakultetu. Kad sud vještačenje povjeri stručnoj ustanovi, odnosno, kao u ovom slučaju Fakultetu strojarstva i brodogradnje, tada ta stručna ustanova određuje koji će njezin djelatnik to vještačenje provesti. Kako to proizlazi iz dostavljenog dodatnog očitovanja, Fakultet strojarstva i brodogradnje za vještaka koji će izraditi dodatno očitovanje, odredio je prof. dr. sc. Dražena Lončara, što se zaključuje iz činjenice da je dodatno očitovanje potpisao upravo dekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje. S obzirom da je prof. dr. sc. Dražen Lončar bio jedan od vještaka koji je izradio nalaz i mišljenje iz srpnja 2018., sud smatra da okolnost što pri izradi dodatnog vještačenja nisu sudjelovali i drugi vještaci, ni na koji način ne utječe na pravilnost dodatnog očitovanja, niti je time postupljeno protivno bilo kojoj odredbi ZPP-a koje reguliraju izvođenje dokaza, posebno odredbi koje reguliraju izvođenje dokaza vještačenjem.
26. Sud je u cijelosti prihvatio dodatno očitovanje uz nalaz i mišljenje iz srpnja 2018. jer je isto jasno, neproturječno kako samo sebi tako i drugim izvedenim dokazima, detaljno i obrazloženo te svojim prigovorima tuženik isto nije doveo u sumnju. Zbog toga sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika iz podneska od 6. studenog 2025. da se odredi izvođenje dokaza novim vještačenjem po drugom vještaku iste struke.
27. Za istaknuti prigovor tuženika da je u trenutku sklapanja police (ugovora o osiguranju) osigurani rizik već nastao ili bio u nastajanju, a sve s obzirom da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika, odlučno je bilo utvrditi je li, dakle, osigurani rizik već nastao ili bio u nastajanju u ožujku 2017. kad je sklopljena polica osiguranja.
28. Kako je već navedeno, sud je u cijelosti prihvatio dodatno očitovanje vještaka prof. dr. sc. Lončara te je na temelju istog utvrdio da se nedvojbeno moglo zaključiti da energana neće proraditi, odnosno da neće biti isporučena u funkcionalnom stanju u trećem kvartalu 2018. Stoga, već iz dodatnog očitovanja uz nalaz i mišljenje Fakulteta strojarstva i brodogradnje, proizlazi da se u trenutku zaključenja police nije znalo da energana neće biti isporučena.
29. Da je tome tako, proizlazi i iz drugih izvedenih dokaza. Tako iz nalaza i mišljenja iz srpnja 2018. proizlazi, a na temelju uvida u pogonske zapise, kako je u razdoblju od studenog 2016. do siječnja 2018. energana bila kumulativno u pogonu 198,1 sat, a najduži kontinuirani pogon postrojenja u trajanju od 30 sati zabilježen je 26. i 27. svibnja 2017. I navedeno govori u prilog zaključku da u ožujku 2017. kad je sklopljena polica nije bilo moguće zaključiti da ista nikad neće proraditi. Taj zaključak dodatno potvrđuje i vještak prof. dr. sc. Dražen Lončar u dodatnom očitovanju kad navodi da mjere optimizacije naznačene u nalazu i mišljenju (korištenje dodatnog sredstva za rasplinjavanje, varijacija vlažnosti biomase, varijacije pogonske temperature), a i druge mjere, nisu bile iscrpljene do ožujka 2017. Prekidi probnog pogona do ožujka 2017. nastajali su zbog određenih kvarova (naznačenih u dodatnom očitovanju) pa su poduzimani zahvati prvenstveno bili usmjereni prema zamjeni te opreme. Pri tom je, a zbog izrazito niskih vanjskih temperatura, došlo i do puknuća ventila, dakle zbog utjecaja vanjskog faktora koji se ne može pripisati korištenoj tehnologiji i izabranom procesu plinifikacije u samoj energani. Nadalje se u dopunskom očitovanju navodi kako od svibnja 2017. predstavnici Eqtec Iberia korigiraju parametre procesa rasplinjavanja, koje mjere optimizacije su se primjenjivale do kraja 2017.
30. S obzirom da su predstavnici kooperanta izvođača Eqtec tokom cijele 2017. provodili mjere optimizacije, ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je osigurani rizik već nastao ili bio u nastajanju u trenutku sklapanja police.
31. Da osigurani rizik nije već nastao, odnosno bio u nastajanju u trenutku sklapanja police, može se zaključiti i iz mišljenja JE, vanjskog stručnjaka angažiranog od strane naručitelja koji je u svibnju 2017. sugerirao mjere radi poboljšanja procesa. Iz navedenog proizlazi da i u svibnju 2017. nije bilo izvjesno da energana neće proraditi, čak dapače, predstavnik konkurenta predložio je moguće mjere radi poboljšanja procesa te ne proizlazi da bi on na bilo koji način sugerirao da niti jedna mjera neće dovesti do poboljšanja procesa i u konačnici uspješnog puštanja u pogon, odnosno da je takav rasplet izvjestan u tom trenutku.
32. Osim navedenog, o cijelom postupku i procesu pokušaja pokretanja proizvodnje u energani, detaljno je i iscrpno iskazivao i direktor Sense Esco Belišće d.o.o. VE. Tako je, između ostalog iskazao da su prvih 6-8 mjeseci 2017. djelatnici Intel Tradea d.o.o. i Eqteca kao njegovog proizvođača otklanjali kvarove, a da je sve to bilo očekivano i uobičajeno (o čemu zna jer su u međuvremenu izgradili četiri energane). Iskazao je i da je energana zadnji put radila u siječnju 2018., a što je u skladu i s nalazom i mišljenjem.
33. Američki partneri investirali su u projekt u veljači ili ožujku 2017. (drugi dio sredstava) prema iskazu VE, a energanu su prema iskazu tužitelja i obišli u travnju ili svibnju 2017. Navedeno također govori u prilog zaključku suda da osigurani rizik nije nastao niti je bio u nastajanju u ožujku 2017. jer sud smatra da ne bi bilo te investicije da se već tada moglo zaključiti da od cijelog tog projekta neće biti ništa. Zaključenje predmetne police bio je upravo uvjet tih američkih partnera, jer su štitili svoje ulaganje.
34. Stoga, kako u trenutku sklapanja police nije bilo izvjesno da energana neće nikada proraditi, dapače, poduzimale su se sve mjere radi puštanja u pogon, to u trenutku sklapanja police u ožujku 2017. nije postojao nikakav propust člana uprave/direktora da poduzme određene radnje jer u tom trenutku nije bilo potrebno poduzimati bilo kakve mjere protiv izvoditelja Intel Trade d.o.o. u svrhu ispunjenja ugovora. Iako su probijeni ugovoreni rokovi, i naručitelj i izvoditelj te njegov kooperant Eqtec u ožujku 2017. prema iskazima svjedoka i tužitelja te utvrđenjima vještaka iz nalaza i mišljenja, aktivno su radili na ispunjavanju uvjeta iz čl. 14C. Dodatka br. 9. Ugovoru br. 12/14. za primopredaju građevine. Dakle, osim što se u trenutku sklapanja police nije znalo da energana u konačnici neće profunkcionirati, svakako se nije znalo da će doći do propusta člana uprave/direktora (a što i je osigurani rizik po predmetnoj polici), da pokrene odgovarajuće sudske postupke radi ostvarenja tražbine naknade štete od izvoditelja, što će posljedično dovesti do nemogućnosti društva Sense Esco Belišće d.o.o. da ispuni svoje obveze prema vjerovnicima, konkretno tužitelju kao imatelju obveznica.
35. Stoga, tuženikov prigovor da je osigurani rizik već nastupio u trenutku sklapanja police sud ne nalazi osnovanim.
36. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj od početka uključen u ovaj poslovni pothvat te je imao sve potrebne informacije te da je mogao poduzeti radnje radi smanjenja štete, treba reći da sljedeće. Iz izvedenih dokaza, a osobito iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj doista bio redovito i temeljito informiran o situaciji, tužitelj je znao za nastale tehničke probleme na samoj energani, znao je za probleme financijske naravi, znao je postojanje pravnih mišljenja kao i da je situacija u jednom trenutku bila takva da nije preostajalo drugo rješenje nego pokretanja postupka radi ostvarenja prava po Ugovoru br. 12/14, a što je sugerirano i u pribavljenim pravnim mišljenjima s kojima je tužitelj bio upoznat.
37. Međutim, unatoč tome, tužitelj nije imao nikakvu funkciju u društvu Sense Esco Belišće d.o.o., nije bio član uprave/direktor, ni član nadzornog odbora, ni imatelj polovnog udjela. Tužitelj je dioničar društva Interkapital d.d., a koje društvo je bilo član društva Sense Esco d.o.o., ali s udjelom od 1,5% (nakon ulaska V u vlasničku strukturu). Međutim, s te pozicije tužitelj ni na koji način nije formalno mogao utjecati na upravljanje društvom, utjecati na odluke uprave društva, odnosno direktora društva, osigurati financiranje društva, odnosno osigurati sredstva koja su, prema iskazu direktora VE bila potrebna za pokretanje tih postupaka koji nikad nisu pokrenuti, a bez odluke većinskih vlasnika, članova uprave, odnosno direktora.
38. Naime, tužitelj je, kao imatelj obveznica, vjerovnik društva, a ne član društva te on kao vjerovnik nema nikakvih upravljačkih prava niti na bilo koji način može utjecati na odluke o upravljanju društvom. Uslijed toga, sud smatra da tužitelj nije svojim radnjama mogao utjecati na visini štetu, odnosno svojim radnjama i iz svoje pozicije vjerovnika društva, nije mogao utjecati na to da nastala šteta bude manja ili da je nema.
39. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj trebao dokazati da bi uspio u postupku koji bi pokrenuo protiv izvoditelja te koju bi visinu štete u tom postupku ostvario valja reći sljedeće.
40. Prema odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
41. Prema odredbi čl. 362. ZOO-a kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje, ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispni obvezu u naknadnom roku, nastupaju posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.
42. Prema odredbi čl. 368. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala.
43. Ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu (čl. 620. st. 1. ZOO-a). Ako ugovor o građenju sadrži odredbu ''ključ u ruke'' ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu građevine (čl. 630. st. 1. ZOO-a). Na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu (čl. 631. ZOO-a).
44. Prema odredbi čl. 608. ZOO-a naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjeren rok. On ima pravo i na naknadu štete koju zbog toga trpi. Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovom izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.
45. S obzirom da izvoditelj Intel Trade d.o.o. nije isporučio energanu, odnosno nije izvršena primopredaja iste sukladno odredbi čl. 14C. Aneksa br. 9. Ugovoru br. 12/14 jer nije postignut ugovoreni uvjet od 15 dana uzastopnog rada, Sense Esco Belišće d.o.o. je raskinuo Ugovor br. 12/14 dana 30. srpnja 2018. ostavljajući prethodno izvoditelju rok za izvršavanje popravaka prema obavijesti od 21. svibnja 2018., što je u skladu s citiranim zakonskim odredbama, a sve imajući na umu da je Ugovor br. 12/14, ugovor o građenju.
46. Stoga je Sense Esco Belišće d.o.o. kao naručitelj iz tog Ugovora, nakon raskida, a koji je uslijedio kad izvoditelj svoju obvezu nije ispunio ni u naknadnom roku, imao sva prava koja mu pripadaju prema odredbi čl. 368. i 608. ZOO-a, dakle svakako i pravo na naknadu štete.
47. Kako je društvo Sense Esco Belišće d.o.o. osnovano upravo u svrhu izgradnje i stavljanja u pogon energane te upravljanja predmetnom energanom, neisporučivanjem energane navedeno društvo nije moglo ostvariti dobit jer se proizvodnja energije nije pokrenula, a uslijed toga nije moglo ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima pa tako i imatelju obveznica, ovdje tužitelju.
48. S obzirom da Sense Esco Belišće d.o.o. kao izdavatelj obveznice nije podmirivalo svoje obveze plaćanja dospjelih iznosa po obveznici, a sukladno rokovima dospijeća navedenim u Odluci o izdavanju obveznice od 8. rujna 2015., izmijenjenoj odlukom od 31. ožujka 2016., Skupština imatelja obveznice je donijela uvjetnu odluku dana 22. prosinca 2020. o prijevremenom dospijeću obveznice. U istoj se navodi kako stupa na snagu u slučaju da izdavatelj (Sense Esco Belišće d.o.o.) u roku od 30 dana od donošenja Odluke ne podmiri dug u iznosu od 6.478.701,90 kn. Ukoliko se navedeni dug ne podmiri u tom roku, obveznica će se smatrati dospjelom na dan 21. siječnja 2021. te će izdavatelj biti dužan podmiriti ukupni dug po Obveznici (glavnicu i ugovornu kamatu) u iznosu od 13.025.913,13 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2021. do isplate. Društvo Sense Esco Belišće d.o.o., izdavatelj obveznice, dopisom do 20. siječnja 2021. izvijestilo je povjerenika izdanja obveznice da nije u mogućnosti podmiriti obveze po obveznici.
49. Dospijećem obveznice na naplatu za društvo Sense Esco Belišće d.o.o. koje u tom trenutku nije ostvarivalo dobit od projekta u svrhu realizacije kojeg je osnovan, a jer projekt nije realiziran, odnosno energana nije proradila, dospio je dug u visini obveze prema imatelju obveznice, odnosno u iznosu od 1.728.822,50 EUR (13.025.913,13 kn).
50. Budući da izvoditelj Intel Trade d.o.o. nije ispunio svoju obvezu po ugovoru br. 12/14 jer nije isporučio energanu, a što je bila njegova ugovorna obveza, to bi Sense Esco Belišće d.o.o., kao naručitelj, imao pravo od njega zahtijevati naknadu štete i to upravo u iznosu obveze plaćanja dospjelog duga po obveznicama, koji je uslijed toga što energana nije isporučena, ostao nenaplaćen.
51. Iz provedenog vještačenja po Fakultetu strojarstva i brodogradnje te iskaza saslušanih svjedoka zaključuje se da su razlozi zbog kojih energana nije uspješno profunkcionirala, nedostaci u dijelu procesa plinifikacije, a za koji je korištena tehnologija društva Eqtec, kako to proizlazi iz Ugovora br. 12/14. Međutim, Sense Esco Belišće d.o.o. nije sklopilo poseban ugovor s navedenim društvom pa se, a s obzirom da se u dokumentaciji u spisu spominje ugovor zaključen između Intel Tradea d.o.o. i Eqteca, zaključuje da je svoj angažman na izgradnji energane društvo Eqtec ugovorno reguliralo s izvoditeljem Intel Trade d.o.o. Stoga bi izvoditelj Intel Trade d.o.o. odgovarao naručitelju i za eventualnu štetu koja je nastala uslijed propusta njegovog podizvođača, kooperanta.
52. Naime, prema odredbi čl. 601. ZOO-a izvođač odgovara za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu kao da ga je sam izvršio. Osim što se u dokumentaciji spominje postojanje ugovora između Intel Tradea d.o.o. i Eqteca, da je Eqtec ugovorno regulirao svoj odnos s izvoditeljem sud je zaključio iz iskaza svjedoka i stranaka koji su suglasno iskazivali da su predstavnici Eqteca bili na gradilištu i aktivno sudjelovali u pokušajima da energana profunkcionira, da se otklone svi kvarovi i nedostaci, a proizlazi da su osigurali i neka novčana sredstva od svojih osiguratelja u tu svrhu.
53. Na temelju svega navedenog sud zaključuje da bi društvo Sense Esco Belišće d.o.o. u postupku koji bi pokrenulo protiv izvoditelja Intel Trade d.o.o. radi ostvarenja prava na naknadu štete i drugih prava s osnova raskida Ugovora br. 12/14, ostvarilo pravo na naknadu štete koju je pretrpjelo zbog neisporuke energane, a što je bila obveza izvoditelja po tom ugovoru i to u visini dospjele obveze po obveznici jer je nastali dug tužitelja s te osnove, šteta koju društvo trpi budući da nije moglo ostvariti dobit i podmiriti svoje obveze, zbog neispunjavanja obveze izvoditelja prema Ugovoru br. 12/14.
54. Dostavljanjem tehničkog mišljenja sudskog vještaka mr. sc. ME, tuženik nije doveo u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja koji je izrađen za potrebe postupka osiguranja dokaza, kao ni dopune istog koji je izrađen za potrebe ovog postupka. Navod iz mišljenja navedenog vještaka da je i izvođaču i projektantu tijekom izvođenja radova u potpunosti bilo poznato da nikakve intervencije niti podešavanja postrojenja ne mogu dovesti postrojenje u ispravno i funkcionalno stanje, a sve zbog pogrešnog odabira tehnologije, govori upravo u prilog zaključku suda o odgovornosti izvoditelja za neispunjenje obveza po Ugovoru br. 12/14. Ako je izvoditelj, a prema zaključku vještaka ME, znao da postrojenje nikad neće biti dovedeno u ispravno i funkcionalno stanje, a obvezao se predati građevinu, odnosno ispuniti svoju ugovornu obvezu tek po uspješnom postizanju i održavanju ugovornih parametara tijekom 15 uzastopnih dana, to svakako postoji odgovornost izvoditelja prema naručitelju i za nedostatke i za naknadu štete.
55. U odnosu na navode tuženika da je njegova odgovornost isključena jer je član uprave/direktor postupao s namjerom (čl. 4.1. Općih uvjeta) treba reći da bi namjera postojala u slučaju da je član uprave/direktor bio svjestan da svojim postupanjem može uzrokovati štetu drugome i to hoće, odnosno hoće da nastane šteta. U ovom konkretnom slučaju to bi značilo da je VE kao direktor Sense Esco Belišće d.o.o. svjesno i namjerno propustio poduzeti radnje protiv Izvoditelja, a sve kako bi imatelju obveznice (tužitelju) nastala šteta u vidu nemogućnosti naplate dospjelog duga.
56. S obzirom na iskaz VE, iskaze tužitelja i SE te sadržaj dopisa koji je VE uputio tužitelju, sud zaključuje da direktor VE nije postupao s namjerom, jer ne proizlazi da je htio ovakvu posljedicu, odnosno da je htio nemogućnost društva kojem je bio direktor ispunjavati svoje obveze. Sud smatra da direktor VE nije primijenio dužnu pažnju koja se od njega očekivala. Iako svjestan da bi trebao poduzeti konkretne prave radnje protiv Izvoditelja, jer je pribavio pravna mišljenja određenih odvjetničkih društava, te pravne radnje u konačnici nije poduzeo zbog nedostatka ljudskih i financijskih resursa. Iako je razumljivo da se radi o ograničavajućem faktoru jer se ne može očekivati da sam napiše tužbu i pokrene postupak, koji je svakako, a već s obzirom na predmet obveze iz Ugovora br. 12/14, pravno i činjenično složen, ipak su postojale neke mogućnosti koje direktor VE nije iskoristio. Tako je svakako mogao angažirati odvjetnika koji ne bi zahtijevao plaćanje po obavljenoj radnji, već bi pristao na naplatu po okončanju postupka. Stoga proizlazi da nije primijenio pažnju dobrog gospodarstvenika koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, a takva obveza za člana uprave nekog društva proizlazi i iz odredbe čl. 252., u vezi s čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24) prema kojoj odredbi članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. U slučaju povrede te dužnosti i po odredbama toga Zakona članovi uprave odgovaraju društvu za štetu.
57. Stoga sud ne nalazi osnovanim navode tuženika da je direktor VE postupao s namjerom pa da bi stoga obveza tuženika po polici bila isključena.
58. Slijedom svega navedenog, kako je svojim propustom da poduzme bilo kakvu pravnu ili sličnu radnju u svrhu naplate potraživanja društva kojemu je bio direktor, prouzročio štetu tužitelju kao imatelju obveznice i vjerovniku društva jer uslijed njegovog propusta imatelj obveznice nije mogao naplatiti svoje dospjelo potraživanje koje ima prema društvu. Zbog toga je postoji odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu štete koja je nastalu tužitelju uslijed nemogućnosti naplate dospjele obveze po obveznici od izdavatelja obveznice društva Sense Esco Belišće d.o.o. pa je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.728.822,50 EUR.
59. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje teku od 21. siječnja 2021. kako je to određeno u Uvjetnoj odluci o prijevremenom dospijeću obveznice od 22. prosinca 2020. po stopi sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.
60. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tužitelju, a uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife, priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 16.202,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 9. lipnja 2022., 23. listopada 2024., 5. ožujka 2025. i 10. srpnja 2025. u iznosu od 16.202,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 6. listopada 2023. u visini 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 4. srpnja 2022., 20. siječnja 2023., 26. svibnja 2023., 26. rujna 2023., 23. listopada 2025. i 19. siječnja 2026. u iznosu od 16.202,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 178.272,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a (44.568,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i na presudu u iznosu od 663,61 EUR, odnosno ukupno 223.835,42 EUR.
61. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 16. svibnja 2024. i 12. lipnja 2024., kojima požuruje postupanje vještaka, jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Nije mu priznat ni trošak zastupanja na ročištu održanom 26. ožujka 2026. jer je tužitelj prouzročio nastanak tog troška time što uz tužbu nije dostavio cjelovit Ugovor br. 12/14 već samo jedan njegov dio, zbog čega je bilo potrebno preotvoriti glavnu raspravu.
62. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
63. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 243.030,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2026. do isplate.
64. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 13. svibnja 2026.
Sutkinja
Gorana Žurić Juretić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
