REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2851/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dalmaland d.o.o., Biograd na Moru, Ulica Crvena luka 2, OIB: 65661166370, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.464,92 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-1.900,00 eura od 28. studenog 2023. do isplate

-400,00 eura od 1. listopada 2025. do isplate

-164,92 eura od 13. svibnja 2026. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 28. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu:

-iznosa od 1.420,00 eura sa zateznim kamatama od 18. kolovoza 2023. do isplate

-zateznih kamata na iznos od 1.900,00 eura od 18. kolovoza 2023. do 27. studenog 2023.

-zateznih kamata na iznos od 400,00 eura od 18. kolovoza 2023. do 30. rujna 2025.

-zateznih kamata na iznos od 164,92 eura od 18. kolovoza 2023. do 12. svibnja 2026.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.129,55 eura sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. studenoga 2023. ističe da je stradao prilikom vožnje aquapark atrakcijom tuženika „Biograd Royal Rush“ te zadobio tjelesne ozljede. Ističe da je njemu i njegovom roditelju, nakon čekanja u redu za vožnju toboganom i zelenog svjetla za spust, djelatnik tuženika dao odobrenje za spust toboganom na gumenom čamcu za dvoje. Ističe da su započeli spust te da su tijekom spusta na njih u brzini naletjele dvije odrasle ženske osobe (poljske državljanke) koje su spust započele na crvenom svjetlu zbog propuštanja od strane djelatnika tuženika. Ističe da je nakon naleta spomenutih osoba odbačen s gumenog čamca te da je desnim ramenom udario u konstrukciju tobogana. Navodi da su za štetni događaj odgovorni djelatnici tuženika jer su spomenute dvije ženske osobe pustili na crveno svjetlo. Ističe da je tuženik odgovoran naknaditi pretrpljenu štetu tužitelju jer kao poslodavac odgovara za štetu nastalu krivnjom njegovih zaposlenika koju su oni počinili u radu ili u vezi s radom. Tužitelj nadalje navodi da je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu te imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužbenim zahtjevom iz tužbe po osnovi neimovinske štete traži isplatu iznosa 1.900,00 eura, dok po osnovi tuđe pomoći i njege traži isplatu iznosa od 200,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 2.100,00 eura sa zateznim kamatama od 18. kolovoza 2023. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženiku (koji je pravna osoba) je dostava svih pismena u ovoj pravnoj stvari vršena u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (čl. 133. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP). Sud je putem informacijskog sustava slao adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismena koja adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac (čl. 143.c st. 2. ZPP). Tuženik nije u roku od 15 dana od dana kada su pismena pristigla u sigurni elektronički poštanski pretinac potvrdio primitak pismena, pa se sukladno čl. 143.c st. 2. i 5. ZPP-a smatra da je dostava obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac.

3. Tuženik nije dao odgovor na tužbu.

4. U podnesku od 1. listopada 2025. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da po osnovi neimovinske štete traži isplatu iznosa 3.720,00 eura, dok po osnovi tuđe pomoći i njege traži isplatu iznosa od 164,92 eura, odnosno sveukupno iznos od 3.884,92 eura sa zateznim kamatama od 18. kolovoza 2023. do isplate.

5. Tužitelj je u podnesku od 1. listopada 2025. preinačio tužbu na način da je po osnovi neimovinske štete istaknuo zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.820,00 eura. Sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužitelj preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka i to nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka pa da se radi o dopuštenoj preinaci, kojoj se tuženik nije usprotivio.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz medicinskim vještačenjem te dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika tužitelja.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Tuženik, koji je ranije poslovao pod tvrtkom Fun Park Biograd d.o.o., a sada pod tvrtkom Dalmaland d.o.o., bavi se, između ostalog, djelatnošću zabavnih i tematskih parkova (što je utvrđeno čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra, list 35-41 spisa).

9. Povezujući iskaz zakonske zastupnice tužitelja, njegove majke SMP (list 20-21 spisa) s ulaznicom (list 7 spisa) sud nalazi utvrđenim da su tužitelj i njegovi roditelji 8. kolovoza 2023. otišli na izlet u vodeni park Dalmaland te da su kupili ulaznice od tuženika.

10. Na temelju iskaza SMP (majke tužitelja, list 20-21 spisa), sud nalazi utvrđenim:

- da su ona i tužitelj išli na vožnju kroz toboganski sustav u kojem se tobogani isprepliću

- da je bila velika gužva dok su se njih dvoje penjali stepenicama do ulaza na tobogan

- da su dobili jedan „luftić“ u obliku brojke osam namijenjenom za vožnju dvije osobe

- da se na vrhu (na ulasku u tobogan) nalazi semafor koji zelenom bojom označava da se može krenuti

- da su se na ulazu u tobogan nalazila i dva djelatnika tuženika

-da su tužitelj i njegova majka krenuli na „luftiću“ niz tobogan kad se upalilo zeleno svjetlo

- da se tužitelj nalazio ispred svoje majke na „luftiću“ koja ga je obgrlila

- da je majka tužitelja u jednom trenutku čula nalet vode nakon čega su se u njih zaletjele dvije žene (kako je kasnije saznala, a u tom trenutku ih nije vidjela)

- da je majka tužitelja osjetila udarac od siline kojeg su ona i tužitelj izletjeli s „luftića“ te da joj je tužitelj izletio iz naručja, nakon čega su završili u različitim tubama tobogana

- da je majka tužitelja iz tube izletjela u bazen

- da su dvije žene, koje su se u njih zaletjele, uspjele uhvatiti tužitelja i da su njih troje niz svoju tubu prošli na njihovom „luftiću“

- da su joj te dvije žene, u dobi od 40-50 godina, ispričavale te objasnile da su krenule na crveno svjetlo jer su ih požurivali djelatnici tuženika na vrhu tobogana zbog gužve

- da je tužitelj plakao, da je osjećao bol te da se ispostavilo da je zadobio prijelom ključne kosti

- da je pozvana hitna pomoć i da je tužitelj odvezen u bolnicu

11. Otac tužitelja ĐM, koji doduše nije vidio ulazak tužitelja i njegove majke u tobogan jer je čekao pokraj bazena dolje, u pogledu onog što se događalo nakon izlaska s tobogana, iskazivao je suglasno iskazu majke tužitelja. Tako je on u svom iskazu (list 21-22 spisa) naveo da je vidio suprugu kako izlazi bez tužitelja iz jedne tube tobogana, da je izašla u suzama i u šoku rekavši mu da je došlo do udarca te su potom vidjeli dvije žene koje su s tužiteljem izašle iz druge tube tobogana. Također je iskazao da je tužitelj bio uplakan, da se vidjelo da s njim nešto fizički nije u redu jer nije mogao zagrliti svoju majku, da su se njima te dvije žene ispričavale uz objašnjenje da su ih gore prerano pustili da uđu u tobogan, da je došla hitna pomoć te da je tužitelj zbrinut bolnici u Biogradu na Moru.

12. Sud prihvaća kao istinite iskaze zakonskih zastupnika tužitelja (njegovih roditelja) jer su logični, životni, uvjerljivi i međusobno suglasni.

13. Po ocjeni ovog suda, nedvojbeno je da je do štetnog događaja, odnosno naleta dvije žene na tužitelja i njegovu majku došlo upravo zbog toga što su one spust niz tobogan započele prerano, dok im je još bilo upaljeno crveno svjetlo zbog čega je između njih bio premali razmak. Naime, kao logičan se nameće zaključak da do sudara ne bi došlo da su se te druge dvije posjetiteljice spustile kada je na semaforu bilo zeleno svjetlo koje bi po prirodi stvari trebalo označavati trenutak kada postoji dovoljan razmak koji osigurava da ne dođe do naleta jednog korisnika tobogana na drugog korisnika. Nadalje, uzimajući u obzir da je na toboganu bila velika gužva te da su se na vrhu tobogana nalazila dva djelatnika, zaključak je ovog suda da je njihova uloga bila (ili trebala biti) kontrolirati i osigurati pravilnu dinamiku spuštanja korisnika niz tobogan, što je u konkretnom slučaju očito izostalo. Naime, neovisno o tome jesu li ti djelatnici doista požurivali spomenute dvije žene koje su zbog toga krenule na crveno svjetlo (a kako su njih dvije objasnile roditeljima tužitelja), ili ih nisu spriječili u preranom silasku niz tobogan, nedvojbeno je da ta dva djelatnika tuženika nisu osigurala pravilnu dinamiku spuštanja korisnika zabavnog parka niz tobogan. Iz sadržaja spisa ne proizlazi da su tužitelj i njegovi zakonski zastupnici na bilo koji način odgovorni za nastanak štetnog događaja.

14. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koju je pretrpio (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

15. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (je li tužitelj trpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Bumčiju.

16. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Igora Bumčija od 17. rujna 2025. (list 28 spisa) sud nalazi utvrđenim:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desne ključne kosti

- da je tužitelj liječen po ortopedu i dječjem kirurgu konzervativno

- da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tjedan dana te blagog intenziteta 3 tjedna;

- da je tužitelj doživio intenzivan i kratkotrajan primarni strah u trenutku ozljeđivanja te da je trpio sekundarni strah tijekom liječenja i trajanja tegoba jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tjedan dana i manjeg intenziteta još tri tjedna

- da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna tijekom dva tjedna po dva sata dnevno

- da je tužitelj zbog zadobivene ozljede tijekom cijeljenja prijeloma ključne kosti ulagao pojačane napore u svakodnevnom životu srazmjerno 10% tijekom godine dana

17. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, kao jasno i obrazloženo.

Niti stranke nisu istom prigovarale.

18. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

19. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sud je uzeo u obzir u kvalifikatorne okolnosti navedene u toč. 16. obrazloženja te je vodio računa i o dobi tužitelja u vrijeme stradavanja (5 godina) te činjenici da je godinu dana koliko je trajalo cijeljenje ključne kosti morao ulagati pojačane napore (za 10%) u svakodnevnom životu. Sud je uzeo u obzir i okolnost da se radi o djetetu koje je jako voljelo vodu, koje se sada boji bazena, tobogana i zabavnih parkova, a što je sud utvrdio na temelju iskaza njegovih zakonskih zastupnika koje je sud prihvatio kao istinite jer su međusobno suglasni, životni i uvjerljivi.

20. Po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.300,00 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.300,00 eura po osnovi neimovinske štete (dio toč. I izreke). Odbijen je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.420,00 eura sa zateznim kamatama od 18. kolovoza 2023. do isplate (dio toč. II izreke).

21.1. Tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete u iznosu od 1.900,00 eura, koji zahtjev za isplatu je stavio još u tužbi, pripadaju zatezne kamate od podnošenja tužbe (28. studenog 2023.) do isplate (čl. 1103. ZOO). Stoga je o tijeku kamata na taj iznos odlučeno kao u toč. I izreke. Nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu istih od 18. kolovoza 2023. do 27. studenog 2023. jer tužitelj ničim ne dokazuje svoju tvrdnju da je tuženiku podnio pisani zahtjev 17. kolovoza 2023. (dio toč. II izreke).

21.2. Što se pak tiče dosuđenog iznosa neimovinske štete u daljnjem iznosu od 400,00 eura, a tužitelj je odgovarajući zahtjev istaknuo tek u podnesku od 1. listopada 2025. (kada je preinačio tužbu i istaknuo zahtjev za naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu – preko iznosa od 1.900,00 eura), tužitelju zatezne kamate pripadaju od 1. listopada 2025. (dan podnošenja odgovarajućeg zahtjeva). Odgovarajuće pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023. Stoga je o tijeku kamata na taj iznos odlučeno kao u dijelu toč. I izreke, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 400,00 eura od 18. kolovoza 2023. do 30. rujna 2025. (dio toč. II izreke).

22. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 28 sati koju su mu pružali roditelji (što je utvrđeno na temelju iskaza njegovog oca ĐM, koji je sud prihvatio kao istinit jer je životan i uvjerljiv). Sud nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u zatraženom iznosu od 5,89 eura sukladno čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga tužitelju, na temelju čl. 1089. ZOO-a, pripada naknade štete po ovoj osnovi u iznosu od 164,92 eura (dio toč. I izreke).

23. Kako je visina naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja ove sudske odluke (čl. 1089. st. 2. ZOO). Naime, radi se o trošku koji tužitelj nije imao prema trećim osobama (takvo što ne tvrdi niti ne dokazuje), nego se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti. Ovakvo shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-702/2022 od 6. srpnja 2022. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 164,92 eura od donošenja ove presude do isplate (dio toč. I izreke) dok je odbijen zahtjev za isplatu istih od 18. kolovoza 2023. do 12. svibnja 2026. (dio toč. II izreke).

24. Napominje se da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o šteti nastaloj u prometu te nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14).

25. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarife), priloženom troškovniku te vrijednosti predmeta spora (2.100,00 eura do 30. rujna 2025., a od 1. listopada 2025. do isplate 3.884,92 eura). Tužitelj je u pogledu osnove uspio u cijelosti, dok je u pogledu visine konačno uređenog tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 63,45%. Dakle, njegov uspjeh u sporu je 81,72% sukladno čl. 154. st. 2. ZPP. Kada se postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici (18,28%), dobije se iznos od 63,44% i u tom omjeru tužitelju treba odmjeriti naknadu troškova postupka.

27. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 03.04.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak sastava podneska od 01.10.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 08.10.2024., 31.03.2025. i 09.04.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 525 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.312,50 eura. Pripada mu i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 67,45 eura te na presudu u iznosu od 85,30 eura. Sukladno uspjehu tužitelja, opisani troškovi dosuđeni su mu omjeru od 63,44%, što sveukupno iznosi 929,55 eura. Trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura priznat mu je u cijelosti jer bi taj trošak nastao u tom iznosu neovisno o vrijednosti predmeta spora i uspjehu tužitelja u parnici. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.129,55 eura. Prihvaćen je i njegov zahtjev za isplatu kamata na troškove postupka od donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 03.04.2025. kojim požuruje postupanje suda jer nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

U Zagrebu 13. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.