REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-623/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku u Omišu protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po ODO-u u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. NVZ pok. N, 3. GVZ ž. G rođ. GVZ, 4. GV ž. K rođ. GVZ, 5. KVZ, 6. NVZĆ, tuženi od 2. do 6. odsutni su i nepoznatog boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; vlasnik nekretnine ukupne površine od 1563 m2 i koja se sastoji dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 408 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 167 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 616 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 58 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 221 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 93 m2 K. O. [katastarska općina]; a koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka Perice Puljića, dipl. ing. geod., od 14. travnja 2026.g., na skici mjerenja M 1:500/1000, a koja skica je sastavni dio ove presude, te omeđena točkama “A-B-C-D-A”. Slijedom prednjeg tužitelj se ovlašćuje, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel u Imotskom, temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva naprijed navedenih nekretnina, sve na ime i kao vlasništvo tužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina opisanih u izreci presude, koje u naravi čine jednu cjelinu, jasno omeđenu od susjednih nekretnina. Tužitelj tvrdi da je ovu nekretninu stekao darovanjem, a samo greškom da su u zemljišnim knjigama upisani tuženici, iako sa navedenom nekretninom nemaju nikakvog dodira, pa tužitelj imajući pravni interes predlaže sudu da prihvati tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude.

2. Tužena ad.1. Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu usprotivila se istoj u cijelosti.

3. Tuženicima ad.2.-ad.6., za koje tužitelj tvrdi da su odsutni i nepoznatog boravišta, a ta činjenica je utvrđena u tijeku postupka, postavljen je temeljem članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), privremeni zastupnik u osobi Zvonimira Perkušića u Imotskom (to rješenje, odnosno Oglas o postavljanju objavljeno je u «Narodnim novinama», te na oglasnoj ploči ovog suda), koji se u odgovoru na tužbu opreza radi usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu pridržavajući pravo iscrpniji odgovor na tužbu dati do potrebe nakon provedenih dokaza.

4. U tijeku postupka u dokazne svrhe sud je pročitao zk izvatke ovoga suda od 27. ožujka 2025., izvadak iz posjedovnog lista, situaciju s katastarskim stanjem sa ucrtanom nekretninom koju je sačinio vještak Perica Puljić od 14. travnja 2026., obavljen je očevid na licu mjesta u Svibu, dana 14. travnja 2026., čitanjem Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog između ČVZ kao darovateljice i NV kao obdarenika, sklopljenog 26. ožujka 2025. u Splitu, čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između ČVZ kao primatelja uzdržavanja i KV kao davatelja uzdržavanja, ovjerenog kod javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita, "U Splitu, 03.03.2015.", čitanjem izjave o sporazumnoj diobi suvlasništva ovjerene kod javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita, "U Splitu, 12.02.2015."rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog O-388/14 od 12. siječnja 2015. iza pok. NV, izveden je dokaz saslušanjem ČV, ĐVZ i ĐV kao svjedoka u postupku.

5. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih u izreci presude. Položaj i narav parcela opisanih u izreci presude utvrđen je očevidom na licu mjesta kojeg je sud obavio dana 14. travnja 2026. u Svibu, pregledom kopije katastarskog plana sa situacijom s katastarskim stanjem, dok je upis prava vlasništva tuženika na ovoj parceli utvrđen i čitanjem z.k. izvatka ovoga suda od 27. ožujka 2025.

7. Predmet ove uknjižbe je nekretnina položena u Svibu, zaseok Čondići-Podpolje, položena jugoistočno od ceste koja vodi kroz zaseok Galinčići, koja u naravi predstavlja pašnjak koji je sa svih strana ograđen veoma starim suhozidom na kojem je u zapadnom dijelu položena kapija. U tom dijelu položena je i čatrnja, a na nekretnini ima više stabala trešanja. Zove se Č. Sve ovo na skici mjernika vještaka označeno je i prikazano točkama te fotografirano.

8. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića stranke nisu iskazale primjedbe, a tužitelj je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 4. svibnja 2026.

9. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČV, ĐVZ i ĐV.

Svjedok ČV iskazao je da mu je poznata nekretnina o kojoj je riječ u ovom postupku zato što je ona pripadala njegovom ocu ĐV, koju je on naslijedio od svoga oca Đ. Iskazao je da je njegov otac imao 5 sinova i jednu kćer, koja se odrekla svog nasljedstva u korist njega i njegove braće, ĐVZ, Š, E i N, te da su se njih 5 podijelili iza smrti njegovog oca i njegovog brata ĐVZ zapala je ova njiva i između njih oko toga nema nikakvog spora. Iskazao je da se sjeća suhozida oko njive otkad se rodio, a zna po kazivanju svoga oca da je isti građen nakon Drugog svjetskog rata i uvijek izgleda isto, kao što je i danas, te da se njiva uvijek obrađivala tako što je u jednom dijelu bila vrt, a u drugom dijelu voćnjak, a i sada se mogu vidjeti stabla trešanja i višanja. Iskazao je da RH nikada nije polagala nikakva prava na ovu nekretninu niti bilo tko od susjeda i mejašnika, a poznato mu je da je ĐVZ naslijedila njegova supruga Z, baka tužitelja, zajedno sa ocem tužitelja KV i tetkom T, a Z je naslijedila predmetnu nekretninu koju je darovala svome unuku, tužitelju, i oko toga nema nikakvog spora. Iskazao je da tužitelja i njegove pravne prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju i vršenju vlasničkih prava na ovoj nekretnini zbog čega je ona u njegovom posjedu i vlasništvu, bilo osobno bilo putem pravnih prednika sigurno više od 100 godina, svakako prije 1959. ,te da je njegov otac rođen 1911. Svjedok ŠVZ iskazao je da je njegov sin A vlasnik nekretnine koja je položena istočno, koje dijeli suhozid kojega je sud opisao i vidio na licu mjesta i iskazuje da niti u jednom dijelu nisu sporne međe, te u cijelosti potvrđuje iskaz ČV. Svjedok ĐV iskazao je identično kao i svjedoci ČV i ŠVZ.

10. Nakon izvedenih dokaza u ovom postupku zz tuženika ad.1. iskazao je kako iz provedenih dokaza u ovome postupku nedvojbeno proizlazi kako su utuženi dijelovi č. zem. [katastarska čestica] zaposjednuti od strane prednika tužitelja kroz razdoblje duže od 70 godina, prije 17. studenog 1999., iz čega slijedi zaključak da su prednici tužitelja nalazeći se u mirnom posjedu predmetne nekretnine na izvornoj osnovi stekli vlasništvo prava na opisanim dijelovima nekretnine, a da su sva prava tako stečenog vlasničkog prava u konačnici pripala tužitelju temeljem pravnog posla darovanja, slijedom čega tuženik ad.1. priznaje osnovanim tužbene navode tužitelja te njegov tužbeni zahtjev sadržan u podnesku tužitelja od 4. svibnja 2026. priznaje kao pravno osnovani zahtjev.

11. Tako izvedeni dokaz u tijeku postupka upućuju na zaključak da bi se nekretnina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nalazila u posjedu pravnih prednika tužitelja kroz zakonom propisano vrijeme. Ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. - dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. st. 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na nedvojben zaključak da su tužitelj i njegovi pravni prednici kao pošteni posjednici, koristili spornu nekretninu znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem naprijed navedenih propisa stekli vlasništvo nad istom. Ovakav zaključak proizlazi iz isprava priloženih u spis, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka. Prema odredbi članka 18. st. 3. ZOV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., iz tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu iste nalaze znatno duže od 40 godina, od 17. studenog 1959., te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo nad istom. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina pogrešno u zemljišnim knjigama vodi upisana kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.

U Imotskom, 13. svibnja 2026.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.