Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-1211/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OPĆE BOLNICE „dr. JOSIP BENČEVIĆ“ SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, A. Štampara 42, OIB: 91554844265, zastupanog po punomoćniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, uz sudjelovanje umješača OPĆE BOLNICE NOVA GRADIŠKA, Nova Gradiška, J. J. Strossmayera 15, OIB: 71630358814, zastupanog po punomoćniku KF, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 22. travnja 2026. godine, a presude javno objavljene dana 13. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici „dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod isplatiti tužiteljici GF na ime razlike plaće ukupan iznos od 149,13 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za 3 postotna poena, i to na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

− 1,18 EUR od 16. travnja 2016. godine;

− 18,39 EUR od 16. svibnja 2016. godine;

− 2,07 EUR od 16. lipnja 2016. godine;

− 4,94 EUR od 16. srpnja 2016. godine;

− 1,32 EUR od 16. rujna 2016. godine;

− 4,96 EUR od 16. listopada 2016. godine;

− 11,16 EUR od 16. prosinca 2016. godine;

− 3,72 EUR od 16. siječnja 2017. godine;

− 1,98 EUR od 16. ožujka 2017. godine;

− 0,25 EUR od 16. travnja 2017. godine;

− 14,51 EUR od 16. lipnja 2017. godine;

− 3,50 EUR od 16. srpnja 2017. godine;

− 25,17 EUR od 16. kolovoza 2017. godine;

− 12,01 EUR od 16. rujna 2017. godine;

− 38,25 EUR od 16. listopada 2017. godine;

− 5,72 EUR od 16. studenog 2017. godine,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici „dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 876,33 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 26. veljače 2021. godine podnijela stupnjevitu tužbu radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme. Ističe da joj tuženik u utuženom razdoblju od 26. veljače 2016. do 4. listopada 2017. godine nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, kao ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve sate rada, na što ima pravo sukladno odredbama Kolektivnog ugovora (KU) za djelatnost zdravstva. Posljedično, potražuje i razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje jer su isti pogrešno obračunati bez navedenih dodataka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 3. kolovoza 2022. u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, tvrdeći da je tužiteljica zaposlenica OB Nova Gradiška, koja je samo privremeno bila dio tuženika. Tuženik osporava sve navode tužbe kao činjenično netočne, ističući da tužiteljica nije dostavila dokaze o radnopravnom statusu niti isplatne liste. Tvrdi da je plaću isplaćivao sukladno odredbama KU putem Centralnog obračuna plaća (COP) na koji nema utjecaja, unoseći samo sate rada. Poziva se na Zaključak br. 48 Zajedničkog povjerenstva prema kojemu se prekovremeni rad obračunava na osnovnu plaću bez primjene položajnog dodatka.

3. Tijekom postupka stranke su uložile više podnesaka. Tužiteljica u podnesku od 23. travnja 2024. ističe da otežani uvjeti rada i odgovornost postoje i pri prekovremenom radu, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 9. prosinca 2019..

4. Tužiteljica je podneskom od 26. studenog 2024. godine izvršila uređenje i specifikaciju tužbenog zahtjeva, usklađujući ga u lipama s utvrđenjem iz nalaza vještaka na ukupan bruto iznos od 149,13 EUR. Tuženik podneskom od 4. prosinca 2024. godine, protivio se smanjenju zahtjeva i navodeći da se u naravi radi o djelomičnom povlačenju tužbe za koje je, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, potreban izričit pristanak tuženika koji on u konkretnom slučaju uskraćuje. Ocjenjujući navedene procesne radnje, sud je dopustio preinaku tužbe, nalazeći da se u konkretnom slučaju radi o dopuštenom uređenju tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja. Naime, tužiteljica je još u samoj tužbi istaknula da se radi o stupnjevitoj tužbi te da će konačni zahtjev moći postaviti tek nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede vještačenje. Budući da su točni iznosi razlika plaće ovisili o evidencijama koje posjeduje isključivo poslodavac, specifikacija zahtjeva prema nalazu vještaka predstavlja nužnu procesnu radnju kojom se zahtjev usklađuje s objektivno utvrđenim činjenicama u postupku. Prema odredbama 191. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ne smatra se preinakom tužbe ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev ili promijenio osnovu zahtjeva ako se i dalje radi o istom činjeničnom stanju. Kako se ovdje radi o preciziranju iznosa koji proizlaze iz identične činjenične i pravne osnove, sud smatra da je takvo uređenje apsolutno dopušteno i opravdano radi donošenja zakonite odluke, neovisno o protivljenju tuženika.

5. U postupku je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove kod tuženika, a sporno je ima li pravo na obračun dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost i na sate prekovremenog rada, kao i pitanje pasivne legitimacije tuženika s obzirom na statusnu promjenu bolnice.

6. Provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju, evidencije radnog vremena, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Borisu Belunjaku.

7. Vještak je u nalazu od 25. listopada 2024. utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kao medicinska sestra na bolničkom odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje s koeficijentom 1,0670. Vještačenjem je utvrđeno da tuženik tužiteljici nije obračunavao dodatke za posebne uvjete rada (25%) i odgovornost za život i zdravlje ljudi (4%) na prekovremene sate rada u razdoblju od 24. veljače 2016. do 4. listopada 2017. godine. Ukupna utvrđena razlika manje obračunate bruto plaće i naknada (godišnji odmor i bolovanje do 42 dana) iznosi 149,13 EUR.

8. Tuženik je prigovorio nalazu, tvrdeći da vještak nije primijenio zaključak 48. Povjerenstva i da je pogrešno izračunao dodatke. Vještak se očitovao 23. prosinca 2024., pojašnjavajući da je izračun rađen upravo na osnovnu plaću bez položajnog dodatka, sukladno zaključku 48., te da tuž iteljica ionako nije imala položajno radno mjesto. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka kao stručan, objektivan i temeljen na ispravama u spisu, uključujući isplatne liste i evidencije rada.

9. Ocjenom dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim. Prema odredbama čl. 90. i 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada i prekovremeni rad. Kolektivnim ugovorima u zdravstvu (KU/13 i Dodatak I) ugovoreni su dodaci za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost. Budući da radnik i u prekovremenom radu radi u istim otežanim uvjetima, pripada mu pravo na te dodatke i za te sate, što je potvrđeno pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH br. SU-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019..

10. Glede pasivne legitimacije, sud nalazi da je tuženik pasivno legitimiran jer je u utuženom razdoblju bio poslodavac tužiteljice, a statusne promjene i interni sporazumi s OB Nova Gradiška ne mogu isključiti prava radnika prema poslodavcu kod kojeg je rad obavljen

11. Ocjenom dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim. Prema odredbama čl. 90. i 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada i prekovremeni rad. Kolektivnim ugovorima u zdravstvu (KU/13 i KU/18) ugovoreni su dodaci za posebne uvjete rada (25%) i iznimnu odgovornost (10- 12%)

12. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelj ice osnovanim u cijelosti.

13. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bila Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

14. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

15. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđu je i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje).

16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, jer je svoj konačni tužbeni zahtjev uredila i specificirala prema nalazu vještačenja, sud joj je priznao troškove sukladno dostavljenom troškovniku. Priznati troškovi detaljno su specificirani prema sljedećim radnjama i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 25. srpnja 2022., 26. listopada 2022., 24. travnja 2024., 07. lipnja 2024. i 26. studenog 2024. u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanje na dva ročišta za glavnu raspravu održana 03. svibnja 2024. i 22. travnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife). Na navedene odvjetničke radnje obračunat je pripadajući porez na dodanu vrijednost od 106,25 EUR. Također, tužiteljici je priznat stvarni trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 345,08 EUR, koji je tužiteljica unaprijed podmirila, pa ukupni trošak parničnog postupka iznosi 876,33 EUR

Slavonski Brod, 13. svibnja  2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu

2. Tuženiku po punomoćniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu

3. Umješaču po punomoćniku KF

4. Poreznoj upravi po pravomoćnosti