Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-11/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Augusta Cesarca 5, protiv tuženika OPĆE BOLNICE „DR. JOSIP BENČEVIĆ“ iz Slavonskog Broda, A. Štampara 42, OIB: 91554844265, zastupanog po punomoćnici Ana-Marii Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 21. travnja 2026. godine, a presude javno objavljene dana 13. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici „dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod isplatiti tužiteljici CO na ime razlike neisplaćene plaće za razdoblje od 9. veljače 2017. do 9. veljače 2022. ukupan iznos od 317,12 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, i to na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

− za lipanj 2017.g. na iznos od 4,77 EUR počev od 16. srpnja 2017.g. pa do isplate,

− za kolovoz 2017.g. na iznos od 0,76 EUR počev od 16. rujna 2017.g. pa do isplate,

− za listopad 2017.g. na iznos od 1,22 EUR počev od 16. studenog 2017.g. pa do isplate,

− za siječanj 2018.g. na iznos od 0,28 EUR počev od 16. veljače 2018.g. pa do isplate,

− za veljaču 2018.g. na iznos od 1,40 EUR počev od 16. ožujka 2018.g. pa do isplate,

− za svibanj 2018.g. na iznos od 14,30 EUR počev od 16. lipnja 2018.g. pa do isplate,

− za lipanj 2018.g. na iznos od 19,58 EUR počev od 16. srpnja 2018.g. pa do isplate,

− za srpanj 2018.g. na iznos od 19,94 EUR počev od 16. kolovoza 2018.g. pa do isplate,

− za kolovoz 2018.g. na iznos od 4,68 EUR počev od 16. rujna 2018.g. pa do isplate,

− za rujan 2018.g. na iznos od 6,24 EUR počev od 16. listopada 2018.g. pa do isplate,

− za listopad 2018.g. na iznos od 9,57 EUR počev od 16. studenog 2018.g. pa do isplate,

− za studeni 2018.g. na iznos od 4,67 EUR počev od 16. prosinca 2018.g. pa do isplate,

− za prosinac 2018.g. na iznos od 2,09 EUR počev od 16. siječnja 2019.g. pa do isplate,

− za siječanj 2019.g. na iznos 1,89 EUR počev od 16. veljače 2019.g. pa do isplate,

− za veljaču 2019.g. na iznos od 11,34 EUR počev od 16. ožujka 2019.g. pa do isplate,

− za ožujak 2019.g. na iznos od 39,15 EUR počev od 16. travnja 2019.g. pa do isplate,

− za travanj 2019.g. na iznos od 10,31 EUR počev od 16. svibnja 2019.g. pa do isplate,

− za svibanj 2019.g. na iznos od 1,76 EUR počev od 16. lipnja 2019.g. pa do isplate,

− za lipanj 2019.g. na iznos od 31,77 EUR počev od 16. srpnja 2019.g. pa do isplate,

− za kolovoz 2019.g. na iznos od 20,72 EUR počev od 16. rujna 2019.g. pa do isplate,

− za rujan 2019.g. na iznos od 17,49 EUR počev od 16. listopada 2019.g. pa do isplate,

− za listopad 2019.g. na iznos od 21,88 EUR počev od 16. studenog 2019.g. pa do isplate,

− za studeni 2019.g. na iznos od 14,58 EUR počev od 16. prosinca 2019.g. pa do isplate,

− za prosinac 2019.g. na iznos od 6,96 EUR počev od 16. siječnja 2020.g. pa do isplate,

− za siječanj 2020.g. na iznos 13,58 EUR počev od 16. veljače 2020.g. pa do isplate,

− za veljaču 2020.g. na iznos od 18,23 EUR počev od 16. ožujka 2020.g. pa do isplate,

− za ožujak 2020.g. na iznos od 14,20 EUR počev od 16. travnja 2020.g. pa do isplate,

− za lipanj 2020.g. na iznos od 3,01 EUR počev od 16. srpnja 2020.g. pa do isplate,

− za srpanj 2020.g. na iznos od 0,09 EUR počev od 16. kolovoza 2020.g. pa do isplate,

− za rujan 2020.g. na iznos od 0,66 EUR počev od 16. listopada 2020.g. pa do isplate

od pojedinih dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici „dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod nadoknaditi tužiteljici CO troškove parničnog postupka u iznosu od 926,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 9. veljače 2022. godine podnijela stupnjevitu tužbu radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika kao prvostupnica sestrinstva u rađaoni na Odjelu za ginekologiju i opstetriciju. Ističe da joj tuženik u utuženom razdoblju od 9. veljače 2017. do dana podnošenja tužbe prilikom obračuna plaće nije isplaćivao propisane dodatke na plaću – dodatak za otežane uvjete rada od 25% (čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje od 4% (čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 58. KU/18) – na sate ostvarene u prekovremenom radu i dežurstvima. Također potražuje razliku naknade za godišnji odmor jer ista nije obračunata na bazi prosjeka koji bi uključivao ove dodatke, pozivajući se na odredbe kolektivnih ugovora koje propisuju najpovoljniji izračun za radnika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 7. ožujka 2022. u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, istaknuo prigovor zastare potraživanja, prigovor nedostatka aktivne legitimacije te se usprotivio formi stupnjevite tužbe. Tuženik tvrdi da je u cijelosti isplatio plaću i sve dodatke sukladno odredbama KU i TKU, smatrajući da se dodaci obračunavaju isključivo na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom mjesečnom fondu sati, a ne na prekovremene sate. Naglašava da se prekovremeni rad uvećava za 50% osnovne plaće bez dodataka i bez položajnog dodatka.

3. Tijekom postupka stranke su uložile više podnesaka. Tužiteljica u podnesku od 26. travnja 2022. osporava navode tuženika, tvrdeći da tumačenje tuženika lišava tužiteljicu zajamčenih prava jer se dodaci međusobno ne isključuju. Ističe da odgovornost za ispravan obračun snosi poslodavac, bez obzira na COP. Tuženik u podnesku od 20. svibnja 2022. ustraje kod svojih prigovora, napominjući da tužiteljica raspolaže isplatnim listama te da stupnjevita tužba nije dopuštena jer se radi o matematičkom izračunu.

4. Tužiteljica je nakon dostave nalaza vještakinje, podneskom od 7. ožujka 2025. uredila tužbeni zahtjev tako da on sada iznosi 317,12 EUR, što odgovara iznosu koji je vještakinja utvrdila kao ukupnu razliku manje obračunate plaće za utuženo razdoblje. Tuženik se u podnesku od 6. svibnja 2025. usprotivio ovoj preinaci, tvrdeći da se radi o novoj tužbi na koju se mora primijeniti prigovor zastare od dana preinake, te je zatražio naknadu troškova za dio zahtjeva koji je smanjen, smatrajući to djelomičnim povlačenjem tužbe.

5. Sud je, međutim, dopustio ovakvu preinaku tužbenog zahtjeva rukovodeći se odredbama Zakona o parničnom postupku prema kojem povećanje tužbenog zahtjeva ili njegovo usklađivanje s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka ne smatra se preinakom tužbe za koju je potreban pristanak tuženika , ako se radi o uređenju zahtjeva koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Budući da je tužiteljica od samog početka podnijela stupnjevitu tužbu upravo s namjerom da točan iznos potraživanja odredi nakon provedenog vještačenja, jer tim podacima sama nije precizno raspolagala, sud smatra da je takvo uređenje dopušteno i opravdano.

6. U odnosu na tuženikov prigovor zastare vezan uz preinaku, sud ga nalazi neosnovanim. Kako je tužba podnesena 9. veljače 2022., unutar zakonskih rokova za cjelokupno utuženo razdoblje, naknadna specifikacija točnog novčanog iznosa na temelju vještačenja ne predstavlja novu tužbu niti prekida kontinuitet ranije podnesene tužbe u pogledu zastarnih rokova.

7. U postupku je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva u rađaoni na Odjelu za ginekologiju i opstetriciju s koeficijentom složenosti 1,1640. Sporno je ima li tužiteljica pravo na obračun dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost i na sate prekovremenog rada, te posljedično i na razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje na teret poslodavca.

8. Provedeni su dokazi uvidom u ugovore o radu, obračunske isprave IP -1, evidencije o radnom vremenu te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

9. Vještakinja Mirna Tot Nužda je u nalazu od 9. prosinca 2024. utvrdila da tuženik u razdoblju od 9. veljače 2017. do 31. ožujka 2020. godine tužiteljici nije obračunavao dodatke za posebne uvjete rada i odgovornost na prekovremene sate, dok je od 1. travnja 2020. iste počeo isplaćivati, ali su ostale razlike u naknadi za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana. Ukupna utvrđena razlika manje obračunate bruto plaće za cijelo utuženo razdoblje iznosi 2.389,33 HRK, odnosno 317,12 EUR. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje kao stručan, objektivan i temeljen na vjerodostojnoj dokumentaciji, dok primjedbe tuženika nalazi neosnovanim jer se odnose na pravna pitanja o kojima odlučuje sud.

10. Ocjenom dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim. Prema odredbama čl. 90. i 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada i prekovremeni rad. Kolektivnim ugovorima u zdravstvu (KU/13 i KU/18) ugovoreni su dodaci koji se, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH br. Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019., moraju isplaćivati kumulativno i za sate prekovremenog rada ako radnik to pravo ostvaruje u redovnom radu. Budući da tužiteljica radi u uvjetima koji daju pravo na ove dodatke, tuženik ih je bio dužan obračunati na ukupnu satnicu prekovremenog rada. Slijedom toga, nepravilan je bio i obračun naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana jer ista mora biti u visini prosječne plaće koja uključuje sve dodatke

11. Ocjenom dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim. Prema odredbama čl. 90. i 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada i prekovremeni rad. Kolektivnim ugovorima u zdravstvu (KU/13 i KU/18) ugovoreni su dodaci za posebne uvjete rada (25%) i iznimnu odgovornost (10- 12%)

12. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelj ice osnovanim u cijelosti.

13. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bila Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

14. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

15. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđu je i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje).

16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu mora protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da je tužiteljica u ovom sporu u cijelosti uspjela s uređenim tužbenim zahtjevom za isplatu razlike plaće, sud joj je priznao sve opravdane i potrebne troškove prema priloženom troškovniku i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi su tužiteljici priznati u ukupnom iznosu od 926,25 EUR, a detaljno su specificirani prema sljedećim radnjama i odredbama Tarife: sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife); sastav dva obrazložena podneska od 26. travnja 2022. (očitovanje na odgovor na tužbu) i 7. ožujka 2025. (uređenje tužbenog zahtjeva) u iznosu od po 50,00 EUR, što ukupno iznosi 100,00 EUR (prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife); zastupanje na dva ročišta održana dana 6. lipnja 2024. i 21. travnja 2026. u iznosu od po 50,00 EUR, što ukupno iznosi 100,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife); zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife); sastav zahtjeva/molbe za dostavu dokumentacije i mirno rješenje spora od 15. prosinca 2021. u iznosu od 50,00 EUR (prema Tbr. 32. Tarife). Na gore navedene odvjetničke radnje, čiji zbroj iznosi 325,00 EUR, obračunat je porez na dodanu vrijednost (PDV) od 25% u iznosu od 81,25 EUR (prema Tbr. 42. Tarife). Također, tužiteljici je priznat stvarni trošak isplaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 520,00 EUR, sukladno članku 151. ZPP -a. Zbrajanjem navedenih stavki (325,00 + 81,25 + 520,00) dobiva se ukupni iznos od 926,25 EUR koji je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici. Na ovaj iznos tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude (13. svibnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.

18. Sud je odbio zahtjev tuženika za razmjernom naknadom troškova zbog smanjenja zahtjeva, jer se u konkretnom slučaju radi o usklađivanju (uređenju) zahtjeva s rezultatima dokaznog postupka (vještačenja), a ne o povlačenju tužbe u smislu članka 193. ZPP-a, pa tužiteljica, uspjevši u sporu s tako uređenim zahtjevom, ima pravo na punu naknadu parničnih troškova .

Slavonski Brod, 13. svibnja  2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

3. Porezna uprava po pravomoćnosti