Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-225/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu toga suda Darku Barišiću, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Andreje Vunić, u parničnom postupku tužitelja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Tomrlin Gračan, odvjetnici iz Đurđevca, Đure Basaričeka 13, protiv tuženika FA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zlatku Šimeku, odvjetniku iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a/1, radi naknade štete, dana 13. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasniku obrta za autoprijevoz [obrt] sa sjedištem na istoj adresi isplati novčani iznos od 4.047,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana nastanka štetnog događaja 18.06.2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.536,94 EUR-a uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. travnja 2025. godine podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je dana 18. lipnja 2022. godine na državnoj cesti u mjestu Novi Marof došlo do prometne nezgode u kojoj je tuženik kao vozač kamiona sa prikolicom uslijed neprilagođene brzine sletio sa ceste i nastala je šteta na kamionu te prikolici u vlasništvu tužitelja. Radi se o kamionu marke MAN 18.440 registarskih oznaka [registarska oznaka] kojeg je neposredno prije toga kupio tužitelj za poslovanje svojeg obrta. U tom izlijetanju nastalo je oštećenje na rezervoaru ste sponi šasije kamiona, te je morala doći posebna dizalica koja je izvukla kamion obzirom da se izlijetanje dogodilo na nepreglednoj uzbrdici te zavoju, a kamion se prevrnuo. Trošak tog izvlačenja bio je 2.000,00 EUR. Tuženik je za prekršaj dobio prekršajnu prijavu te kasnije i prekršajno kažnjen, a sa tužiteljem je postigao dogovor oko naknade štete obzirom da je znao što se dogodilo i ta je šteta bila i veća no tužitelj je tuženiku izašao u susret sa iznosom i dopustio mu da to plati u ratama. Obzirom da je tuženik u to vrijeme bio zaposlen kod tužitelja kao radnik u njegovom obrtu i to vozač kamiona, isti su sklopili pismeni sporazum po kojem se tuženik obvezao nadoknaditi tužitelju štetu u sporazumno utvrđenom iznosu od 5.000,00 EUR te mu je tuženik platio tri rate po 1.000,00 kn te daljnji iznos od 4.174,47 kn, a što je ukupno 952,21 EUR. Stranke su dogovorile isplatu u ratama u iznosu od 300,00 EUR mjesečno međutim već 09. lipnja 2023. godine tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu i prestao s plaćanjem zbog čega je preostali iznos od 4.047,78 EUR u cijelosti dospio na naplatu. Odgovornost tuženika za štetu u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenice da je svojom krivnjom izazvao štetu na vozilu tuženika te daljnji trošak zbog neprilagođene brzine, a kako se i pismeno obvezao tu štetu nadoknaditi time je nastala njegova nesporna obveza na isplatu ugovorenog novčanog iznosa.

1.1. Tužitelj u svojem podnesku od 11. rujna 2025. godine navodi kako potražuje štetu koja je nastala na kamionu te izazvani trošak izvlačenja vozila zbog angažiranja posebne dizalice i saniranja mjesta štetnog događaja, a u pogledu tuženikovog prigovora vezano za promašenu aktivnu legitimaciju jer je predmetno vozilo u trenutku nezgode bilo u registru vozila upisana kao vlasništvo tužitelja te smatra da se ne radi o novoj činjenici jer je ista bila vidljiva iz potvrde o samom događaju, zbog čega je tužitelj priložio račun temeljem kojeg je kupio predmetno vozilo od prethodnog vlasnika, a obzirom da do zaključenja prethodnog postupka tuženik nije osporavao ovu činjenicu niti isticao prigovore na tu činjenicu, tužitelj je smatrao da je ova okolnost nesporna pa stoga nije predlagao daljnje dokaze. Kao prvo, upis prava vlasništva u registru vozila nije dokaz stvarnog vlasništva već samo formalnog i stoga je bitno tko je stvarni vlasnik vozila. Obzirom da je tužitelj kupio predmetno vozilo od upisanog vlasnika prije nastanka štete te vozilo uzeo u posjed isti je postao stvarni vlasnik vozila u tom trenutku i bez obzira na upis u registar vozila.

Čak nije bitna niti činjenica da li je tužitelj kao kupac vozila isplatio cijenu po izdanom računu jer ako u trenutku izdavanja računa prodavatelj nije posebno uvjetovao da zadržava pravo vlasništva do otplate, smatra se da tada u slučaju neplaćanja prodavatelj imao samo obvezno pravni zahtjev prema kupcu radi isplate, a ne bi zadržao pravo vlasništva, osobito zato jer je vozilo predao u posjed kupcu. Tim više, da je i prodavatelj zadržao pravo vlasništva vozila, a vozilo je sada nesporno u vlasništvu tužitelja, prijašnji vlasnik ima pravo prenesti na tužitelja pravo da potražuje naknadu štete čime opet potvrđujemo da je prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovan. Obzirom da je tuženik tek nakon zaključenja pripremnog ročišta osporio ovu okolnost tužitelj smatra opravdanim da na tu okolnost predloži novi dokaz, odnosno da prihvati da se takav dokaz izvede, a to je pismeno očitovanje prodavatelja vozila ZA koji potvrđuje pravn i status vozila kao i pravo tužitelja na naknadu štete za vozilo. Kako bi ubrzali postupak tužitelj je pribavio takvu izjavu ZA.

Premda tužitelj smatra da je na dovoljno jasan način dokazao da je upravo on ovlašten na podnošenje zahtjeva za naknadu štete nastale na vozilu, te da su svi takvi prigovori neosnovani.

Tužitelj također ističe da prema Zakonu o obveznim odnosima tužitelj kao vlasnik vozila ima pravo na naknadu štete koja je potrebna da bi se imovina oštećenika vratila u stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja. Dakle, pravo tužitelja kao oštećenika nije vezano za to kakve je dijelove tužitelj koristio prilikom popravka, pa niti čak da li je uopće vlasnik popravio sve što je u šteti oštećeno, jer i u takvim slučajevima tužitelj kao vlasnik vozila ima pravo tražiti puni iznos koji bi bio potreban za popravak svih nastalih oštećenja vozila prema ovlaštenom servisu i povratak vozila u stanje prije oštećenja, naravno osim u slučaju kada takav iznos premašuje vrijednost vozila.

1.2. Nakon provedenog vještačenja tužitelj se u svojem podnesku od 10. veljače 2026. godine očitovao na nalaz vještaka te ga u cijelosti prihvatio navodeći kako unatoč činjenici da je šteta i veća nego što su stranke dogovorile tužitelj ostaje kod iznosa koji je sporazumno utvrđen sa tuženikom te neće povećavati tužbeni zahtjev, niti je tužitelj predlagao saslušanje vještaka. Nadalje, tužitelj u podnesku od 10. ožujka 2026. godine navodi da je tuženik u svojem iskazu priznao nespornu činjenicu da je tužitelj angažirao posebnu dizalicu koja je toga dana došla izvući vozilo i da je taj trošak dolaska i izvlačenja bio nužan te da je koštao 2.000,00 EUR, a navedeno su potvrdili i drugi svjedoci tako da tužitelj smatra da u tom dijelu navedenim dokazima je dovo ljno jasno utvrđena osnovanost takvog potraživanja. Također prigovor tuženika da je svojim radom doprinio popravku vozila ne daje mu pravo na posebnu naknadu već je obuhvaćen plaćom koju je dobio i stoga niti s te osnove ne može tražiti umanjenje duga.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se predmetnoj tužbi u cijelosti protivi. Tužitelj podnošenjem tužbe, traži naknadu štete s obzirom na činjenicu da je tuženik, u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlenik tužitelja, te kao vozač prouzrokovao štetu na kamionu marke MAN 18440, reg. oznake [registarska oznaka] te prikolici u vlasništvu tužitelja. Točno je da se šteta dogodila dana 18. lipnja 2022. godine na državnoj cesti u mjestu Novi Marof, ali tuženik smatra da ista nisu mogla nastati na način kako je to navedeno u historijatu tužbe već da uzrok nastanka štete nije neprilagođena brzina kretanja tuženikovom radnjom u prometu nego neispravna prikolica, jer klin na prikolici je ostao na sedlu uslijed čega je došlo do prevrtanja prikolice dok bi u suprotnome zbog neprilagođene brzine kretanja i kamion bio prevrnut. Okolnost da (ne)ispravnu predmetnu prikolicu tužitelj koristi u poslovne svrhe potvrđuje i činjenica da je takva prikolica već bila uzrok prometne nesreće i 6. srpnja 2021. godine gdje je isto došlo do prevrtanja prikolice i nastanka štete.

Budući je tuženik u to vrijeme bio zaposlenik tužitelja, tužitelj je „iskoristio“ tu okolnost i nametnuo tuženiku obvezu priznanja nastanka štete i vraćanja po tužitelju visine nastale štete, koja nije nastala nepropisnom radnjom tuženika u prometu, a nastala šteta nije realna odnosno previsoko je određena. Uza sve navedeno, tuženik izričito prigovara zatraženom tijeku zateznih kamata obzirom da za visinu štete nije priložio niti račun niti dokaz o izvršenom popravku, slijedom čega je razvidno da štetu nije niti popravio.

Iz svega prethodno navedenog, podnoseći ovaj odgovor na tužbu, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane i tužitelja obvezati da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke pa do isplate.

2.1. Tuženik u svojem podnesu od 31. kolovoza 2025. godine ističe kako se i dalje u cijelosti protivi tužbi te ističe prigovor aktivne legitimacije jer na osnovu prethodno istaknutog proizlazi da tužitelj nije vlasnik vozila te iz navedenog razloga nije ovlašten poduzimati pravne radnje naknade štete u ovom predmetu . Tuženik ističe da je u vrijeme nastanka štete kao zaposleniku tužitelja bila nametnuta obveze prevoženja tereta iznad najveće dopuštene mase ili osovinskog opterećenja te je priznanje nastanka uzroka i visine štete koja nije realna odnosno previsoko je određena.

2.2. Tuženik je u svojem podnesku od 10. listopada 2025. godine ostao u cijelosti kod svojega odgovora na tužbu te ističe da iz dostavljene dokumentacije tužitelja jasno proizlazi da predmetno vozilo nije u trenutku nastanka prometne nesreće bilo u vlasništvu tužitelja, a priložena prometna dozvola ukazuje da je tužitelj vlasnik tegljača od dana 20. kolovoza 2025. godine, dakle više od tri godine od nastanka prometne nesreće. Tuženik također navodi da priložena izjava ZA koji je vlasnik obrta [obrt], o možebitnoj kupoprodaji predmetnog tegljača, nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon održane glavne rasprave, ne može predstavljati valjani dokaz u ovom predmetu jer iz sadržaja izjave jasno proizlazi da je dana sa izričitim naputkom tužitelja i u očitom interesu tužitelja te tuženik i dalje prigovara iznosu visine štete jer iz policijskog zapisnika proizlazi da šteta na predmetnom tegljaču iznosi 5.000,00 kuna što je znatno manje od potraživanog iznosa.

2.3. Nakon provedenog vještačenja tuženik se u svojem podnesku od 05. veljače 2026. godine očitovao na nalaz vještaka na način da na isti ne stavlja nikakve primjedbe niti ističe prigovore usprkos činjenici da je procijenjena veća šteta nego što su se stranke sporazumile niti predlaže saslušanje vještaka. Tuženik navodi da je razvidno da tužitelj potražuje iznos od 5.000,00 EUR, a u koji iznos je uključen i trošak izvlačenja vozila u iznosu od 2.000,00 EUR, a pritom tužitelj nije dokazao troškove sanacije odnosno izvlačenja vozila.

3. Iz tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je sporna visina potraživanja tužitelja kao i osnova potraživanja tužitelja te je tuženik istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelj u trenutku nastanka prometne nesreće nije bio vlasnik vozila.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo slijedeće dokaze: Potvrdu Policijske postaje Novi Marof od 20. siječnja 2025. godine (strana 5-6), Izjavu tuženika od 08. prosinca 2022. godine (strana 7), Ugovor o radu od 17. siječnja 2023. godine i Aneks ugovora o radu od 17. travnja 2023. godine (strana 8-10), Otkaz Ugovora o radu od 09. lipnja 2023. godine (strana 11), Račun R2 broj: 97/KS/1 od 25. svibnja 2022. godine (strana 12), fotografije nastalih oštećenja na vozilu (strana 19 -23), Novinski članak (strana 24-26), Presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pp - 2106/2022-5 od 02. prosinca 2022. godine (strana 34-38), Prigovor na obvezni prekršajni nalog od 14. srpnja 2022. godine (strana 39), Obvezni prekršajni nalog od 29. lipnja 2022. godine (strana 40-41), dostavnicu od 06. srpnja 2022. godine (strana 42), Zahtjev za naknadu troškova od 28. srpnja 2022. godine (strana 43), otpremnicu

– teretni list (strana 44), Zapisnik o ispitivanju o prisutnosti alkohola (strana 45), Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (strana 46), e-mail korespondencija (strana 47-48), Račun broj: 94/KS/1 od 25. svibnja 2022. godine i račun R2 broj: 97/KS- 1 od 25. veljače 2022. godine (strana 49-50), situacijski plan od 26. lipnja 2022. godine (strana 51-52), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 18. lipnja 2022. godine (strana 53-54), Zapisnik o očevidu od 28. lipnja 2022. godine (strana 55 -57), Dokumentacija očevida od 26. lipnja 2022. godine (strana 58-70), Izjava ZA od 09. rujna 2025. godine (strana 86), preslika prometne dozvole (strana 87-88), Dopis Policijske postaje Novi Marof od 29. rujna 2025. godine (strana 95), Izvod prometa po računu od 19. studenog 2025. godine za razdoblje od 26. svibnja 2022. godine (strana 108),

Kartica dobavljača (strana 109-110), Nalaz i mišljenje vještaka od 06. siječnja 2026. godine (strana 118-124).

5. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U vrijeme nastanka prometne nezgode vozilo je bilo u posjedu tužitelja i isti je koristio u svrhu prijevoza, a iz dostavljene dokumentacije u spisu proizlazi da je predmetno vozilo tegljač MAN 18440, reg. oznake [registarska oznaka], tužitelj kupio od tvrtke [obrt] za što je priložen račun R2 broj: 97/KS/1 u iznosu od 37.671,25 kuna, a na temelju kojeg je izvršen prijenos prava vlasništva i isto je vidljivo iz prometne dozvole.

Tužitelj prijenos prava vlasništva nije izvršio u propisanom roku i sa tom radnjom izložio se jedino počinjenju prekršaja, dakle vozilo je bilo u posjedu tužitelja jer upis prava vlasništva u registru vozila nije dokaz stvarnog vlasništva, a čak i da je prodavatelj zadržao pravo vlasništva vozila (vozilo je sada nesporno u vlasništvu tužitelja) prijašnji vlasnik ima pravo prenesti na tužitelja pravo da potražuje naknadu štete i kao dokaz toga tužitelj je dostavio pisano očitovanje prodavatelja vozila ZA koji potvrđuje pravni status vozila kao i pravo tužitelja na naknadu štete za vozilo te je stoga tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovan.

8. Sud je na ročištu održanom 03. rujna 2025. godine saslušao tužitelja koji je iskazao da je predmetno vozilo kupio u zimi 2022. godine te kao dokaz u spisu priloži račun 97/KS/1, vozilo je kupljeno od Transport "Kupina DM" i vozilo je tegljač MAN reg. oznake [registarska oznaka] za iznos od 37.671,25 kuna, a vlasništvo je prenesao na sebe tijekom lipnja 2022. godine. Tužitelj je iskazao da ga je o nezgodi koja se dogodila 18. lipnja 2022. godine obavijestio svjedok VA jer je on u to vrijeme bio djelatnik tužitelja, a tužitelj je u to vrijeme bio na godišnjem te je o saznanju prometne nesreće došao od navedenog svjedoka. Tuženik je upravljao navedenim vozilom te su se prema iskazu tužitelj i tuženik dogovorili da će sami popraviti vozilo te štetu koju utvrde tuženik će podmiriti i ostati raditi kod tužitelja. Tuženik je štetu vraćao kroz rate na način da mu se dio ustezao sa plaće, a nakon što je tuženik prestao raditi kod tužitelja, iskoristio je svoj godišnji, a dokumentaciju o otkazu tužitelj mu je dostavio poštom. Tužitelj je iskazao da su oštećenja na vozilu bila ćošak kabine vozila s desne strane, rezervoar, blatobran i to sva tri dijela, spona koja drži kotače u šasiji i desna guma, a što se tiče oštećenja prikolice tu je imao trošak prijevoza iste u iznosu od 1.500,00 EUR i na kraju je prikolicu prodao kako bi prebio taj trošak. Tužitelj je također iskazao da je iz rezervoara prilikom nastanka štete iscurilo oko otprilike 500 litara goriva, a cijena dizel goriva tada se kretala oko 14 ili 15 kuna. Tužitelj je iskazao da je prilikom prometne nezgode morao riješiti sanaciju terena na kojoj se nalazilo vozilo odnosno isto maknuti s ceste i sve to ga je koštalo 2.000,00 EUR odnosno 15.000,00 kuna te je za taj posao angažirao firmu koja se bavi takvim sanacijama. Tužitelj je iskazao da je predmetno vozilo bilo u njegovom posjedu od zime 2021. godine te je isto kupio tek 01. lipnja 2022. godine, a u posjedu tog vozila obavljao je usluge prijevoza za firmu Transport "Kupina DM", računom koji se nalazi u spisu izvršen je prijenos vlasništva vozila, a u trenutku nastanka prometne nezgode za istim vozilom obavljao je svoj posao. Na upit punomoćnika tuženika tužitelj je iskazao da su popravke na vozilu vršili sami te nisu išli u ovlašteni servis, a zajednički su tužitelj i tuženik popravljali to vozilo i najveći trošak su bili dijelovi. Tužitelj je također iskazao da na cesti na kojoj je došlo do prometne nezgode u razgovoru sa djelatnicima koji su vozili predmetni kamion isti su mu rekli da su u tu krivinu u kojoj je došlo do prometne nezgode ulazili sa brzinom od 20-30 km/h jer je ista dosta zahtjevna. Također je tužitelj iskazao da ne odobrava pretovar jer su kazne dosta visoke, ali ponekad se zna desiti da se pretovari jer što više se preveze tada djelatnicima ide određeni postotak na plaću. Vezano za prikolicu tužitelj je iskazao da istu nije kupio jer je bila razbijena i otišla je u kompenzaciju te je također iskazao da je poslovno surađivao za firmom Transporti "Kupina DM" i MD i da imaju ugovor koji regulira njihova međusobna prebijanja usluga.

9. Tuženik FA također je na ročištu dao svoj iskaz navodeći da je predmetnog dana došlo do nezgode na cesti na kojoj je bila određena brzina od 40 km/h, a on se kretao 45 km/h te je ušao u zavoj, a kada ga je prošao prikolica se počela kretati prema naprijed i došlo je do prekretanja iste te je iskazao da ukoliko je prikolica pretovarena višak se ne miče, a on je bio upoznat sa pretovarom kao što je sa time bio upoznat njegov poslodavac odnosno tužitelj. Tuženik je iskazao da je policiju zvao kolega koji je vozio iza njega i po dolasku policija je obavila očevid te je tuženik vezano za prometnu obavijesti VA koji je tada nazvao tužitelja. Tuženik je iskazao da su u garaži kod tužitelja zajednički popravljali tegljač te je u tim popravcima sudjelovao koliko god je mogao. Nadalje, tuženik iskazuje da su se dogovorili da će dug otplaćivati kroz rate i na neki način izvršen je pritisak na njega da ostane raditi kod tužitelja dok ne otplati dug, a rate je plaćao na način da su mu iste ustezane sa plaće u iznosu od 1.000,00 kuna. Tuženik je iskazao da je na kraju dao otkaz jer je plaća bila premala, a i dobio je posao u svojoj bivšoj firmi gdje mu je plaća bila veća i usmeno je obavijestio tužitelja o otkazu kao i pisanim putem i nakon dva tjedna otišao. Tuženik je iskazao da je dogovor bio da će on kroz neko određeno vrijeme nekako podmiriti svoj dug, međutim pošto ima kredita, a i majka mu je povremeno nezaposlena nije u mogućnosti tužitelju vratiti traženi iznos, a otkako je dao otkaz više nije komunicirao s tužiteljem. Na upit punomoćnice tužitelja da li je sa tužiteljem potpisao sporazum o otplati duga tuženik je iskazao da je samo potpisao prazan papir te nakon što je sud tuženiku predočio taj sporazum tuženik je iskazao kako gornjeg teksta ni je bilo dok je on potpisivao i radilo se o praznom papiru te je iskazao kako je postojao samo usmeni dogovor i da ništa nisu stavili na papir. Tuženik je u svojem iskazu potvrdio i navode tužitelja da je bio tamo dok se čistio teret sa ceste i da je vidio djelatnike koji su obavljali taj posao i koliko se sjeća bilo ih je četvero ili petero te su imali veliku dizalicu, a i poznato mu je da su takvi troškovi čišćenja tada iznosili 14.000,00 ili 15.000,00 kuna. Također je tuženik iskazao da mu je poznato da je tužitelj morao platiti trošak čišćenja, a da li je prilikom dogovora o naknadi štete u istu uračunat i trošak čišćenja tuženik je iskazao da je njemu samo rečeno da dug koji treba podmirit je samo 5.000,00 EUR i to za kamion i da li je u toj cijeni obuhvaćeno i čišćenje tuženiku nije bilo poznato. Tuženik također iskazuje da je na predmetnom dijelu ceste vozio manjom brzinom nego na dan prometne kada je vozilom upravljao sam, a vozio je brže jer je bio neiskusan i precijenio svoje mogućnosti, a predmetnog događa prikolica je bila pretovarena jer je tako bilo dogovoreno. Tuženik je istaknuo da je njegov kolega koji je vozio duže od njega i to ČA se požalio na neispravnost prikolice tužitelju. Tuženik je iskazao da dok je upravljao predmetnim vozilom prometna je glasila na "Kupina DM". Na upit punomoćnice tužitelja tuženik je iskazao da je sa tužiteljem popravljao predmetni kamion i to spojler, rezervoar, gume, jastuk i blatobran. Nadalje, rezervoar je bio sa drugog kamiona, bočni spojler su slagali tuženik i njegov kolega, gume su kupljenje nove kao i jastuk, a i blatobrani su kupljeni novi te tuženik iskazuje da mu je poznato da je te nove dijelove kupio tužitelj, a da nije sa tužiteljem razgovarao koliko je platio te dijelove. Također tuženik iskazuje da je prestao plaćati štetu jer mu je plaća mala i ima kredite, a na upit da li je prestao sa plaćanjem zato što mu nije odgovarala visina štete ili mogućnost plaćanja na arte tuženik je iskazao da mu nije odgovarala visina štete i da bi po njemu ta visina štete bila oko 3.000,00 EUR.

10. Svjedok ČA na predmetnom ročištu iskazao je da je bio jedno vrijeme zaposlen kod tužitelja bez prijave i nije ostao u stalnom radnom odnosu, a predmetnog događaja radio je u petak, odnosno dan prije. Prikolica je na tom vozilu bila neispravna, a u istu se uvjerio jer je i sam vozio to vozilo, vozio je oko mjesec dana te je prikolica bila neispravna jer nije bila u ravnoteži i prilikom ulaska u zavoj naginjala se više u jednu stranu. Svjedok je iskazao da je o toj neispravnosti obavijestio tužitel ja isto kao i tuženika jer mu je on bio mentor dok je počeo voziti predmetni kamion. Svjedok je iskazao da je kamion bio u vlasništvu obrta " [obrt]", a to je vidio iz prometne kamiona međutim nije mu poznata suradnja s navedenim obrtom isto kao i da mu nije poznato odnosno da nema nikakvih saznanja o dogovoru tužitelja i tuženika za naknadu štete niti o visini štete, a oštećenja na vozilo je vidio samo na fotografijama. Na upit punomoćnice tužitelja svjedok je iskazao da na dionici na kojoj se dogodila prometna nezgoda odnosno na zavoju je ograničenje brzine 40 km//h, a zavoj se može svladati oko 45, maksimalno 50 km/h sve ostalo bi bilo opasno. Na daljnji upit iskazuje da ako je vozilo sa ispravnom prikolicom onda se može svladati i sa 55 km/h, a sa prikolicom koju su oni vozili, nikako. Svjedok je također iskazao da je bio upoznat sa pretovarom vozila kao i tužitelj.

11. Svjedok VA na predmetnom ročištu iskazao je da je zaposlenik tužitelja već četiri godine, a dan kada se dogodila prometna nezgoda tuženik ga je nazvao i on je došao na mjesto prometne nesreće i policija je već bila tamo. Svjedok iskazuje da po njegovoj osobnoj procjeni smatra da je na tom zavoju presudna brzina, a kamion i prikolicu vozio je i on na toj dionici te se istom kretao oko 30 km/h. Svjedok iskazuje da je teret sa ceste morala ukloniti tvrtka čiji su troškovi rada iznosili oko 15.000,00 kuna. Prikolica i kamion koje je on vozio su u vlasništvu tužitelja, a poznato mu je da je tužitelj surađivao sa tvrtkom "Kupina DM". Svjedok je iskazao da je poslove prijevoza obavljao samo za svog poslodavca i koliko mu je poznato da prikolica nije bila isplaćena do kraja pa se to kompenziralo, a na kamionu su bile oštećene gume, blatobrani, rezervoar, spona, kabina i iz rezervoara je iscurilo gorivo. Svjedok je iskazao da je tužitelj popravljao štetu na način da su neki dijelovi naručeni, neki dijelovi su uspjeli se skinuti sa drugih vozila, na popravku vozila je radio svjedok, tužitelj i tuženik. Također je svjedoku poznato da su se tužitelj i tuženik dogovorili da će se šteta podmiriti kroz rate i da se radi o nekih 5.000,00 EUR. Svjedok je iskazao da nije razgovarao sa tuženikom o tome da mu je podmirivanje štete preveliko niti mu je poznat razlog zašto je tuženik dao otkaz. Na upit punomoćnice tužitelja svjedok je iskazao da na prikolici nije bilo neustavnosti i istu je vozio pr ije tuženika nekih dva mjeseca, a vozio je istom rutom gdje se dogodila prometna. Svjedok je također iskazao da je prikolicu vozio na tehnički i to u stanicu u Đurđevcu i da nije bilo nikakvih problema. Što se tiče pretovara svjedok ističe kako za pretovar nisu imali nalog već da se isti odrađuje na način da je to volja djelatnika da bi više zaradili, a kako je tko bio plaćen, po turi ili količini nije mu poznato. Na upit punomoćnika tuženika svjedok iskazuje da je plaćanje po prevezenom materijalu bilo regulirano usmeno, ima saznanja da prikolica nije bila plaćena jer je bila oštećena, a saznanja o kupoprodaji i prijenosu vlasništva nema.

12. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- dana 18. lipnja 2022. godine u 09:10 sati došlo je do prometne nezgode na način da je tuženik upravljao vozilo marke MAN reg. oznake [registarska oznaka] na cesti D22 na koje je bilo pridodano priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo fizičke osobe- obrtnika RA na način da je krećući se cestom iz smjera Možđenca u smjeru Sudovca dolaskom do oštrog lijevog zavoja nije se kretao brzinom određenom prometnim znakom (40 km/h) već je upravljao brzinom 55 km/h uslijed čega je došlo do pucanja središnjeg klina i prevrtanja prikolice i rasipanja tereta udesno u cestovni jarak, zbog čega je došlo do materijalne štete, sve je to utvrđeno presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp-2106/2022-5 od 02. prosinca 2022. godine te je istom presudom tuženik proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu

- ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika koji je zaključen na određeno vrijeme u trajanju od tri mjeseca te aneks istoga gdje se zaključuje da ovaj ugovor na određeno vrijeme traje do 20. srpnja 2023. godine

- račun R2 broj: 97/KS/1 ispostavljen za tegljač MAN rg. oznake ZG5379FB na iznos od 37.671,25 kuna

- korespondencija između tužitelja i Policijske postaje Novi Marof vezano za vlasništvo vozila, e-mailom tužitelja obavještava da se radi o kamionu kojeg su kupili od Transporta "Kupine MD", ali još nije došlo do promjene vlasništva

- račun R2 broj: 94/S/1 ispostavljen za prikolicu MENCI reg. oznake [registarska oznaka] na iznos od 11.302,50 kuna

- zapisnik o očevidu, situacijski plan i fotodokumentacija očevida o predmetnoj prometnoj nezgodi

- izjava ZA da je tegljač MAN prodan tužitelju i to temeljem računa R2 broj: 97/KS/1 izdanog dana 25. svibnja 2022. godine te u navedenoj izjavi ZA potvrđuje da je navedenog dana vozilo predano u samostalan posjed te isti smatra da od tog trenutka je tužitelj postao jedini i stvarni vlasnik vozila te da ima sva prava kao stvarni vlasnik tog vozila da potražuje naknadu štete koja je nastala na tom vozilu

- prometna dozvola o prijenosu vlasništva dana 20. kolovoza 2025. godine

- dopis Policijske postaje Novi Marof od 29. rujna 2025. godine o podatcima za priključno vozilo, odnosno sudjelovanju istog u prometnim nezgodama

- izvod prometa po računu iz kojeg je vidljivo plaćanje iznosa od 37.671,25 kuna koje odgovara iznosu cijene predmetnog vozila

- nalaz i mišljenje sudskog vještaka u kojem je utvrđena šteta na vozilu u iznosu od 7.261,13 EUR

13. Iz iskaza tužitelja kao i dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj temeljem računa broj: 97/KS/1 kupio predmetno vozilo tegljač MAN od tvrtke Transporti "Kupina DM" u iznosu od 37.671,25 kuna koje je u trenutku prometne nezgode bilo u posjedu tužitelja jer je sa istim obavljao svoj posao kao vlasnik obrta za autoprijevoz [obrt] te je upis vlasništva u Ministarstvu unutarnjih poslova izvršen 20. kolovoza 2025. godine za što je tužitelj dostavio presliku prometne dozvole. Tužitelj je sa tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, a do prestanka radnog odnosa došlo je sa otkazom koji je dao tuženik.

Budući da je tuženik proglašen krivim za prometnu nezgodu koja se dogodila 18. lipnja 2022. godine na državnoj cesti u mjestu Novi Marof jer je upravljajući vozilom tužitelja i to kamionom marke MAN reg. oznake [registarska oznaka] na koje je bilo pridodano priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] također vlasništvo tužitelja, nije prilagodio brzinu kretanja na cesti i u zavoju je došlo do prekretanja vozila i prikolice te je time tužitelju prouzročio štetu na vozilu, tužitelj i tuženik su se nakon prometne nezgode dogovorili da bi šteta iznosila 5.000,00 EUR. Tuženik je od tog iznosa platio 952,21 EUR (3 rate po 1.000,00 kuna i iznos od 4.174,47 kuna), a preostali dio je trebao plaćati u mjesečnim ratama u iznosu od 300,00 EUR do 20. tog u mjesecu o čemu su tužitelj i tuženik sačinili pisani sporazum dana 08. prosinca 2022. godine koji je potpisan od strane tužitelja i tuženika te tužitelj potražuje preostali dio štete u iznosu od 4.047,78 EUR.

Visina štete na vozilu tužitelja utvrđena je vještačenjem po vještaku Mariu Pažinu, dipl.ing. koji je stalni sudski vještak za strojarstvo, cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, a koji nalaz i mišljenje je sud ocijenio kao nepristran i stručan te izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Vještak je utvrdio visinu štete na predmetnom vozilu uslijed štetnog događaja te u zaključku naveo da je nastupila totalna šteta, a visina te štete na dan nastanka štete iznosi 7.261,13 EUR s PDV -om odnosno 5.808,90 EUR bez PDV-a. Tužitelj nakon provedenog vještačenja nije povisio svoj tužbeni zahtjev nego je ostao kod svojeg potraživanja u iznosu od 4.047,78 EUR, a koja šteta se sastoji od štete na vozilu i troškova izvlačenja i sanacije terena nakon prometne, s tim da sud smatra da je tužitelj dokazao svoju osnovanost i visinu potraživanja jer su svjedoci uključujući i tuženika potvrdili osim štete na vozilu da je nastao i trošak izvlačenja vozila koji je bio nužan s tim da je tuženik iskazao da je bio prisutan kada je tvrtka došla sa dizalicom na mjesto nezgode kako bi se izvršila sanacija prostora te da zna da je trošak te sanacije tada iznosio oko 14.000,00 ili 15.000,00 kuna. Stoga sud smatra da je iskaz tužitelja vjerodostojan i životan te da je tužitelj u dogovoru sa tuženikom pokušao mirnim putem riješiti naknadu predmetne štete koja je nastala na vozilu, a na što je tuženik i pristao.

14. Nadalje, tuženik je u svojem iskazu naveo kako se na dan prometne nezgode kretao brzinom oko 45 km/h iako mu je u prekršajnom postupku utvrđeno da se kretao većom odnosno nedopuštenom brzinom zbog čega je i došlo do prekretanja vozila dakle krivnja tuženika utvrđena je sudskom presudom. Da bi zatim tuženik iskazao dok je sa kolegom vozio predmetno vozilo na istom dijelu ceste i zavoju, vozio je manjom brzinom nego na dan prometne nezgode kada je vozio sam, iz razloga što je bio neiskusan i krivo procijenio svoje mogućnosti, dakle iz iskaza tuženika proizlazi da je bio svjestan svoje vožnje odnosno da istu nije prilagodio uvjetima na cesti i ograničenju brzine i da je vozio više od dopuštenog.

Tuženik je u iskazu ukazao na neispravnost prikolice koja po njegovom zaključku nije bila u ravnoteži. Na prijedlog tuženika sud je zatražio podatke od Policijske postaje Novi Marof da li je priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo oštećeno u nekim ranijim prometnim nezgodama, a Policijska postaja Novi Marof dana 29. rujna 2025. godine obavijestila je sud da je navedeno priključno vozilo dana 27. rujna 2021. godine sudjelovalo u prometnom nezgodi na Državnoj cesti broj 41 između mjesta Majurec i Grada Križevci te tom prilikom na priključnom vozilu nisu nastala nikakva oštećenja te bi prigovor tuženika na neispravnost prikolice bio neosnovan. Tuženik također iskazuje kako je radio sa tužiteljem na popravku vozila i točno navodi koji su dijelovi popravljani dakle tuženik je bio upoznat odnosno imao je saznanja o troškovima popravka vozila.

Tuženik zatim iskazuje da sporazum koji je sačinjen sa tužiteljem o visini štete i načinu otplate je potpisao bez naznačenog teksta odnosno iskazao je da je potpisao prazan papir, a takvi navodi tuženika ovom sudu su neživotni i nelogični, a i kontradiktorni jer je tuženik iskazao da je bio upoznat sa visinom štete to jest iznosom štete kao i načinom otplate iste, ali da nije mogao plaćati rate jer mu je plaća bila premala pa je dao otkaz kod tužitelja te se zaposlio u drugoj firmi gdje su mu bila veća primanja.

Međutim sud ukazuje na to da financijska situacija tuženika odnosno mala plaća i krediti koje ima ne mogu biti razlog da tuženik ne podmiri štetu jer je šteta nastala krivnjom tuženika, a tim više što je tuženik potpisao sporazum sa tužiteljem po kojem je i platio dio štete pa na taj način priznao postojanje duga i svoju odgovornost za podmirenje štete, ali je davanjem otkaza i odlaskom u drugu firmu prestao plaćati svoju obvezu.

15. Sukladno čl. 186. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje naknadu štete jer je do iste došlo krivnjom tuženika koji je upravljajući vozilom tužitelja skrivio prometnu nezgodu u kojoj je došlo do oštećenja vozila tužitelja i troškova sanacije kolnika nakon prometne nezgode.

16. Člankom 1045. Zakona o obveznih odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje u tekstu ZOO) propisano je da tko drugom prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Kako je tijekom postupka dokazano da je do štete došlo krivnjom tuženik koji je upravljao vozilom tužitelja na način da nije prilagodio brzinu kretanja te je u zavoju došlo do prekretanja vozila i prikolice, proizlazi da je opravdan tužbeni zahtjev tužitelja te je zahtjev valjalo u cijelosti usvojiti, a u pogledu zatraženih zakonskih zateznih kamata tužitelj ima pravo na iste koje teku od dana nastanka štete odnosno od dana štetnog događaja koji je bio 18. lipnja 2022. godine, a iste su presuđene kako je to tužitelj zatražio sukladno važećim propisima odnosno temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO - a.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

18.1. Sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjernom neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka.

18.2. Tužitelj je u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti u postupku pa mu je tuženik dužan naknaditi sve troškove koji su bili opravdani i nužni za vođenje postupka.

18.3. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe od 23. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu pred sudom i to dana 01. srpnja 2025. godine, 03. rujna 2025. godine, 02. prosinca 2025. godine i 01. travnja 2026. godine (4 x 200,00 EUR) u iznosu od 400,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od dana 11. rujna 2025. godine, 20. studenog 2025. godine, 10. veljače 2026. godine i 10. ožujka 2026. godine (4 x 200,00 EUR) u iznosu od 400,00 EUR te trošak vještačenja po vještaku Mariu Pažin u iznosu od 450,00 EUR, sveukupno 1.450,00 EUR.

18.4. Opravdani i nužni troškovi obuhvaćaju i plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,47 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 43,47 EUR te kada se zbroji parnični trošak u iznosu od 1.450,00 EUR i pristojbe u iznosu od 86,94 EUR, ukupni trošak koji tuženik treba podmirit tužitelju je 1.536,94 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, a kako je i odlučeno u točci I II. izreke.

19. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 13. svibnja 2026.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni viši sud.

DOSTAVITI:

1. Tužitelj: RA, [adresa] – po punomoćnici Jeleni Tomrlin Gračan, Đure Basaričeka 13, Đurđevac

2. Tuženik: FA, [adresa] – po punomoćniku Zlatku Šimeku, Antuna Nemčića 4a/1, Koprivnica