Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-632/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku u Karlovcu, Ulica Frana Supila 11, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Remetinečki gaj 13, Zagreb, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, izvan ročišta za javnu raspravu, dana 13. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Remetinečki gaj 13, OIB: 36162371878 da donese odluku koja nije donesena u propisanom roku o zahtjevu tužitelja za izdavanje odobrenja za dugotrajni boravak od 27. siječnja 2025. godine, a u roku od 30 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 6. veljače 2026. godine radi šutnje uprave. Naime, tužitelj je 27. siječnja 2025. godine podnio tuženiku putem PU zagrebačke zahtjev za izdavanje odobrenja za dugotrajni boravak, zajedno s dokumentacijom potrebnom za postupanje po predmetnom zahtjevu. Tužitelj podnosi tužbu nakon proteka propisanog roka iz članka 40. stavka 2. ZUS-a, budući da tuženik do dana podnošenja tužbe nije donio i dostavio tužitelju rješenje o njegovom zahtjevu, iako je od dana podnošenja predmetnog zahtjeva proteklo više od godinu dana.
2. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o zahtjevu tužitelja za izdavanje odobrenja za dugotrajni boravak, te naloži tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora.
3. U svom odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, jer ga smatra neosnovanim. Pri tome se poziva na članak 150, 152. i 153. Zakona o strancima. U konkretnom slučaju predmetni stranac ima odobren privremeni boravak u svrhu rada i u postupku je zahtjev za produljenje dozvole privremenog boravka u svrhu rada. Tuženik ističe glede dugotrajnog boravka da se radi o izuzetno složenim upravnim predmetima u kojima ishod ovisi o prikupljanju i provjeri svih činjenica i dokaza ne samo ovisno o PU zagrebačkoj i MUP-u RH, već i o drugim javnopravnim tijelima i izvršenim njihovim provjerama (Porezne uprave, Ministarstva pravosuđa i uprave, Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i terenskih provjera nadležnih policijskih postaja i dr.), a čija izvješća se dostavljaju PU zagrebačkoj , odnosno posredno, MUP-u RH na odlučivanje (sve sukladno Zakonu o sigurnosno- obavještajnom sustavu RH „Narodne novine", broj: 79/06. i 105/06. i Zakonu o sigurnosnim provjerama „Narodne novine", broj: 85/08. i 86/12.), uključujući sve druge operativne mjere drugih javnopravnih tijela. Upravo zato, ZOS propisuje da stranac koji želi dugotrajni boravak u RH mora imati odobrene neprekidno privremene boravke u RH, dok istodobno ZOS kao lex specialis ne precizira rok u kojemu će zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravka u RH biti riješen. Budući da je postupak utvrđivanja svih bitnih činjenica u ovom predmetu u tijeku, odnosno da još uvijek nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja u ovom postupku odobrenja dugotrajnog boravka, za tuženika je jasno kako se ovdje ne radi o šutnji administracije, budući da se postupak provodi sukladno Zakonu o strancima, odnosno sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima koji reguliraju ovu materiju. Budući da još nisu ispunjenje sve zakonske pretpostavke za rješavanje ove upravne stvari, kako bi zahtjev eventualno mogao biti pozitivno riješen, kao i činjenici da se u ovom upravnom predmetu ne radi o šutnji uprave, tuženik predlaže da se temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a donese presuda i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Sud prihvaća navode tužitelja iz tužbe te iznesene tijekom upravnog spora da postupanje tuženika predstavlja očigledan primjer šutnje uprave, jer su višestruko prekoračeni svi zakonom predviđeni rokovi za odlučivanje. Prije svega, za tužitelja je nesporno da Zakon o strancima, kao poseban propis, ne propisuje izričiti rok za donošenje odluke o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravka. Upravo iz te činjenice proizlazi obveza primjene općih procesnih propisa, odnosno Zakona o općem upravnom postupku, koji jasno uređuje rokove za odlučivanje upravnih tijela. Slijedom navedenog, u situaciji kada poseban zakon ne uređuje određeno procesno pitanje, primjenjuju se opće odredbe upravnog postupka. U tom smislu, tužitelj ističe kako su rokovi za donošenje rješenja javnopravnog tijela i njegovu dostavu stranci u postupku rješavanja po zahtjevu stranke propisani odredbama članka 101. stavka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Tako prema stavku 1. toga članka službena osoba je dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, dok prema stavku 2. toga članka službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor (članak 101. stavak 3. ZUP-a). Dakle, tužitelj ističe kako je predmetni zahtjev podnio nadležnoj policijskoj postaji još dana 27. siječnja 2025. godine, te je od dana podnošenja zahtjeva proteklo više od godinu dana bez donošenja ikakve odluke.
7. Dakle, sud je na temelju članka 117. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u točki I. izreke presude.
8. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, te sastava podneska od 2. travnja 2026. godine -1.000,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. Odvjetničke tarife. Sud smatra da je trošak sastavljanja predmetnog podneska opravdan, a s obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu.
U Zagrebu 13. veljače 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke II. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Ivan Borna Ninčević, [adresa] Karlovac, Ulica Frana Supila 11
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Remetinečki gaj
3. U spis
